BUDUĆNOST HRVATSKE EKONOMIJE!

Po zadnjim izvješćima Eurostata Hrvatska ekonomija je među slabijima u Europi.

Koji su temeljni razlozi da 30 godina nakon pada socijalističkog samoupravljanja i uvođenja neoliberalnog tržišnog kapitalizma ne postoji snažan ekonomski razvoj Hrvatske?

 

Par riječi o poljoprivredi.

Poljoprivreda treba biti toliko razvijena da prehrani vlastiti narod te da stvori po mogućnosti tržišni višak koji se može koristiti dijelom za robne rezerve, dijelom za izvoz, dijelom za donaciju zemljama pogođenima gladi.

Slavonska ravnica koju smo smatrali „žitnicom” bivše SFRJ i koja je mogla prehraniti gotovo 20 milijuna stanovnika ostala je prazna. U zadnjih nekoliko godina Slavonci su masovno iselili i ostavili svoja poljoprivredna gospodarstva od kojih su njihovi djedovi i bake solidno živjeli.

Poljoprivreda je temeljni stup ekonomske stabilnosti svake zemlje i u tom kontekstu mora se i razmatrati.

Jedino zemlje koje imaju snažnu poljoprivredu pripadaju u snažne ekonomske zemlje.

U internetu sam pronašao naslov: „Izvozimo pšenicu, a uvozimo smrznute pekarske proizvode”!

Izvoz poljoprivrednih proizvoda, posebno žitarica bi trebao slijedit tek nakon što su podmirene potrebe domaćeg stanovništva i popunjene robne rezerve. Tada možemo izvesti bez straha da će netko ostati gladan.

Sličan je slučaj i sa voćem i povrćem, mesom, ribom. Sve što je najkvalitetnije u pravilu prvo izvezemo, a za domaće tržište ostavljamo 2. i 3. klasu. To nije ispravan put. Kad samo pogledamo kakvu proizvodnju imaju Španjolska, Italija, Nizozemska, koje nas sa svojim proizvodima koje pretežno uzgoje u staklenicima cijelu godinu opskrbljuju sa rajčicom, krastavcem, ranim krumpirom i ranim jagodama, tada moramo promisliti o novoj poljoprivrednoj strategiji. Naših proizvoda koji bi im konkurirali po kvaliteti i cijeni te ih istisnuli iz velikih lanaca prodaje jednostavno nema. Nema ih zato, jer ako smo ih i proizveli, tada smo ih izvezli u bogate Europske zemlje.

Par riječi o drvnoj industriji.

Isti je slučaj kao sa poljoprivredom. Izvozimo prvoklasno drvo u trupcima, a uvozimo jeftini furnir, jeftini parket, ivericu, treće klasne letvice i grede.

Očito nismo ništa od doba Venecijanske republike naučili. Dok su Mlečani eksploatirali naše drvo sa Jadranske obale i od nje napravili pustoš i kamenjar, a sagradili tim istim drvom predivnu Veneciju mi smo sve to otrpili.

Danas nam nitko ne otima, već otimamo sami sebi.

Hrvatska je poput Baden-Württemberga zemlja siromašna resursima. Mi nemamo željezo, bakar, plemenite kovine, dijamante, naftu, plin i ugljen u velikim količinama. Ali imamo šume poput Njemačke. Jedna trećina Njemačke je pokrivena šumom, a slično je i sa Hrvatskom.

U proljeće prošle godine u Njemačkoj je bila velika oskudica u isporuci drveta. Zbog korone su opskrbni lanci popucali, manji obrti i tvrtke su ostale bez drveta, proizvodnja je stala.

To samo pokazuje kako drvo u jednom momentu može postati vrlo važan resurs.

Upravo cijela Europska unija prolazi fazu visokog poskupljenja električne energije i plina.

Mnogi koji mogu preći će sa plina na drvo i tako se grijati.

Iz drva se izrađuje pelet, koji će kao ogrijevni materijal (iz spektra održivog razvoja) dobit dodatnu popularnost.

