subota, 22. kolovoza 2015.

Kajin: Zašto migranti ne bježe u Saudijsku Arabiju, Katar, Kuvajt i Emirate? + KOMENTAR

Citat je iz online portala "Dnevno.hr", dana 21.08.2015


Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL
Autor: Hina/T. P. 

Govoreći o valu migranata s Bliskog i Srednjeg Istoka, ustvrdio je kako ima razumijevanja za tragične sudbine migranata te dodao kako isto tako ima razumijevanja za zabrinutost Makedonaca, Srba i Mađara.

Saborski zastupnik i predsjednik Istarskih demokrata Damir Kajin upitao je u petak na konferenciji za novinare: zašto migranti ne bježe prema najbogatijim zemljama svijeta – Saudijskoj Arabiji, Kataru, Kuvajtu, Emiratima te dodao kako “ne bježe zato jer je Saudijska Arabija podigla 950 kilometara zida, a mi zbog zida prozivamo Mađare”.
Govoreći o valu migranata s Bliskog i Srednjeg Istoka, ustvrdio je kako ima razumijevanja za tragične sudbine migranata te dodao kako isto tako ima razumijevanja za zabrinutost Makedonaca, Srba i Mađara. “Zašto ne bježe prema najbogatijim zemljama svijeta Saudijskoj Arabiji, Kataru, Kuvajtu, Emiratima”, upitao je dodavši kako “ne bježe zato jer je Saudijska Arabija podigla 950 kilometara zida, a mi zbog zida prozivamo Mađare”.

Napomenuo je i kako će do kraja godine 40 tisuća izbjeglica biti usmjereno prema Hrvatskoj, te dodao kako je Vlada za njih odredila pet prihvatnih centara u bivšim vojarnama u Karlovcu, Dugom selu, Varaždinu, dvorcu u Iloku i Puli. “Ja predlažem da se umjesto Pule prihvatni centar uredi na Brijunima jer je to idealno mjesto, a može i u Svetom Jurju (selu u vlasništvu Ivana Jakovčića) ili na 180 hektara zemljišta kojeg je nedavno Ministarstvo poljoprivrede dodijelilo jednom visokopozicioniranom IDS-ovcu”, rekao je Kajin.

Podsjetivši na nedavno paljenje auta nissan almera, u vlasništvu supruga Tatjane Uvodić Iveša, glavne urednice regionalnog portala Ipressa, ocijenio je kako je riječ opasnoj poruci. “Da se to dogodilo bilo gdje izvan Istre, cijela bi zemlja skočila na noge. U Istri, koja na broj stanovnika ima najviše kriminala, to nije ni vijest. Gore je samo što lokalna vlast nije ni glasa pustila o toj poruci”, rekao je Kajin.
Ne zna je li to mafijaška poruka, ali pretpostavlja da je to zbog pisanja o bespravnoj gradnji, o čemu je, kako kaže, pisao Ipress pisao.
Prema Kajinovim riječima, po bespravnoj gradnji Istra nije daleko od Vira, jer ispod Kavrana, Peruški i Peroja, ima nekoliko tisuća bespravnih objekata. “Ono na čemu inzistiram jest da policija konačno odradi svoj posao i da nikoga ne tolerira”, naglasio je Kajin.
Nepoznati počinitelji ili počinitelj su auto supruga glavne urednice Ipressa zapalili u dvorištu obiteljske kuće u Premanturi 18. kolovoza. Policija je objavila da utvrđuje okolnosti paljenja te traga za počiniteljima koji su time izazvali opasnost za život i imovinu.

KOMENTAR:

Vrlo dobro postavljeno pitanje u naslovnici clanka. Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati su vrlo bogate arapske zemlje koje imaju odlican zivotnoi standard. Medjutim to su i zemlje koje zagovaraju islamsku buducnost, odnosno strog religiozni zivot po islamskim nacelima. Te zemlje takodjer u najmanju ruku financijski pomazu teroristicku vojsku ISILA. Nedavno su predstavnici ISILA najavili da ce unistiti Europu izbjeglicama koje ce u nju natjerati. Zapravo je to i prava istina. Islamizacija Europe i ostatka svijeta je prioritet ISILA te istovremeno zelja u naslovu navedenih 5 bogatih islamskih zemalja. Medju izbjeglima su vecinom muslimani, a vrlo mali broj je prognanih krscana sa Bliskog istoka. Svakom covjeku se treba u nevolji pomoci. Medjutim ta pomoc mora biti racionalna te ne ici na stetu onoga tko pomaze. Koliko ce izbjeglih u narednim godinama Europa primiti i kako ce ta Europa tada izgledati? Cinjenica je da se rat protiv ISILA nece okoncati do kraja ove godine. Cinjenica je i da se taj rat ne vodi jedino oruzjem vec slanjem i poticanjem stanovnistva Bliskog istoka na migraciju i naseljavanje Europe. Migracija koje je vrlo intenzivna iz Sjevernoafrickih zemalja, a takodjer i iz Indije i Pakistana samo pomaze jacanju tenzija koje su danas vezane za useljavanje u Europu.
Ugodan vikend.

www.drazenkatic.blogspot.de

RATOVI I EKONOMSKA POZADINA NJIHOVOG EGZISTIRANJA



Ratovi su stari koliko i čovječanstvo. Gotovo u svim svetim knjigama opisuje se ratovanje. U starom zavjetu Biblije veliki dio teksta posvećen je opisu ratova i osvajanja koje je vodio izraelski narod nakon izlaska iz Egipta, pa sve do dolaska u na područje Izraela. Hinduistička sveta knjiga "Bhagavad Gita“ ima pozadinu opisa bitke kod grada Kurukshetra u indijskoj saveznoj državi Haryana koja je trajala 18 dana.

U povijesti ljudske egzistencije mi smo imali par religioznih ratova i dva - tri rata zbog žena (najpoznatiji trojanski rat), a ostali ratovi bili su imperijalističkog karaktera, odnosno sadržavali čistu ekonomsku pozadinu.
Manje je poznato da su početkom drugog svjetskog rata nacistički režim u Njemačkoj financirale između ostalog i dvije banke iz Amerike. Naposljetku je Amerika objavila rat Njemačkoj.

Nakon drugog svjetskog rata dogodili su se mnogobrojni imperijalistički ratovi koji su imali pretežno ekonomsku pozadinu. Imperijalistička osvajanja su vodili tadašnji SSSR na čelu sa Staljinom u par europskih komunističkih zemalja, te Sjedinjene Američke Države u više zemalja na području Latinske Amerike i Azije.

