(“Narodne
novine” broj 85. od 09.07.2010. – pročišćeni
tekst)
ODBOR
ZA USTAV, POSLOVNIK I POLITIČKI
SUSTAV
HRVATSKOGA SABORA
Odbor
za Ustav, Poslovnik i politički
sustav Hrvatskoga sabora na temelju svoje nadležnosti iz članka
57. Poslovnika Hrvatskoga sabora, na sjednici 6. srpnja 2010. godine
utvrdio je pročišćeni
tekst Ustava Republike Hrvatske.
Pročišćeni
tekst Ustava Republike Hrvatske obuhvaća
Ustav Republike Hrvatske (“Narodne novine” br. 56/90, 135/97,
8/98 – pročišćeni
tekst, 113/2000, 124/2000 – pročišćeni
tekst, 28/2001, 41/2001 – pročišćeni
tekst, 55/2001 – ispravak) te Promjenu Ustava Republike Hrvatske
objavljenu u “Narodnim novinama” broj 76/2010 u kojima je
naznačeno
vrijeme njihova stupanja na snagu.
Klasa:
012-02/10-01/01
Zagreb,
6. srpnja 2010.
Predsjednik
Odbora za Ustav, Poslovnik i
politički
sustav Hrvatskoga sabora
Vladimir
Šeks, v. r.
USTAV
REPUBLIKE HRVATSKE
(pročišćeni
tekst)
I.
IZVORIŠNE OSNOVE
(1)
Izražavajući
tisućljetnu
nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda,
potvrđenu
slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim
državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o
povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što
se očitovalo:
– u
stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;
– u
srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX.
stoljeću;
– u
Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;
– u
održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj
personalnoj uniji;
– u
samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o
izboru kralja iz Habsburške dinastije;
– u
samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj
sankciji iz godine 1712.;
– u
zaključcima
Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne
Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću,
na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog
naroda;
– u
Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju
odnosa između
Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na
temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke
sankcije iz godine 1712.;
– u
odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju
državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu
pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno
nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na
dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;
– u
činjenici
da odluku Narodnoga vijeća
Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba,
Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada
1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor
nikada nije sankcionirao;
– u
osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska
državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;
– u
uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog
rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske
(1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog
vijeća
narodno oslobođenja
Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.)
i poslije u ustavim Socijalističke
Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici
odbacivanja komunističko
sustava i promjena međunarodnog
poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima
(godine
1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju
državnu samobitnost.
– u
novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i
hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i
oslobodilačkom
Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao
svoju odlučnost
i spremnost za uspostavu i očuvanje
Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske
države.
(2)
Polazeći
od iznesenih povijesnih činjenica,
te općeprihvaćenih
načela
u suvremenu svijetu i neotuđivosti
i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na
samoodređenje
i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući
i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih
preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog
poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država
hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba,
Čeha,
Slovaka, Talijana, Mađara,
Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka,
Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa,
Bugara,
Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su
njezini državljani, kojima se jamči
ravnopravnost s građanima
hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s
demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.
(3)
Poštujući,
na slobodnim izborima odlučno
izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana,
Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska
država u kojoj se jamče
i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka
i državljanina, te promiče
njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.
II.
TEMELJNE ODREDBE
Članak
1.
(1)
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i
socijalna država.
(2)
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao
zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
(3)
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim
odlučivanjem.
Članak
2.
(1)
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv
je, nedjeljiv i neprenosiv.
(2)
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim
područjem,
rijekama,
jezerima,
prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te
zračnim
prostorom iznad tih područja.
(3)
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim
pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima
i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja
do granica sa susjedima.
(4)
Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i
zakonom, odlučuje:
– o
uređivanju
gospodarskih, pravnih i političkih
odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o
očuvanju
prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o
udruživanju u saveze s drugim državama.
(5)
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući
suvereno pravo da sama odlučuje
o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.
Članak
3.
Sloboda,
jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,
mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka,
nepovredivost vlasništva, očuvanje
prirode i čovjekova
okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački
sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i
temelj za tumačenje
Ustava.
Članak
4.
(1)
U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu
diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena
je Ustavom zajamčenim
pravom na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu.
(2)
Načelo
diobe vlasti uključuje
oblike međusobne
suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i
zakonom.
Članak
5.
(1)
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a
ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
(2)
Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni
poredak Republike Hrvatske.
Članak
6.
(1)
Osnivanje političkih
stranaka je slobodno.
(2)
Unutarnje ustrojstvo političkih
stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima.
(3)
Stranke moraju javno polagati račun
o porijeklu svojih sredstava i imovine.
(4)
Protuustavne su političke
stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju
podrivanju slobodnoga demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojnost
Republike Hrvatske. O protuustavnosti odlučuje
Ustavni sud Republike Hrvatske.
(5)
Zakonom se uređuje
položaj i financiranje političkih
stranaka.
Članak
7.
(1)
Oružane snage Republike Hrvatske štite njezin suverenitet i
neovisnost te brane njezinu
teritorijalnu
cjelovitost.
(2)
Republici Hrvatskoj pomoć
u zaštiti suvereniteta i
neovisnosti te obrani teritorijalne cjelovitosti mogu pružiti i
države saveznice, u skladu sa sklopljenim međunarodnim
ugovorima.
(3)
Oružane snage država saveznica mogu prijeći
granicu i ući
u Republiku Hrvatsku ili djelovati unutar njezinih granica u skladu
sa sklopljenim međunarodnim
ugovorima, na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada
Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike
Hrvatske.
(4)
Republika Hrvatska može pružiti pomoć
državama saveznicama u
slučaju
oružanog napada na jednu ili više njih u skladu sa sklopljenim
međunarodnim
ugovorima, na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada
Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike
Hrvatske.
(5)
Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći
njezine granice ili djelovati preko njezinih granica na temelju
odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz
prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.
(6)
Odluku iz stavka 3., 4. i 5. ovoga članka
Hrvatski sabor donosi većinom
glasova svih zastupnika.
(7)
Ako Predsjednik Republike Hrvatske uskrati suglasnost iz stavka 3.,
4. i 5. ovoga članka,
Hrvatski
sabor odluku donosi dvotrećinskom
većinom
glasova svih zastupnika.
(8)
Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći
granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih
organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na
temelju međunarodnih
ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći,
na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost
Predsjednika Republike Hrvatske.
(9)
Oružane snage država saveznica mogu prijeći
granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih
organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na
temelju međunarodnih
ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći,
na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost
Predsjednika Republike Hrvatske.
(10)
U slučajevima
predviđenim
u člancima
17. i 101. Ustava, Oružane se snage mogu, ako to zahtijeva narav
pogibelji, koristiti kao pomoć
policiji i drugim državnim
tijelima.
(11)
Oružane snage Republike Hrvatske mogu se koristiti kao pomoć
i u protupožarnoj zaštiti,
spašavanju i u nadzoru i zaštiti prava Republike Hrvatske na moru.
(12)
Obrambeno ustrojstvo, zapovijedanje, upravljanje i demokratski nadzor
nad Oružanim snagama Republike Hrvatske uređuju
se Ustavom i zakonom.
Članak
8.
Granice
se Republike Hrvatske mogu mijenjati samo odlukom Hrvatskoga sabora.
Članak
9.
(1)
Hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak uređuje
se zakonom.
(2)
Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike
Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni
izručen
drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka o izručenju
ili predaji donesena u skladu s međunarodnim
ugovorom ili pravnom stečevinom
Europske unije.
Članak
10.
(1)
Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana koji
žive ili borave u inozemstvu i promiče
njihove veze s domovinom.
(2)
Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči
se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.
Članak
11.
(1)
Grb Republike Hrvatske povijesni je hrvatski grb čija
je osnovica 25 naizmjeničnih
crvenih i bijelih (srebrenih) polja.
(2)
Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i
plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini.
(3)
Himna je Republike Hrvatske “Lijepa naša domovino”.