Šume su bitne za ekonomiju Hrvatske i konačno se mora stati sa praksom „Izvoza prvoklasnih trupaca i uvoza treće klasnog parketa i iverice”

Par riječi o ribarstvu.

Hrvatska za razliku od mnogih zemalja Europske unije ima more. To more je puno ribe, a neke vrste poput tune se komercijalno, u privatnim uzgajalištima uzgajaju za prodaju.

I ovdje se priča ponavlja. Prvoklasna tuna uzgojena u uzgajalištima na Jadranu ide u izvoz, pretežno Japan i završava u Japanskim restoranima kao sushi.

Mi ako želimo pojesti tunu, završio u trgovini pred regalom sa ribom i možemo se odlučiti ili za talijansku konzervu tune ili neku drugu. Čak se na TVu toliko radi reklama za „talijansku konzerviranu tunjevinu” da čak pomislimo da u Jadranu tuna ni nema.

Kada pogledamo cijenu tih konzerviranim ribica, ona je skuplja nego u Njemačkoj. Rekli bi „Pa sve je skuplje nego u Njemačkoj pa tako i ribice”.

Smatram da se također praksu „Izvoza prvoklasne tune te uvoza osušenog bakalara i talijanskih konzervi” moramo zaustaviti. Hrvatska nije kanta za smeće da se uvozi sve na čemu se može zaraditi. Ovdje bi apelirao na Udruge za zaštitu potrošača u Hrvatskoj, kojih nije malo, da krenu u obilaženje prodajnih lanaca, posebno Konzuma i stranih lanaca i da pokrenu akciju za zaustavljanje nelojalne konkurencije jeftinim i nekvalitetnim uvoznim proizvodima.

Par riječi o izvorima pitke vode u Hrvatskoj.

Po meni najvažniji resurs Hrvatske je pitka voda. Zbog izvora pitke vode već se danas vode ne samo ekonomski ratovi već i brutalne oružane borbe posebno u Africi. Što se događa kada u jednoj zemlji tri godine ne padne kiša, pokazuje Afrička kriza, posebno u Somaliji.

Hrvatska je jedna od bogatijih zemlja Europske unije izvorima pitke vode. Prošle godine u ljeti je pola litre flaširane vode na željezničkom kolodvoru u Stuttgartu koštala 2 eura. Danas košta možda i više. Međutim voda će biti još skuplja. Voda će postati tekuće zlato 22. stoljeća.

U Hrvatskoj su mnogobrojni izvori pitke vode privatizirani, primjer Jana i Jamnica. Preko noći voda je postala nečije vlasništvo i prodaje se poput svakog drugog proizvoda u trgovinama.

Krupni kapital na čelu sa švicarskim koncernom Nestle pokušava u cijelom svijetu pokupovati izvore pitke vode i onemogućiti stanovništvu direktnu konzumaciju onoga što mu po rođenju pripada. Po meni voda pripada svima nama.

Njemački Bundestag je pod snažnim lobiranjem krupnog kapitala prije više godina izglasao zakon po kome voda nije kao što je bilo do tada ljudsko pravo, već je postala proizvod koji se može prodavati drugima.

Hrvatska mora biti oprezna u izdavanju koncesija na izvore pitke vode. Ako ih već izdaje ni u kome slučaju koncesije ne trebaju trajati dulje od 30 godina.

Ja sam u ovom članku naveo četiri točke koje smatram da su budućnost Hrvatske ekonomije, a to su:

- Poljoprivreda

- Drvna industrija

- Ribarstvo

- Izvori pitke vode

 

Te četiri točke mogao bih nadopuniti i sa još nekim točkama poput:

- Industrijsko programiranje i umjetna inteligencija

- Zdravstveni turizam, terapijski turizam i Wellness

- Tekstilna industrija na bazi sintetskih „karbonskih” niti

- Proizvodnja proizvoda na osnovi Bionike itd.

