srijeda, 23. veljače 2022.

UKIDANJE HRVATSKOG TJEDNIKA ZA KULTURU – „HRVATSKO SLOVO”


 

11.02.2022 tiskan je zadnji 1350. broj Hrvatskog tjednika za kulturu – Hrvatsko slovo!

Punih 27 godina Hrvatski tjednik je informirao, posebno Hrvatsko iseljeništvo o kulturi Hrvatskog naroda. Do informacije o ukidanju Hrvatskog slova sam došao iz Hrvatskog portala „Fenix Magazin”.


Zašto nakon 27 godina prekinuti financiranje takvog značajnog lista?


Hrvatsko slovo je godišnje koštalo 400.000 kn porezne obveznike Hrvatske. Ministarstvo kulture pod vodstvom gospođe Obuljen odlučilo je da ne isplaćuje više taj novac Hrvatskom tjedniku.

Da li je problem obustave isplate nedostatak novca kojim raspolaže Ministarstvo kulture ili je pozadina političke prirode može se samo nagađati.


Ako je problem u nedostatku novca, tada bi se paralelno trebalo svim novinama koje financijski podržava Ministarstvo kulture smanjiti ili obustaviti uplata.

Primjera radi, novine gospodina Pupovca „Novosti” koštaju porezne obveznike 3.750.000 kn godišnje, a novine talijanske nacionalne zajednice „La Voce” u Hrvatskoj koštaju porezne obveznike 5.345.000 kn. Do sada nema naznaka da će Ministarstvo kulture kratiti ili obustaviti financiranje novina naših Nacionalnih zajednica u Domovini.


Sa tjednikom „Hrvatsko slovo” bio sam na neki način i emocionalno vezan. Živio sam 22 godine u Stuttgartu i imao prijatelje raznih nacionalnosti i naroda. Naravno najmnogobrojniji prijatelji su bili i još uvijek su Hrvati Stuttgarta.

Moj najbolji prijatelj sa svojom porodicom živi u zapadnom dijelu grada Stuttgarta. Redovito smo se viđali. Kada sam ja iz istočnog dijela grada Stuttgarta išao kod njega u posjetu, dao mi je u zadatak da na željezničkom kolodvoru „Hauptbahnhof” navratim u trgovinu novina i da mu kupim „Hrvatsko slovo”. On ne samo da je redovito čitao te novine, već je prilikom naših susreta prezentirao neke za njega posebno zanimljive članke, tako da sam na neki način bio i prisiljen pratiti novinska izdanja. On je i skupljao te novine i uvijek je imao po 2-3 kg novina na „lageru”.


I nije samo moj prijatelj bio redovni čitalac „Hrvatskog slova”. Mnogobrojni Hrvati u iseljeništvu bili su godinama vezani za te novine. Te novine su bile i dašak Domovine i tjedno veselje.


Ja zaista ne mogu zamisliti kome bi bio cilj da te novine više ne postoje. Na pet kontinenata živi ca. 4.5 milijuna Hrvata. Hrvatske novine, Hrvatska televizija i Hrvatski radio su veliko veselje za iseljene Hrvate. Kroz te medije Hrvati uče jezik, trude se ne zaboraviti Hrvatski jezik te mladim generacijama pokušavaju popularizirati Hrvatski jezik. Mladi Hrvati u iseljeništvu nerijetko govore nekoliko jezika. Na primjer kćerka mog prijatelja, dijete rođeno u Stuttgartu govori Njemački, Engleski, Francuski i Španjolski jezik. Godinama je išla u Hrvatsku dopunsku školu u Stuttgartu. Uvijek kada je prilika njen otac sa njom govori isključivo Hrvatski jezik, a ja uvijek kada sam u posjeti pokušavam sa njihovom djecom govoriti Hrvatski.

Djecu moga prijatelja znam od rođenja i iako su sada odrasli svaka Hrvatska riječ koja se koristila u našim konverzacijama bila je zlata vrijedna. Danas obadvoje djece dobro razumiju Hrvatski, a znaju ga i pisat. Na neki način i sam sam potajno ponosan da sam pridonio koliko mi je to bilo u mojoj mogućnosti da to dvoje mladih ljudi koji govori nekoliko stranih jezika, danas ponosno ističu da znaju i Hrvatski.


Mislim da je ukidanje financiranja „Hravtskog slova” bila pogreška Ministarstva kultute i da bi tu odluku trebali revidirati.

U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.


Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.


Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.


https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic


Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.


Ugodan dan i lijep pozdrav. Dražen Katić

subota, 19. veljače 2022.

CENZURA U HRVATSKOJ, CENZURA U EUROPSKOJ UNIJI – WHATSAPP!

22.07.2021 osnovao sam u WhatsAppu grupu pod nazivom „Uspješna Hrvatska”!

Citat iz opisa WhatApp grupe: „Grupa se bavi ekonomskim projektima razvoja Hrvatske (B2B) te projektnim povezivanjem Hravtskog Iseljeništva s Domovinom. U grupi se izbjegavaju ideološke teme i podjele....”!