Imperijalističkim ratovima osvajamo tuđi teritorij i uzimamo ono što nam prije rata nije pripadalo. Tu možemo navesti prirodne sirovine kao što su: nafta, plin, rude, nalazišta plemenitih metala i rezerve zlata, kulturne vrijednosti i skupocjene umjetnine, dijamanti itd. Stručnjaci ističu da će se ratovi u budućnosti voditi zbog pitke vode. Klimatske promjene koje uzrokuju porast razine mora i oceana, te neprestano širenje pustinja dovesti će u budućnosti do seoba naroda, a to bi moglo uzrokovati nove ratove zbog pomanjkanja životnog prostora.

Zadnji imperijalistički ratovi koje su izazvale tajne obavještajne službe, potpomognute plaćenom vojskom i protivnicima režima bili su sjevernoafrički ratovi. Domino efektom buknuli su građanski ratovi u Egiptu, Libiji, Tunisu, Jemenu, pa sve do još aktualnog rata u Siriji. Tim ratovima nazvanim Arapsko proljeće srušeni su tzv. "totalitarni režimi", te je uspostavljena "demokracija i poštivanje ljudskih prava". Sami možemo vidjeti kakvo je danas poslijeratno stanje u tim zemljama, posebno u Egiptu. Sličan scenarij prolaze Irak i Afganistan.

Scenarij izazivanja rata danas je vrlo perfidan. Na početku strane obavještajne službe pripreme kaos i nered u određenoj zemlji. Izazovu netrpeljivost naroda prema postojećem režimu, te zajedno sa domaćim proturežimskim snagama koje su u pravilu potpomognute plaćenim stranim postrojbama (plaćenicima) izvedu vojno svrgavanje postojećeg režima.

U toku svakog rata odvija se veliki biznis i trgovina. U jednoj zaraćenoj zemlji trguje se sa svim mogućim:
  • Prodaje se oružje protuvladinim snagama, a nerijetko i samoj vladinoj vojsci i to istovremeno
  • Trguje se humanitarnom pomoći, hranom, lijekovima, cigaretama i alkoholom
  • Izvoze se rudna bogatstva i umjetnine iz zaraćene zemlje
  • Banke daju "povoljne" kredite zaraćenim stranama
  • Ranjeni vojnici liječnički se zbrinjavaju u drugim zemljama
  • Liječnici i liječničko osoblje dobivaju preko noći dobro plaćen posao u zaraćenoj zemlji
  • Novine, TV, radio i drugi mediji ratom dobivaju na tiraži i ostvaruju ekstra dobit
  • Novinari (ratni izvjestitelji) dobivaju lukrativno plaćen posao
  • Troše se zalihe zastarjelog oružja i ponekad se testira najnovije oružje
  • Diplomacije trguju "izdavanjem azila"

Nakon završenog rata, te uvedene "demokracije i ljudskih prava" biznis se nastavlja dalje: obnova ratom razrušenih područja, obuka "nove" vojske i policije, izgradnja škola, bolničkih objekata i stambenih naselja, izgradnja cesta i bunara za pitku vodu, zapošljavanje inženjera i liječnika u poslijeratnim zemljama.
Snage NATO-a u pravilu ostaju određeno vrijeme u poslijeratnim zemljama sa ciljem očuvanja mira.

Svaki rat nosi sa sobom i financijske troškove.

"Statista" nam prikazuje troškove rata Sjedinjenih Američkih Država u Iraku i Afganistanu od 2003. do 2013. izraženim u milijardama američkih dolara:

2003 Irak 53.00 Afganistan 14.70
2004 Irak 75.90 Afganistan 14.50
2005 Irak 85.50 Afganistan 20.00
2006 Irak 101.60 Afganistan 19.00
2007 Irak 131.20 Afganistan 39.20
2008 Irak 142.10 Afganistan 43.50
2009 Irak 95.50 Afganistan 59.50
2010 Irak 65.10 Afganistan 106.60
2011 Irak 47.40 Afganistan 122.00
2012 Irak 10.10 Afganistan 111.10
2013 Irak 5.20 Afganistan 93.30 (za 2013. predviđeni troškovi)

Prikazani troškovi odnose se na vojne troškove i troškove obnove. U troškove nisu uračunate plaće vojnika ali su uračunati mjesečni dodaci na plaće za vojnike u tim dvjema zemljama.

Od 2000. do danas vodili su se mnogobrojni ratovi i oružani konflikti. Kronološki gledano dogodili su se slijedeći vojni sukobi, a neki od njih traju i do danas:

2001 - Afganistan (američka vojna intervencija protiv Talibana)
- Pakistan (oružani sukobi religioznih grupa)

2002 - Angola (sukob oslobodilačkog fronta za provinciju Cabindu i vladinih snaga)

2003 - Pakistan (u pakistanskoj provinciji Belutschistan oružani konflikt za autonomiju)

2004 - Tajland (oružani sukob između islamista i vladinih snaga u južnom Tajlandu)
- Pakistan (napad CIA-e na terorističke baze u Pakistanu)
- Kavkaz (sukob Georgije i Rusije)

2004 / 2005 - Nigerija (šerijatski konflikt između kršćana i muslimana u Nigeriji)

2006 - Meksiko (rat policije i kartela droge u Meksiku)

2008 - Kambodža / Tajland ( oružani konflikt zbog nejasne granice između dviju zemalja)

2011 - Egipat / Libija / Tunis / Jemen / Sirija (građanski ratovi i svrgavanje postojeće vlasti)

2012 - Mali ( građanski rat potpomognut francuskom vojnom intervencijom na sjeveru)
- Demokratska Republika Kongo (vojni sukob između revolucionarne vojske M23 i
regularne vojske Demokratske Republike Konga)

2013 - Malezija (konflikt između Malezije i Filipina oko malezijske pokrajine Lahad Datu)

U navedenim sukobima možemo lako uočiti da su se vodili većinom na području afričkog i azijskog kontinenta. Afrika je kontinent posebno bogat različitim resursima. Visoki političari afričkih zemalja žive u iznimnom blagostanju, dok je narod vrlo siromašan. Korupcija je pravilo,a ne iznimka u Africi.

Globalnu ekonomsku krizu dugoročno gledano nije moguće riješiti ratovima. Poticanje i insceniranje ratova u cilju ekonomske dobiti bila je česta pojava u našoj bližoj prošlosti. Na taj način smo uspijevali održati prilično visok životni standard u Europi i Americi.

U budućnosti je potrebno naći nove puteve kojima ćemo izgraditi stabilnu svjetsku ekonomiju, te osigurati pravo na život i mir, te pravo svih na korištenje resursa bez obzira na kome kontinentu živimo. 

 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!
Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.
www.drazenkatic.blogspot.de




petak, 21. kolovoza 2015.