(4)
Opis povijesnoga hrvatskog grba i zastave i tekst himne te uporaba i
zaštita tih i drugih državnih znamenja uređuje
se zakonom.
Članak
12.
(1)
U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i
latinično
pismo.
(2)
U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično
pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično
ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.
Članak
13.
(1)
Glavni je grad Republike Hrvatske Zagreb.
(2)
Zakonom se uređuje
položaj, djelokrug i ustroj glavnog grada Zagreba.
III.
ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA
1.
ZAJEDNIČKE
ODREDBE
Članak
14.
(1)
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj
rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom
ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini,
rođenju,
naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
(2)
Svi su pred zakonom jednaki.
Članak
15.
(1)
U Republici
Hrvatskoj jamči
se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.
(2)
Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje
se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje
organskih zakona.
(3)
Zakonom se može, pored općega
biračkog
prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da
biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor.
(4)
Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči
se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje
svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.
Članak
16.
(1)
Slobode i prava mogu se ograničiti
samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te
pravni poredak, javni moral i zdravlje.
(2)
Svako ograničenje
slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem
u svakom pojedinom slučaju.
Članak
17.
(1)
U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i
jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine
slobode i prava zajamčena
Ustavom mogu se ograničiti.
O tome odlučuje
Hrvatski sabor dvotrećinskom
većinom
svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na
prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik
Republike.
(2)
Opseg ograničenja
mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati
nejednakost
osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno
ili socijalno podrijetlo.
(3)
Niti u slučaju
neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti
primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja,
surovog ili ponižavajućeg
postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti
kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i
vjeroispovijedi.
Članak
18.
(1)
Jamči
se pravo na žalbu protiv pojedinačnih
pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili
drugim ovlaštenim tijelom.
(2)
Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno
u slučajevima
određenima
zakonom ako je
osigurana
druga pravna zaštita.
Članak
19.
(1)
Pojedinačni
akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti
utemeljeni na zakonu.
(2)
Zajamčuje
se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih
akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
Članak
20.
Tko
se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim
slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim
nalogom.
2.
OSOBNE I POLITIČKE
SLOBODE I PRAVA
Članak
21.
(1)
Svako ljudsko biće
ima pravo na život.
(2)
U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.
Članak
22.
(1)
Čovjekova
je sloboda i osobnost nepovrediva.
(2)
Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti
sloboda, osim kada je to određeno
zakonom, o čemu
odlučuje
sud.
Članak
23.
(1)
Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili,
bez svoje privole, liječničkim
ili znanstvenim pokusima.
(2)
Zabranjen je prisilni i obvezatni rad.
Članak
24.
(1)
Nitko ne može biti uhićen
ili pritvoren bez pisanoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga.
Takav nalog mora biti pročitan
i uručen
uhićeniku
prilikom oduzimanja slobode.
(2)
Bez sudbenoga naloga redarstvo može uz obvezu da je odmah preda sudu
uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da je počinila
teško kazneno djelo određeno
zakonom. Uhićena
osoba mora odmah na način
njoj razumljiv biti obaviještena o razlozima uhićenja,
te o svojim pravima utvrđenima
zakonom.
(3)
Svaka se osoba koja je
uhićena
ili pritvorena ima pravo žaliti sudu, koji će
bez odgode odlučiti
o zakonitosti lišenja slobode.
Članak
25.
(1)
Sa svakim se uhićenikom
i osuđenikom
mora postupati čovječno
i poštivati njegovo
dostojanstvo.
(2)
Tko je god pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u
najkraćem
roku, određenom
zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođen
ili osuđen.
(3)
Pritvorenik se, uz zakonsko jamstvo, može pustiti da se brani sa
slobode.
(4)
Svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen
ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.
Članak
26.
Svi
su državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i
drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.
Članak
27.
Odvjetništvo
kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome pravnu pomoć,
u skladu sa zakonom.
Članak
28.
Svatko
je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok
mu se pravomoćnom
sudskom presudom ne utvrdi krivnja.
Članak
29.
(1)
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud
pravično
i u razumnom roku odluči
o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog
kažnjivog djela.
(2)
U slučaju
sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik,
okrivljenik ili optuženik ima pravo:
– da
u najkraćem
roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i
razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga
terete,
– da
ima odgovarajuće
vrijeme i mogućnost
za pripremu obrane,
– na
branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim
pravom mora biti upoznat,
– da
se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema
dovoljno sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog
branitelja pod uvjetom propisanim zakonom,
– da
mu se sudi u njegovoj nazočnosti,
ukoliko je dostupan sudu,
– da
ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se
osigura nazočnost
i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka
optužbe,
– na
besplatnu pomoć
tumača
ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu.
(3)
Osumnjičenik,
okrivljenik i optuženik ne smije se siliti da prizna krivnju.
(4)
Dokazi pribavljeni na nezakonit način
ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.
(5)
Kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom na zahtjev
ovlaštenog tužitelja.
Članak
30.
Kaznena
osuda za teška i osobito nečasna
kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak
stečenih
ili zabranu stjecanja na određeno
vrijeme nekih prava na obavljanje određenih
poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka.
Članak
31.
(1)
Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno
nije bilo utvrđeno
zakonom ili međunarodnim
pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći
kazna koja nije bila određena
zakonom. Ako zakon nakon počinjenog
djela odredi blažu kaznu, odredit će
se takva kazna.
(2)
Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom
postupku za kazneno djelo za koje je već
pravomoćno
oslobođen
ili osuđen
u skladu sa zakonom.
(3)
Samo se zakonom, u skladu s Ustavom i međunarodnim
ugovorom, mogu propisati slučajevi
i razlozi za obnovu postupka iz stavka 2. ovoga članka.
(4)
Ne zastarijevaju kaznena
djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe
i privatizacije, počinjena
u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i
neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti
države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema
međunarodnom
pravu. Imovinska
korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će
se.
Članak
32.
(1)
Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima
pravo slobodno se kretati i birati boravište.
(2)
Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba
napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u
inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.
(3)
Pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i
izlaska iz nje može se iznimno ograničiti
zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili
zdravlja, prava i sloboda drugih.
Članak
33.
(1)
Strani državljanin i osobe bez državljanstva mogu dobiti utočište
u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitičke
zločine
i djelatnosti oprečne
temeljnim načelima
međunarodnog
prava.
(2)
Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne
može biti protjeran ni izručen
drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka donesena u skladu s
međunarodnim
ugovorom i zakonom.
Članak
34.
(1)
Dom je nepovrediv.
(2)
Samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu
odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.
(3)
Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka
budu nazočni
pri pretrazi doma ili drugoga prostora.
(4)
U skladu s uvjetima što ih predviđa
zakon, redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole
držatelja stana ući
u dom ili prostorije te izvršiti pretragu bez nazočnosti
svjedoka, ako je to neophodno radi izvršenja naloga o uhićenju
ili radi hvatanja počinitelja
kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i
zdravlje ljudi ili imovinu većeg
opsega.
(5)
Pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji
osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu počinitelja
kaznenog djela, može se poduzeti samo u nazočnosti
svjedoka.
Članak
35.
Svakom
se jamči
štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života,
dostojanstva, ugleda i časti.
Članak
36.
(1)
Sloboda i tajnost
dopisivanja i svih drugih oblika općenja
zajamčena
je i nepovrediva.
(2)
Samo se zakonom mogu propisati ograničenja
nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka.
Članak
37.
(1)
Svakom se jamči
sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni
se podaci mogu prikupljati, obrađivati
i koristiti samo uz uvjete određene
zakonom.
(2)
Zakonom se uređuje
zaštita podataka te nadzor nad djelovanjem informatičkih
sustava u državi.
(3)
Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj
svrsi njihovoga prikupljanja.
Članak
38.
(1)
Jamči
se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
(2)
Sloboda izražavanja misli
obuhvaća
osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja,
slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova
javnog priopćavanja.
(3)
Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu
izvještavanja i pristupa informaciji.