Od kada sam grupu utemeljio potrudio sam se da kao moderator grupe svaki radni dan napišem i objavim u njoj „Temu dana”. Te teme koje objavljujem dolaze pretežno iz područja Održivog razvoja, kojim se bavim od 2007 godine. Pošto sam napisao i objavio 5 knjiga iz područja Održivog razvoja, moderne ekonomije, socijalne pravednosti i međugeneracijske solidarnosti, uvijek se pronađe nova motivacija za temu dana.


Prije par dana primijetio sam da su svi napisani tekstovi iz Teme dana u grupi „Uspješna Hrvatska” u potpunosti nestali. Tada sam kontaktirao članove grupe koji su mi potvrdili da oni vide objavljene tekstove.

Zapravo tekstovi koje sam napisao i objavio su „Zamračeni” samo za mene.


Neki od naslova Tema dana su:

- Električna vozila u Hrvatskoj

- Proizvodnja i montaža „Mini hidroelektrana” odnosno malenih vodenica u Hrvatskoj

- Pelet kao ogrijevni proizvod za za domaće tržište, ali i proizvod za izvoz

- Kontejnerski uzgoj ribe i rajčice

- Autonomni fotonaponski sustavi u Hrvatskoj

- Staklenički uzgoj povrća te vertikalna poljoprivreda

- Urban Gardening i urbano pčelarstvo

- Solarno grijanje u Hrvatskoj

- Drvo kao ogrjev i njegov utjecaj na CO2 bilancu

- Održivi mobilitet i električna dostavna vozila

- Lovni turizam kao aspekt održivog razvoja

- Zabrana daljnjeg izdavanja koncesija na izvore pitke vode te zabrana prodaje pitke vode u mome gradu / općini domaćim ili stranim ponuđačima

- Bacanje hrane i jestivih proizvoda u Hrvatskoj

- Kompostiranje

- Tekstilna industrija na bazi sintetskih (karbonskih) niti

- Organska-ekološka poljoprivreda, Urbani vrtovi, bio stočarstvo i peradarstvo

- .....

Napominjem da su to kratke teme koje su članovima WhatsApp grupe „Uspješna Hrvatska”motivacija za dnevnu konstruktivnu raspravu.

Posebno napominjem da u tim postovima ne spominjem niti jednu političku opciju, niti jednog političara. Teme su isključivo i jedino iz područja Održivog razvoja i modernih (zelenih) tehnologija.


Pošto WhatApp koji je dio koncerna „Meta” nema nikakvog interesa da briše ili zamagljuje moje postove zamoljavam osobu koja je inicirala „zamagljivanje” mojih postova da sve vrati u prvobitno stanje.


Napominjem da u Ustavu Republike Hrvatske postoji članak koji nam garantira slobodu govora u pismu i jeziku. Također u Povelji Europske unije stoji garancija govora u pismu i jeziku.


Ne samo da „zamagljivanjem” mojih postova nanosite direktnu štetu članovima WhatsApp grupe „Uspješna Hrvatska”, već nanosite štetu našoj cijeloj Domovini.


Ako u roku od 5 dana ne vratite sve moje WhatsApp funkcije u prvobitno stanje, biti ću prisiljen izvijestiti Europsku komisiju o kršenju temeljnih ljudskih prava. Također ću prijaviti tvrtku WhatsApp koja je dio koncerna „Meta” Europskoj komisiji zbog zloupotrebe zakona i kršenja Povelje Europske unije.


Svoju inspiraciju za pisanje Tema dana u Whatsappu crpim iz nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.


Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.


https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic


Ako poželite neku od knjiga pročitati (Čitatelji moga Bloga), a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.


Ugodan dan i lijep pozdrav. Dražen Katić

srijeda, 9. veljače 2022.

TREBA LI HRVATSKA AUTONOMNE SOLARNE SUSTAVE?


Upravo se susrećemo sa ponovnom povišicom cijene energenata posebno električne energije i plina.

Obadva energenta su široko zastupljena u industriji i kućanstvima.

Usudio bih se reći da su obadva energenta, struja i plin neophodni za normalan život i da ih se u tom kontekstu u Europi može promatrati kao temeljno ljudsko pravo.


Međutim u praksi je potpuno drugačije. Ne platite li struju ili plin, HEP vas isključi bez trunke milosti. Električna mreža HEPa ne pokriva sva kućanstva u Hrvatskoj, pa tako nerijetko imamo

slučajeve da u Lici i Dalmatinskoj zagori postaje domaćinstva u kojima žive stari ljudi, a nikada nisu imali priključak električne energije. Zapravo to je danas u našem modernom dobu nezamislivo, kao što je nezamislivo da dijelovi Zagreba nemaju kanalizacijsku mrežu.


Što su to Autonomni solarni sustavi?


Kada te sustave spomenemo imamo u glavi sliku osamljene vikendice koja ima solarni panel na krovu. I ta je slika potpuna točna. Autonomni sustavi nisu spojeni na mrežu HEPa. Oni proizvedenu energiju koriste za sebe, eventualno nešto pohrane u akumulatore, a mogu je isporučiti i prvom susjednom potrošaču ako su spojeni žicama.