Je li Hrvatska spremna: Što će biti kada Slavoniju preplave tisuće izbjeglica!? - KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Glas-slavonije.hr", dana 20.08.2015,



Žičana ograda koju Mađari grade na granici sa Srbijom
Foto: josip šeri
Ako ne prođu u Mađarsku prije podizanja ograde, migranti će prolaz tražiti preko Hrvatske
Dok iz dana u dan raste četiri metra visoka žičana ograda koju Mađari grade duž 175 kilometara granice sa Srbijom, nešto južnije migracijska tragedija ili opasnost, ovisno kako tko na to gleda, buja iz dana u dan.
Naime, podignuto je prvih nekoliko stotina metara tog “zida”, koji bi, prema najavama, trebao biti gotov do kraja godine. U Srbiju, pak, ulazi sve više migranata, koji, nakon što im Mađari zatvore prolaz prema “sretnijoj budućnosti”, neće ni trenutka razmišljati, nego će krenuti prema sljedećem potencijalnom prolazu, koji vodi preko Hrvatske. Potresni prizori očajnog mnoštva koje se na željezničkoj postaji u južnoj Makedoniji protekloga tjedna bez uspjeha pokušavalo na sve načine ugurati u već krcati vlak koji vodi “dalje” u potrazi za novim životom, najava su sličnih prizora koje bismo uskoro mogli vidjeti puno bliže nama. Velika većina izbjeglica na grčko-makedonskoj granici stigla je iz Sirije, bježeći od tzv. Islamske države, nakon neizvjesnog putovanja u pretrpanim čamcima. U pravilu ih vrlo malo ondje ostane, nego putuju dalje, prema Mađarskoj.
Schengen
Kako Hrvatska nije u “Schengenu”, većina migranata ulaskom u nju ne bi ostvarila svoj pravi cilj - zapadnu Europu, no nema sumnje da će sa zatvaranjem prolaza prema Mađarskoj upravo u Hrvatskoj vidjeti priliku da drugim putem iziđe na schengenske granice, prema Sloveniji ili opet prema Mađarskoj, jer Mađarska prema Hrvatskoj nema ograda. Upravo to je pred kamerama jučer izjavila nekolicina onih koji su sada u Vojvodini i još nisu uspjeli “prekoračiti” “Schengen”. Ako ne prođu tamo prije podizanja “zida”, tvrde, okreću se i - pravac: Hrvatska.
Trenutno je, prema nekim procjenama, u Srbiji 90.000 migranata, s tim što svaki dan dođe i do 2000 novih. A Hrvatska sa Srbijom dijeli ne samo granicu na Dunavu nego i kopnenu granicu od nešto više od sto kilometara. Najugroženija će, prema mišljenju stručnjaka, biti područja oko Bajakova i Tovarnika, tj. područja oko trase glavnih prometnica, a, uza sve to, u Slavoniji (sve u Vukovarsko-srijemskoj županiji) ima i 12 zapriječenih cesta i putova prema Srbiji, koji nisu službeni granični prijelazi, tako da na istoku postoji realna opasnost od ulaska velikog broja migranata, iako su zasad svi pogledi migranata upereni u Srbiju i Mađarsku.
O tome svjedoče i objavljene brojke na stranici Policijske uprave vukovarsko-srijemske o nezakonitim prelascima državne granice ili izbjegavanju granične kontrole na području te županije. Broj onih koji su u tome uhvaćeni od 1. siječnja do 17. kolovoza ove godine gotovo je četiri puta manji nego u istom razdoblju 2014. godine, kada ih je bilo 571. U 66 ovogodišnjih slučajeva, u kojima je sudjelovalo 147 (samo muških) osoba, najviše ih je zabilježeno na područjima Postaje granične policije Bajakovo (26) i Policijske postaje Tovarnik (21). Najbrojniji su Sirijci (55) i Afganistanci (29).
Porozna politika
- To je vjerojatno i preslik dijela onoga što se događa u Srbiji i Mađarskoj, gdje većina njih zbog “Schengena” pokušava prijeći na teritorij Mađarske. A ovdje ih čeka još jedna tvrda granica. Znači, to je latentan problem, ali ga mi trenutno nemamo i ne osjećamo - rekao nam je Domagoj Džigumović, glasnogovornik Policijske uprave Vukovarsko-srijemske županije, uputivši nas za detaljnije informacije na Upravu za granice.
Politolog Anđelko Milardović upozorava kako vladajući nemaju definiranu ni imigracijsku ni demografsku politiku, nego računaju na poroznu europsku imigracijsku politiku, a ona je, kaže, isto dezorijentirana.
- Tko će, kada dođu izbori, u programu imati imigrantsku i demografsku politiku? Pa neće nitko. A ako se na vrijeme ne reagira, stvari mogu izmaknuti kontroli. To je pitanje broj jedan u Europi. To što govorim nije zastrašivanje, nego realna mogućnost za koju mi nećemo biti pripremljeni. Što ako nam dvije ili pet tisuća ljudi dođe u Slavoniju, što ćemo onda? Jer kada jednom netko tu dođe, teško je reći kuda će, iako bi to u pravilu bio tranzit - zaključuje Milardović temu o kojoj treba ozbiljno razmišljati državna vlast, ali i županijska u potencijalno najugroženijim područjima. Iako se ona danas, kao i nekada rat, čini dalekom, unatoč tome što se događa u našem susjedstvu.
Srbijanski potpredsjednik Vlade Ivica Dačić rekao je kako Srbija neće poput Mađarske izgraditi zid s Makedonijom kako bi spriječila ulazak migranata. Dodao je kako će izbjeglice koji prolaze kroz Srbiju biti preusmjerene na Hrvatsku i Bugarsku.
Igor BOŠNJAK
KOMENTAR:
Njemacka ima prilican problem sa zbrinjavanjem izbjeglih. Jucerasnja emisija je prikazala velike probleme u Berlinu, gdje izbjegli spavaju na otvorenoj ulici i po parkovima jer nema dovoljno mjesta za njihovo zbrinjavanje. Neki od izbjeglih dobiju od prihvatnih centara "papir" sa kojim mogu traziti do 50€ prenociste u hotelu ili hostelu, medjutim malo tko ih zeli primiti. Veliki problem muce i tranzicijske zemlje Srbija i Makedonija. Zapravo veci je priliv izbjeglih nego sto postoje kapaciteti za njihovo zbrinjavanje. Postavljanjem ograde na drzavnoj granici izmedju Madjarske i Srbije val izbjeglih ce se vjerovatno preusmjeriti na Republiku Hrvatsku. Da li nasa zemlja ima dovoljno kapaciteta za prihvat izbjeglih. Ne smije se zanemariti da je jos uvijek ljeto i da se izbjegli mogu primiti i pod satore, medjutim nadolazeca zima ce cijelu situaciju dodatno iskomplicirati. Takodjer su sve ucestaliji sukobi izmedju samih izbjeglih unutar "kampova" posebice izmedju raznih etnickih i vjerskih skupina. Njemacka policija je jucer dozivjela i prve napade izbjeglih na specijalne postrojbe. Kuda sve to vodi? Da li smo se svi mi u Europskoj uniji preracnali te zbog sukrivice u izazivanju ratova duz Sjeverne Afrike i Bliskohg istoka ponudili pomoc izbjeglima kojoj zapravo nismo dorasli? Mnoga pitanja mozemo postaviti, medjutim tesko da cemo pronaci neki racionalan odgovor. Ugodan dan.

