Vrlo
interesantna situacija. Kiša je padala
ovo ljeto vrlo često kako na
Jadranu tako i u Štutgartu, pa smo
se i mi stanovnici glavnog grada Baden-Württemberga
pomalo osjećali kao i hrvatski turisti.
Slobodno
vrijeme se može provesti između radnog stola i televizora. Međutim,
to je dosadna svakodnevnica.
Kada
pada kiša turisti zaista imaju peh. Platili su godišnji odmor,
veselili se kupanju i sunčanju, a sada se nalaze u sasvim novoj
“mokroj” situaciji.
Razgledanje grada po kiši
turistima i nije posebno interesantno. Većina hotela danas ima
internet pristup, pa turisti mogu provesti vrijeme surfajući
po internetu.
Međutim,
nije zadatak turizma prepustiti turista samome sebi, već ga zabaviti
i baviti se njime, kako po sunčanom tako i po kišovitom vremenu.
Kada
je sunčano lako je i za zabavu. Jutarnji yoging, organizirana
gimnastika na plaži, vožnja bicikla ili jahanje može zabaviti
turista do njegovog doručka. Večernje
igrokaze, kazališne predstave, recitiranje
ili zajedničko gledanje filma može organizirati svaki hotel za
sebe.
Međutim,
po kišovitom vremenu je situacija daleko drugačija.
Ono
što hoteli pod vlastitim krovom mogu ponuditi turistima
su mali organizirani turniri u šahu, kartama i drugim
društvenim igrama. Simbolična litra hrvatskog
vina kao nagrada za pobjednika
,naravno na račun hotela uručena osobno od samog “direktora
hotela” … Takvi jednostavni ali
značajni trenutci se nikada ne zaboravljaju!
Hrvatski
gradovi mogu također kišovito vrijeme iskoristiti da otvore širom
vrata galerijama,
muzeima, crkvama i sl. Na taj način gradovi će pridonijeti i
kulturnom aspektu godišnjeg odmora svakog turista bez obzira dolazi
li iz Hrvatske ili drugih zemalja.
Ako
pristupimo turistu kao malom djetetu te ga zabavljamo bilo po kiši
ili po sunca, njemu neće biti dosadno. Zaigrano će
potrošiti više
novca nego što je i planirao. Vratiti će se zadovoljan svojoj kući
i sjećati se još danima ugodno provedenog godišnjeg odmora.
To
je moderni turizam, tim putem je potrebno dalje ići te se otvoriti
za nove ideje i pristupe toj važnoj grani hrvatske privrede.
Imao
sam sreću da kao turist posjetim veći dio hrvatske obale i otoka.
Bili su to lijepi godišnji odmori, ali gotovo uvijek po istoj
šabloni.
Jutarnje
plivanje prije doručka, poslije odlazak na plažu, ručak,
poslijepodnevno sunčanje na plaži, večera, odlazak u grad, čaša
vina u konobi pa spavanje.
Godinama
kasnije imao sam priliku da posjetim i neke druge turističke zemlje.
Prva od zemalja koju sam posjetio bila je Tunis. Interesantna
sjevernoafrička zemlja prepuna pijeska i siromašnog naroda. Tu sam
prvi puta vidio kako se domaćini "bave"turistima. Čak i
siromašni ribari koji love "svoj ručak" u ranim jutarnjim
satima popričati će sa turistom i ispričati mu neku anegdotu iz
svog života. Pošto se na godišnjem odmoru rano ujutro ustajem i ne
propuštam šetnju plažom prije izlaska sunca, bio sam svjedokom
svih ranojutarnjih aktivnosti koje se nude turistima.
Šetajući
po tuniskoj plaži svako jutro sam vidio grupu koja konjima jaše
uzduž plaže, svako jutro drugi sudionici, osim voditelja. Radnici
koji rade na uređenju plaže svako jutro su grabljama grabili
pijesak na plaži i stvarali ugodnu atmosferu za kasnije kupače.