Autonomni solarni sustavi su oni koji proizvode neku vrstu energije putem sunčeve svjetlosti ili topline.


Dijelimo ih u dvije glavne vrste:


1. Autonomni solarni sustavi za proizvodnju električne energije putem solarnih panela

2. Autonomni solarni sustavi za proizvodnju topline putem solarnih kolektora


Autonomni solarni sustavi za proizvodnju električne energije su vrlo praktični način opskrbe strujom. Ti sustavi danas nisu skupi, vrlo su dobre kvalitete i iskoristivost solarnih panela je danas do 40 godina. Najkvalitetnije solarne panele i najjeftinije danas proizvodi Kina.

Danas na tržištu imamo različite solarne panele. Klasične koji se postavljaju na krovišta, panele koji se postavljaju na zemljane površine (najčešće ograđena zemljišta), panele koji se postavljaju na fasade i zidove te panele-folije koje možemo po potrebi razvući tamo gdje nam treba.


Ti autonomni fotonaponski sustavi pored solarnih panela sačinjeni su od pretvarača struje (adaptera), jednog ili više akumulatora za pohranu struje. Brojač ili sat nam je potreban jedino ako višak struje isporučujemo prvom susjednom objektu i želimo znati koliko smo struje isporučili.

Oni koji isporučuju višak struje HEPu imaju dupli brojač (sat) koj nam broji kupljene kilovate, ali i one isporučene.


Zašto su za Hrvatsku interesantni Autonomni solarni sustavi za proizvodnju električne energije, a ne sustavi koji putem ugovora o otkupu struje omogućuju prodaju viška struje HEPu?


Prije svega jer autonomnost znači energetsku slobodu. U Njemačkoj postoje u zajednicama građana (Gemeinde) energetska udruženja građana u kojima oni zajednički investiraju u solarne sustave, sustave za grijanje (bio plin, pelet, solarni kolektori) te višak energije koji ne potroše isporučuju obližnjoj školi, crkvi, bolnici ili tvrtci koje se nalaze također u njihovoj zajednici.


Naravo da u zimskim danima kada ne proizvedu dovoljno energije razliku energije dokupe od najoptimalnijeg ponuđača energije , najčešće su to Stadtwerke (gradski ponuđači).


Energetska neovisnost je suho zlato.


Cijeli naš život plaćamo energiju i ta energija je kako u Njemačkoj tako i u Hrvatskoj svake godine sve skuplja. Ja u 22 godine života u Stuttgartu nisam niti jedne godine doživio da mi je rata za struju ili grijanje bila jeftinija.


Europska komisija je u svojoj agendi postavila za cilj da Europa postane prvi CO2 neutralni kontinent do 2050 godine. To konkretno znači da cestovni promet koji ima udio od 20% u ukupnoj CO2 emisiji će biti svim sredstvima preusmjeren sa motora na unutarnje izgaranje (nafta, benzin, plin) na električna vozila. Električna vozila u masovnoj upotrebi će prouzročiti dodatnu potrošnju električne energije, a možda ponekad i manjak električne energije.


I tako autonomni solarni sustav ponovo postaje bitan. Ako na krovu naše kuće imamo autonomni solarni sustav, a u garaži punjač za električno vozilo ili normalnu utičnicu, postajemo dio održivog razvoja. Kada se vratimo sa posla, naše električno vozilo priključimo na punjač i ostavimo ga da se puni do slijedećeg jutra. Kada ujutro krenemo na posao čeka nas napunjena baterija električnog vozila, a struja nas košta nula eura.


Također se električna vozila mogu koristiti i za izjednačavanje napona u mreži. Drugim riječima pune baterije električnih vozila mogu dati struju u mrežu kada je mreža posebno opterećena i mnogi korisnici (uređaji) koriste električnu energiju.


Sve više tvrtki i koncerna nudi parkirna mjesta sa električnim punionicama za vozila svojih zaposlenika. Kada dođemo sa našim električnim vozilom u tvrtku, ono se puni dok mi radimo, tako da sa punom baterijom možemo nakon posla nesmetano voziti dalje.


Moje je mišljenje da su autonomni sustavi jedini put u energetsku nezavisnost, jedini put da nas distributeri energije svake godine ponovo ne pljačkaju svojim nenormalno visokim povećanjima cijene kilovat sata energije ili metra kubnog plina. Ako ne postanemo energetski neovisni, plaćat ćemo do sudnjeg dana svake godine sve skuplju energiju. I to ne zato jer je ona uistinu skuplja, već zato jer su dioničari velikih tvrtki i energetskih koncerna nezasiti i bilo koja dividenda koja im se plati ne može zadovoljiti njihovu pohlepu za novcem.


Nije svijet gladan što nema dovoljno hrane da nahranimo gladne, već je gladan jer ne možemo nahraniti site.


O temi Autonomnih solarnih sustava za proizvodnju topline putem solarnih kolektora napisat ću par riječi drugi puta.


U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) i Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.


Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.


Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.


https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic


Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.