www.drazenkatic.blogspot.de

Land soll für Reinigung zahlen + KOMMENTAR

Quelle:

 http://www.stuttgarter-zeitung.de/inhalt.schlossgarten-in-stuttgart-land-soll-fuer-reinigung-zahlen.56999150-7a5a-4336-afaf-0dc106f2bd24.html



CDU und Freie Wähler im Gemeinderat wollen, dass die Stadt notfalls dem Land die Kosten für die Beseitigung von Unrat im Schlossgarten in Stuttgart in Rechnung stellt. Hintergrund sind die dort kampierenden Osteuropäer.
Seit Monaten kampieren Menschen aus Osteuropa im Schlossgarten. Foto: Lichtgut/Leif Piechowski
Seit Monaten kampieren Menschen aus Osteuropa im Schlossgarten.Foto: Lichtgut/Leif Piechowski
Stuttgart - Seit Monaten kampieren Menschen aus verschiedenen osteuropäischen Staaten im Schlossgarten, hinterlassen dabei auch Müll und Unrat. CDU und Freie Wähler im Gemeinderat wollen jetzt das Land als Besitzer der Parkanlagen stärker in die Pflicht nehmen. Sollte das Land seiner Pflicht zum Sauberhalten der Grünanlagen nicht verstärkt nachkommen, soll die Stadt nach Ansicht der Fraktionen den Park sauberhalten – und die Kosten dafür dem Land in Rechnung stellen.
In dem von den jeweiligen Fraktionsspitzen unterzeichneten Antrag zeigen sich die Fraktionen zwar erfreut darüber, dass nun verstärkt versucht wird, die Menschen aus Rumänien und Bulgarien mittels Dolmetscher dazu zu bewegen, ihre Lagerstätten aufzugeben und vor allem nicht mehr im Schlossgarten zu übernachten. Gleichzeitig äußern CDU und Freie Wähler Verständnis für die Beschwerden von Ladenbesitzern und Hotelbetreibern in unmittelbarer Nähe der Camps, für die „der Zustand der Belästigung bereits zu lange andauert“ und in deren Augen „die angedachten Maßnahmen zu langsam und zu behutsam ergriffen werden“. Die Fraktionen ziehen Vergleiche mit dem Protestcamp von Stuttgart-21-Gegnern im Schlossgarten, das über Monate hinweg von den Behörden geduldet worden sei, bevor es im Februar 2012 von der Polizei geräumt wurde.
Zwar räumen die Antragssteller ein, dass die rechtlichen Möglichkeiten der Stadt begrenzt seien, die Osteuropäer aus dem Schlossgarten zu verbannen. Allerdings müsse wenigstens geltendes Recht konsequent angewendet werden. Diese Möglichkeit biete die Benutzungsordnung für die Grünanlagen des Landes, in der festgehalten sei, dass diese „nicht beschädigt, verunreinigt oder zweckfremd benutzt werden dürfen“. CDU und Freie Wähler verlangen außerdem eine personelle Verstärkung der nächtlichen Kontrollen, Platzverweise sollen „mit Nachdruck“ ausgesprochen werden.

KOMMENTAR AUF KROATISCH:

Zasto je uopce doslo do kampiranja Roma u gradskom parku, tko nadzire njihovo zadrzavanje i boravak u Stuttgartu, koje su djelatnosti kojima se po cijeli dan bave pripadnici Roma u gradu itd.itd.? - pitanja su  koje si gradjani postavljaju, a politicari ne daju jasan odgovor. Cinjenica je da je u zadnjih nekoliko mjeseci kriminalitet u blizini zeljeznickog kolodvora porastao za 30% te da policija obavjestava direktno i preko javnih razglasa o opasnosti od kradja. Kako ce se taj problem rijesiti meni nije jasno. Da li se cekaju izbori iduce godine pa da netko drugi razrijesi nagomilane probleme sa izbjeglima u Stuttgartu te pripadnicima Roma znaju jedino politicari. Gradjani ocekuju svjetlije dana za grad Stuttgart koji godisnje posjeti nekoliko milijuna turista.

Ugodan dan!

www.drazenkatic.blogspot.de


ANKETA: JESU LI SRETNIJI LJUDI KOJI ŽIVE U GRADU ILI NA SELU? Nakon istraživanja, saznali smo konačnu istinu + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Jutarnji.hr", dana 21.08.2015

  • Colourbox
Život u urbanoj sredini i moderno uređenom stanu, ili u prirodi i kući s prostranim dvorištem? Pitanje o kojima neki dvoje, zanimalo je i brojne znanstvenike koji su dali svoj sud.
Britanski su znanstvenici istražili zadovoljstvo i razinu sreće kada je u pitanju kvaliteta života na selu i u gradu, te su došli do zanimljivih otkrića.

ANKETA

Što mislite jesu li sretniji ljudi koji žive u gradu ili na selu?
U gradu
Na selu
Ne znam
Život na selu Tim Price jedan od istraživača na NFU Mutual zaključio je kako mlade ljude jako muči recesija pa je svima koji žive na selu znatno teže pronaći posao nego njihovoj generaciji koja stanuje u gradu.
- Troškovi prijevoza i faktor vremena koje se troši na putovanje do grada, mnogima zadaje glavobolje - rekao je Price i dodao kako je neosporna činjenica da je život na selu znatno mirniji, što su pokazali i podaci koje je objavio britanski Ured za Nacionalnu statistiku 2014. godine.
Veća povezanost sa zajednicom i manja stopa kriminala, čini se, značajno utječu na općenito zadovoljstvo i razinu stresa.