Međutim te zadnje četiri točke su iz spektra modernih tehnologija pa ću o njima drugom prilikom napisati koju riječ.

U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) i Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.

Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli” i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.

Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.

https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic

Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.

Ugodno večer i lijep pozdrav. Dražen Katić

TREBA LI HRVATSKA ETIČNU BANKU?

 

Kada smo u Stuttgartu 2017 utemeljili „Umjetničku udrugu”, nakon dobivenog rješenja o osnivanju Udruge krenuli smo u potragu za odgovarajućom bankom u kojoj bi mogli otvoriti račun Udruge.

Obišli smo cijeli grad i većinu banaka. Inače u Stuttgartu postoje predstavništva svih banaka iz Njemačke, postoji Turska Banka te banke nekih drugih europskih zemalja.

Pošto je naša Udruga već imala prilično visok „pokriveni minus”, morali smo pronaći najjeftiniju banku da bi fiksne troškove držali na minimumu.

Osnivanje Udruge (čekanje rješenja Suda u Stuttgartu) je trajalo preko 4 mjeseca, a u to vrijeme mi smo organizirali par izložbi pa su se troškovi nakupili.

Gotovo kod svih banaka koje smo obišli mjesečni račun za neprofitnu Udrugu je iznosio preko 10 eura mjesečno i nama je to bilo za početak preskupo. Kada smo se već pomirili sa sudbinom i računali da jeftiniju banku nećemo pronaći, sasvim slučajno sam u šetnji naletio na jednu banku čiji je izlog bio oblijepljen financijskim projektima iz održivog razvoja. U prvi mah sam pomislio da se radi o nekoj udruzi, ali je na vrhu banke jasno pisalo GLS Bank.

Ušao sam unutra i nakon kratkog čekanja dobio termin za razgovor.

Zaposlenici banke sam iznio naš problem i upitao da li Udruge mogu otvoriti račun i u njihovoj banci. Pošto sam dobio pozitivan odgovor zapitao sam za cijenu. Bilo mi je rečeno da je cijena dogovorna stvar i da će šef filijale odlučiti o cijeni.

Predao sam dokumentaciju o Udruzi i nakon par dana čekanja ponovo navratio u banku. Ljubazna bankarica mi je rekla da je dobila pozitivan odgovor u vezi otvaranja računa naše Udruge i da će cijena za nas kao umjetnike iznositi mjesečno 3,99 eura. Uz to postoji godišnji paušal od 12 eura koji je bio također jeftiniji nego u drugim bankama.

Saznao sam da je GLS banka u Stuttagrtu jedna od 5 GLS banaka u Njemačkoj, koje spadaju u etičke banke. Kod etičkih banaka cilj poslovanja nije maksimiziranje profita. Ulaganje u mnogobrojne socijalne projekte i projekte održivog razvoja je jedna od djelatnosti etičkih banaka.

Naša GLS banka nam je čak bila i sponzor te je određenim financijskim sredstvima potpomogla naše umjetničko djelovanje u Stuttgartu. Često je šef filijale u Stuttgartu organizirao razna predavanja u banci iz područja zelenih tehnologija, zaštite prirode, socijalne osjetljivosti itd. Ponekad je organizirao i izložbe.

Vrlo često se mogu naći u Stuttgartu i konvencionalne banke koje ulažu npr. u obnovljive izvore energije i financijski pomažu neke od socijalnih projekata. Međutim to je čista kozmetika. Prava bit tih banaka je maksimiziranje dobiti, a takve socijalne investicije oni uračunavaju u marketing.

Jedino čiste etičke banke posluju po principima etičkog bankarstva. Jedino etičkim bankama maksimiziranje profita nije temeljni cilj poslovanja.