(4)
Jamči
se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti.
Ograničenja
prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe
za ograničenjem
u svakom pojedinom slučaju
te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se
zakonom.
(5)
Jamči
se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću
povrijeđeno
Ustavom i zakonom utvrđeno
pravo.
Članak
39.
Zabranjeno
je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu
nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik
nesnošljivosti.
Članak
40.
Jamči
se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje
vjere ili drugog uvjerenja.
Članak
41.
(1)
Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene
od države.
(2)
Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati
vjerske obrede, osnivati škole, učilišta,
druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a
u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć
države.
Članak
42.
Svakom
se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa
zakonom.
Članak
43.
(1)
Svakom se jamči
pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili
zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička,
nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga svatko
može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uključivati
se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom.
(2)
Pravo slobodnog udruživanja ograničeno
je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te
neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike
Hrvatske.
Članak
44.
Svaki
državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima,
sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne
službe.
Članak
45.
(1)
Hrvatski državljani s
navršenih 18 godina (birači)
imaju opće
i jednako biračko
pravo u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i
Europski parlament te u postupku odlučivanja
na državnom referendumu, u skladu sa zakonom.
(2)
U izborima za Hrvatski
sabor birači
koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati
tri zastupnika,
u skladu sa zakonom.
(3)
U izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i
Europski parlament te u postupku odlučivanja
na državnom referendumu biračko
se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem, pri
čemu
birači
koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj ostvaruju biračko
pravo na biračkim
mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava
Republike Hrvatske u stranoj državi u kojoj prebivaju.
(4)
U izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i
Europski parlament te u postupku odlučivanja
na državnom referendumu ostvarivanje biračkog
prava Republika Hrvatska osigurava i svojim državljanima s
prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji se u doba izbora zateknu
izvan njezinih granica tako da mogu glasovati u sjedištima
diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u stranoj
državi u kojoj se nalaze ili na koji drugi način
određen
zakonom.
Članak
46.
Svatko
ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i
drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.
Članak
47.
(1)
Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih
za to sposobnih državljana.
(2)
Dopušten je prigovor
savjesti onima koji
poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati
u obavljanju vojničkih
dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge
dužnosti određene
zakonom.
3.
GOSPODARSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA
Članak
48.
(1)
Jamči
se pravo vlasništva.
(2)
Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog
prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem
dobru.
(3)
Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene
zakonom.
(4)
Jamči
se pravo nasljeđivanja.
Članak
49.
(1)
Poduzetnička
i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike
Hrvatske.
(2)
Država osigurava svim
poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je
zlouporaba monopolskog položaja određenog
zakonom.
(3)
Država potiče
gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana
i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva.
(4)
Prava stečena
ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim
aktom.
(5)
Inozemnom ulagaču
jamči
se slobodno iznošenje
dobiti i uloženog kapitala.
Članak
50.
(1)
Zakonom je moguće
u interesu Republike Hrvatske ograničiti
ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.
(2)
Poduzetnička
se sloboda i vlasnička
prava mogu iznimno ograničiti
zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske,
prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.
Članak
51.
(1)
Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu
sa svojim gospodarskim mogućnostima.
(2)
Porezni se sustav temelji
na načelima
jednakosti i pravednosti.
Članak
52.
(1)
More, morska obala i otoci, vode, zračni
prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište,
šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode,
nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog
i ekološkog značenja,
za koje je zakonom određeno
da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu
zaštitu.
(2)
Zakonom se određuje
način
na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i
iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za
ograničenja
kojima su podvrgnuti.
Članak
53.
(1)
Hrvatska narodna banka je središnja banka Republike Hrvatske.
(2)
Hrvatska narodna banka je samostalna i neovisna i o svom radu
izvješćuje
Hrvatski
sabor.
(3)
Hrvatskom narodnom bankom upravlja i njezinim poslovanjem rukovodi
guverner Hrvatske narodne banke.
(4)
Ustrojstvo, cilj, zadaci i nadležnost Hrvatske narodne banke uređuju
se zakonom.
Članak
54.
(1)
Državni ured za reviziju je najviša revizijska institucija
Republike Hrvatske, koja je samostalna i neovisna u svom radu.
(2)
Državnim uredom za reviziju upravlja glavni državni revizor koji o
njegovu radu izvješćuje
Hrvatski sabor.
(3)
Osnivanje, ustrojstvo, nadležnost i način
rada Državnog ureda za reviziju uređuju
se zakonom.
Članak
55.
(1)
Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
(2)
Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim
uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.
Članak
56.
(1)
Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i
obitelji slobodan i dostojan život.
(2)
Najduže radno vrijeme određuje
se zakonom.
(3)
Svaki zaposleni ima pravo
na tjedni odmor i plaćeni
godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći.
(4)
Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odlučivanju
u poduzeću.
Članak
57.
(1)
Pravo zaposlenih i članova
njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje
uređuje
se zakonom i kolektivnim ugovorom.
(2)
Prava u svezi s porođajem,
materinstvom i njegom djece uređuju
se zakonom.
Članak
58.
(1)
Slabim, nemoćnima
i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim
osobama država osigurava pravo na pomoć
za podmirenje osnovnih
životnih potreba.
(2)
Posebnu skrb država posvećuje
zaštiti osoba s
invaliditetom i njihovu
uključivanju
u društveni život.
(3)
Posebnu skrb država
posvećuje
zaštiti hrvatskih branitelja, hrvatskih ratnih vojnih invalida,
udovica, roditelja i djece poginulih hrvatskih branitelja.
(4)
Ne može se zabraniti primanje humanitarne pomoći
iz inozemstva.
Članak
59.
Svakom
se jamči
pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom.
Članak
60.
(1)
Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi
zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i
iz njih istupati.
(2)
Sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruživati se u međunarodne
sindikalne organizacije.
(3)
U oružanim snagama i redarstvu zakonom se može ograničiti
sindikalno organiziranje.
(4)
Poslodavci imaju pravo osnivati udruge i slobodno u njih stupati i iz
njih istupati.
Članak
61.
(1)
Jamči
se pravo na štrajk.
(2)
U oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama
određenima
zakonom može se ograničiti
pravo na štrajk.
Članak
62.
(1)
Obitelj je pod osobitom zaštitom države.
(2)
Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj
zajednici i obitelji uređuju
se zakonom.
Članak
63.
Država
štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne,
odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče
ostvarivanje prava na dostojan život.
Članak
64.
(1)
Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju
pravo i slobodu da samostalno odlučuju
o odgoju djece.
(2)
Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan
razvoj njegove osobnosti.
(3)
Tjelesno i duševno oštećeno
i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje
i skrb.
(4)
Djeca su dužna brinuti
se za stare i nemoćne
roditelje.
(5)
Država osobitu skrb
posvećuje
maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji.
Članak
65.
(1)
Dužnost je svih da
štite djecu i nemoćne
osobe.
(2)
Djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom određene
dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji štetno utječe
na njihovo zdravlje ili ćudoređe,
niti im se takav rad smije dopustiti.
(3)
Mladež, majke i osobe s invaliditetom imaju pravo na osobitu
zaštitu na radu.
Članak
66.
(1)
Obrazovanje je u Republici Hrvatskoj svakomu dostupno, pod
jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima.
(2)
Obvezno obrazovanje je besplatno u skladu sa zakonom.
Članak
67.
Uz
uvjete propisane zakonom mogu se osnivati privatne škole i učilišta.
Članak
68.
(1)
Jamči
se autonomija sveučilišta.
(2)
Sveučilište
samostalno odlučuje
o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom.
Članak
69.
(1)
Jamči
se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog
stvaralaštva.
(2)
Država potiče
i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.
(3)
Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička
dobra kao duhovne narodne vrednote.
(4)
Jamči
se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu
iz znanstvenoga, kulturnog,
umjetničkog,
intelektualnog i drugog stvaralaštva.
(5)
Država potiče
i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.
Članak
70.
(1)
Svatko ima pravo na zdrav život.
