Kapitalistički
sistem se počeo stvarati nakon izuma parnog stroja, odnosno početkom
prve industrijske revolucije. To je zapravo i dovelo do raspada
feudalnog sistema i ukidanja kmetstva. Prvi kapitalisti su naravno
bili bivši feudalci, a prvi najamni radnici bivši kmetovi.
Daljnji
značajniji razvoj kapitalizma bilježimo početkom druge
industrijske revolucije, odnosno Carl Benzovim izumom "Motora sa
unutarnjim izgaranjem". Fordovim uvođenjem serijske
proizvodnje automobila kapitalizam dobiva na svojoj snazi.
Kapitalističke
zemlje su većinom izgrađivale tržišni kapitalizam baziran na
slobodnom tržištu, a komunističke zemlje socijalističku ekonomiju
centralistički upravljanu od strane države . Danas ta kruta podjela
više ne postoji. Kapitalistički način poslovanja i poslovnog
razmišljanja se integrirao u svim zemljama svijeta. Zemlje koje
danas imaju socijalistički sistem kao npr. Rusija, Kina, Kuba,
Venezuela, Sjeverne Koreja, Vijetnam posluju po principima tržišnog
kapitalizma, odnosno po zakonu ponude i potražnje.
U
kapitalističkoj ekonomiji "kapitalist" posjeduje sredstva
za rad, zapošljava "najamnu radnu snagu", te najamni rad
nadoknađuje "nadnicom" odnosno mjesečnom, tjednom ili
dnevnom isplatom. Tako bi kapitalistička ekonomija trebala
funkcionirati.
Današnji
kapitalizam vrlo rijetko uvažava socijalnu komponentu. Prije 150
godina kada je kapitalist izgradio tvornicu paralelno je izgradio i
stambene objekte za radnike, prostor za odmor, park, bolnicu i sl.
Odličan
primjer je bivša "Pamučna industrija" u Dugoj Resi.
Osnivači
i vlasnici Pamučne industrije bili su bečki trgovci Josef
Jeruzalem, Wilhelm Anninger i Sigmund Mendel koji su 1869. osnovali
tvornicu za predenje i tkanje pamuka. Uz tvornicu su izgradili
stambene zgrade za radnike, činovnike i direktore, bolnicu, dječji
vrtić, školu, trgovinu, poštu i žandarmeriju. Stambene zgrade i
bolnica postoje još i danas, te su zaštićeni spomenici kulture. Te
zgrade su do danas naseljene stanarima, jedan dio zgrada je izvana u
potpunosti renoviran u izvornom obliku, a druge čekaju adekvatna
financijska sredstva za renoviranje. U sklopu tvornice je za potrebe
industrijske proizvodnje na rijeci Mrežnici 1884. izgrađena i mala
hidroelektrana. Ona funkcionira još i danas, te proizvodi oko 2,0
GWh struje godišnje.
U
navedenom primjeru vidimo kako bi kapitalistička ekonomija trebala
funkcionirati. Ona je nekad bila održiva. Zadovoljavala je ekonomsku
komponentu (profit), socijalnu komponentu (briga za zaposlenike) i
ekološku komponentu (zagađenje okoline industrijom je bilo
minimalno).
Nakon
150 godina kapitalistička ekonomija je izgubila balans. Ekonomska
komponenta (profit) je postala jedini cilj i svrha poslovanja.
Socijalna komponenta (briga za zaposlenike) je doživjela snažan
pad, a ekološka komponenta (zaštita okoliša) polako posljednjih
godina ponovo jača. U Europskoj Uniji se uvode mnogobrojni zakoni o
zaštiti okoliša, tako da ih se industrija mora sve više
pridržavati.
