PATRIAM CROATIAN je moj osobni blog u kojem od 2015. godine obrađujem teme moderne ekonomije, naprednih tehnologija, održivog razvoja, socijalne pravednosti, međugeneracijske solidarnosti, svjetske, europske i unutarnje politike te teme povijesti i kulture. Blog je povezan sa YouTube kanalom Dražen Katić!
Über das Thema Elektromobilität im Allgemeinen und
über die Möglichkeiten, die es in ihrem direkten Wohnumfeld gibt, können
sich die Bürgerinnen und Bürger am Samstag, 18. Juli, ab 10 Uhr im
Bürgerzentrum Stuttgart West, Bebelstraße 22, informieren.
Neben einer Einführung in Grundkenntnisse der
Elektromobilität erhalten die Teilnehmer Informationen zu
Elektrofahrzeugen generell sowie zu Lademöglichkeiten und
Sharing-Angeboten in ihrem Stadtbezirk. Außerdem werden Elektrofahrzeuge
präsentiert und können vor Ort getestet werden.
Städtische Mobilität und Lebensqualität verbessern
Elektromobilität ist ein fester Bestandteil
moderner Verkehrskonzepte. Mit dem Europäischen Projekt "2MOVE2"
unternimmt die Landeshauptstadt gemeinsam mit den Städten Brünn, Malaga
und Tel Aviv-Yafo konkrete Schritte, um die städtische Mobilität und
Lebensqualität der Bürgerinnen und Bürger zu verbessern. Im Rahmen des
Projekts wird in ausgewählten Stadtbezirken informiert.
Das Land plant vom Herbst 2017 an in Stuttgart wechselseitige
Fahrverbote für Fahrzeuge mit geraden und ungeraden Kennzeichen, um die
Feinstaubwerte zu senken. „Wir müssen mehr tun, alle bisherigen
Maßnahmen haben nicht genug gebracht“, betont Verkehrsminister Winfried
Hermann.
Am Stuttgarter Neckartor sollen die Schadstoffwerte endlich sinken.Foto: Lichtgut/Achim ZweygarthStuttgart - Um den Grenzwert für Feinstaub
möglichst rasch zu senken, plant das Land vom Herbst 2017 an bei
feinstaubträchtigen Wetterlagen Fahrverbote in der Landeshauptstadt. Das
hat Verkehrsminister Winfried Hermann am Mittwochabend in einem Gespräch mit Journalisten erklärt. „Wir müssen mehr tun, alle bisherigen Maßnahmen haben nicht genug gebracht“, betont Hermann.
Am Dienstagabend hatten Bürger, die am stark belasteten Neckartor
wohnen, bei einer Informationsveranstaltung des Landes im Linden-Museum
Sofortmaßnahmen gegen die dicke Luft gefordert. Unter dem Eindruck
dieser Kritik hat das Land seinen Zeitrahmen kurzfristig verschärft.
Statt im Jahr 2021 soll der Feinstaubgrenzwert nun möglichst schon von
Mitte 2019 an eingehalten werden. Auslöser der vielfältigen Aktivitäten
ist – wie berichtet – ein blauer Brief aus Brüssel, der rasch
entschiedene Maßnahmen gegen die Krebs erregenden Partikel fordert.
Schmutzigste Kreuzung Deutschlands
Das Neckartor gilt als schmutzigste Kreuzung Deutschlands, weil der
Feinstaubgrenzwert von 50 Mikrogramm je Kubikmeter Luft dort seit zehn
Jahren massiv überschritten wird. „Die Messstation steht für die gesamte
Achse der stark befahrenen B 14“, betont Hermann. Es gebe es auf einer
Strecke von rund acht Kilometern im Stadtgebiet an stark befahrenen
Straßenzügen ebenfalls hohe Feinstaubwerte.
Die nun von Herbst 2018 auf 2017 vorgezogenen Fahrverbote –
wechselweise für Fahrzeuge mit geraden und ungeraden Kennzeichen –
sollen das Verkehrsaufkommen an kritischen Tagen halbieren. Die
rechtliche Grundlage dafür bildet der Paragraf 45 der
Straßenverkehrsordnung. Dort heißt es unter anderem, dass die
Verkehrsbehörden die Benutzung bestimmter Straßen zum Schutz der
Wohnbevölkerung vor Lärm und Abgasen einschränken oder verbieten können.
An Tagen mit Fahrverbot soll das Nahverkehrsangebot mit mehr Bussen
und längeren Zügen in der Region massiv ausgeweitet und die
Fahrkartenpreise für die Umsteiger von der Straße sollen halbiert
werden. „Das notwendige Geld ist dafür besser als für Strafzahlungen an
Brüssel angelegt“, sagt Hermann. Dank genauer Wetterprognosen sei es
möglich, die Öffentlichkeit über die Medien rechtzeitig auf ein mehrere
Tage dauerndes Fahrverbot hinzuweisen.
KOMMENTAR FÜR KROATISCHER LESER:
Grad Stuttgart u kome je vrlo jaka auto industrija (Porsche AG i Daimler AG) je vec godinama najzagadjeniji grad Njemacke. Sva nastojanja da se tome stane na kraj nisu pokazala rezultat. U tom malom gradu postoji jednostavno previse automobila. Parkiraliste trazite po pola sata i sretni ste ako ga nadjete. Crveno-zelena vlada u Stuttgartu je imala 5 godina vremena da ucini bilo sta da se situacija sa zagadjenim gradom promjeni na bolje. I sto su do danas ucinili? Ucinili su to da je Stuttgart jos zagadjeniji nego sto je prije bio. 5 godina mandata bacili su u vjetar, a najomiljenija tema im je prihvat izbjeglica iako nitko od njih nije niti jednog izbjeglog covjeka sam prihvatio. Crveno-zelena vlast u Stuttgartu je prokockala 5 godina, a sada na pragu novih izbora obecavaju rijesenja za cisci zrak u nasem gradu. Samo zaista naivni mogu misliti da ce ta vlast ako dobije jos jedan mandat uciniti bilo sta za stanovnike tog grada.