(2)
Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.
(3)
Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb
posvećivati
zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
IV.
USTROJSTVO DRŽAVNE VLASTI
1.
HRVATSKI SABOR
Članak
71.
Hrvatski
sabor je predstavničko
tijelo građana
i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.
Članak
72.
Hrvatski
sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju
općeg
i jednakoga biračkog
prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem.
Članak
73.
(1)
Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju na vrijeme od četiri
godine.
(2)
Zakonom se određuje
broj, uvjeti i postupak izbora zastupnika u Hrvatski sabor.
Članak
74.
(1)
Izbori se za zastupnike u Hrvatski sabor održavaju najkasnije 60
dana nakon isteka mandata ili raspuštanja Hrvatskoga sabora.
(2)
Prvo zasjedanje Hrvatskoga sabora održava se najkasnije 20 dana
nakon provedenih izbora.
(3)
Hrvatski sabor konstituira se izborom predsjednika na prvoj sjednici
na kojoj je nazočna
većina
zastupnika.
Članak
75.
(1)
Zastupnici u Hrvatskom
saboru nemaju
obvezujući
mandat.
(2)
Zastupnici u Hrvatskom saboru primaju stalnu novčanu
naknadu i imaju druga prava određena
zakonom.
Članak
76.
(1)
Zastupnici u Hrvatskom saboru imaju imunitet.
(2)
Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili
kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru.
(3)
Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može
pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Hrvatskoga sabora.
(4)
Zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja Hrvatskoga sabora samo
ako je zatečen
da vrši kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u
trajanju dužem od pet godina. O takvom se slučaju
izvješćuje
predsjednika Hrvatskoga sabora.
(5)
Ako Hrvatski sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši
slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak daje i o
njegovu pravu na imunitet odlučuje
mandatno-imunitetno povjerenstvo, s time što njegovu odluku mora
naknadno potvrditi Hrvatski sabor.
Članak
77.
Trajanje
mandata zastupnicima u Hrvatskom saboru može se zakonom produžiti
samo u slučaju
rata ili u slučajevima
iz članka
17. i 101. Ustava.
Članak
78.
(1)
Hrvatski sabor može se raspustiti radi raspisivanja prijevremenih
izbora, ako to odluči
većina
svih zastupnika.
(2)
Predsjednik Republike može sukladno odredbama članka
104. Ustava, raspustiti Hrvatski sabor.
Članak
79.
(1)
Hrvatski sabor redovito zasjeda dva puta godišnje: prvi put, između
15. siječnja
i 15. srpnja i drugi put, između
15. rujna i 15. prosinca.
(2)
Hrvatski sabor zasjeda izvanredno na zahtjev Predsjednika Republike,
Vlade ili većine
zastupnika.
(3)
Predsjednik Hrvatskoga sabora može uz prethodno pribavljeno
mišljenje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka sazvati
Hrvatski sabor na izvanredno zasjedanje.
Članak
80.
(1)
Hrvatski sabor ima predsjednika i jednog ili više podpredsjednika.
(2)
Unutarnje ustrojstvo i način
rada Hrvatskoga sabora uređuje
se poslovnikom.
(3)
Poslovnik se donosi većinom
glasova svih zastupnika.
Članak
81.
Hrvatski
sabor:
–
odlučuje
o donošenju i promjeni Ustava,
–
donosi
zakone,
–
donosi
državni proračun,
–
odlučuje
o ratu i miru,
–
donosi
akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,
–
donosi
Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike
Hrvatske,
–
ostvaruje
građanski
nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike
Hrvatske,
–
odlučuje
o promjeni granica Republike Hrvatske,
–
raspisuje
referendum,
–
obavlja
izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom,
–
nadzire
rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti
odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
–
daje
amnestiju za kaznena djela,
–
obavlja
druge poslove utvrđene
Ustavom.
Članak
82.
(1)
Ako Ustavom nije drugačije
određeno,
Hrvatski sabor donosi odluke većinom
glasova ukoliko je na sjednici nazočna
većina
zastupnika.
(2)
Zastupnici glasuju osobno.
Članak
83.
(1)
Zakone (organski zakoni) kojima se uređuju
prava nacionalnih manjina Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom
većinom
glasova svih zastupnika.
(2)
Zakone (organski zakoni) kojima se razrađuju
Ustavom utvrđena
ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo,
djelokrug i način
rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne
(regionalne) samouprave Hrvatski sabor donosi većinom
glasova svih zastupnika.
(3)
Odluku iz članka
8. Ustava Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom
većinom
glasova svih
zastupnika.
Članak
84.
Sjednice
su Hrvatskoga sabora javne.
Članak
85.
Pravo
predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i
radna tijela Hrvatskoga sabora te Vlada Republike Hrvatske.
Članak
86.
(1)
Zastupnici Hrvatskoga sabora imaju pravo postavljati Vladi Republike
Hrvatske i pojedinim ministrima zastupnička
pitanja.
(2)
Najmanje jedna desetina zastupnika Hrvatskoga sabora može podnijeti
interpelaciju
o radu Vlade Republike Hrvatske ili pojedinog njezinog člana.
(3)
Postavljanje zastupničkih
pitanja i podnošenje interpelacije pobliže se uređuju
poslovnikom.
Članak
87.
(1)
Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu
Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.
(2)
Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis
predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava
ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost,
jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.
(3)
O pitanjima iz stavka 1. i
2. ovoga članka
Hrvatski sabor će
raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto
od ukupnog broja birača
u Republici Hrvatskoj.
(4)
Na referendumu se odlučuje
većinom
birača
koji su pristupili referendumu.
(5)
Odluka donosena na referendumu obvezatna je.
(6)
O referendumu se donosi zakon. Zakonom se mogu propisati i uvjeti za
održavanje savjetodavnog referenduma.
Članak
88.
(1)
Hrvatski sabor može, najviše na vrijeme od godinu dana, ovlastiti
Vladu Republike Hrvatske da uredbama uređuje
pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na
razradu Ustavom utvrđenih
ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalna prava, izborni sustav,
ustrojstvo, djelokrug i način
rada državnih tijela i lokalne samouprave.
(2)
Uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag.
(3)
Uredbe donesene na temelju zakonske ovlasti prestaju vrijediti
istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, ako Hrvatski
sabor ne odluči
drukčije.
Članak
89.
(1)
Predsjednik Republike proglasit će
zakone u roku od osam dana od kada su izglasani u Hrvatskom saboru.
(2)
Ako Predsjednik Republike smatra da proglašeni zakon nije u
skladu s Ustavom, može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti
zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.
Članak
90.
(1)
Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih
tijela objavljuju se u “Narodnim novinama”, službenom listu
Republike Hrvatske.
(2)
Propisi tijela koja imaju javne ovlasti prije stupanja na snagu
moraju biti objavljeni na dostupan način
u skladu sa zakonom.
(3)
Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim
ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukčije
određeno.
(4)
Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne
ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.
(5)
Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati
povratno djelovanje.
Članak
91.
(1)
Državni se prihodi i rashodi utvrđuju
u državnom proračunu.
(2)
Hrvatski sabor donosi državni proračun
većinom
glasova svih zastupnika.
(3)
U zakonu čija
primjena traži financijska sredstva, moraju se predvidjeti njihovi
izvori.
Članak
92.
(1)
Hrvatski sabor može osnivati istražna povjerenstva za svako
pitanje od javnog interesa.
(2)
Istražna povjerenstva imaju sastav, djelokrug i ovlasti u skladu sa
zakonom.
(3)
Predsjednika istražnog povjerenstva bira većina
zastupnika iz reda oporbenih zastupnika.
Članak
93.
(1)
Pučki
je pravobranitelj opunomoćenik
Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda
utvrđenih
Ustavom, zakonima i međunarodnim
pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila
Republika Hrvatska.
(2)
Svatko može
podnijeti pritužbu
pučkom
pravobranitelju ako smatra da su, uslijed nezakonitog ili nepravilnog
rada državnih tijela, tijela lokalne i područne
(regionalne) samouprave i tijela s javnim ovlastima, ugrožena ili
povrijeđena
njegova ustavna ili zakonska prava.
