Srbija nespremno dočekala veliki val migranata: osim cisterni s vodom, migranti ostali bez ikakve pomoći
Beograd i Srbiju zatekao je ovih dana veliki val migranata koji preko
te zemlje žele u Mađarsku i dalje u zapadnu Europu. Deseci, stotine
ljudi leže u izgaženom hladu parka između autobusnog i željezničkog
kolodvora u Beogradu. Nisu ni turisti ni domaći putnici: od svih se
razlikuju po tome što nemaju kofere, samo kakav manji ruksak. Ili tek
mobitel i nešto novca u džepu. Prži 38 stupnjeva, ali jakne dugih rukava
što vise na ogradi pokazuju da su spremni na dug put. “Jako sam umoran.
Već tri dana ovdje spavam”, kaže
Omar, 20-godišnjak iz Alepa u Siriji. Na putu je već tri godine, ako računa vrijeme u izbjegličkom kampu u Turskoj.
Najbrojnije su grupe mladića, ali tu su i stare žene u maramama,
cijele obitelji s malom djecom sjede pod drvećem, okruženi gomilama
smeća. Bijeli, crni, Arapi, nešto malo Azijaca. Svi su mirni i tihi.
Dvoje djece se zatrči, zakratko: pokorno se vraćaju, otac ih je pozvao.
FOTOREPORTAŽA: Jutarnji usred humanitarne krize
Vrh ledenog brijega
Migranti oko autobusnog samo su vrh ledenog brijega, objašnjava nam
Radoš Đurović
iz Centra za azil: migranti su posvuda u Srbiji, od južne granice s
Makedonijom i sjeverne s Mađarskom, oko beogradskog kolodvora samo su
oni koji nemaju novca za spavanje u hotelima i hostelima. Iduće jutro u
hotelu s tri-četiri zvjezdice u centru grada umjesto očekivanih
backpackera salu za doručak ispunile su obitelji iz Sirije i
Afganistana. Građanski odjeveni, kao na opuštenom turističkom
proputovanju. U Srbiju dnevno dolazi oko 2000 migranata, od početka
godine kroz zemlju je prošlo oko 130.000 ljudi, kaže Đurović.
Procjenjuje se da ih je u ovom trenutku više od 70.000. Migrantima u
parku gradske vlasti Beograda osigurale su nekoliko cisterni s pitkom
vodom, par pokretnih toaleta i ništa više. -Ima mjesec dana da su se
počeli skupljati u parkovima oko kolodvora, kaže mi kolega
Peđa Milosavljević.
- Iz Beograda idu prema Subotici, možeš ih vidjeti kako pješače uz
cestu. Tamo će pokušati prijeći granicu s Mađarskom, koja je podigla zid
uz granicu. - Neće uspjeti. Ali, kad su ljudi odlučni da se dokopaju
boljeg života, ništa ih ne može zaustaviti. Jedino će krijumčarima
povećati zaradu, jer će prebacivanje postati skuplje - objašnjava
Đurović. Nevladine organizacije migrantima ponekad podijele nešto hrane
ili higijenskih potrepština. Visoki tip u kratkim hlačama i sa zlatnim
lancem oko vrata, očito domaći, razgovara s jednom skupinom. Nakon pola
sata vidimo da visoki odlazi iz parka, a desetak ljudi kreće za njim,
nekoliko mladića, dvoje djece i tri žene s crnim maramama. Očito su se
dogovorili. Taksistima je zabranjeno voziti migrante, policija ih
zaustavlja i šalje na sud.
