Ova
tema zahvaća u sve većem broju žensku populaciju. Prije je svijet
bio jednostavan. Muškarci su išli na posao, radili cijeli dan i
donosili novac kući, a žene su odgajale djecu.
Sedamdesetih
godina pojavio se pokret "emancipacije" i svijet se preko
noći okrenuo na glavu. Žena domaćica je preuzela djelomično mušku
ulogu i pokazala svoje kvalitete.
Pogotovo
na području određenih zanimanja dogodilo se čudo. Do tada
takozvana "muška zanimanja" pala su u ruke nježnijem
spolu. Žene su postale profesionalni vojnici, inženjeri, vozači
autobusa, piloti, kirurzi itd.
Pojava
emancipacije je dodatno poljuljala mušku patrijarhalnu poziciju, jer
su u nekim ekstremnim slučajevima uloge muškarca i žene u
potpunosti zamijenjene. Završni udarac "patrijarhatu"
donijela je ekonomska kriza 90-tih godina koja egzistira do danas.
Puno muškaraca je izgubilo zaposlenje, te su morali zamjenski
preuzeti ulogu "rada u kućanstvu". Žene su bile
prisiljene ići raditi.
Zbog
sve manjih primanja i sve skupljeg životnog standarda danas često
obadva supružnika moraju ići na posao. Nerijetko muškarci
preuzimaju i dio porodiljskog dopusta, pogotovo ako žena ima veća
primanja od muškarca.
Tradicionalno
je žena bila ta koja je odgajala djecu i bila kod kuće. Taj svijet
više ne postoji. Sve više žena preuzima rukovodeće funkcije u
politici i privredi. To su radna mjesta koja često zahtijevaju
dvanaestsatno, a ponekad i duže radno vrijeme.
Međutim
kod kuće dijete želi majku. Kako to spojiti?
Dali
su danas djeca žrtve ekonomske krize i karijere pod svaku cijenu?
Kod
mojih poznanika je prije 12 godina bila slična situacija. Moj
poznanik je izgubio posao i bio otpušten iz tvrtke kao tehnološki
višak. Njegova supruga je bila zaposlena kod grada Štutgarta, te
imala tzv. "siguran posao". Znači egzistencija im nije
bila u pitanju. Dobili su prvo jednu bebu, a dvije godine kasnije i
drugu. U Njemačkoj porodiljski dopust se ne plaća, pa žene
nerijetko ostaju kraće vrijeme na porodiljskom, te odlaze ponekad i
nakon 6 mjeseci ponovo na posao. Kada se poznanikova supruga ponovo
vratila na posao djeca su još bila mala. Zaposlenici koji rade za
grad Štutgart imaju najčešće radno vrijeme od 09.00 do 17.00
sati. Međutim ako radite za grad, često se događa da zbog obima
posla i nedovoljnog broja zaposlenika prekovremeni sati postaju
pravilo, a ne iznimka. Pogotovo ako radite na nekoj rukovodećoj
funkciji 9 do 10 sati dnevno je česta svakodnevnica.
Ta
sudbina je pogodila i suprugu mog poznanika. Zbog prirode posla
obavljala je privremeno funkciju zamjenice šefa, a nakon određenog
vremena i službeno postala zamjenica. Dolazak sa posla je bio često
između 18.00 i 20.00 sata navečer, te ponekad i rad vikendom. Djeca
su odlazila u vrtić, kasnije počela u školu, rijetko viđajući
svoju mamu. Poznanik je bio kod kuće, te preuzeo glavnu brigu o
djeci, te rad u kućanstvu.
Danas
su djeca velika i cjelodnevni rad njihove mame nije im više problem.
Međutim kada sam bio u posjeti dok su djeca još bila mala,
nebrojeno puta su pitala gdje je mama i kada će se vratiti s posla?
Znači
da otac koji je bio cijeli dan na raspolaganju djeci nije mogao
kompenzirati nedostatak socijalnog kontakta djece sa njihovom majkom.
Moja
sestra i ja smo odrasli u nešto boljoj situaciji. Kod nas su
obadvoje roditelja radila, a bili su raspoređeni u suprotne smjene,
tako da nam je jedan od njih bio uvijek polovicu dana na
raspolaganju. U toj situaciji su zapravo trpili naši roditelji jer
su se vrlo rijetko viđali.
Koji
bi bio zapravo idealan model po kome će žena zadovoljiti svoju
potrebu "ići na posao", a
istovremeno
imati vremena za odgoj svoje djece?
U
današnjoj ekonomskoj krizi u kojoj čovjek mora biti zadovoljan ako
uopće ima posao, teško je tražiti idealan model koji bi u praksi
bio primjenjiv.
Model
po kome muškarac radi puno radno vrijeme, a žena 4 sata dnevno, te
ostatak provodi sa djecom bi bio teoretski idealan. Međutim vrlo je
teško naći poslodavca koji će pristati da njegov rukovodeći kadar
dolazi samo par sati na posao. Ako bi poslodavac i pristao na to,
tada biznis žena ne bi mogla ispuniti dnevne rukovodeće zadatke na
poslu, te bi ostatak dana morala raditi kod kuće. U tom slučaju ne
bi se mogla adekvatno posvetiti odgoju djece.
Prema
Državnom zavodu za statistiku u Republici Hrvatskoj je u 2011.
godini radilo sa visokom i višom školskom spremom:
- Žene 26,0%
- Muškarci 18,3%
U
političkoj vlasti 2012. u Republici Hrvatskoj je bila slijedeća
raspodjela:
- Dužnosnici, visoki državni i javni službenici – žene 29,6%, muškarci 70,4%
- Veleposlanici – žene 14,5%, muškarci 85,5%
Nezaposlenost
u 2012. prema evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje je
iznosila:
- Žene 53,1%
- Muškarci 46,9%
U
Pravosuđu je 2011. bio slijedeći odnos sudaca - žena i muškaraca:
- Suci vrhovnog suda – žene 48,8%, muškarci 51,2%
- Suci općinskih sudova – žene 70,4%, muškarci 29,6%
- Suci trgovačkih sudova – žene 68,0%, muškarci 32,0%
- Suci prekršajnih sudova – žene 72,0%, muškarci 28,0%
- Suci županijskih sudova – žene 58,0%, muškarci 42,0%
- Suci ustavnog suda – žene 38,5%, muškarci 61,5%
Obrazovanje
2011. pokazuje slijedeći omjer:
- Magistri znanosti, magistri i sveučilišni specijalisti – žene 56,9%, muškarci 43,1%
- Doktori znanosti – žene 56,8%, muškarci 43,2%
Iz
statistike Državnog zavoda je za zaključiti da su žene u Hrvatskoj
dobro obrazovane, te primjereno zastupljene u privredi i sudstvu, a
nešto manje na političkim funkcijama.
Na
koji način te poslovne žene usklađuju posao sa odgojem djece
najbolje bi nam one same mogle odgovoriti. Iz tih odgovora bi se
sigurno mogla napisati još jedna zanimljiva knjiga!
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
prvoj knjizi “MODERNOM
EKONOMIJOM U
BOLJU ZAJEDNIČKU
BUDUĆNOST”!
Prvi puta knjiga je
objavljena u junu 2013. godine, a danas je
knjiga dostupna na hrvatskom jeziku
preko izdavačke kuće "Peleman Industries
NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc.
Dražen Katić, dipl.ing.
Nema komentara:
Objavi komentar