(3)
Pučkog
pravobranitelja bira Hrvatski sabor na vrijeme od osam godina. Pučki
pravobranitelj samostalan je i neovisan u svom radu.
(4)
Uvjeti za izbor i razrješenje pučkog
pravobranitelja i njegovih zamjenika, djelokrug i način
rada uređuju
se zakonom. Zakonom se, radi zaštite temeljnih ustavnih prava,
pučkom
pravobranitelju mogu povjeriti i određene
ovlasti u odnosu na pravne i fizičke
osobe.
(5)
Pučki
pravobranitelj i ostali opunomoćenici
Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda imaju imunitet
kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.
2.
PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE
Članak
94.
(1)
Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku
Hrvatsku u zemlji i inozemstvu.
(2)
Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno
djelovanje te za stabilnost državne vlasti.
(3)
Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne
cjelovitosti Republike Hrvatske.
Članak
95.
(1)
Predsjednik Republike bira se na temelju općeg
i jednakoga biračkog
prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od pet
godina.
(2)
Nitko ne može biti biran više od dva puta za Predsjednika
Republike.
(3)
Predsjednik Republike bira se većinom
svih birača
koji su glasovali. Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu većinu,
izbor se ponavlja nakon 14 dana.
(4)
Na ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja
su u prvom glasovanju dobili najviše glasova. Ako koji od tih
kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stječe
kandidat koji je sljedeći
po broju dobivenih glasova.
(5)
Izbor Predsjednika Republike obavlja se najmanje 30, a najviše 60
dana prije isteka mandata.
(6)
Prije preuzimanja dužnosti, Predsjednik Republike pred predsjednikom
Ustavnog suda Republike Hrvatske polaže svečanu
prisegu kojom se obvezuje na vjernost
Ustavu.
(7)
Izbor Predsjednika Republike, prisega i njeno polaganje uređuje
se zakonom.
Članak
96.
(1)
Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili
profesionalnu dužnost.
(2)
Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na članstvo
u političkoj
stranci, o čemu
obavještava Hrvatski sabor.
Članak
97.
(1)
U slučaju
kraće
spriječenosti
uslijed odsutnosti, bolesti ili korištenja godišnjeg odmora,
Predsjednik Republike može povjeriti predsjedniku
Hrvatskoga sabora da ga
zamjenjuje. O povratku na dužnost odlučuje
Predsjednik Republike.
(2)
U slučaju
duže spriječenosti
uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako Predsjednik
Republike
nije u stanju odlučiti
o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik
Hrvatskoga sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika
Republike na temelju odluke Ustavnog suda. Ustavni sud o tome
odlučuje
na prijedlog Vlade.
(3)
U slučaju
smrti, ostavke koja se podnosi predsjedniku Ustavnog suda Republike
Hrvatske i o kojoj se obavještava predsjednik Hrvatskoga sabora, ili
kada Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata Predsjednika
Republike, dužnost privremenog predsjednika Republike po sili Ustava
preuzima predsjednik Hrvatskoga sabora.
(4)
Kada predsjednik Hrvatskoga sabora kao privremeni predsjednik
Republike donosi akt o
proglašenju
zakona, akt supotpisuje predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
(5)
Izbori za novog Predsjednika Republike moraju se održati u roku od
60 dana od dana
preuzimanja
dužnosti privremenog predsjednika Republike sukladno stavku 3. ovoga
članka.
Članak
98.
Predsjednik
Republike:
–
raspisuje
izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje,
–
raspisuje
referendum u skladu s Ustavom,
–
povjerava
mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele
zastupničkih
mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa
povjerenje većine
svih zastupnika,
–
daje
pomilovanja,
–
dodjeljuje
odlikovanja i priznanja određena
zakonom,
–
obavlja
druge dužnosti određene
Ustavom.
Članak
99.
(1)
Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju
u oblikovanju i provođenju
vanjske politike.
(2)
Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika
Vlade, odlučuje
o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike
Hrvatske u inozemstvu.
(3)
Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz mišljenje nadležnog
odbora Hrvatskoga sabora, donosi odluku o postavljanju i opozivu
šefova diplomatskih misija Republike Hrvatske u inozemstvu,
uzprethodni supotpis predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
(4)
Predsjednik Republike prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih
šefova diplomatskih misija.
Članak
100.
(1)
Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga
Republike Hrvatske.
(2)
Predsjednik Republike imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, u
skladu sa zakonom.
(3)
Na temelju odluke Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike objavljuje
rat i zaključuje
mir.
(4)
U slučaju
neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti
države PredsjednikRepublike može, uz supotpis predsjednika Vlade,
narediti uporabu oružanih snaga iako nije proglašeno ratno stanje.
Članak
101.
(1)
Za vrijeme trajanja ratnog stanja Predsjednik Republike može
donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti
koje je dobio od Hrvatskoga sabora. Ako Hrvatski sabor nije u
zasjedanju, Predsjednik Republike ima ovlast da uredbama sa zakonskom
snagom uređuje
sva pitanja koja zahtijeva ratno stanje.
(2)
U slučaju
neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti
države, ili kad su tijela državne vlasti onemogućena
da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti, Predsjednik Republike
može, na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis, donositi
uredbe sa zakonskom snagom.
(3)
Predsjednik Republike podnijet će
uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Hrvatskom saboručim
se bude mogao sastati.
(4)
Ako Predsjednik Republike ne podnese uredbu Hrvatskom saboru na
potvrdu u skladu sa
stavkom
3. ovoga članka
ili Hrvatski sabor istu ne potvrdi, uredba sa zakonskom snagom
prestaje važiti.
(5)
U slučaju
iz stavka 1. i 2. ovoga članka
Predsjednik Republike ima pravo sazvati sjednicu Vlade i
predsjedavati tako sazvanoj sjednici Vlade.
Članak
102.
(1)
Predsjednik Republike može
predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena
pitanja.
(2)
Predsjednik Republike može biti nazočan
sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi.
Članak
103.
(1)
Predsjednik Republike i
Vlada Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, surađuju
u usmjeravanju rada sigurnosnih
službi.
(2)
Imenovanje čelnika
sigurnosnih službi, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog
odbora Hrvatskoga sabora, supotpisuje Predsjednik Republike i
predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Članak
104.
(1)
Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika
Vlade, a nakon
savjetovanja
s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka može
raspustiti Hrvatski sabor ako na zahtjev Vlade da se izglasa
povjerenje, Hrvatski sabor Vladi izglasa nepovjerenje ili u roku od
120 dana od dana predlaganja ne donese državni proračun.
(2)
Predsjednik Republike ne može na prijedlog Vlade raspustiti Hrvatski
sabor dok traje postupak za utvrđivanje
njegove odgovornosti za povredu Ustava.
Članak
105.
(1)
Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini
u obavljanju svojih dužnosti.
(2)
Postupak za utvrđivanje
posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti Hrvatski
sabor dvotrećinskom
većinom
svih zastupnika.
(3)
O odgovornosti Predsjednika Republike odlučuje
Ustavni sud Republike Hrvatske dvotrećinskom
većinom
svih sudaca.
(4)
Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika
Republike Hrvatske za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana
zaprimanja prijedloga kojim se pokreće
odgovornost Predsjednika Republike za povredu Ustava.
(5)
Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu odgovornost,
Predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava.
Članak
106.
(1)
Predsjednik Republike ima imunitet nepovredivosti.
(2)
Predsjednik Republike ne može biti pritvoren niti se protiv njega
može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog
suda.
(3)
Predsjednik Republike može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog
suda samo ako je zatečen
da čini
kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od
pet godina. U takvom slučaju
državno tijelo koje je Predsjednika Republike pritvorilo, dužno je
o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda.
Članak
107.
(1)
Predsjedniku Republike u
obavljanju njegovih dužnosti pomažu savjetodavna tijela.