Ove jeseni sam razgovarao sa jednom bankaricom u Karlovcu te se raspitivao postoji li u Hrvatskoj etička banka. Ona mi je rekla da je prije nekoliko godina bio pokušaj osnivanja prve etičke banke u Hrvatskoj, na moru, ako se ne varam u Zadru. Od te banke nije bilo ništa. Osnivanje je negdje zapelo, vjerojatno nije bilo dovoljno osnivačkog kapitala.

U Hrvatskoj su banke većinom u stranom vlasništvu. Hrvatska poštanska banka, Karlovačka banka i još par manjih banaka su čisto Hrvatske. Ostalo je talijanski, njemački, austrijski, srpski, ruski itd. bankarski kapital koji je pokupovao redom sve veće Hrvatske banke.

Pitanje koje postavljam sebi i vama je: Da li je Hrvatska spremna na osnivanje „prve etičke banke” uz pomoć domaćeg i iseljeničkog kapitala?

U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) i Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.

Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli” i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.

Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.

https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic

Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.

Ugodan dan i lijep pozdrav. Dražen Katić

EUROPSKA KOMISIJA: ATOMSKA ENERGIJA PRIPADA U ODRŽIVI RAZVOJ!

 

 

Naslov u današnjem Gmx.net portalu, 02.02.2022, News, Politika, me je ne samo iznenadio već i uznemirio.

Stoga citiram naslov: „Trotz massiver Kritik: EU – Kommission stufft Atomkraft und Gas als nachhaltig ein”!

Slobodni prijevod na Hrvatski: „Usprkos masovnoj kritici: EU - Komisija je atomsku energiju i plin definirala kao održive”!

Definirajmo prvo tezu Europske komisije da je atomska energija održiva.

Ako je zaista tako, onda su i atomske bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki dio održivog razvoja. Također i radioaktivne nesreće koje su se dogodile u Černobilu, a prije 10 godina i u Japanu su također dio održivog razvoja.

Održivi razvoj je potpuno jasno definiran i ta definicija kaže: Održivim razvojem se smatra onaj razvoj koji će omogućiti solidan život sadašnjim generacijama, ali na način da se ne ugrožava isti takav život budućim generacijama.

Svi znamo da je svaka nuklearna elektrana samo jedna kontrolirana bomba. Nuklearni otpad koji nastaje kao otpadni materijal u procesu proizvodnje električne energije i topline je radioaktivan i može zračiti nekoliko tisuća godina. Ako se taj otpad adekvatno uskladišti, tada je opasnost od nuklearnog zagađenja manja, ali taj se otpad danas svakako skladišti.

Izjava Europske komisije je po meni politički definirana i sa održivim razvojem nema niti jedne jedine dodirne točke. Francuska trenutno predsjedava Europskom unijom pa mogu pretpostaviti da je na izjavu Europske komisije djelovao francuski utjecaj. Francuzi su strastveni korisnici nuklearne energije.

Prijatelji nuklearne energije kažu da je to čista energija koja ne proizvodi CO2. Naravno da je to potpuna neistina. Kolika količina CO2 se proizvede dok se iskopa plutonij i uran, dok se plutonij i uran očiste od drugih ruda i dok se pripreme za nuklearni reaktor? Koliko se CO2 proizvode dok se otpadni uran i plutonij ispravno uskladište?

U najmanju ruku radioaktivni otpad koji nastaje proizvodnjom električne energije i topline u nuklearkama mora se po količini opasnosti za ljudsko zdravlje izjednačiti sa količinom CO2 koja može nanijeti jednaku štetu ljudskom zdravlju. Tim izjednačavanjem dobili bi protuvrijednost CO2 u „ mega tonama” ili „tera tonama”.

Strah da će nam električni automobili i drugi strojevi koji se napajaju električnom energijom potrošiti svu struju i da ćemo završiti u mraku, popularizira nuklearne elektrane i prezentira ih kao optimalno rješenje za tzv. veliku nadolazeću elektrifikacijsku krizu.

Politika uvjerava narod da je nuklearne energija čista, bezopasna i jeftina. Niti jedna od spomenutih činjenica nije istinita.