Posto ja godinama zivim u Stuttgartu pratim stalno situaciju sa podrucja ekologije, modernih tehnologija i odrzivog razvoja. Ono sto je u 5 godina crveno-zelena vlast uspjela uciniti je od "zelenog grada" napraviti "betonsku pustinju". U zadnjih 5 godina je svaki kvadratni metar u Stuttgartu poplocen sa betonskim plocama, tako da je drvo ili cvijet prava rijetkost u Stuttgartu. Sada u ljeti isijavanje iz betona je neizdrzivo tako da stariji ljudi i djeca imaju ozbiljne probleme. Zbog velike koncentracije CO2 i drugih oksida u zraku u zadnjih godina se broj alergija, a posebice kod djece umnogostrucio. Kada dodje proljece malo tko nema alergiju u tom gradu! Naravo ne postoji vise drvece koje ce zrak prociscavati.
Betonske promenade siroke su i po 5-10 metara gdje mnogobrojni kafici nude svoje terase, ali drvece i svijece je iscezlo. Kome trebaju u Stuttgartu betonske promenade siroke 10 metara?
Smatram da je crveno-zelena vlast u Stuttgartu neekoloska, neodrziva i nesocijalna. Prihvacanjem vecg broja izbjeglica nego sto taj grad moze podnijeti direktno ugrozava socijalni standard stanovnistva Stuttgarta. Samim time nanosi dugorocnu stetu svima nama kako u ekonomskom tako i u socijalnom pogledu. Kada iduce godine crveno-zelena vlast ne bude vis eupravljala Stuttgartom nama ce ostati na desetci tisuca izbjeglica i svi problemi koje su donijeli sa sobom. Politicari Stuttgrta koji danas upravljaju gradom nece udomiti ni jednu jedinu osobu, a nece ni stanovati u blizini zgrade u kojoj zive izbjegle osobe. Oni ce jednostavno otici, a probleme ostaviti nama gradjanima Stuttgarta da ih rijesavamo kako znamo.
Ovdje se direktno radi o politickoj diktaturi crveno-zelene vlasti u zadnjih 5 godina u Baden-Württembergu.
Tekst je citiran iz online portala "Jutarnji.hr", dana 17.07. 2015
"Šešelj je na svjedočenju u Haagu potvrdio da je Vučić bio 'dragovoljac
Srpske radikalne stranke kod Slavka Aleksića na Židovskom groblju u
Sarajevu'
Vojislav Šešelj 1995. godine je obilazio srpske paravojne formacije koje su držale Sarajevo u okruženju, a na fronti ga je pozdravio i Aleksandar Vučić.
Šokantno je što se na nedavno objavljenoj snimci Vučić rukuje sa Šešeljem držeći automatsku pušku što je vidljivo u 3,44 minuti.
Sam Šešelj je na svjedočenju u Haagu potvrdio da je Vučić bio
'dragovoljac Srpske radikalne stranke kod Slavka Aleksića na Židovskom
groblju u Sarajevu, a poslije je radio na televiziji Pale'.
Nekadašnji gorljivi branitelj Ratka Mladića i suradnik Radovana Karažića
posljednjih godina je vrlo pomirljiv, no brojni mediji u BiH
postavljaju pitanje je li današnji premijer Srbije pucao po njihovom
glavnom gradu."
KOMENTAR:
Vrlo
je tesko shvatiti da oni (ako je to dokazano) koji su oruzano
sudjelovali protiv nenaoruzanog naroda danas sjede na visokim politickim
pozivijama. U Srbiji je to problem Srbije.
Medjutim mi takodjer u Hrvatskoj politici imamo one koji su direktno sudjelovali u oruzanoj
pobuni hrvatskih Srba protiv suverene Republike Hrvatske, a danas
obnasaju visoke politicke funkcije. Kako je moguce da ustav Republike Hrvatske dozvoljava tako nesto? Zamislite da u Americi netko tko je
sudjelovao u teroristickom napadau na SAD danas sjedi u americkom
kongresu? Naravno da je to nezamislivo.
Vrlo cesto si postavljam pitanje
tko je zapravo kriv za takvu situaciju u Republici Hrvatskoj? Da li smo
mi Hrvati zapravo sami krivi za situaciju u kojoj se nalazimo?
Postovani prijatelji ostavljam Vam ovih nekoliko pitanja za
razmisljanje. Ja do danas nisam nasao odgovor na njih. Ako netko od Vas
taj odgovor nadje biti ce lijepo da ga podijeli sa svima nama. Ugodan
dan i lijep pozdrav iz prevruceg Stuttgarta. Drazen Katic
Kapitalno
ulaganje u plemenite metale je financijsko ulaganje u fizički
proizvod jednako poput ulaganja u: nekretnine, zemljišta,
šume, umjetničke
vrijednosti, antikvitete, automobile, brodove, avione, drago kamenje
itd.
Postavlja se pitanje: Zaštouložiti u plemenite metale?
Plemenitim
metalima se, a što
u prvoj liniji mislimo na zlato i srebro trguje već
6.000 godina. UStarom
zavjetu Biblije gotovo nema stranice na
kojoj se ne opisuje način plaćanja u trgovini
proizvodima. U to vrijeme se plaćalo
zlatnicima i srebrnjacima.
1900.
godine je u Americi uveden tzv. "zlatni
standard". Zlato je od tada bilo
pokriće vrijednosti tiskanog
novca. Za jedan dolar ste mogli kupiti
1,504 632 g čistog zlata. Pod
čistim zlatom se smatra zlato
iz koga su u potpunosti odstranjene primjese
drugih metala, a označava se oznakom
999,9.
1969.
godine papirni novac se nije mogao više
zamjeniti za zlato.
1971.
tadašnjiamerički
predsjednik Nixon zbog rata u Vijetnamu
ukida "zlatni standard" i od tada počinjebezgraničnotiskanje
papirnog novca.
Papirni
novac nije imao višepokriće
u zlatu. Jedna od posljedica takve monetarne
politike je i činjenica da je američki
dolar do danas izgubio oko 98 % svoje vrijednosti.