Članove
tih tijela imenuje i razrješuje Predsjednik Republike. Nisu
dopuštena imenovanja koja su u suprotnosti s načelom
diobe vlasti.
(2)
Savjetodavni, stručni
i drugi poslovi obavljaju se u Uredu Predsjednika Republike.
Ustrojstvo i djelokrug Ureda uređuje
Predsjednik Republike svojom odlukom. Ured Predsjednika Republike i
stručne
službe Vlade Republike Hrvatske surađuju
u obavljanju poslova od zajedničkog
interesa. Sredstva za rad Ureda Predsjednika Republike osiguravaju se
u okviru državnog proračuna
Republike Hrvatske.
3.
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
Članak
108.
Vlada
Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i
zakonom.
Članak
109.
(1)
Vladu Republike Hrvatske čine
predsjednik, jedan ili više podpredsjednika i ministri.
(2)
Bez odobrenja Vlade predsjednik i članovi
Vlade ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu
dužnost.
Članak
110.
(1)
Članove
Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat
za sastav Vlade.
(2)
Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od
prihvaćanja
mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti
Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju.
(3)
Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina
svih zastupnika u Hrvatskom saboru.
(4)
Predsjednik i članovi
Vlade polažu svečanu
prisegu pred Hrvatskim saborom. Tekst prisege utvrđuje
se zakonom.
(5)
Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi
Republike Hrvatske, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi
Predsjednik Republike uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a
rješenje o imenovanju članova
Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga
sabora.
Članak
111.
(1)
Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja
mandata, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za najviše
još 30 dana.
(2)
Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako
predložena Vlada ne dobije
povjerenje
Hrvatskoga sabora, Predsjednik Republike povjerit će
mandat za sastav Vlade drugoj osobi.
Članak
112.
Ako
Vlada ne bude sastavljena u skladu s člankom
110. i 111. Ustava, Predsjednik Republike će
imenovati privremenu nestranačku
Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor.
Članak
113.
Vlada
Republike Hrvatske:
–
predlaže
zakone i druge akte Hrvatskom saboru,
–
predlaže
državni proračun
i završni račun,
–
provodi
zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora,
–
donosi
uredbe za izvršenje zakona,
–
vodi
vanjsku i unutarnju politiku,
–
usmjerava
i nadzire rad državne uprave,
–
brine
o gospodarskom razvitku zemlje,
–
usmjerava
djelovanje i razvitak javnih službi,
–
obavlja
druge poslove određene
Ustavom i zakonom.
Članak
114.
Ustrojstvo,
način
rada, odlučivanje
i vrste akata koje Vlada donosi propisuju se zakonom i
poslovnikom.
Članak
115.
(1)
Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.
(2)
Predsjednik i članovi
Vlade zajednički
su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za
svoje područje
rada.
Članak
116.
(1)
Na prijedlog najmanje
jedne petine zastupnika u Hrvatskom saboru može se pokrenuti pitanje
povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinomu njezinom članu
ili Vladi u cjelini.
(2)
Glasovanje o povjerenju Vladi može zahtijevati i njezin predsjednik.
(3)
Ne može se raspravljati i glasovati o povjerenju prije nego protekne
sedam dana od dana dostave prijedloga Hrvatskom saboru.
(4)
Rasprava i glasovanje o povjerenju mora se provesti najkasnije u roku
od 30 dana od dana,dostave prijedloga Hrvatskom saboru.
(5)
Odluka o nepovjerenju je donijeta ako je za nju glasovala većina
od ukupnog broja zastupnika u Hrvatskom saboru.
(6)
Ako Hrvatski sabor odbije prijedlog za izglasavanje nepovjerenja,
zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovno podnijeti isti
prijedlog prije isteka roka od šest mjeseci.
(7)
Ako se izglasa nepovjerenje
predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i
Vlada podnose ostavku.
Ako se u roku od 30 dana ne izglasa povjerenje novom mandataru i
članovima
koje predlaže za sastav Vlade, predsjednik Hrvatskoga sabora
obavijestit će
o tome Predsjednika Republike Hrvatske. Nakon primljene obavijesti
predsjednika Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike će
odmah donijeti odluku o raspuštanju Hrvatskoga sabora i istovremeno
raspisati izbore za Hrvatski sabor.
(8)
Ako se izglasa nepovjerenje pojedinom članu
Vlade, predsjednik Vlade može umjesto njega predložiti drugoga
člana
Hrvatskom saboru da mu izglasa povjerenje ili predsjednik Vlade i
Vlada mogu podnijeti ostavku.
(9)
U svim slučajevima
kada predsjednik Vlade ili Vlada podnesu ostavku postupit će
se u skladu sa stavkom 7. ovoga članka.
Članak
117.
(1)
Ustrojstvo i poslovi državne uprave i način
njihovog obavljanja uređuju
se zakonom.
(2)
Određeni
poslovi državne uprave mogu se zakonom povjeriti tijelima jedinica
lokalne i područne
(regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.
(3)
Zakonom i drugim propisima uređuje
se status državnih službenika te radno-pravni status namještenika.
4.
SUDBENA VLAST
Članak
118.
(1)
Sudbenu vlast obavljaju sudovi.
(2)
Sudbena vlast je samostalna i neovisna.
(3)
Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih
ugovora i drugih važećih
izvora prava.
Članak
119.
(1)
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava
jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
(2)
Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje
Opće
sjednice
Vrhovnog
suda Republike Hrvatske i nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, na
prijedlog Predsjednika Republike bira i razrješuje Hrvatski sabor.
Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske bira se na četiri
godine.
(3)
Ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova te postupak
pred sudovima uređuje
se zakonom.
Članak
120.
(1)
Sudske su rasprave javne i
presude se izriču
javno, u ime Republike Hrvatske.
(2)
Javnost se može isključiti
iz cijele rasprave ili njezina dijela zbog razloga koji su nužni u
demokratskom
društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti,
posebno ako se sudi maloljetnicima, ili radi zaštite privatnog
života stranaka, ili u bračnim
sporovima i postupcima u svezi sa skrbništvom i posvojenjem, ili
radi čuvanja
vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane
Republike Hrvatske, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda
bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla
biti štetna za interese pravde.
Članak
121.
(1)
Sudačka
dužnost povjerava se osobno sucima.
(2)
U suđenju
sudjeluju suci porotnici i sudski savjetnici, u skladu sa zakonom.
Članak
122.
(1)
Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom.
(2)
Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suđenju
ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili
glasovanje pri donošenju sudbene odluke, osim ako se radi o kršenju
zakona od strane suca koje je kazneno djelo.
(3)
Sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela učinjenog
u obavljanju sudačke
dužnosti biti pritvoren niti
mu može biti određen
istražni zatvor bez odobrenja Državnoga sudbenog vijeća.
Članak
123.
(1)
Sudačka
dužnost je stalna.
(2)
Sudac će
biti razriješen sudačke
dužnosti:
– ako
to sam zatraži,
– ako
trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost,
– ako
bude osuđen
za kazneno djelo koje ga čini
nedostojnim obavljanja sudačke
dužnosti,
– ako
u skladu sa zakonom, zbog počinjenoga
teškog stegovnog djela, tako odluči
Državno sudbeno vijeće,
– kad
navrši sedamdeset godina.
(3)
Protiv odluke o razrješenju sudačke
dužnosti sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke,
podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske žalbu o kojoj Ustavni sud
odlučuje
na način
i u sastavu određenom
Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
(4)
Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća
o stegovnoj odgovornosti sudac ima, u roku od 15 dana od dana dostave
odluke, pravo žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. O žalbi
odlučuje
Ustavni sud na način
i po postupku kako je to određeno
Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
(5)
U slučajevima
iz stavka 3. i 4. ovoga članka
Ustavni sud dužan je odlučiti
u roku od 30 dana od primitka žalbe. Odluka Ustavnog suda isključuje
pravo na ustavnu tužbu.
(6)
Sudac ne može biti premješten protivno njegovoj volji osim u
slučaju
ukidanja suda ili preustroja suda u skladu sa zakonom.