U
današnjem kapitalizmu posebno su zastupljene slijedeće pojave :
- Neisplaćene plaće
- Otpuštanje radnika
- Ne uplaćivanje zdravstvenog i mirovinskog osiguranja za radnike
- Stradanje radnika na radnom mjestu (pogotovo zemlje Azije)
- Neprestano povećanje profita ( posebno izraženo u Americi i Europi)
- Prebacivanje proizvodnje u "jeftinije zemlje", odnosno zemlje niskog životnog standarda i niskih plaća
- Prekomjerna proizvodnja proizvoda, proizvodimo daleko više nego što nam treba
- Prekomjerno iskorištavanje resursa ne vodeći računa o međugeneracijskoj solidarnosti
- Nedovoljno zalaganje za smanjenje CO2 u atmosferi, posebno se odnosi na Sjedinjene Američke Države i Kinu
Nas
kapitalistički sistem u zadnjih 60 godina direktno je vezan za
kapitalistički imperijalizam i dobrim djelom živi od njega.
Kapitalistički
imperijalizam je pojava koja je postala izuzetno izražena nakon
drugog svjetskog rata, a odnosi se na kontinuirano vođenje niza
imperijalističkih ratova od strane Sjedinjenih Američkih Država i
članica NATO-a u drugim zemljama. U zadnjih 60 godina vođeno je
bezbroj ratova u Južnoj Americi, Africi i Aziji. Ratovi su vođeni i
u Europi i to od strane tadašnjeg SSSR-a. Svi ti ratovi su u većini
slučajeva bili ekonomski motivirani i to borbom za resurse (nafta,
plin, ugljen, željezo, bakar, zlato).
Nas
životni standard koji danas u Europi i Americi uživamo možemo
zahvaliti ne samo razvijenoj industrijskoj proizvodnji i
poljoprivredi, nego jednim dobrim dijelom bivšem kolonijalizmu, te
u zadnjih 60. godina imperijalističkim ratovima u kojima je
ostvarena premoć u posjedovanju ili jeftinoj kupovini resursa drugih
kontinenata.
Ratovi
su oduvijek postojali.
Usprkos
toj činjenici postavljamo si slijedeća pitanja:
Da
li zaista ratovima možemo riješiti globalnu ekonomsku krizu?
Da
li kapitalizam koji danas poznajemo može jedino preživjeti u
imperijalističkim okolnostima?
Prije
oko 100 godina njemački ekonomist i profesor J. A. Schumpeter je
napisao da je kapitalizam prekrut, te da se mora transformirati u
novo socijalnije uređenje.
Da
li je profesor Schumpeter imao pravo?
Apsolutno
se slažem sa razmišljanjem profesora Schumpetera. Njegovo poznato
djelo "Teorija ekonomskog razvoja" koje je prvi puta
objavljena 1911. upućuje na moguće stanje ekonomije koju danas
imamo. U djelu "Doprinos socijalnoj ekonomiji" profesor
iznosi kritičku notu prema kapitalističkom sistemu, te mu zamjera
slabu socijalnu komponentu.
U
svakom slučaju profesor Schumpeter je već davno uvidio da
kapitalistička ekonomija u svojoj krutosti ne može opstati.
Smatram
da se današnja kapitalistička ekonomija mora ponovo vratiti u
ravnotežu. Ta ravnoteža se treba postići na tri nivoa:
- Ekonomski nivo ( neophodno je smanjiti nekontroliranu proizvodnju usluga i dobara, te usporiti utrku za profitom i super profitom)
- Socijalni nivo (neophodno je da tvrtke i koncerni počnu ulagati u socijalne potrebe svojih radnika, njihove djece, te umirovljenih djelatnika)
- Ekološki nivo (potrebno je smanjiti industrijsku eksploataciju resursa, smanjiti industrijsko zagađenje prirode, te maksimalno koristiti reciklirane sirovine u proizvodnji)
Kapitalistički
imperijalizam kroz borbu za resurse ne može riješiti globalnu
ekonomsku krizu. Također ne može držati vječno na životu
današnju krutu kapitalističku ekonomiju. Današnja ekonomija se
mora mijenjati na već opisani način.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
prvoj knjizi “MODERNOM
EKONOMIJOM U
BOLJU ZAJEDNIČKU
BUDUĆNOST”!
Prvi puta knjiga je
objavljena u junu 2013. godine, a danas je
knjiga dostupna na hrvatskom jeziku
preko izdavačke kuće "Peleman Industries
NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc.
Dražen Katić, dipl.ing.
Nema komentara:
Objavi komentar