Procjenjuje
se da danas pod zemljom u obliku sirovine postoji još
oko 160.000 tona zlata i oko
12.000
tona srebra.
Najveće dvije
svjetske ljevaonice plemenitih metala
su: 1) UMICORE - belgijska tvrtka 2)
ARGOR - HERAEUS - švicarska tvrtka
Pitamo
se zašto je danas toliko izraženapotražnja za plemenitim
metalima, a posebice za zlatom?
Svjedoci
smo da su u zadnjih
dvije godine u cijeloj Europiotvorena
bezbrojna mjesta za otkup zlata.
Pored radnji koje se bave jedino otkupom
lomljenog, ali i certificiranog zlata i srebra, otkupom se kao
dodatnom djelatnošću bave i druge različite trgovine.Otkupljeno
zlato se u većinislučajeva
dalje preprodaje, završava u Austriji
ili Njemačkoj, a potom
putuje u Švicarsku. UŠvicarskoj se rastapa, pročišćava
i lijeva u zlatne certificirane poluge "Barren" koji su
težine od 1 gr pa sve do 12,5 kg.
Certificirano zlato u polugama se dalje iz
Švicarske preko banaka i privatnih tvrtki
prodaje u cijelom svijetu.
Danas
postoji velika potražnja
za zlatom iz slijedećih razloga:
1)
Industrijska upotreba - zlato se danas
jako puno koristi u industriji kod proizvodnje mobitela i računala,
u industriji nakita, medicini, lijevanju
certificiranog zlata itd. 2) Zlato
ne gubi svoju vrijednost - cijena zlata se mijenja i formira se 2
puta dnevno na londonskoj burzi, ali vrijednost zlata je konstantna.
Navodim slijedeći primjer: 1908. godine
jedno dobro kvalitetno odjelo je koštalo
1 uncu zlata (31,10 gr zlata), a unca
je vrijedila 1908. godine samo 20 $. Danas
za jednu uncuzlata
možetetakođer kupiti jedno
kvalitetno odijelo. Jedna unca po
današnjem tečaju (03.08.2013) iznosi
1.313,80
$, a to
znači da još
uvijek za jednu uncu možemo kupiti boss
ili armani odijelo.
Cijena
zlata u posljednjih 10 godina rasla je u
rasponu izmedju 11,5 i 17% godišnje. Lako
možemo primjetiti da čim je
dublja financijska kriza i viša
inflacija cijena zlata je u porastu.
Za
vrijeme rata u Libiji i 2 mjeseca poslije
cijena zlata je pala. Razlog je bio velike
količine čistog certificiranog zlata u polugama (od jednog
kilograma) koje su kratkotrajno preplavile europsko i svjetsko
tržište. Prije kratkog vremena cijena
zlata je iz ekonomski neopravdanih razloga ponovo pala. Zlato je
sirovina i na burzi se njome špekulira poput nafte, drva, žitarica
i drugih proizvoda. Pripisao bih zadnji pad cijene zlata čistoj
burzovnoj špekulaciji koja nema ekonomsku pozadinu ponude i
potražnje.
Cijene
zlata u posljednjih 10 godina je rasla iz
slijedećih razloga:
1)
Potražnja za zlatom je oko 4 puta veća
od ponude. 2) Proizvodnja zlata
(iskopavanje) je poskupilo. Prije se u
afričkim rudnicima zlato
kopalo maksimalno 1 kilometar u dubinu, a danas
se u rudnicima zlato kopa do 4 kilometra. 3) Od
2010. godine Kinezi smiju posjedovati u
privatnom vlašnistvucertificirano
zlato, a tu se radi o skoro
1,4 milijarde ljudi.
Neki
stručnjaci smatraju da će
1 UNCA zlata dostići
cijenu od 5.000 $, ili se čak u
budućnosti popeti na 10.000 $.
Naravno cijenu zlata u budućnosti nije moguće
sigurno predvidjeti. Ono što je sigurno to je da će cijena zlata i
dalje u budućnosti rasti sa manjim oscilacijama.
U
financijskoj konstrukciji svake porodice ili građana od ukupnog
kapitala koji posjeduje 20-30% bi
trebalo biti zastupljeno u čistom certificiranom zlatu.
Važnoje
napomenuti da sve države ovog
svijeta posjeduju "zlatne rezerve" najčešće
u plugama od 1 ili 12,5 kg.
U
zemljama Europske Unije ne postoji porez na zlato. Na srebro se
plaća porez. Otkup lomljenog zlata u cijeloj Europi kao i u
Republici Hrvatskoj ima i negativnu konotaciju.
Zbog
krize u kojoj se našao siromašni sloj građana Europe, ljudi u
nedostatku novca nerijetko su prisiljeni prodati lomljeno ili čak
obiteljsko zlato.
Zlato
je bilo u svakoj velikoj krizi ili u ratovima sredstvo plaćanja.
Za
vrijeme drugog svjetskog rata za zlato se kupovalo brašno, pošto
nije bilo dovoljno hrane.
Postoji
poznata priča kada je 1920. za vrijeme velike svjetske krize u
Minhenu prodana peterokatna kuća za 5 gr zlata. Nadajmo se da kriza
takovih razmijera neće ponoviti.
Zlato
je lijepo posjedovati, ono nije podložno inflaciji, sigurno je
sredstvo plaćanja u kriznim vremenima, za vrijeme rata ili kada
papirni novac u potpunosti izgubi svoju vrijednost. Zlato je
univerzalno sredstvo plaćanja. Certificiranim zlatom možete
platiti proizvode ili usluge u bilo kojoj zemlji svijeta. Međutim
nikada ne smijemo zaboraviti da pored svih prednosti koje zlato
pruža ono je ipak samo sirovina poput nafte ili drveta.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
prvoj knjizi “MODERNOM
EKONOMIJOMUBOLJU ZAJEDNIČKU
BUDUĆNOST”!
Prvi puta knjiga je
objavljena u junu 2013. godine, a danas je
knjiga dostupna na hrvatskom jeziku
preko izdavačke kuće "Peleman Industries
NV"!