Ugodan dan i lijep pozdrav. Dražen Katić


ponedjeljak, 7. veljače 2022.

BUDUĆNOST HRVATSKE EKONOMIJE!


Po zadnjim izvješćima Eurostata Hrvatska ekonomija je među slabijima u Europi.


Koji su temeljni razlozi da 30 godina nakon pada socijalističkog samoupravljanja i uvođenja neoliberalnog tržišnog kapitalizma ne postoji snažan ekonomski razvoj Hrvatske?

 

Par riječi o poljoprivredi.

Poljoprivreda treba biti toliko razvijena da prehrani vlastiti narod te da stvori po mogućnosti tržišni višak koji se može koristiti dijelom za robne rezerve, dijelom za izvoz, dijelom za donaciju zemljama pogođenima gladi.

Slavonska ravnica koju smo smatrali „žitnicom” bivše SFRJ i koja je mogla prehraniti gotovo 20 milijuna stanovnika ostala je prazna. U zadnjih nekoliko godina Slavonci su masovno iselili i ostavili svoja poljoprivredna gospodarstva od kojih su njihovi djedovi i bake solidno živjeli.

Poljoprivreda je temeljni stup ekonomske stabilnosti svake zemlje i u tom kontekstu mora se i razmatrati.

Jedino zemlje koje imaju snažnu poljoprivredu pripadaju u snažne ekonomske zemlje.


U internetu sam pronašao naslov: „Izvozimo pšenicu, a uvozimo smrznute pekarske proizvode”!

Izvoz poljoprivrednih proizvoda, posebno žitarica bi trebao slijedit tek nakon što su podmirene potrebe domaćeg stanovništva i popunjene robne rezerve. Tada možemo izvesti bez straha da će netko ostati gladan.

Sličan je slučaj i sa voćem i povrćem, mesom, ribom. Sve što je najkvalitetnije u pravilu prvo izvezemo, a za domaće tržište ostavljamo 2. i 3. klasu. To nije ispravan put. Kad samo pogledamo kakvu proizvodnju imaju Španjolska, Italija, Nizozemska, koje nas sa svojim proizvodima koje pretežno uzgoje u staklenicima cijelu godinu opskrbljuju sa rajčicom, krastavcem, ranim krumpirom i ranim jagodama, tada moramo promisliti o novoj poljoprivrednoj strategiji. Naših proizvoda koji bi im konkurirali po kvaliteti i cijeni te ih istisnuli iz velikih lanaca prodaje jednostavno nema. Nema ih zato, jer ako smo ih i proizveli, tada smo ih izvezli u bogate Europske zemlje.


Par riječi o drvnoj industriji.

Isti je slučaj kao sa poljoprivredom. Izvozimo prvoklasno drvo u trupcima, a uvozimo jeftini furnir, jeftini parket, ivericu, treće klasne letvice i grede.

Očito nismo ništa od doba Venecijanske republike naučili. Dok su Mlečani eksploatirali naše drvo sa Jadranske obale i od nje napravili pustoš i kamenjar, a sagradili tim istim drvom predivnu Veneciju mi smo sve to otrpili.

Danas nam nitko ne otima, već otimamo sami sebi.

Hrvatska je poput Baden-Württemberga zemlja siromašna resursima. Mi nemamo željezo, bakar, plemenite kovine, dijamante, naftu, plin i ugljen u velikim količinama. Ali imamo šume poput Njemačke. Jedna trećina Njemačke je pokrivena šumom, a slično je i sa Hrvatskom.


U proljeće prošle godine u Njemačkoj je bila velika oskudica u isporuci drveta. Zbog korone su opskrbni lanci popucali, manji obrti i tvrtke su ostale bez drveta, proizvodnja je stala.

To samo pokazuje kako drvo u jednom momentu može postati vrlo važan resurs.


Upravo cijela Europska unija prolazi fazu visokog poskupljenja električne energije i plina.

Mnogi koji mogu preći će sa plina na drvo i tako se grijati.

Iz drva se izrađuje pelet, koji će kao ogrijevni materijal (iz spektra održivog razvoja) dobit dodatnu popularnost.

Šume su bitne za ekonomiju Hrvatske i konačno se mora stati sa praksom „Izvoza prvoklasnih trupaca i uvoza treće klasnog parketa i iverice”


Par riječi o ribarstvu.

Hrvatska za razliku od mnogih zemalja Europske unije ima more. To more je puno ribe, a neke vrste poput tune se komercijalno, u privatnim uzgajalištima uzgajaju za prodaju.

I ovdje se priča ponavlja. Prvoklasna tuna uzgojena u uzgajalištima na Jadranu ide u izvoz, pretežno Japan i završava u Japanskim restoranima kao sushi.

Mi ako želimo pojesti tunu, završio u trgovini pred regalom sa ribom i možemo se odlučiti ili za talijansku konzervu tune ili neku drugu. Čak se na TVu toliko radi reklama za „talijansku konzerviranu tunjevinu” da čak pomislimo da u Jadranu tuna ni nema.