Održivi razvoj je proizvodnja električne energije od: sunca, vode, vjetra i bio mase, odnosno bio plina.

Sunce nam svakog dana šalje na zemlju toliku količinu svjetla da ono premašuje 10.000 puta naše dnevne potrebe za električnom energijom u cijelom svijetu. Čemu onda popularizirati nuklearke?

Što se tiče plina, njegova upotreba spada u održivi razvoj, ali jedino ako je plin proizveden iz bio-mase ili bio-otpada. Plin koji dobivamo iz bušotina tražeći naftu ili iz plinskih bušotina nije segment održivog razvoja.

Mislim da nema mjesta panici i da se u budućnosti može proizvesti dovoljna količina električne energije iz održivih izvora. Kao pripomoć održivoj energiji možemo koristiti zemljani plin koga ima u dovoljnim količinama.

Korištenje ugljena i nuklearne energije za proizvodnju električne energije smatram segmentom prošlosti koji se pokazao vrlo opasan za zdravlje ljudi i životinja.

U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) i Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.

Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli” i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.

Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.

https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic

Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.

Ugodno večer i lijep pozdrav. Dražen Katić

PERSPEKTIVE RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE UZ UMJETNU INTELIGENCIJU!

 

Umjetna inteligencija su programi (software) koji samostalno donose određene zaključke i vrše određene radnje.

Koja je poveznica između umjetne inteligencije ili općenito gledajući naprednih programa i ekonomskog razvoja Domovine Hrvatske?

 

Programe danas koristimo u automobilskoj industriji, svemirskoj industriji, zrakoplovnoj industriji i kod proizvodnje dronova. Koristimo ih za programiranje industrijskih strojeva i za robote. Programi su također aplikacije koje koristimo za naše mobitele i tablete, koristimo ih u video igricama. Programi su i algoritmi koje koristimo na burzama, koristimo ih i u izdavačkoj djelatnosti. Programe danas koristimo u izradi software za 3D virtualnu stvarnost. Programe koristimo kompletno u proizvodnji kompjutera od klasičnog PCa, laptopa, superbrzih pa do kvantnih kompjutera. Programi danas upravljaju nuklearnim elektranama, mehanizacijom na poljima, samoupravljačkim vozilima, pametnim kućama itd. I tako možemo nabrajat u nedogled. Program ili software će u skoroj budućnosti biti ugrađen u gotovo svaki tehnički proizvod.

Što je manje poznato danas programi (algoritmi), bar u Njemačkoj pišu umjesto novinara novinske članke za dnevne novine. Čak to bolje rade od ljudi i gotovo je nemoguće razlikovati koji je novinski članak napisao čovjek, a koji algoritam.

Zašto je razvoj programa bitan za razvoj gospodstva Republike Hrvatske?

Prije svega jer proizvod pod nazivom Program (software) možemo na svjetskom tržištu jednostavno prodati. Za programiranje ne trebamo velike i skupe radne pogone ili hale, ne trebamo mašine koje koštaju nekoliko milijuna eura, ne trebamo skupocjene sirovine poput „rijetke zemlje” ili kobalta.

Za izradu „Programa” trebamo snažne kompjutere te pristup snažnoj internetskoj mreži, najbolje izrađenoj od „staklene faze”. Sve to nije skupo u usporedbi sa jednom tvornicom koja proizvodi turbine, zrakoplove ili industrijske mašine.

Naravno za programiranje trebamo i radnu snagu – programere.

Programeri se mogu obučiti na specijalnim tečajevima, nije bezuvjetno potrebno da su studirali na fakultetu za računalstvo i informatiku. Vrlo često su danas programeri inženjeri tehničkih znanosti, matematičari, fizičari itd.

Hrvatska ima sve predispozicije za masovni razvoj „tvrtki” koje mogu programirati i tu branšu osobno uvrštavam u jednu od 6 strateških točaka za ekonomski razvoj Domovine.

Zašto treba ići u pravcu programiranja, a ne u pravcu autoindustrije, industrije mašina, kemijske industrije itd.?