(7)
Sudac ne može obavljati službu ili posao koje je zakon odredio kao
nespojive sa sudačkom
dužnošću.
Članak
124.
(1)
Državno sudbeno vijeće
je samostalno i neovisno tijelo koje osigurava samostalnost i
neovisnost sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj.
(2)
Državno sudbeno vijeće,
u skladu s Ustavom i zakonom, samostalno odlučuje
o imenovanju, napredovanju, premještaju, razrješenju i stegovnoj
odgovornosti sudaca i predsjednika sudova, osim predsjednika Vrhovnog
suda Republike Hrvatske.
(3)
Odluke iz stavka 2. ovoga članka
Državno sudbeno vijeće
donosi na nepristran način,
a na temelju kriterija propisanih zakonom.
(4)
Državno sudbeno vijeće
sudjeluje u osposobljavanju i usavršavanju sudaca i drugog
pravosudnog osoblja.
(5)
Državno sudbeno vijeće
ima jedanaest članova,
a čine
ga sedam sudaca, dva sveučilišna
profesora pravnih znanosti i dva saborska zastupnika, od kojih jedan
iz redova oporbe.
(6)
Članovi
Državnoga sudbenog vijeća
biraju predsjednika između
sebe.
(7)
Predsjednici sudova ne mogu biti birani za članove
Državnoga sudbenog vijeća.
(8)
Članovi
Državnoga sudbenog vijeća
biraju se na razdoblje od četiri
godine, s tim da članom
Državnoga sudbenog vijeća
nitko ne može biti više od dva puta.
(9)
Djelokrug, ustrojstvo, način
izbora članova
i način
rada Državnoga sudbenog vijeća
uređuju
se zakonom.
5.
DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
Članak
125.
(1)
Državno odvjetništvo
je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno
postupati protiv počinitelja
kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi
zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za
zaštitu Ustava i prava.
(2)
Glavnoga državnog odvjetnika Republike Hrvatske imenuje na vrijeme
od četiri
godine Hrvatski sabor,
na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje
nadležnog odbora Hrvatskoga sabora.
(3)
Zamjenike državnih odvjetnika, u skladu s Ustavom i zakonom,
imenuje, razrješuje i o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlučuje
Državnoodvjetničko
vijeće.
(4)
Odluke iz stavka 3. ovoga članka
Državnoodvjetničko
vijeće
donosi na nepristran način,
a na temelju kriterija propisanih zakonom.
(5)
Zamjenici državnog odvjetnika državnoodvjetničku
dužnost obavljaju stalno.
(6)
Državnoodvjetničko
vijeće
ima jedanaest članova,
a čine
ga sedam zamjenika državnog odvjetnika, dva sveučilišna
profesora pravnih znanosti i dva saborska zastupnika, od kojih jedan
iz redova oporbe.
(7)
Članovi
Državnoodvjetničkog
vijeća
biraju se na vrijeme od četiri
godine, s tim da članom
Državnoodvjetničkog
vijeća
nitko ne može biti više od dva puta.
(8)
Članovi
Državnoodvjetničkog
vijeća
biraju predsjednika između
sebe.
(9)
Čelnici
državnih odvjetništava ne mogu biti birani za članove
Državnoodvjetničkog
vijeća.
(10)
Djelokrug, ustrojstvo, način
izbora članova
i način
rada Državnoodvjetničkog
vijeća
uređuju
se zakonom.
(11)
Ustanovljavanje, ustrojstvo, djelokrug i nadležnost državnog
odvjetništva uređuju
se zakonom.
V.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Članak
126.
(1)
Ustavni sud Republike
Hrvatske čini
trinaest sudaca
koje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom
većinom
glasova ukupnog broja zastupnika iz reda istaknutih pravnika, osobito
sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih
profesora pravnih znanosti, na način
i u postupku propisanim ustavnim zakonom.
Mandat
suca Ustavnog suda traje osam godina, a produžuje se do stupanja na
dužnost novog suca u slučaju
da do njegova isteka novi sudac nije izabran ili nije stupio na
dužnost, a iznimno najdulje do šest mjeseci.
(2)
Postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda i predlaganja za izbor
Hrvatskom saboru provodi odbor Hrvatskoga sabora, nadležan za Ustav.
(3)
Ustavni sud Republike Hrvatske bira predsjednika suda na vrijeme od
četiri
godine.
Članak
127.
(1)
Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obavljati nijednu drugu
javnu ni profesionalnu dužnost.
(2)
Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske imaju imunitet
kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.
Članak
128.
Sudac
Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti razriješen dužnosti
prije isteka vremena na koje je
izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuđen
na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje
sam Sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.
Članak
129.
Ustavni
sud Republike Hrvatske:
–
odlučuje
o suglasnosti zakona s Ustavom,
–
odlučuje
o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom,
–
može
ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa
koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva
ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine
dana,
–
odlučuje
povodom ustavnih tužbi
protiv pojedinačnih
odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su
tim odlukama povrijeđena
ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu zajamčeni
Ustavom Republike Hrvatske,
–
prati
ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim
pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje
Hrvatski sabor,
–
rješava
sukob nadležnosti između
tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti,
–
odlučuje,
u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike,
–
nadzire
ustavnost programa i djelovanja političkih
stranaka i može,
u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad,
–
nadzire
ustavnost i zakonitost izbora i državnog
referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu
sudova,
–
obavlja
druge poslove određene
Ustavom.
Članak
130.
Ako
Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za
izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno
takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu, a o propisima koje
je bila dužna donijeti Vlada, obavještava Hrvatski sabor.
Članak
131.
(1)
Ustavni sud Republike
Hrvatske ukinut će
zakon ako utvrdi da je neustavan.
(2)
Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će
ili poništiti drugi propis
ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit.
(3)
U slučajevima
iz članka
129. stavka 1. podstavka 3. Ustava, ako Ustavni sud Republike
Hrvatske utvrdi da zakon nije bio u skladu s Ustavom ili da drugi
propis nije bio u skladu s Ustavom i zakonom, donijet će
odluku o utvrđenju
neustavnosti ili nezakonitosti.
Članak
132.
(1)
Postupak i uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske i
prestanak njihove
dužnosti,
uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i
zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita
ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih
Ustavom i druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad
Ustavnog suda Republike Hrvatske uređuju
se ustavnim
zakonom.
(2)
Ustavni zakon donosi se po postupku određenom
za promjenu Ustava.
(3)
Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda Republike Hrvatske uređuje
se njegovim poslovnikom.
VI.
MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA
(REGIONALNA) SAMOUPRAVA
Članak
133.
(1)
Građanima
se jamči
pravo na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu.
(2)
Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih
(regionalnih)
predstavničkih
tijela koja su sastavljena od članova
izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog,
jednakog i općega
biračkog
prava.
(3)
Građani
mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem
zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja
u skladu sa zakonom i statutom.
(4)
Prava iz ovoga članka
u Republici Hrvatskoj ostvaruju i građani
Europske unije, u skladu
sa zakonom i pravnom stečevinom
Europske unije.
Članak
134.
(1)
Jedinice lokalne samouprave
su općine
i gradovi i njihovo
područje
određuje
se na način
propisan zakonom. Zakonom se mogu ustanoviti i druge jedinice lokalne
samouprave.
(2)
Jedinice područne
(regionalne) samouprave su županije.
Područje
županije određuje
se na način
propisan zakonom.
(3)
Zakonom se može glavnom gradu Zagrebu utvrditi položaj županije.
Većim
gradovima u
Republici
Hrvatskoj zakonom se mogu dati ovlasti županije.
(4)
U naselju ili dijelu naselja mogu se, u skladu sa zakonom, osnivati
oblici mjesne samouprave.
Članak
135.
(1)
Jedinice lokalne
samouprave
obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno
ostvaruju potrebe građana,
a osobito poslove koji se odnose na uređenje
naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko
planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb,
primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu,
tjelesnu kulturu i sport, tehničku
kulturu, zaštitu potrošača,
zaštitu i unapređenje
prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu.