Kada pogledamo cijenu tih konzerviranim ribica, ona je skuplja nego u Njemačkoj. Rekli bi „Pa sve je skuplje nego u Njemačkoj pa tako i ribice”.


Smatram da se također praksu „Izvoza prvoklasne tune te uvoza osušenog bakalara i talijanskih konzervi” moramo zaustaviti. Hrvatska nije kanta za smeće da se uvozi sve na čemu se može zaraditi. Ovdje bi apelirao na Udruge za zaštitu potrošača u Hrvatskoj, kojih nije malo, da krenu u obilaženje prodajnih lanaca, posebno Konzuma i stranih lanaca i da pokrenu akciju za zaustavljanje nelojalne konkurencije jeftinim i nekvalitetnim uvoznim proizvodima.


Par riječi o izvorima pitke vode u Hrvatskoj.

Po meni najvažniji resurs Hrvatske je pitka voda. Zbog izvora pitke vode već se danas vode ne samo ekonomski ratovi već i brutalne oružane borbe posebno u Africi. Što se događa kada u jednoj zemlji tri godine ne padne kiša, pokazuje Afrička kriza, posebno u Somaliji.

Hrvatska je jedna od bogatijih zemlja Europske unije izvorima pitke vode. Prošle godine u ljeti je pola litre flaširane vode na željezničkom kolodvoru u Stuttgartu koštala 2 eura. Danas košta možda i više. Međutim voda će biti još skuplja. Voda će postati tekuće zlato 22. stoljeća.


U Hrvatskoj su mnogobrojni izvori pitke vode privatizirani, primjer Jana i Jamnica. Preko noći voda je postala nečije vlasništvo i prodaje se poput svakog drugog proizvoda u trgovinama.

Krupni kapital na čelu sa švicarskim koncernom Nestle pokušava u cijelom svijetu pokupovati izvore pitke vode i onemogućiti stanovništvu direktnu konzumaciju onoga što mu po rođenju pripada. Po meni voda pripada svima nama.


Njemački Bundestag je pod snažnim lobiranjem krupnog kapitala prije više godina izglasao zakon po kome voda nije kao što je bilo do tada ljudsko pravo, već je postala proizvod koji se može prodavati drugima.

Hrvatska mora biti oprezna u izdavanju koncesija na izvore pitke vode. Ako ih već izdaje ni u kome slučaju koncesije ne trebaju trajati dulje od 30 godina.


Ja sam u ovom članku naveo četiri točke koje smatram da su budućnost Hrvatske ekonomije, a to su:

- Poljoprivreda

- Drvna industrija

- Ribarstvo

- Izvori pitke vode

 

Te četiri točke mogao bih nadopuniti i sa još nekim točkama poput:

- Industrijsko programiranje i umjetna inteligencija

- Zdravstveni turizam, terapijski turizam i Wellness

- Tekstilna industrija na bazi sintetskih „karbonskih” niti

- Proizvodnja proizvoda na osnovi Bionike itd.

Međutim te zadnje četiri točke su iz spektra modernih tehnologija pa ću o njima drugom prilikom napisati koju riječ.


U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) i Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.


Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.


Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.


https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic


Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.


Ugodno večer i lijep pozdrav. Dražen Katić


četvrtak, 3. veljače 2022.

TREBA LI HRVATSKA ETIČNU BANKU?


 

Kada smo u Stuttgartu 2017 utemeljili „Umjetničku udrugu”, nakon dobivenog rješenja o osnivanju Udruge krenuli smo u potragu za odgovarajućom bankom u kojoj bi mogli otvoriti račun Udruge.


Obišli smo cijeli grad i većinu banaka. Inače u Stuttgartu postoje predstavništva svih banaka iz Njemačke, postoji Turska Banka te banke nekih drugih europskih zemalja.

Pošto je naša Udruga već imala prilično visok „pokriveni minus”, morali smo pronaći najjeftiniju banku da bi fiksne troškove držali na minimumu.


Osnivanje Udruge (čekanje rješenja Suda u Stuttgartu) je trajalo preko 4 mjeseca, a u to vrijeme mi smo organizirali par izložbi pa su se troškovi nakupili.


Gotovo kod svih banaka koje smo obišli mjesečni račun za neprofitnu Udrugu je iznosio preko 10 eura mjesečno i nama je to bilo za početak preskupo. Kada smo se već pomirili sa sudbinom i računali da jeftiniju banku nećemo pronaći, sasvim slučajno sam u šetnji naletio na jednu banku čiji je izlog bio oblijepljen financijskim projektima iz održivog razvoja. U prvi mah sam pomislio da se radi o nekoj udruzi, ali je na vrhu banke jasno pisalo GLS Bank.

Ušao sam unutra i nakon kratkog čekanja dobio termin za razgovor.


Zaposlenici banke sam iznio naš problem i upitao da li Udruge mogu otvoriti račun i u njihovoj banci. Pošto sam dobio pozitivan odgovor zapitao sam za cijenu. Bilo mi je rečeno da je cijena dogovorna stvar i da će šef filijale odlučiti o cijeni.