Tekst je citiran iz portala "Jutarnji.hr", dana 16.07.2015
'Znam okvirno i cijene, oko 200 do 300 eura na sat, ovisi koji je dio sezone i kakva je ponuda'
Budite uvjereni da svaki concierge dosta svog radnog vremena provede u
potrazi sa suknjama. Hoteli i seks jednostavno idu ruku pod ruku. Osim
sa svodnicima, dakle, dobre odnose njegujem i s taksistima, vlasnicima
limuzina, turističkih i charter agencija, ali i dilerima, doktorima,
striperima. Nikad ne znam tko će biti ključan za rješavanje neke velike
scene u koju ću biti upleten.
Šifrirane poruke
Primjerice, jedan gost dolazi nekoliko puta godišnje. Jednom s
obitelji, drugi put sam. Traži žensko društvo. Točno znam kako izgleda
njegova supruga, sjećam se blijedo i njegove djece, a sada me taj isti
čovjek traži da mu nađem djevojku na jednu noć. Ispočetka sam te stvari
radio uistinu s gnušanjem, ali sam shvatio da to ne mogu promijeniti, a
ni izbjeći. Uostalom, tko sam ja da im sudim?
U takvim situacijama osobno nikada nisam izravno uključen. Nazovem
“pimpa” ili nekoga tko to organizira i s njim se dogovorim u šiframa,
tražim primjerice “vožnju” ili “bogati koktel”. Znam okvirno i cijene,
oko 200 do 300 eura na sat, ovisi koji je dio sezone i kakva je ponuda.
Ali trudim se biti što je moguće više izvan detalja.
Nerijetko dolaze i političari iz samog državnog vrha. Tada se stvari
rješavaju puno suptilnije. Hotelski službenici nisu uključeni ni u kakve
pregovore i dogovore, ali nam je svejedno svima jasno što se događa.
Stiže političar i njegova svita u jednoj limuzini, a par minuta
kasnije limuzina puna djevojaka. Uzimaju sobe na istom katu, vrlo blizu
jedna druge, sve je jasno, ali, naravno, službeno im se ne može ući u
trag.
U situacijama kada se od mene traži izvođenje nekakvih ilegalnih
poslova ili barem upletenost u iste, naučio sam da treba znati
procijeniti čovjeka.
Procjena gostiju
Ako je gost sumnjiv ili se zna da je prije bio nasilan, da voli raditi ekscese, onda definitivno ne pristajem na takve dogovore.
Vrlo je moguće da se dogodi scena i onda ću sam morati gasiti požar. A
svašta se tu zna događati, po hotelskim sobama ima i tučnjava i svađa,
ubojstava i obiteljskih obračuna. A i te naše “posebne” gošće znaju biti
svakakve. Jednom je jedna prostitutka pokrala gosta, izletjeli su iz
sobe goli i zadihani trčali po hodnicima.
Cijeli hotel je skužio o čemu se tu radilo. A to baš i nisu primjerene situacije za hotel s pet zvjezdica.
KOMENTAR:
Prostitucija
se smatra najstarijim zanatom na svijetu. Iako je u mnogobrojnim
zemljama zabranjena ta privredna grana cvijeta i rijetko biljezi pad
poslovanja. Posebice je Hrvatska poznata po elitnoj prostituciji koja
redovito posluzuje politicko-ekonomski vrh hrvatskog drustva. Prostitutke kao i uvijek zarade svoj mali dio u tom poslu (max. 30%), a
ostatak trpa u dzep boss ili madam, odnosno svodnik ili svodnica. Drzava
ne dobija porez jer je djelatnost ilegalna.
Elitna prostitucija postoji
u Hrvatskoj vec dugo, samo mijenja formu i nacin poslovanaj. Prije vise
godina sprovodila se pod razlicitim vrstama masaze odnosno u salonima za
masazu. Danas se je postupak usvrsio pa umjesto masovnog proizvoda
svodnici dovode svoje radnice direktno u otmjene hotelske sobe i
privatne vile. Prostitucija kao zanat ce nadzivjeti sva zanimanja pa Republika Hrvatska treba malo promisliti da pronadje dobar model
oporezivanja za sada nelegalnog zanimanja. Na taj nacin ce biti vuk sit,
a ovce na broju. Ugodan dan i lijep pozdrav. Drazen Katic www.drazenkatic.blogspot.de
Citirani tekst je iz portala "Atma.hr", dana 16.02.2015
"Siromašnijim
slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja
manipulacije njihovim pristankom. Kvalitet obrazovanja nižih društvenih
slojeva treba biti što slabiji ili ispod prosjeka, da bi ponor između
obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv. Na osnovu rada
jednog od najuticajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingviste
Noama Chomskog, donosimo vam spisak od deset strategija manipulacije
putem medija.
1. Preusmjeravanje pažnje
Pažnju javnosti preusmjeravati s važnih
problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih
informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u
razumijevanju svijeta.
2. Stvaranje problema
Ta metoda se naziva i
“problem-reagiranje-rješenje”. Treba stvoriti problem, da bi dio
javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje s
namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku
krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države.
3. Postupnost promjena
Da bi javnost pristala na neku
neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, “na žličicu”, mjesecima i
godinama. Promjene, koje bi mogle izazvati otpor, ako bi bile izvedene
naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će sprovedene politikom malih
koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o
promjenama.
4. Odlaganje
Još jedan način za pripremanje javnosti
na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje mnogo ranije,
unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se
prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvaćanje.
5. Upotreba dječjeg jezika
Kada se odraslima obraća kao kad se
govori djeci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju
kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Taj
sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja.
6. Buđenje emocija
Zloupotreba emocija je klasična tehnika,
koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog
prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes,
strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom pa
je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni
ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.
7. Neznanje
Siromašnijim slojevima treba onemogućiti
pristup mehanizmima razumijevanje manipulacije njihovim pristankom.
Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba da bude što slabiji
ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva
ostao nepremostiv.