(2)
Jedinice područne
(regionalne) samouprave
obavljaju poslove od područnog
(regionalnog) značenja,
a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i
urbanističko
planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te
planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i
kulturnih ustanova.
(3)
Poslovi lokalnog i područnog
(regionalnog) djelokruga uređuju
se zakonom. Prilikom
dodjeljivanja
tih poslova prednost će
imati ona tijela koja su najbliža građanima.
(4)
Prilikom određivanja
djelokruga jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave mora se voditi računa
o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti
i ekonomičnosti.
Članak
136.
Jedinice
lokalne i područne
(regionalne) samouprave imaju pravo u okviru zakona, svojim statutima
samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te
ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogućnostima.
Članak
137.
U
obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i
područne
(regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru
ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
Članak
138.
(1)
Jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima
slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.
(2)
Prihodi jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima
predviđenim
Ustavom i zakonom.
(3)
Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne
samouprave u skladu sa zakonom.
VII.
MEĐUNARODNI
ODNOSI
1.
MEĐUNARODNI
UGOVORI
Članak
139.
U
skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog
prava, sklapanje međunarodnih
ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog
ugovora, Hrvatskoga sabora, Predsjednika Republike i Vlade Republike
Hrvatske.
Članak
140.
(1)
Hrvatski sabor
potvrđuje
međunarodne
ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona, međunarodne
ugovore vojne i političke
naravi i međunarodne
ugovore koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku.
(2)
Međunarodne
ugovore kojima se međunarodnoj
organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike
Hrvatske Hrvatski sabor potvrđuje
dvotrećinskom
većinom
glasova svih zastupnika.
(3)
Predsjednik Republike potpisuje isprave o ratifikaciji,
pristupu, odobrenju ili prihvatu
međunarodnih
ugovora koje je Hrvatski sabor potvrdio na temelju stavka 1. i 2.
ovoga članka.
(4)
Međunarodne
ugovore koji ne podliježu potvrđivanju
Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik
Republike na prijedlog
Vlade ili Vlada Republike
Hrvatske.
Članak
141.
Međunarodni
ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni
u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine
dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su
snazi iznad zakona.
Njihove
se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način
koji su u njima utvrđeni,
ili suglasno općim
pravilima međunarodnog
prava.
2.
UDRUŽIVANJE I RAZDRUŽIVANJE
Članak
142.
(1)
Pravo da pokrenu postupak
udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima
najmanje jedna trećina
zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada
Republike Hrvatske.
(2)
Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske
u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo
dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva,
odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.
(3)
O udruživanju Republike Hrvatske prethodno odlučuje
Hrvatski sabor dvotrećinskom
većinom
glasova svih zastupnika.
(4)
Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu
većinom
glasova birača
koji su pristupili referendumu.
(5)
Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja
odluke Hrvatskoga sabora.
(6)
Odredbe ovoga članka
o udruživanju odnose se i na uvjete i postupak razdruživanja
Republike Hrvatske.
VIII.
EUROPSKA UNIJA
1.
PRAVNA OSNOVA ČLANSTVA
I PRIJENOS USTAVNIH OVLASTI
Članak
143.
(1)
Republika Hrvatska, na temelju članka
142. Ustava, kao država članica
Europske unije, sudjeluje u stvaranju europskog zajedništva, kako bi
zajedno s drugim europskim državama osigurala trajni mir, slobodu,
sigurnost i blagostanje te ostvarila druge zajedničke
ciljeve, u skladu s temeljnim načelima
i vrijednostima na kojima se Europska unija zasniva.
(2)
Republika Hrvatska, na temelju članka
140. i 141. Ustava, institucijama Europske unije
povjerava
ovlasti koje su potrebne za ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza
preuzetih na temelju članstva.
2.
SUDJELOVANJE U INSTITUCIJAMA EUROPSKE UNIJE
Članak
144.
(1)
Građani
Republike Hrvatske neposredno su zastupljeni u Europskom parlamentu
gdje putem svojih izabranih predstavnika odlučuju
o stvarima iz njegove nadležnosti.
(2)
Hrvatski sabor sudjeluje u europskom zakonodavnom postupku u skladu s
ugovorima na kojima se temelji Europska unija.
(3)
Vlada Republike Hrvatske izvješćuje
Hrvatski sabor o prijedlozima pravnih propisa i odluka u čijem
donošenju sudjeluje u institucijama Europske unije. Hrvatski sabor
može o tim prijedlozima donositi zaključke
na osnovi kojih Vlada djeluje u institucijama Europske unije.
(4)
Nadzor Hrvatskoga sabora nad djelovanjem Vlade Republike Hrvatske u
institucijama Europske unije uređuje
se zakonom.
(5)
Republiku Hrvatsku u Vijeću
i Europskom vijeću
zastupaju, sukladno njihovim ustavnim ovlastima, Vlada i Predsjednik
Republike Hrvatske.
3.
PRAVO EUROPSKE UNIJE
Članak
145.
(1)
Ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine
Europske unije, izjednačeno
je s
ostvarivanjem
prava koja su zajamčena
hrvatskim pravnim poretkom.
(2)
Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u
institucijama Europske unije
primjenjuju
se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom
Europske unije.
(3)
Hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj
stečevini
Europske unije.
(4)
Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno
primjenjuju pravo Europske unije.
4.
PRAVO GRAĐANA
EUROPSKE UNIJE
Članak
146.
(1)
Državljani Republike
Hrvatske su građani
Europske unije i uživaju prava koja im jamči
pravna stečevina
Europske unije, a osobito:
–
slobodu
kretanja i nastanjivanja na području
svih država članica,
–
aktivno
i pasivno biračko
pravo na izborima za
Europski parlament i na
lokalnim izborima
u drugoj državi članici,
sukladno propisima te države članice,
–
pravo
na diplomatsku i konzularnu zaštitu
bilo koje države članice,
jednaku zaštiti vlastitih državljana kada se nalaze u trećoj
državi u kojoj Republika Hrvatska nema diplomatsko-konzularno
predstavništvo,
–
pravo
podnošenja peticija Europskom parlamentu, predstavki Europskom
ombudsmanu te pravo obraćanja
institucijama i savjetodavnim tijelima Europske unije na hrvatskom
jeziku, kao i na svim službenim jezicima Europske unije, te pravo
dobiti odgovor na istom jeziku.
(2)
Sva prava ostvaruju se u skladu s uvjetima i ograničenjima
propisanima ugovorima na kojima se temelji Europska unija te mjerama
prihvaćenima
na temelju tih ugovora.
(3)
U Republici Hrvatskoj sva
prava zajamčena
pravnom stečevinom
Europske unije uživaju svi građani
Europske unije.
IX.
PROMJENA USTAVA
Članak
147.
Pravo
da predloži promjenu Ustava Republike Hrvatske ima najmanje jedna
petina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada
Republike Hrvatske.
Članak
148.
(1)
Hrvatski sabor
odlučuje
da li će
pristupiti promjeni Ustava većinom
glasova svih zastupnika.
(2)
Nacrt promjene Ustava Hrvatski sabor utvrđuje
većinom
glasova svih zastupnika.
Članak
149.
O
promjeni Ustava odlučuje
Hrvatski sabor dvotrećinskom
većinom
glasova svih zastupnika.
Članak
150.
Promjenu
Ustava proglašava Hrvatski sabor.
X.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak
151.
Hrvatski
sabor donijet će
Ustavni zakon za provedbu Ustava Republike Hrvatske u roku od 6
mjeseci od 16. lipnja 2010., dana proglašenja Promjene Ustava
Republike Hrvatske.
Članak
152.
Promjena
Ustava stupa na snagu danom proglašenja, 16. lipnja 2010. godine,
osim članka
9. stavka
2.
u dijelu koji se odnosi na izvršenje odluka o predaji donesenih
sukladno pravnoj stečevini
Europske unije, članka
133. stavka 4. i članaka
144., 145. i 146. Ustava Republike Hrvatske koji stupaju na snagu
danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