Predao sam dokumentaciju o Udruzi i nakon par dana čekanja ponovo navratio u banku. Ljubazna bankarica mi je rekla da je dobila pozitivan odgovor u vezi otvaranja računa naše Udruge i da će cijena za nas kao umjetnike iznositi mjesečno 3,99 eura. Uz to postoji godišnji paušal od 12 eura koji je bio također jeftiniji nego u drugim bankama.


Saznao sam da je GLS banka u Stuttagrtu jedna od 5 GLS banaka u Njemačkoj, koje spadaju u etičke banke. Kod etičkih banaka cilj poslovanja nije maksimiziranje profita. Ulaganje u mnogobrojne socijalne projekte i projekte održivog razvoja je jedna od djelatnosti etičkih banaka.


Naša GLS banka nam je čak bila i sponzor te je određenim financijskim sredstvima potpomogla naše umjetničko djelovanje u Stuttgartu. Često je šef filijale u Stuttgartu organizirao razna predavanja u banci iz područja zelenih tehnologija, zaštite prirode, socijalne osjetljivosti itd. Ponekad je organizirao i izložbe.


Vrlo često se mogu naći u Stuttgartu i konvencionalne banke koje ulažu npr. u obnovljive izvore energije i financijski pomažu neke od socijalnih projekata. Međutim to je čista kozmetika. Prava bit tih banaka je maksimiziranje dobiti, a takve socijalne investicije oni uračunavaju u marketing.


Jedino čiste etičke banke posluju po principima etičkog bankarstva. Jedino etičkim bankama maksimiziranje profita nije temeljni cilj poslovanja.


Ove jeseni sam razgovarao sa jednom bankaricom u Karlovcu te se raspitivao postoji li u Hrvatskoj etička banka. Ona mi je rekla da je prije nekoliko godina bio pokušaj osnivanja prve etičke banke u Hrvatskoj, na moru, ako se ne varam u Zadru. Od te banke nije bilo ništa. Osnivanje je negdje zapelo, vjerojatno nije bilo dovoljno osnivačkog kapitala.


U Hrvatskoj su banke većinom u stranom vlasništvu. Hrvatska poštanska banka, Karlovačka banka i još par manjih banaka su čisto Hrvatske. Ostalo je talijanski, njemački, austrijski, srpski, ruski itd. bankarski kapital koji je pokupovao redom sve veće Hrvatske banke.


Pitanje koje postavljam sebi i vama je: Da li je Hrvatska spremna na osnivanje „prve etičke banke” uz pomoć domaćeg i iseljeničkog kapitala?


U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) i Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.


Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.


Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.


https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic


Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.


Ugodan dan i lijep pozdrav. Dražen Katić


srijeda, 2. veljače 2022.

EUROPSKA KOMISIJA: ATOMSKA ENERGIJA PRIPADA U ODRŽIVI RAZVOJ!

 

 



Naslov u današnjem Gmx.net portalu, 02.02.2022, News, Politika, me je ne samo iznenadio već i uznemirio.

Stoga citiram naslov: „Trotz massiver Kritik: EU – Kommission stufft Atomkraft und Gas als nachhaltig ein”!


Slobodni prijevod na Hrvatski: „Usprkos masovnoj kritici: EU - Komisija je atomsku energiju i plin definirala kao održive”!


Definirajmo prvo tezu Europske komisije da je atomska energija održiva.

Ako je zaista tako, onda su i atomske bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki dio održivog razvoja. Također i radioaktivne nesreće koje su se dogodile u Černobilu, a prije 10 godina i u Japanu su također dio održivog razvoja.


Održivi razvoj je potpuno jasno definiran i ta definicija kaže: Održivim razvojem se smatra onaj razvoj koji će omogućiti solidan život sadašnjim generacijama, ali na način da se ne ugrožava isti takav život budućim generacijama.


Svi znamo da je svaka nuklearna elektrana samo jedna kontrolirana bomba. Nuklearni otpad koji nastaje kao otpadni materijal u procesu proizvodnje električne energije i topline je radioaktivan i može zračiti nekoliko tisuća godina. Ako se taj otpad adekvatno uskladišti, tada je opasnost od nuklearnog zagađenja manja, ali taj se otpad danas svakako skladišti.


Izjava Europske komisije je po meni politički definirana i sa održivim razvojem nema niti jedne jedine dodirne točke. Francuska trenutno predsjedava Europskom unijom pa mogu pretpostaviti da je na izjavu Europske komisije djelovao francuski utjecaj. Francuzi su strastveni korisnici nuklearne energije.


Prijatelji nuklearne energije kažu da je to čista energija koja ne proizvodi CO2. Naravno da je to potpuna neistina. Kolika količina CO2 se proizvede dok se iskopa plutonij i uran, dok se plutonij i uran očiste od drugih ruda i dok se pripreme za nuklearni reaktor? Koliko se CO2 proizvode dok se otpadni uran i plutonij ispravno uskladište?