8. Veličanje gluposti
Javnost treba podsticati u prihvaćanju
prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je (in, u modi), poželjno
biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema
kulturi i znanosti.
9. Stvaranje osjećaja krivice
Treba uvjeriti svakog pojedinca da je
samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, usljed oskudnog
znanja, ograničenih sposobnosti, ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i
potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od
traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.
10. Zloupotreba znanja
Brz razvoj znanosti u posljednjih 50
godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga
posjeduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije,
neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o
čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu."
KOMENTAR:
Napisanih 10 strategija manipulacije ljudima prilicno su istinite. Danas
se na globalnoj razini, a i na lokalnim razinama manipulira ljudima. Najucinkovitija manipulacija je putem medija, posebice tv-a i interneta.
Zasto se ljudima manipulira i tko ima koristi od toga? Korist ima
manipulator, a manipulaciju sprovodi da bi ostvario materijalnu ili
emocionalnu korist. Vrlo cesto su manipulatori pored velikih koncerana i vlade
pojedinih drzava koje najcesce koriste obavjestajne sluzbe u
sprovodjenju manipulacije. Krajnji cilj manipulacije jedino moze biti
globalno porobljavanje covjecanstva koje treba tada poslusno sluziti
sacici odabranih. Sve se to protivi kako ljudskim tako posebice bozjim
zakonima.
Robovlasnistvo danas oficijelno ne postoji, a mi imamo preko
30 milijuna modernih robova danas u svijetu. Svi smo mi rodjeni kao
slobodni ljudi, medjutim kada smo
dovedeni u poziciju da nam djeca i porodica nemaju sta za jesti
pristajemo na igru modernog robovlasnistva i ljudske manipulacije. Najjace oruzje za manipulaciju i kontrolu je strah, Nije ni cudo da SAD
stalno pronalazi nekog novog neprijatelja koji bi mogao na nas baciti
atomsku bombu. Zastrasivanje terorizmom i atomskim ratom prakticira se
vec podulje vrijeme iako manjina vjeruje u to.
Ako uspijemo savladati
vlastiti strah otrgnuti cemo se iz ralja manipulacije i porobljavanja. Nije lako medjutim vrijedno je pokusati. Ugodan dan i lijep pozdrav. Drazen Katic www.drazenkatic.blogspot.de
Tekst je citiran iz portala "Net.hr", dana 16.07.2015
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Autor: HINA
13:30 16.07.2015
Ministra pravosuđa Orsat Miljenić najavio je da će se u okviru
izmjena Zakona o kaznenom postupku (ZKP) razmotriti institut jamčevine
kao zamjene za istražni zatvor, među ostalim i stoga što se njime stvara
nejednakost građana, s obzirom da ga mogu koristiti samo oni koji imaju
novca.
“Mi smo u tijeku izmjena Zakona o kaznenom postupku. Imamo dvije
europske direktive i zato mijenjamo zakon. U okviru toga razmotrit ćemo i
institut jamstva”, kazao je Miljenić novinarima ispred sjedišta Vlade na Markovu trgu.
Pojasnio je da je prvi razlog zašto treba razmotriti institut
jamčevine odluka Ustavnog suda kojom se “dovodi u pitanje institut
jamstva kod utjecaja na svjedoke”. “Ako vi teoretski možete utjecati na
svjedoke, a to nije razlog da vam se povuče jamstvo onda se postavlja
pitanje smisla toga. Mnoge zemlje to niti nemaju. U mnogim europskim
zemljama, primjerice Austriji, niti ne možete dobiti jamstvo za
sprečavanje utjecaja na svjedoke. To treba razmotriti”, kazao je
Miljenić.
Ostojić: Ozbiljna diskriminacija građana
Dodao je i da treba postaviti pitanje pretvara li se neki institut u
sredstvo koje mogu koristiti samo oni koji imaju novca te stvara li se
time nejednakost građana.
“No, predmeti su u tijeku i nije dobro temeljem bilo kojeg predmeta
donositi odluke. To je nešto o čemu treba stručna javnost razgovarati.
Mi kao društvo moramo donijeti tu odluku. Ministarstvo će i taj institut
razmotriti. Sad će ići javna rasprava o ZKP-u, vidjet ćemo rezultate na
jesen pa ćemo biti u prilici donijeti neku odluku.
Kazao je i da istovremeno jamstvo kao zaštita od bijega postoji u većini zemalja te da to ne treba ukidati.
I njegov kolega, ministar unutarnjih poslova RankoOstojić, smatra da situacija u kojoj samo imućni mogu koristiti neko pravo predstavlja ozbiljnu diskriminaciju građana.
Na izravno pitanje misli li da se institut jamčevine preširoko shvaća
Ostojić je kazao da radi neovisnosti sudstva to ne smije komentirati,
ali da bi se kao građanin s time složio.
Dodao je i da policija ne može nadzirati razgovaraju li braća Mamić
sa svjedocima o istrazi jer sud nije odredio nikakve mjere opreza.
“Koliko je meni poznato nema nikakvih mjera opreza prema tome nema ni
razloga da tako nešto rade”, kazao je Ostojić.
KOMENTAR:
Zaista je jamcevina izmisljena samo za najbogatiji sloj drustva i diskriminira dodatno vec vrlo izrazene klasne podjele. Onaj tko danas ima novca moze si kupiti slobodu, bez obzira da li je kriv ili ne. To pokazuju samo u posljednjih godinu dana mnogobrojni slucajevi diljem Europe. Ne tako davno kupio je slobodu na bavarskom sudu i sef Formule 1 Berni Ecclestone. Bez obzira dolazi li izjava ministra Miljenica kao predizborna ponuda ukidanje jamcevine smatram ispravnim putem za jacanje socijalne jednakosti koja je u Europskoj uniji ozbiljno narusena.
Angela Merkel bestimmt maßgeblich mit, wie sich Europa in der
Flüchtlingsfrage verhält. In Rostock wird die Kanzlerin mit dem
persönlichen Schicksal der Schülerin Reem konfrontiert. Zeigte die
mächtigste Frau der Welt zu wenig Empathie?