Neposredno nakon izlaska sunca plažom se orila jaka rok muzika.
Jutarnji dance-aerobik bio je svakodnevna ponuda. U toku dana na
plaži bili smo često meta reklame. Nudili su nam kurseve ronjenja,
vožnju gusarskim brodom, letenje zmajem, posjete drugim obližnjim
gradovima itd. Također slikanje na devi ili sudjelovanje u
pustinjskoj karavani na devama je bila svakodnevna ponuda.
Na
kraju svaki turist u toku godišnjeg odmora koristi dodatnu ponudu.
Ja sam se odlučio na izlet gusarskim brodom i pustinjsku karavanu
devama.
U
večernjim satima svaki hotel je imao svoju ponudu. Svatko je zelio
zadržati svog gosta u hotelu i tako nastaviti sa zaradom i do kasnih
večernjih sati. Moram priznati da su u tome bili vrlo uspješni.
Više od polovice večeri ostao sam u hotelu i uživao u programu.
Bile su to kazališne predstave, rock večeri, modne večeri itd.
Kada
sam iduće godine ljetni godišnji odmor proveo na Jadranu
nedostajalo mi je sve ono što sam doživio u Tunisu.
U
narednim godinama imao sam sreću da posjetim Tursku, Češku,
Austriju, Švicarsku, Veliki kanarski otok, te mnoge gradove u
Njemačkoj.
Po
svuda je bila ista strategija turizma. U svim zemljama i gradovima
koje sam posjetio trudili su se "zabaviti" turista.
Prije
tjedan dana bila je promocija i fešta u "Stuttgarter
Hofbräu“
pivovari. Grad Štutgart ima nekoliko pivovara i one svake
godine organiziraju feštu u krugu tvornice. "Hofbräu“
je imao jednodnevnu
feštu. Imali su dva benda koji su zabavljali goste. Prodavali
su hranu i piće po jeftinijim cijenama nego je uobičajeno. Za djecu
su imali zabavni park, a za odrasle nudili razgledavanje tvornice,
besplatne probe piva, besplatno slikanje, te poklon "vaša
naljepljena slika na flaši Hofbräu pive".
Taj
dan nisam imao puno vremena ali sam ipak posjetio feštu. Htio sam
obavezno pogledati tvornicu i popiti jedan vrč "Hofbräu"
pive. Razgledavanje tvornice je bilo u grupama po 15 ljudi svakih
pola sata, a na engleskom jeziku jedna grupa navečer. Nakon
razgledavanja tvornice htio sam sudjelovati u probi pive. Također
sam se upisao na listu čekanja jer su probe bile svakih 40 minuta po
15 ljudi. Prošle godine sam, također bio u jednoj drugoj pivovari
na fešti i sudjelovao u probi pive. Dobili smo 5-6 različitih vrsta
piva po 0,5 dl, te mogli iskusiti koju želimo. Mislio sam da je i
ovaj puta tako. Međutim u ovoj pivovari je proba pive bila
organizirana poput probe vina. Voditelj nam je ispričao kratku priču
o svakoj pivi koju smo probali. Konobari bi nam donijeli svaki puta
novu 0,5 dl probu. Imali smo mogućnost i postavljati pitanja. Bilo
je vrlo interesantno.
"Hofbräu“
pivovara se bavila svojim gostima i na najbolji mogući način
ih zabavljala.
"Zabaviti
turista" je glavni postulat turizma. Bilo po kiši ili po suncu
turistu nikada ne smije biti dosadno.
Ako
taj postulat ignoriramo i oslonimo se na samoinicijativu turista tada
ćemo prakticirati turizam 19. stoljeća.
Hrvatski
turizam ima kulturnu baštinu, prirodnu ljepotu, ali mu nedostaje
glavni postulat turizma. Da li će se to promijeniti vidjeti ćemo u
narednim godinama.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje
knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „
Peleman Industries NV “
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen
Katić, dipl.ing.
Nema komentara:
Objavi komentar