Nepomične žene
Preko puta su javna montažna garaža i drugi park. Dalje u parku tri
žene s crnim maramama i u tradicionalnim tamnim haljinama jedine sjede
na brdu kovčega. Nepomične su, šute i gledaju pred sebe. Oslovljavamo
mladića pokraj njih, ali on zove drugoga koji bolje govori engleski:
Ahmad
je nešto kao neformalni vođa skupine, iz Sirije i Iraka su, jedan je iz
Egipta. Dvije noći spavaju u parku. Najgore im je bilo u Makedoniji,
tamo ih je policija pendrecima tjerala, Ahmad nam pokazuje modrice. Tri
tjedna im je trebalo iz Turske do Srbije: tjedan dana su u Turskoj
čekali na brod za Grčku, zatim su dva dana bili u Makedoniji, a sada dva
dana u Srbiji. Kamo idete? - To je teško reći - smijući se kaže Ahmad,
30-godišnjak svijetle puti s naočalama, bradicom i crnim šeširićem. Brat
mu je u Finskoj i savjetovao mu je da bi najbolje bilo da pokuša u
Njemačkoj. - Izgledam kao oni, to bi mi možda moglo pomoći - kaže ovaj
irački hipster. U Bagdadu je završio fakultet, ima magisterij iz
bibliotekarstva. - Ali Bagdad nije mjesto za život. Želim mir! - kaže. -
Znam da mi neće biti lako - dodaje s mješavinom nade i fatalizma. - Ti
imaš pasoš, možda bih mogao s tobom - s malo nade pokušava i odustaje
prije nego što je rečenicu izgovorio do kraja. Pokraj invalidskih kolica
mlada žena igra se s dvogodišnom djevojčicom. Dolaze policija i hitna
pomoć, neki je taksist okrznuo autom neko dijete iz parka. Ne smanjuje
se red pred česmom na kojoj ljudi peru ruke, noge.- Ja želim u Njemačku,
studirati IT - jasan je
Heshmat Samat, tanak mladić izrazito
crnih očiju. Ima 16 godina. Afganistanac je, rođen u Iranu, u
izbjeglištvu. Sličnu priču ima i njegov prijatelj
Navip Ahmad Azim:
roditelji su mu prije 20 godina pobjegli iz Afganistana u Teheran. Tamo
nema posla ni za roditelje. Sad su oni ostavili roditelje i krenuli na
Zapad. Navip želi biti pilot. - Želim imati lijep život, želim svoju
obitelj u lijepom gradu. Sve samo ne rat - kaže Navip.
Željena Italija
U tenisicama, majicama s natpisima na engleskom i poderanim
trapericama njih dvojica izgledaju poput svojih zapadnih vršnjaka.
Ozbiljnije izgleda
Jawad Nasiri, u plavoj, čini se, ispeglanoj
košulji. - Jako puno novca smo platili da dođemo do ovdje, nemamo novca
za hotel - žali se Jawad koji se žarko želi dokopati Italije, svoje
zemlje snova.
Balkanski put do obećane Europe: Turska, Grčka pa Srbija i Mađarska
RUTA: Iz Turske morskim putem u Grčku, zatim do granice s
Makedonijom, ilegalno uz pomoć krijumčara prepješače granicu, zatim
vlakom ili autobusom do srpske granice. Ponovo ilegalno prijeđu granicu,
a potom se upute prema sjeveru i granici s Mađarskom. Oko 100.000
migranata je trenutno u Grčkoj. U Makedoniji smiju boraviti 72 sata. U
Srbiju ulaze kod Preševa iz Makedonije, izlaze kod Kanjiže u Mađarsku.
CIJENA: Oko 10.000 dolara da bi se domogli Zapada
KOMENTAR:
Danas
u svijetu postoji oko 50 milijuna ljudi koji pokusavaju izbjeci iz
ratom zahvacenih podrucja, izbjeci od klimatskih katastrofa te od
ekonomske neimastine. Vecina njih zeli u Europu, odnosno tocnije receno u
Njemacku ili Veliku Britaniju. U Njemackoj su se poceli javljati
ozbiljni problemi oko zbrinjavanja izbjeglih, nema dovoljno mjesta za
zbrinjavanje, posebno prvi prihvat, troskovi zbrinjavanja su se
udvostrucili, nedovoljan je broj volontera koji pomazu izbjeglima itd.
Dolaskom zime problemi ce biti jos drasticniji. U ljeti se ljudi mogu za
prvu ruku zbrinuti i pod satorima, medjutim u
zimi to nije moguce. Grcka, Italija, a sad vidimo i Srbija su posebno
pogodjene masama izbjeglih osoba koje zele dalje put zapadne Europe.
Mnoge zemlja Europske unije su pocele graditi visoke zidove kojima zele
sprijeciti ulazak izbjeglih u svoju zemlju. Kako i da li je uopce moguce
rijesiti problem migracije u tako velikoj mjeri? Gdje je to Europa u
svojoj vanjskoj i unatarnjoj politici napravila kljucne greske?
Ugodan dan.
www.drazenkatic.blogspot.de
Nema komentara:
Objavi komentar