U najmanju ruku radioaktivni otpad koji nastaje proizvodnjom električne energije i topline u nuklearkama mora se po količini opasnosti za ljudsko zdravlje izjednačiti sa količinom CO2 koja može nanijeti jednaku štetu ljudskom zdravlju. Tim izjednačavanjem dobili bi protuvrijednost CO2 u „ mega tonama” ili „tera tonama”.


Strah da će nam električni automobili i drugi strojevi koji se napajaju električnom energijom potrošiti svu struju i da ćemo završiti u mraku, popularizira nuklearne elektrane i prezentira ih kao optimalno rješenje za tzv. veliku nadolazeću elektrifikacijsku krizu.


Politika uvjerava narod da je nuklearne energija čista, bezopasna i jeftina. Niti jedna od spomenutih činjenica nije istinita.


Održivi razvoj je proizvodnja električne energije od: sunca, vode, vjetra i bio mase, odnosno bio plina.


Sunce nam svakog dana šalje na zemlju toliku količinu svjetla da ono premašuje 10.000 puta naše dnevne potrebe za električnom energijom u cijelom svijetu. Čemu onda popularizirati nuklearke?


Što se tiče plina, njegova upotreba spada u održivi razvoj, ali jedino ako je plin proizveden iz bio-mase ili bio-otpada. Plin koji dobivamo iz bušotina tražeći naftu ili iz plinskih bušotina nije segment održivog razvoja.


Mislim da nema mjesta panici i da se u budućnosti može proizvesti dovoljna količina električne energije iz održivih izvora. Kao pripomoć održivoj energiji možemo koristiti zemljani plin koga ima u dovoljnim količinama.


Korištenje ugljena i nuklearne energije za proizvodnju električne energije smatram segmentom prošlosti koji se pokazao vrlo opasan za zdravlje ljudi i životinja.


U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) i Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.


Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.


Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.


https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic


Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.


Ugodno večer i lijep pozdrav. Dražen Katić


utorak, 1. veljače 2022.

PERSPEKTIVE RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE UZ UMJETNU INTELIGENCIJU!


 

Umjetna inteligencija su programi (software) koji samostalno donose određene zaključke i vrše određene radnje.

Koja je poveznica između umjetne inteligencije ili općenito gledajući naprednih programa i ekonomskog razvoja Domovine Hrvatske?

 

Programe danas koristimo u automobilskoj industriji, svemirskoj industriji, zrakoplovnoj industriji i kod proizvodnje dronova. Koristimo ih za programiranje industrijskih strojeva i za robote. Programi su također aplikacije koje koristimo za naše mobitele i tablete, koristimo ih u video igricama. Programi su i algoritmi koje koristimo na burzama, koristimo ih i u izdavačkoj djelatnosti. Programe danas koristimo u izradi software za 3D virtualnu stvarnost. Programe koristimo kompletno u proizvodnji kompjutera od klasičnog PCa, laptopa, superbrzih pa do kvantnih kompjutera. Programi danas upravljaju nuklearnim elektranama, mehanizacijom na poljima, samoupravljačkim vozilima, pametnim kućama itd. I tako možemo nabrajat u nedogled. Program ili software će u skoroj budućnosti biti ugrađen u gotovo svaki tehnički proizvod.


Što je manje poznato danas programi (algoritmi), bar u Njemačkoj pišu umjesto novinara novinske članke za dnevne novine. Čak to bolje rade od ljudi i gotovo je nemoguće razlikovati koji je novinski članak napisao čovjek, a koji algoritam.


Zašto je razvoj programa bitan za razvoj gospodstva Republike Hrvatske?


Prije svega jer proizvod pod nazivom Program (software) možemo na svjetskom tržištu jednostavno prodati. Za programiranje ne trebamo velike i skupe radne pogone ili hale, ne trebamo mašine koje koštaju nekoliko milijuna eura, ne trebamo skupocjene sirovine poput „rijetke zemlje” ili kobalta.

Za izradu „Programa” trebamo snažne kompjutere te pristup snažnoj internetskoj mreži, najbolje izrađenoj od „staklene faze”. Sve to nije skupo u usporedbi sa jednom tvornicom koja proizvodi turbine, zrakoplove ili industrijske mašine.


Naravno za programiranje trebamo i radnu snagu – programere.

Programeri se mogu obučiti na specijalnim tečajevima, nije bezuvjetno potrebno da su studirali na fakultetu za računalstvo i informatiku. Vrlo često su danas programeri inženjeri tehničkih znanosti, matematičari, fizičari itd.


Hrvatska ima sve predispozicije za masovni razvoj „tvrtki” koje mogu programirati i tu branšu osobno uvrštavam u jednu od 6 strateških točaka za ekonomski razvoj Domovine.

Zašto treba ići u pravcu programiranja, a ne u pravcu autoindustrije, industrije mašina, kemijske industrije itd.?


Mi često govorimo kako je Hrvatska bogata zemlja i da mi sve imamo. Istina je potpuno suprotna. Republika Hrvatska je poput Njemačke pokrajine Baden-Württemberg siromašna sirovinama. Mi nemamo bakar, željezo, zlato, dijamante, naftu, plin, rijetku zemlju, kobalt. I to što imamo zastupljeno je u vrlo malim količinama. S toga Hrvatska ne može ići u industrijski razvoj za koji su neophodne gore navedene sirovine.