Život u gradu

S duge strane, istraživanje je otkrilo i činjenicu da su ljudi koji žive u gradu podložniji depresivnim raspoloženjima, povećanoj tjeskobi te su nezadovoljniji kvalitetom života.
- Brine ih stopa kriminala, a veća je i razina stresa - tvrdi Price i dodaje kako je kvaliteta života u gradu tri puta manja nego na selu.
Jasno, osobne preference, ljubavni status, prijatelji i karijera - u najvećoj mjeri utječu na kvalitetu života i zadovoljstvo, međutim ipak se nameće i zaključak kako su ukupna atmosfera, okruženje i priroda također važni faktori sreće.
KOMENTAR:
Zivot na selu donosi odredjene prednosti pred zivotom u betoniranom gradu. Na selu je sve mirnije i opustenije. Postoji direktni kontakt sa prirodom. Nema buke. Sve su to faktori koji donose covjeku smirenost i zdravlje. Pored toga onaj tko zivi na selu ima mogucnost bar u manjoj mjeri uzgoja voca i povrca za osobne potrebe. Strucnjaci predvidjaju da ce do 2050. godine 90% stanovnistva zivjeti u gradovima. Lako je u to i povjerovati. Mi danas imamo preko 10 megacities (veliki gradovi) koji imaju preko 10 milijuna stanovnika. Ti ogromni gradovi donose sa sobom "slum-ove", siromastvo, neishranjenost, geta i ogroman kriminalitet. Ljudi su u gradovima vezani za svoju placu ili mirovinu kojom podmiruju sve mjesecne troskove. U zadnje vrijeme krenuo je trend "cities-gardening"- odnosno proizvodnje hrane direktno u gradovima. Naravno da je to jedna eksperimentalna faza koja pokusava pronaci rijesenje prehrane covjecanstva u buducnosti u velikim gradovima. Srednje bogati i vrlo bogati sloj ljudi koji radi u velikim gradovima stanuje u gradskim predgradjima koja podsjecaju djelomicno na selo. Takodjer vikendima oni koji si mogu priustiti napustaju velike gradove, provodeci svoje slobodno vrijeme u opustanju u prirodi. Tko ce zivjeti u gradovima u buducnosti? Da li ce to biti jedino sloj siromasnih i najsiromasnijih? Ugodan dan svima!
www.drazenkatic.blogspot.de


KAPITALISTIČKA EKONOMIJA I NJENA OVISNOST O KAPITALISTIČKOM IMPERIJALIZMU




Kapitalistički sistem se počeo stvarati nakon izuma parnog stroja, odnosno početkom prve industrijske revolucije. To je zapravo i dovelo do raspada feudalnog sistema i ukidanja kmetstva. Prvi kapitalisti su naravno bili bivši feudalci, a prvi najamni radnici bivši kmetovi.

Daljnji značajniji razvoj kapitalizma bilježimo početkom druge industrijske revolucije, odnosno Carl Benzovim izumom "Motora sa unutarnjim izgaranjem". Fordovim uvođenjem serijske proizvodnje automobila kapitalizam dobiva na svojoj snazi.

Kapitalističke zemlje su većinom izgrađivale tržišni kapitalizam baziran na slobodnom tržištu, a komunističke zemlje socijalističku ekonomiju centralistički upravljanu od strane države . Danas ta kruta podjela više ne postoji. Kapitalistički način poslovanja i poslovnog razmišljanja se integrirao u svim zemljama svijeta. Zemlje koje danas imaju socijalistički sistem kao npr. Rusija, Kina, Kuba, Venezuela, Sjeverne Koreja, Vijetnam posluju po principima tržišnog kapitalizma, odnosno po zakonu ponude i potražnje.

U kapitalističkoj ekonomiji "kapitalist" posjeduje sredstva za rad, zapošljava "najamnu radnu snagu", te najamni rad nadoknađuje "nadnicom" odnosno mjesečnom, tjednom ili dnevnom isplatom. Tako bi kapitalistička ekonomija trebala funkcionirati.
Današnji kapitalizam vrlo rijetko uvažava socijalnu komponentu. Prije 150 godina kada je kapitalist izgradio tvornicu paralelno je izgradio i stambene objekte za radnike, prostor za odmor, park, bolnicu i sl.

Odličan primjer je bivša "Pamučna industrija" u Dugoj Resi.
Osnivači i vlasnici Pamučne industrije bili su bečki trgovci Josef Jeruzalem, Wilhelm Anninger i Sigmund Mendel koji su 1869. osnovali tvornicu za predenje i tkanje pamuka. Uz tvornicu su izgradili stambene zgrade za radnike, činovnike i direktore, bolnicu, dječji vrtić, školu, trgovinu, poštu i žandarmeriju. Stambene zgrade i bolnica postoje još i danas, te su zaštićeni spomenici kulture. Te zgrade su do danas naseljene stanarima, jedan dio zgrada je izvana u potpunosti renoviran u izvornom obliku, a druge čekaju adekvatna financijska sredstva za renoviranje. U sklopu tvornice je za potrebe industrijske proizvodnje na rijeci Mrežnici 1884. izgrađena i mala hidroelektrana. Ona funkcionira još i danas, te proizvodi oko 2,0 GWh struje godišnje.
U navedenom primjeru vidimo kako bi kapitalistička ekonomija trebala funkcionirati. Ona je nekad bila održiva. Zadovoljavala je ekonomsku komponentu (profit), socijalnu komponentu (briga za zaposlenike) i ekološku komponentu (zagađenje okoline industrijom je bilo minimalno).

Nakon 150 godina kapitalistička ekonomija je izgubila balans. Ekonomska komponenta (profit) je postala jedini cilj i svrha poslovanja. Socijalna komponenta (briga za zaposlenike) je doživjela snažan pad, a ekološka komponenta (zaštita okoliša) polako posljednjih godina ponovo jača. U Europskoj Uniji se uvode mnogobrojni zakoni o zaštiti okoliša, tako da ih se industrija mora sve više pridržavati.

U današnjem kapitalizmu posebno su zastupljene slijedeće pojave :
  • Neisplaćene plaće
  • Otpuštanje radnika
  • Ne uplaćivanje zdravstvenog i mirovinskog osiguranja za radnike
  • Stradanje radnika na radnom mjestu (pogotovo zemlje Azije)
  • Neprestano povećanje profita ( posebno izraženo u Americi i Europi)
  • Prebacivanje proizvodnje u "jeftinije zemlje", odnosno zemlje niskog životnog standarda i niskih plaća
  • Prekomjerna proizvodnja proizvoda, proizvodimo daleko više nego što nam treba
  • Prekomjerno iskorištavanje resursa ne vodeći računa o međugeneracijskoj solidarnosti
  • Nedovoljno zalaganje za smanjenje CO2 u atmosferi, posebno se odnosi na Sjedinjene Američke Države i Kinu
Nas kapitalistički sistem u zadnjih 60 godina direktno je vezan za kapitalistički imperijalizam i dobrim djelom živi od njega.
Kapitalistički imperijalizam je pojava koja je postala izuzetno izražena nakon drugog svjetskog rata, a odnosi se na kontinuirano vođenje niza imperijalističkih ratova od strane Sjedinjenih Američkih Država i članica NATO-a u drugim zemljama. U zadnjih 60 godina vođeno je bezbroj ratova u Južnoj Americi, Africi i Aziji. Ratovi su vođeni i u Europi i to od strane tadašnjeg SSSR-a. Svi ti ratovi su u većini slučajeva bili ekonomski motivirani i to borbom za resurse (nafta, plin, ugljen, željezo, bakar, zlato).