Bundeskanzlerin Angela Merkel (CDU) in der Paul-Friedrich-Scheel-Schule in RostockFoto: dpaRostock - Reem weint. Gerade hat das Mädchen palästinensischer Abstammung Bundeskanzlerin Angela Merkel
(CDU) von ihrem Schicksal erzählt. Dass sie und ihre Familie jüngst
kurz vor der Abschiebung standen und dass sie seit Jahren den Rest ihrer
im Libanon lebenden Familie nicht mehr gesehen hat. Die Spannung in der
Turnhalle der Rostocker Paul-Friedrich-Scheel-Schule ist an diesem
Mittwoch deutlich spürbar. Die Kanzlerin wird beim Bürgerdialog „Gut
leben in Deutschland“ vor 32 Schülern im Alter von 14 bis 17 Jahren
direkt mit den Folgen der EU-Flüchtlingspolitik konfrontiert.
Emotionaler Höhepunkt: Merkel geht zu der Sechstklässlerin und
streichelt ihre Wange.
Aber die Kanzlerin, die als die mächtigste Frau der Welt gilt, macht
auch deutlich, dass sie für das hübsche und aufgeweckte Mädchen nicht
mehr tun kann. Sie spricht über die Anstrengungen der Bundesregierung,
das Flüchtlingsproblem in den Griff zu bekommen. „Das ist manchmal auch
hart - Politik“, sagt Merkel und kommt ein wenig ins Stocken.
„Du bist ein unheimlich sympathischer Mensch“, sagt Merkel. Aber
Reem wisse halt auch, dass in den palästinensischen Lagern im Libanon
noch Abertausende Flüchtlinge
sitzen. Deutschland könne es nicht schaffen, allen Flüchtlingen im
Nahen Osten oder denen in Afrika zuzurufen: „Ihr könnt alle kommen.“
"So kann man doch nicht mit einem kleinen Mädchen umgehen"
„So kann man doch nicht mit einem kleinen Mädchen umgehen“, sagt eine
Lehrerin im benachbarten Raum des modernen Schulzentrums, wohin der
Dialog live übertragen wird. Der Kanzlerin fehle doch jegliche Empathie.
So sehen das auch viele User auf Twitter:
Andere verteidigen die Reaktion der Bundeskanzlerin:
Reems Schicksal geht den Zuhörern in der Turnhalle des Schulzentrums
tief ins Herz. Seit vier Jahren ist sie erst an der integrativ
arbeitenden Schule, hat in dieser Zeit fließend Deutsch und Englisch
gelernt, etwas Schwedisch kann sie auch. Merkel ist beeindruckt und
nimmt die Chance wahr, darauf aufmerksam zumachen, wie wichtig die
Sprache bei den Integrationsbemühungen sind.
Der Hinweis trifft aber nicht die Lebenswirklichkeit von Reem. Ihr
Vater habe früher als Schweißer gearbeitet, ohne Aufenthaltsgenehmigung
dürfe er nicht beschäftigt werden. „Mir ging es hier an der Schule
richtig schlecht.“ Jetzt sei zwar eine vorläufige Genehmigung da, aber
noch immer sei die Familie im Wartestand. „Ich will auch meine Familie
im Libanon wiedersehen“, sagt Reem.
Merkel wirkt kühl, als sie sagt, dass künftig keiner mehr vier Jahre
auf einen Bescheid zum Asylantrag warten solle. Der Libanon gelte nicht
als Bürgerkriegsland. Es seien dort zwar keine sehr guten
Lebensumstände, aber es gebe viele Menschen, denen es noch viel
schlechter gehe. „Jetzt wollen wir ein beschleunigtes Verfahren machen,
davon könntest du vielleicht profitieren.“
"Ich habe Ziele, wie alle anderen"
Reem lässt nicht locker. „Ich habe Ziele, wie alle anderen.“ Sie
möchte studieren. „Es ist wirklich sehr unangenehm zuzusehen, wie andere
das Leben genießen können und man selber halt nicht.“ Manche werden
zurückgehen müssen, ist ein Teil der Kanzlerin-Antwort.
Dann geht Merkel zu der weinenden Reem. „Du hast das doch prima
gemacht“, sagt sie. Moderator Felix Seibert-Daiker hakt ein und erklärt,
dass Reem sicher nicht vor Aufregung weine, sondern wegen der
belastenden Situation, in der sich ihre Familie befinde. Daraufhin
Merkel: „Ich weiß, dass das eine belastende Situation ist - aber
trotzdem möchte ich sie einmal streicheln.“
Auf einer Seite der Bundesregierung
hieß es in einem Bericht über das Gespräch mit den Kindern zunächst,
dass Reem „vor lauter Aufregung weinen musste“. Inzwischen wurde der
Satz geändert.
Am Ende gibt Moderator Seibert-Daiker der Kanzlerin noch eine Mahnung
mit auf den Weg: „Wäre schön, wenn Sie das Gesicht des Kindes
mitnehmen. Und immer wenn Sie über das beschleunigte Verfahren reden,
rufen Sie sich das nette Gesicht des Kindes ins Gedächtnis.“
KOMMENTAR FÜR KROATISCHER LESER:
Problem ratnih, ekoloskih i ekonomskih izbjeglica koje pokusavaju u Europi posebice u Njemackoj zapoceti "novi zivot" opterecuje socijalni i ekonomski sistem Europske unije. Najcesci scenario koji se odvija je da porodica salje nepunoljetno dijete (15-18 godina starosti) za Europu, dijete pokusa dobiti Azil, a tada ima zakonsko pravo pr. u Njemackoj dovesti i cijelu svoju potodicu u tu zemlju.
Postavlja se pitanje socijalne pravednosti?
Da li je to pravedno za stanovnostvo Europske unije koje je preplavljeno emigrantima iz Azije i Sjeverne Afrike pretezno muslimanske vjeroispovjesti?