Da ipak ne ispadnemo tako siromašni, moram naglasiti da Hrvatska obiluje šumama i pitkom tekućom vodom. To su resursi budućnosti i zbog posjedovanja tih resursa već se danas u svijetu vode ratovi.


Međutim da bi sačuvali čistu vodu i zdrave šume neophodno je da se odreknemo masovne industrije.

I tako dobivamo na vrlo jednostavan način odgovor na pitanje „Zašto razvijati programiranje u Hrvatskoj?”


Danas u Japanu humanoidni roboti masovno rade na recepcijama hotela, u staračkim domovima, a sve više i u bolnicama. Te robote osim električne energije pokreće software odnosno program. Svemirska istraživanja i napredak u industrijskoj proizvodnji automobila nameću potrebu za što većim, jačim i naprednijim programima, točnije umjetnoj inteligenciji.


Pogledajmo samo razvoj samoupravljačkih (samovoznih) vozila. Njemački koncern Daimler AG već par godina u Americi testira samovozna teretna vozila (kamione).

Testiranje samovoznih osobnih vozila u prošloj godini započela je tvrtka Tesla iz USA, koja masovno testira svoje električne automobile u taxi prijevozu.


Industrija nam svakodnevnom nameće sve veću potrebu za proizvodnjom raznih vrsta industrijskih robota. Sve starija populacija ljudi u visokorazvijenim zemljama (Njemačka, Japan) nameće potrebu za korištenjem humanoidnih robota, koji se već danas u Japanu koriste u kućanstvima.


Posebna prekretnica će biti „nedostatak radne snage” gdje će se od staračkih domova, bolnica, hotela, škola koristiti humanoidni roboti kao alternativa čovjeku.


Poljoprivreda također danas zahtjeva automatiziranu proizvodnju i žetvu žitarica te gdje je moguäe automatiziranu berbu voća i povrća.

Samohodni kombajni u Americi već danas obavljaju žetvu. Japanci razvijaju mini robote „pčele” koje bi trebale vršiti oprašivanje voćaka. Zbog nedostatka pčela u Japanu, danas Japanci ručno oprašuju voćke kistovima.


Gdje su šanse Domovine Hrvatske da uskoči u „vlak proizvodnje programa” koje će industrija ugrađivati u sve te robote i mašine?


Radnu snagu imamo, škole imamo, kompjutere možemo kupiti. A super brzi internet na bazi „staklenih faza” se može brzo izgraditi.

Optimizam u cijeloj toj priči daje i činjenica da su programeri danas gotovo u svim zemljama svijeta podjednako dobro plaćeni. Čak i programeri koji rade u Indiji danas zarade po 3.000 eura, tako da sve manje postoji ponuda „Programera iz Indije koji rade u Njemačkoj i Americi”.


Hrvatska ostvaruje lijep dio BDPa od turizma. Iako je to još uvijek daleko manje od Austrije postoji tendencija da im se zaradom od turizma približimo. Austrija koja nema more na turizmu zaradi oko 20 milijardi Eura godišnje. Hrvatske je na nešto više od 11 milijardi eura godišnje.


Ono gdje mi godinama zaostajemo je promocija ili moderni marketing u turizmu.

Vremena kad su se turističke ponude reklamirale na televiziji i putem kataloga polako nestaju.

Trend koji postoji već oko 10 godina u Njemačkoj je „3D virtualna stvarnost”. To su posebni programi koji opslužuju 3D naočale te se korisnik automatski nađe trodimenzionalno u muzeju, na plaži, hotelskoj sobi, vrhu planine, brodu, rafting čamcu itd.


Čak i tehnologija za izradu 3D filmova „Virtualne stvarnosti” nije danas preskupa. Potrebno je imati 4D kameru kojom snimamo hotel, plažu, muzej ili bilo koji drugi prostor koji želimo trodimenzionalno prikazati kupcu godišnjeg odmora. Tako urađeni filmovi se posebnim softwareom uređuju i preprogramiraju u malene diskete koje poslužuju 3D naočale.


Pošto je strateški cilj Hrvatske moderni turizam, a ne turizam 19 stoljeća, tehnologija 3D „Virtualne stvarnosti” je savršena da do maksimuma povećamo prezentaciju turističkih ponuda u Hrvatskoj. Moderne vrste turizma poput Medicinskog turizma, Terapijskog turizma, Dentalnog turizma, Wellness turizma, Lovnog i ribolovnog turizma, EKO-ETNO i seoskog turizma, Biciklističkog i Walking turizma te Organiziranog planinarenja idealni su da ih prezentiramo modernom 3D tehnologijom virtualne stvarnosti zainteresiranom turistu.


Mogućnosti ima puno. Koje ćemo mi šanse i mogućnosti koristiti ovisi jedino o nama samima. U industrijskom programiranju trenutno je samo nebo gornja granica.


U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) i Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.


Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.


Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.


https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic


Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.


Ugodan dan i lijep pozdrav. Dražen Katić