Nas životni standard koji danas u Europi i Americi uživamo možemo zahvaliti ne samo razvijenoj industrijskoj proizvodnji i poljoprivredi, nego jednim dobrim dijelom bivšem kolonijalizmu, te u zadnjih 60. godina imperijalističkim ratovima u kojima je ostvarena premoć u posjedovanju ili jeftinoj kupovini resursa drugih kontinenata.
Ratovi su oduvijek postojali.
Usprkos toj činjenici postavljamo si slijedeća pitanja:

Da li zaista ratovima možemo riješiti globalnu ekonomsku krizu?
Da li kapitalizam koji danas poznajemo može jedino preživjeti u imperijalističkim okolnostima?

Prije oko 100 godina njemački ekonomist i profesor J. A. Schumpeter je napisao da je kapitalizam prekrut, te da se mora transformirati u novo socijalnije uređenje.

Da li je profesor Schumpeter imao pravo?

Apsolutno se slažem sa razmišljanjem profesora Schumpetera. Njegovo poznato djelo "Teorija ekonomskog razvoja" koje je prvi puta objavljena 1911. upućuje na moguće stanje ekonomije koju danas imamo. U djelu "Doprinos socijalnoj ekonomiji" profesor iznosi kritičku notu prema kapitalističkom sistemu, te mu zamjera slabu socijalnu komponentu.
U svakom slučaju profesor Schumpeter je već davno uvidio da kapitalistička ekonomija u svojoj krutosti ne može opstati.
Smatram da se današnja kapitalistička ekonomija mora ponovo vratiti u ravnotežu. Ta ravnoteža se treba postići na tri nivoa:
  1. Ekonomski nivo ( neophodno je smanjiti nekontroliranu proizvodnju usluga i dobara, te usporiti utrku za profitom i super profitom)
  2. Socijalni nivo (neophodno je da tvrtke i koncerni počnu ulagati u socijalne potrebe svojih radnika, njihove djece, te umirovljenih djelatnika)
  3. Ekološki nivo (potrebno je smanjiti industrijsku eksploataciju resursa, smanjiti industrijsko zagađenje prirode, te maksimalno koristiti reciklirane sirovine u proizvodnji)

Kapitalistički imperijalizam kroz borbu za resurse ne može riješiti globalnu ekonomsku krizu. Također ne može držati vječno na životu današnju krutu kapitalističku ekonomiju. Današnja ekonomija se mora mijenjati na već opisani način.

 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!
Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.
www.drazenkatic.blogspot.de

četvrtak, 20. kolovoza 2015.

SRAMOTNI INCIDENT U BEOGRADU Srpski policajci u improviziranom kampu pokrali migrante iz Sirije + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Jutarnji.hr", dana 20.08.2015

  • AFP
Među sirijske imigrante u Beogradu stigla su i dva policajca s ne baš tako časnim namjerama. Umjesto da u improviziranom kampu nadziru situaciju i osiguravaju red i zakon, ova dvojca su pokrala nesretne ljude, piše Blic.
Jedan pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova je, naime, uhapšen zbog osnovane sumnje da je izvršio kazneno djelo razbojništva nad sirijskim državljanima. On nije sam izvršio ovu gnjusnu pljačku, već je to napravio u dogovoru s još jednim - policajcem.
U večernjim satima 18. kolovoza njih dvojica su došla među imigrante, piše Blic, i pokazali im službenu policijsku legitimaciju, ali i pištolj, te su od njih zatražili da im predaju sve što su imali u džepovima. Od jednog imigranta ukrali su 1400 eura, a od drugog 650 eura, od obojice njihove osobne dokumente.
Prvoosumnjičeni M.K. (1991.) će biti priveden na sud, dok na identifikaciji i hvatanju drugog policajca-razbojnika policija još radi.
KOMENTAR:

Izbjegle osobe iz Azije i Bliskog istoka najcesce "prvo sigurno mjesto" potraze u Turskoj, pa onda put Srbije ili Makedonije u zemlje zapadne Europe. U Srbiji i Makedoniji vlada trenutacfni kaos. Te dvije zemlje nisu pripremljene za tranziciju tolikog broja migranata. Podizanjem zida na granici Madjarske i Srbije postoji mogucnost da se val izbjeglih preusmjeri sa Madjarske na Hrvatsku te pogorsa ekonomsku situaciju u Hrvatskoj. Interesantno je da i osobe iz Indije i Pakistana takodjer zavrsavaju u Srbiji i Makedoniji s iducim ciljem "u bolji zivot u Europsku uniju". Njemacki mediji su jucer izjavili da ce do kraja godine oko 700.000 izbjeglih pristici u tu zemlju. Konkretno to znaci da ce ih biti i preko milijun. Sve cesci su sukobi izmedju izbjeglih u samim prihvatilistima. Takodjer postoje i napadi na ta prihvatilista od njemackih gradjana. Sve veci je broj kriminaliteta u podrucjima u kojima su prihvatilista za izbjegle. Kaos se dalje zakuhava. Kradja policijskih sluzbenika u Srbiji je kap koja taj kaos samo nadopunjuje. Ugodan dan!

www.drazenkatic.blogspot.de

EKONOMIJA BUDUĆNOSTI – "TO GO" EKONOMIJA



Prije više godina pojavila se prva "kava to go" u Štutgartu. Odjednom sam vidio ljude kako hodaju ulicom idući na posao i noseći kavu u kartonskoj šalici u ruci. U prvim danima to je izgledalo vrlo čudno bez obzira koliko su Nijemci liberalni.

Danas je "kava to go" postala naša svakodnevnica. Bilo da je jutro ili tok dana vrlo veliki broj ljudi kupuje takvu vrstu pića. Prednost je višestruka. Ne gubimo vrijeme sjedeći i ispijajući kavu, pogotovo ako nam se žuri. Pored toga cijena je zaista niža nego uobičajene kave u kafiću.
"Kava to go" košta u Štutgartu između 1,0 € i 1,50 €, a uobičajena kava u kafiću između 2,50 € i 4,50 €!
Danas je "to go" konzumacija poprimila te razmjere da ju čak pored Mc Donaldsa nude i normalni kafići, a ne samo diskonti kruha i peciva.

I hrana se prodaje kao "to go" proizvod. I to ne samo kobasica, pizza, kebab ili giros. I Kinezi su pronašli svoju priliku u novom načinu prodaje. Kineska hrana u malom četvrtastom paketiću, naravno "to go". Konzumiranje hrane i pića u pokretu postala je jednim dijelom moda, a s druge strane slabiji životni standard tjera građane iz restorana u pravcu "to go" konzumacije. Nedostatak vremena i žurba pospješuju navedeni proces.