Njemacki politicari neprestano govore o potrebama za radnom snagom, a zapravo se zeli jeftina radna snaga, mozda cak radna snaga "modernog robovlasnistva". Samo u Stuttgart svaki mjesec dodje preko 300 novih izbjeglica. Kuda sa tim ljudima? Koja je njihova buducnost? Koja je nasa buducnost?
Trenutno cvjeta njemacka ekonomija i postoji potreba za radnom snagom. Sto ce se dogoditi kada za 5-10 godina dodje do kraha svjetske ekonomije, a samim time i njemacke. Gdje ce ti ljudi tada raditi, a jesti se mora svaki dan!?
Svi politicari u Njemackoj apeliraju da prihvatimo i dalje nove izbjeglice cak i predsjednik Gauck. Medjutim nitko od tih politicara ne zivi u blizini zgrade u kojoj su smjestene izbjeglice. Nitko, koliko je meni poznato od politicara nije udomio niti jednog jedinog izbjeglicu, a imaju dovoljno prostora u svojim stanovima.
Moje je misljenje da se ovdje radi o netazumnoj politici. Ja sam za to da se ljudima u nevolji pomogne, ali ne na taj nacin da mi u Europi ucinimo dugorocnu, nepopravljivú stetu za nas i za nadolazece generacije. Ugodan dan. Drazen Katic
Tekst je citiran iz online portala "Jutarnji.hr", dana 16.07.2015
U prvih sedam mjeseci ove godine troškovi saborskih zastupnika, ne
računajući plaću, iznosili su nešto manje od 5,2 milijuna kuna, što je
za 400.000 manje nego u istom razdoblju lani.
Sabor je jučer zaključio ljetno zasjedanje i zastupnici će se na
Markovu trgu ponovno okupiti najranije sredinom rujna, pa je predsjednik
parlamenta Josip Leko objavio podatke o radu i troškovima.
Najviše je novca otišlo za korištenje osobnih automobila - 1,7
milijuna. Za najam stanova za smještaj zastupnika u Zagrebu plaćeno je
1,4 milijuna, za naknade za odvojeni život 565.000, na zrakoplovne karte
512.000 kuna, za hotelski smještaj 329.000, za cestarinu 260.000,
dnevnice 180.000, za režije u stanovima 193.000 te za ostale troškove
poput taksija, reprezentacije, parkinga 46.000 kuna.
Od siječnja do srpnja Sabor je zasjedao 68 dana i raspravio 217
točaka. Doneseno je 89 zakona, a do kraja lipnja zastupnici su se za
riječ javili nešto manje od 6000 puta.
Troškovnik
ZASTUPNICI S NAJVEĆIM TROŠKOVIMA: FRANO MATUŠIĆ HDZ - 127.399 kn
- 13.181 kn - dnevnice
Najviše je potrošio na korištenje automobila
- 60.760 kn ANTE BABIĆ HDZ - 99.521 kn
Najviše je potrošio na korištenje automobila
-32.400 kn INGRID ANTIČEVIĆ MARINOVIĆ SDP - 94.325 kn
Najviše je potrošila na korištenje automobila
-25.520 kn ROMANA JERKOVIĆ SDP 88.561 kn
najviše je potrošila na avionske karte
-26.970kn BORIS BLAŽEKOVIĆ HNS 94.300 kn
l najviše je potrošio na hotele -
42.582 kn MLADEN MARELIĆ SDP 72. 631 kn
l najviše je potrošio na korištenje auta
-41.600 kn
KOMENTAR:
Naravno
da funkcija politicara nosi sa sobom i neizbjezne mjesecne odnosno
godisnje troskove. Neki troskovi su opravdani, a o nekima bi se moglo
diskutirati. Place saborskih zastupnika, zastupnicka dnevnica te putni
troskovi su realni troskovi. Medjutim lepeza tih troskova kao sto govori
gornji clanak proteze se i u sferu troskova luksuza.
Koristenej skupih sluzbenih automobila je jedan od tih. Danas je sve jaci trend u Europskoj
uniji da politicari izbjegavaju skupocjena vozila. Pogledajmo zadnji
posjet Pape koji je koristio vozilo srednje klase, a ne skupocjeni
blindirani BMW.
Gradonacelnik Stuttgarta prof. Fritz Kuhn koristi
elektrosmart kao sluzbeno vozilo. Skromnije ne moze biti, a ipak sasvim
dovoljno.
Gledajuci Republiku Hrvatsku upitni troskovi su po meni:
troskovi za odvojeni zivot i troskovi stanovanja zastupnika u Zagrebu. Naravno da zastupnik koji stanuje u Vukovaru ili Dubrovniku ne moze
putovati svaki dan na posao od kuce i da je potrebno da ima smjestaj u Zagrebu te dobije novac za odvojeni zivot. Medjutim netko tko stanuje u
krugu 100 km od Zagreba trebali to? Mnogi drugi radnici svaki dan putuju
na toj relaciji i ne dobiju pomenute troskove.
Moj dobar poznanik
prof.dr. Reiner Rothfuss radi kao profesor na fakultetu u Tübingenu i
svakodnevno putuje iz Bayerna (Algäu) vlakom na posao. U jednom pravcu
mu treba 2,5 sata. Pitao sam ga zasto se ne preseli u Stuttgart zajedno
sa porodicom da ne mora toliko vremena gubiti na put. Rekao mi je da je u Algäu lijepo za zivot za njega i njegovu porodicu pa da radije putuje, a
usto u vlaku dok putuje moze obaviti hrpu posla.
Dok sam radio kao
drzavni sluzbenik u Zagrebu nekoliko godina sam putovao iz Duge Rese u Zagreb svakodnevno na posao. I ne samo ja nego i mnogi drugi moji
poznanici. 5 sati svakodnevno samo na put. Zamislite da je nama drzava placala stan u Zagrebu, novac za
odvojeni zivot itd. Koliko bi mi troskova tada prouzrocili?