Činjenica je da se danas zarađuje veliki novac "to go" prodajom jer se proizvodi na taj način masovno prodaju. Dok čovjek popije jednu uobičajenu kavu u kafiću, bar 5 "to go kupaca" je kupilo svoju kavu i otišlo!

Postavljaju se pitanja:

Da li će tradicionalni način privređivanja i trženja prerasti u "to go ekonomiju" ili će se ipak zadržati tradicionalni oblik?

Koji proizvodi i usluge će se u budućnosti prodavati kao "to go" proizvodi?

Da li "to go" način prodaje proizvoda stvara preveliki otpad u vidu ambalaže i stoji li takova konzumacija u suprotnosti sa održivim razvojem?

Na ovo vrlo važno treće pitanje odgovoriti ću na primjeru "kave to go".
U Njemačkoj se vrlo rado konzumira kava. Pije se ujutro, te popodne. Postoji također jedan interesantan običaj da se u krugu obitelji ili prijatelja poslijepodnevni dio dana rado provodi uz "kavu i kolač". Vikendom je to gotovo obaveza.
Građani Njemačke popiju oko 150 litara kave godišnje. Od toga otpada 20 litara na "kavu to go". Najčešće se "kava to go" nudi u kartonskim čašama sa plastičnim poklopcem od 0,25 litara. To znači da svaki građanin Njemačke godišnje baci u smeće 80 kartonskih čaša i 80 plastičnih poklopaca za kavu. Ako taj broj pomnožimo sa približno 82 milijuna stanovnika dolazimo do rezultata da u Njemačkoj u smeću svake godine završi 6.560.000.000 kartonskih čaša i plastičnih poklopaca samo od prodaje "kave to go". Prodaja "kave to go" započela je u Njemačkoj 1999. godine.

Zaista se radi o enormnoj količini sirovina koje se koriste za proizvodnju kartonskih čaša i plastičnih poklopaca. Za tu proizvodnju se troše ogromne količine energije i vode. Konzumiranje "kave to go" nije potpuno u skladu sa održivim razvojem, međutim ono je postalo "in", te financijski odgovara životnom standardu prosječnog potrošača. Prodaju "to go" proizvoda nije moguće, a niti pametno zabraniti.

Ono o čemu trebamo voditi brigu je da se korištena ambalaža u potpunosti reciklira, te da se dalje kao sirovina koristi u proizvodnji drugih proizvoda. Na taj način ćemo zadovoljiti potrebe potrošača, te sačuvati prirodu od pretjerane eksploatacije resursa.
U Štutgartu i pet drugih njemačkih gradova već duže vrijeme postoji flota električnih automobila na usluzi građanima. Projekt nosi naziv "car 2 go"! Do sada je registrirano oko 160.000 korisnika usluge.

Električni smart "to go" je moguće koristiti od jednog sata na dalje. Shodno tome je određena i novčana naknada za korištenje: po satu, na dan i mjesečno. Automobili su parkirani po cijelom gradu tako da možemo uzeti vozilo sa mjesta koje nam je najbliže i ostaviti ga nakon upotrebe opet na bilo kojem mjestu na području grada. Na području grada se nalaze mnogobrojne stanica za električno punjenje automobila. Nakon korištenja automobila ako se baterija ispraznila automobil možemo uključiti u stanicu za punjenje koja se nalazi također postavljena pored mjesta za parkiranje. Parkiranje vozila "car 2 go" je u Štutgartu besplatno.

Uspoređujući renta car, car sharing i "car 2 go" možemo reći da "car 2 go" ima očite prednosti u gradskoj upotrebi jer nam štedi vrijeme, jeftiniji je, te automobili ne zagađuju okolinu. Preuzimanje i predavanje automobila vrši se direktno na ulici.
"Car 2 go" projekt startao je u Štutgartu 29.11.2012 godine. Korisnicima stoji na raspolaganju flota od 400 električnih automobila.

U Republici Hrvatskoj se slično kao i u Njemačkoj rado pije kava. Pored kave postoji "to go" konzumacija ostalog pića i hrane. Dolaskom Mc Donaldsa, te europskih trgovačkih lanaca u Republiku Hrvatsku stvorila se baza za proširenje gastronomske ponude, posebice "brze hrane". Pored tradicionalnih čevapčića i bečkog odreska u Hrvatskoj se zadnjih godina može pojesti kebab, pizza Hut, hot dog, hamburger, te kineska hrana koju se poput kave i gaziranih pića može konzumirati "to go". U Hrvatskoj je dugo vremena konzumiranje pića ili hrane na ulici bila rijetkost, te se gotovo smatralo asocijalnom pojavom. Kada sam došao u Njemačku prvi puta sam vidio da ljudi piju na cesti, te nose colu ili mineralnu u plastičnim 0,5 l bocama sa sobom. U to vrijeme još nije postojala "to go" ponuda. Kada sam se nalazio u gradu otišao bi jednostavno u kafić i popio piće. Naviku koju sam donio iz Hrvatske nije bilo lako napustiti.
Pojavom "to go" konzumacije pića u Njemačkoj sve su društvene klase prihvatile novi trend. Vrlo brzo su se mogli pored učenika sa "to go colom" na cesti vidjeti i bankari ili menadžeri koji u odjelima žure u svoje urede noseći prvu jutarnju "to go kavu".
Ta nova pojava je i mene kao potrošača nakon određenog vremena ohrabrila da kupim svoj prvi "to go" napitak.

Navike i stavovi koje nosimo u našoj glavi nije jednostavno promijeniti. Ako postoji određeni društveni trend tada je jednostavnije mijenjati svoj stav i uskladiti se sa postojećim trendom. Meni je danas potpuno normalno ako sam u žurbi bez obzira u kojoj zemlji se nalazim da kupim "to go" proizvod i nastavim svojim putem. Međutim trebalo mi je dosta godina da to prihvatim.

Mislim da će u budućnosti konzumiranje "to go" proizvoda i usluga rasti. Jedan od presudnih elemenata je kontinuirano slabljenje životnog standarda građana kako na europskoj tako i na svjetskoj razini. Proizvođači dobara i usluga su danonoćno prisiljeni pratiti trendove potrošnje, te zahtjeve i financijsku snagu potrošača. Vrlo je bitno da "to go konzumaciju" aktivno prati proces reciklaže ambalaže kako ne bi nepotrebno i pretjerano eksploatirali sirovine.
Pod tim uvjetima zadovoljiti ćemo ekonomsku, ekološku i socijalnu komponentu "to go" potrošnje.

 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!
Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.
www.drazenkatic.blogspot.de



srijeda, 19. kolovoza 2015.