Smatram da
se treba realno gledati na cijelokupnu situaciju u zemlji, pa u onim
zemljama u kojima narod siromasno zivi treba i troskove politicara
prilagoditi toj situaciji. Ugodan dan i lijep pozdrav. Drazen Katic
Za
sve one koji se ne susrećučesto
sa navedenim terminom kapitalno ulaganje se
definirao kao ulaganje novca u neki financijski proizvod ili
ulaganje novca u određenu materijalnu
vrijednost sa ciljem da se novac "oplodi"
ili da se taj novac zaštiti od gubitka
vrijednosti.
Novac
možemo uložiti
u slijedeće financijske proizvode: -
štednja na
štednim knjižicama -
oročenaštednja -
ulaganje u životno osiguranje -
ulaganje u mirovinsko osiguranje (dopunsko) -
štambena štednja
itd.
Ulaganje u materijalne
vrijednosti kao kapitalno ulaganje može
biti: - kupovina nekretnina (stanovi, kuće,
kuće za odmor, vile, poslovni prostori) -
kupovina pokretnina (automobil, avion,
brod, jahta) - kupovina zemljišta
(građevinsko, poljoprivredno,
vrtovi, pašnjaci) - kupovina šuma
i ulaganje u vlasništvo nad dijelom prašuma -
kupovina umjetničkih vrijednosti (slike,
skulpture, knjige, antikviteti) - ulaganje u održive
izvore energije (kupovina fotonaponskih panela, kupovina većih
ili manjih vjetrenjača za proizvodnju
struje, kupovina uređaja za proizvodnju
eko-plina) - ulaganje u plemenite metale (zlato, srebro...) -
ulaganje u drago kamenje (dijamanti, rubini...)
-
ulaganje u bušotine nafte i plina
-
ulaganje u izvore pitke vode - ulaganje u udjele (dionice)
u: tvornicama, kompanijama, konzernima, bankama,
osiguranjima
Postavljaju se temeljna
pitanja: Koja su dobra, a koja loša
kapitalna ulaganja? Gdje se danas najviše
isplati uložiti? Koja kapitalna ulaganja
su rizična?
Na
ta pitanja je gotovo nemoguće odgovoriti. Tržište se svakodnevno
mijenja i ono što je danas dobro, sutra više nije. Kod kapitalnog
ulaganja je bitno da se odlučimo za jednu od dviju temeljnih stvari:
Viša
dobit i veći rizik ulaganja
Niža
dobit te manji rizik ulaganja
Kada
smo to odlučili tada u razgovoru sa neovisnim financijskim
savjetnikom možemo potražiti odgovarajući proizvod za naše
ulaganje.
Želio
bih ukratko spomenuti "oročenuštednju"
kao način kojimpokušavamo oploditi naš
novac ili ga u najmanju rukuzaštititi
od inflacije.
UNjemačkoj
je najčešća kamata na oročenuštednju između
2,8 i 3,2% na godinu.
To znači da ste od
100 oročenih eura godišnje
zaradili maksimalno 3,2 eura, a banka je godinu dana trgovala sa
Vašim novcem i ostvarila profit. Ako
uzmemo službenu stopu inflacije u
Njemačkojod 3,2
% vidljivo je da ćemo oročenjem našeg novca
zaraditi nulu eura.
Međutim
ako smo oročili veću sumu novca, te imamo kao pojedinac godišnju
kamatnu dobit veću od 801 € ili kao bračni par veću od 1.602 €,
tada još dodatno plaćamo državi slijedeće poreze:
Porez
na dobit 25%
Porez
na solidaritet 5,5%
Porez
crkvi 8% (ako smo član katoličke ili protestantske crkve)
Pošto
smo kroz oročenu štednju zaradili nulu eura, moramo od toga još
odbiti navedene postotke poreza kod većeg oročenog iznosa.
To
je gorka stvarnost. Zaradila je banka, država i crkva, a mi smo u
minusu.
Usprkos
svemu tome građani Njemačke imaju preko 5 bilijuna eura u
različitim financijskim proizvodima (normalna štednja, oročena,
životna osiguranja itd.).
Republika
Hrvatska je po štednji građana daleko iza Njemačke, međutim
građani imaju na štednji u bankama Republike Hrvatske preko 161
milijardu kuna, a samo u Ljubljanskoj banci imaju "zarobljeno"
300 milijuna eura.
U
većini banaka u Republici Hrvatskoj oročena štednja se dijeli na
kunsku oročenu štednju i deviznu oročenu štednju, odnosno oročenu
štednju u eurima. Kamate za kunsku oročenu štednju su nešto više
nego kamate na štednju oročenu u eurima. Klijent najčešće može
oročiti svoj novac od jednog mjeseca do tri godine i shodno tome
dobija određenu kamatnu dobit.
Važno
je istaknuti da u Republici Hrvatskoj država preko Državne agencije
za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka "jamči za
štednju građana" do iznosa od 400.000 kuna. Preko tog iznosa
štednja ima karakter visokog rizika!
Da
li ćemo mi naš novac uložiti u neki financijski proizvod ili u
materijalnu vrijednost ovisi jedino o nama samima. Vrlo je važno
prije ulaganja konzultirati dva neovisna savjetnika iz područja
kapitalnih ulaganja. O prijedlozima treba dodatno razmisliti i
odlučiti se za najpovoljnije ulaganje u tom trenutku.
Vrlo
je bitno da Vaš novac nikada ne uložite samo u jedan financijski
proizvod. Za preporučiti je kombinacija ulaganja "financijski
proizvod plus materijalna vrijednost". U tom slučaju ako se i
dogodi najgore izgubiti ćete samo jedan dio Vašeg kapitala.
Moram
napomenuti da su pojedina kapitalna ulaganja podložna visokoj
špekulaciji, pa je stoga neophodan dodatni oprez.
Moj
osobni moto kod savjetovanja u području kapitalnog ulaganja je:
"
Low risk. More sleep" – odnosno hrvatski rečeno "Nizak
rizik, miran san"!
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
prvoj knjizi “MODERNOM
EKONOMIJOMUBOLJU ZAJEDNIČKU
BUDUĆNOST”!
Prvi puta knjiga je
objavljena u junu 2013. godine, a danas je
knjiga dostupna na hrvatskom jeziku
preko izdavačke kuće "Peleman Industries
NV"!