ZAŠTO JE OVA FOTOGRAFIJA TEK ROĐENOG DJETETA DIGLA BURU NA FACEBOOKU 'Ljudi su zgroženi, strašno su me izvrijeđali!' + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Jutarnji.hr", dana 19.08.2015

  • facebook
Fotografija majke i tek rođenog dijeteta putem carskog reza postala je pravi hit na Facebooku. Neki su oduševljeni neobičnom fotografijom, a neki je žele što prije izbrisati sa facebooka, ali iz glave. Kako je fotografija nastala objasnila je njemačka fotografkinja Hellen Aller, koja je i sama u osmom mjesecu trudnoće.
- Nisam očekivala da će sve ovo otići tako daleko - rekla je Helen čija fotografija je pregledana 11,5 milijun puta...
- Fotografirala sam tu ženu prije nekoliko tjedana i ona mi se povjerila kako se užasava činjenica da bi mogla roditi carskim rezom. Prošlog vikenda otišla je na porođaj, dogodile su se neke komplikacije i stvarno je rodila carskim rezom. Poslije me zvala da je opet fotografiram jer je njezina najveća noćna mora spasila život i njoj i njezinom sinom - rekla je Helen koja je priznala da je i sama u strahu od carskog reza.
Kaže da je dobila puno negativnih reakcija zbog fotografije.
- Kažu ljudi da je eksplicitna... Ne želite ni znati kako su me izvrijeđali.

 KOMENTAR:

Na koji je nacin dijete rodjeno prije svega je intimna stvar roditelja tog djeteta. Ici toliko daleko u novinarskoj senzaciji i senzacionalistickoj fotografiji te objavljivati slike novorodjenog djeteta opet je osobna stvar roditelja. O etickom nacelu fotografskog posla dalo bi se diskutirati. Gospodja Aller je pretpostavljam imala jedini cilj pokupiti klikove na drustvenim mrezama i sto skuplje prodati fotografiju medijima. Profesionalni fotografi danas su angazirani u najekstremnijim situacijama: slikanje izbjeglih, slikanje gladnih, slikanje ratnih strahota i osobnih tragedija. Profesionalni fotografi zive od prodaje svojih fotografija medijima eticko nacelo prikazivanja "necega" u javnosti im vjerovatno ne stoji u prvom planu. Koji ce fotografija imati post-efekt drugo je pitanje. Ponekad je efekt pozitivan, jer slika govori vise od 1000 rijeci. Medjutim ne uvijek. Ugodan dan.

www.drazenkatic.blogspot.de

VISINA NIVOA OBRAZOVANJA

INDIKATOR – „VISINA NIVOA OBRAZOVANJA“
piše: Dražen Katić
obrazovanje-odraslih-pruza-novu-sansu-radnoj-snazi-u-bihMjeri se po broju učenika koji su nakon završenog obaveznog osmogodišnjeg školovanja nastavili i završili srednju školu.
Izučeno zanimanje omogućava mladim generacijama pronalaženje posla te stabilniji poslovni razvoj. Omogućava i studiranje onima koji se odluče ići tim putem.

U Baden-Württembergu je 2013/2014 nakon završene osnovne škole (Grundschule) nastavilo školovanje 11,9% djece na „Werkreal-/Hauptschulen“, 36,2% na „Realschulen“, 5,7% na „Gemeinschaftsschulen“ i 44,6% djece je nastavilo školovanje na Gimnasijama.
Vrlo komplicirani sistem školovanja u Baden-Württembergu nudi djeci nakon završenog osnovnog obrazovanja daljnju izobrazbu u više pravaca. Ovisno o ocjenama i naprednosti djeteta omogućuje mu se daljnje školovanje u jednom od gore navedenih izobraznih pravaca. Najnaprednija djeca imaju mogućnost pohađanja Gimnazije, s kojom kasnije lakše dolaze do radnih mjesta ili imaju mogućnost daljnjeg studiranja.

Osobno sam više privržen jednostavnom hrvatskom modelu školovanja gdje nakon osnovne škole dijete može pohađati srednju školu i izučiti neko od zanimanja. Također djeca u Hrvatskoj mogu ići nakon osnovne škole u gimnaziju. Nakon završenog srednjeg školovanja svako dijete koje prođe prijemni ispit na nekom od fakulteta ima priliku nastaviti studirati.
Hrvatski model osnovnog i srednjeg školstva „ne dijeli i diskriminira“ djecu već sva ona imaju jednaku šansu za napredak.
U njemačkom sistemu ako dijete nema „sve petice“ ne može ići u gimnaziju, te je kasnije studiranje vrlo veliki problem. Albert Einstein je kao dijete imao vrlo loše ocjene iz matematike, a kasnije je postao sveučilišni profesor i jedan od najznačajnijih fizičara današnjice.

Velika prednost njemačkog modela školovanja pred hrvatskim je u praktičnom dijelu (školskoj praksi). Za vrijeme izučavanja nekog zanimanja ili pohađanja gimnazije djeca u Njemačkoj provode veliki broj sati na praksi radeći u tvrtkama ili koncernima. Za tu praksu su djeca i plaćena. Plaćom koju dobiju mogu pokriti gotovo kompletno svoje troškove školovanja i tako financijski rasteretiti roditelje.

Pošto je u Hrvatskoj plaćanje učenika i studenata za obavljen praktičan dio „stran“ pojam, apeliram na hrvatske dobrostojeće tvrtke i koncerne da „financijski“ nagrade učenike za njihov rad proveden na praktičnom dijelu. Ta financijska nagrada je „investicija za budućnost“.
Možda će jednog dana baš ti učenici raditi kao vrhunski menadžeri ili inženjeri u tim tvornicama. Hrvatski školski sistem bi se morao transformirati, te skratiti teoretsko gradivo koje učenici danas apsolviraju, a znatno povećati praktični rad (praksu) u tvrtkama, koncernima, udrugama, bolnicama itd.

U Saveznoj Republici Njemačkoj postoji fenomen da priličan broj učenika nikad ne završi neko od zanimanja, te su baš ti učenici u budućnosti izloženi tržištu kao „jeftina radna snaga“.
Europska komisija je 2013. godine objavila da je prosjek mladih u 2012. godini koji su prekinuli školovanje za određeno zanimanje u zemljama Europske unije bio 12,8%. U usporedbi s godinom prije prekid školovanja se smanjio za 0,7%. U izvješću EK-e je naglašeno da postoji razlika u prekidu školovanja između pojedinih zemalja Europske unije kao i razlike u spolu – „djevojčice su rjeđe prekidale školovanje od dječaka“!
Visina nivoa obrazovanja je vrlo važan indikator koji nam omogućava daljnji razvoj znanosti, tehnike, umjetnosti, medicine itd. Uzrečica kaže da „Na mladima svijet ostaje“! Ako su mlade generacije školovane, tada će one na osobnom nivou kao i na općem društvenom nivou doprinijeti razvoju i stabilnosti budućeg europskog društva.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“
Više o drugim temama možete vidjeti pod:
www.drazenkatic.blogspot.de
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.