Mi često govorimo kako je Hrvatska bogata zemlja i da mi sve imamo. Istina je potpuno suprotna. Republika Hrvatska je poput Njemačke pokrajine Baden-Württemberg siromašna sirovinama. Mi nemamo bakar, željezo, zlato, dijamante, naftu, plin, rijetku zemlju, kobalt. I to što imamo zastupljeno je u vrlo malim količinama. S toga Hrvatska ne može ići u industrijski razvoj za koji su neophodne gore navedene sirovine.

Da ipak ne ispadnemo tako siromašni, moram naglasiti da Hrvatska obiluje šumama i pitkom tekućom vodom. To su resursi budućnosti i zbog posjedovanja tih resursa već se danas u svijetu vode ratovi.

Međutim da bi sačuvali čistu vodu i zdrave šume neophodno je da se odreknemo masovne industrije.

I tako dobivamo na vrlo jednostavan način odgovor na pitanje „Zašto razvijati programiranje u Hrvatskoj?”

Danas u Japanu humanoidni roboti masovno rade na recepcijama hotela, u staračkim domovima, a sve više i u bolnicama. Te robote osim električne energije pokreće software odnosno program. Svemirska istraživanja i napredak u industrijskoj proizvodnji automobila nameću potrebu za što većim, jačim i naprednijim programima, točnije umjetnoj inteligenciji.

Pogledajmo samo razvoj samoupravljačkih (samovoznih) vozila. Njemački koncern Daimler AG već par godina u Americi testira samovozna teretna vozila (kamione).

Testiranje samovoznih osobnih vozila u prošloj godini započela je tvrtka Tesla iz USA, koja masovno testira svoje električne automobile u taxi prijevozu.

Industrija nam svakodnevnom nameće sve veću potrebu za proizvodnjom raznih vrsta industrijskih robota. Sve starija populacija ljudi u visokorazvijenim zemljama (Njemačka, Japan) nameće potrebu za korištenjem humanoidnih robota, koji se već danas u Japanu koriste u kućanstvima.

Posebna prekretnica će biti „nedostatak radne snage” gdje će se od staračkih domova, bolnica, hotela, škola koristiti humanoidni roboti kao alternativa čovjeku.

Poljoprivreda također danas zahtjeva automatiziranu proizvodnju i žetvu žitarica te gdje je moguäe automatiziranu berbu voća i povrća.

Samohodni kombajni u Americi već danas obavljaju žetvu. Japanci razvijaju mini robote „pčele” koje bi trebale vršiti oprašivanje voćaka. Zbog nedostatka pčela u Japanu, danas Japanci ručno oprašuju voćke kistovima.

Gdje su šanse Domovine Hrvatske da uskoči u „vlak proizvodnje programa” koje će industrija ugrađivati u sve te robote i mašine?

Radnu snagu imamo, škole imamo, kompjutere možemo kupiti. A super brzi internet na bazi „staklenih faza” se može brzo izgraditi.

Optimizam u cijeloj toj priči daje i činjenica da su programeri danas gotovo u svim zemljama svijeta podjednako dobro plaćeni. Čak i programeri koji rade u Indiji danas zarade po 3.000 eura, tako da sve manje postoji ponuda „Programera iz Indije koji rade u Njemačkoj i Americi”.

Hrvatska ostvaruje lijep dio BDPa od turizma. Iako je to još uvijek daleko manje od Austrije postoji tendencija da im se zaradom od turizma približimo. Austrija koja nema more na turizmu zaradi oko 20 milijardi Eura godišnje. Hrvatske je na nešto više od 11 milijardi eura godišnje.

Ono gdje mi godinama zaostajemo je promocija ili moderni marketing u turizmu.

Vremena kad su se turističke ponude reklamirale na televiziji i putem kataloga polako nestaju.

Trend koji postoji već oko 10 godina u Njemačkoj je „3D virtualna stvarnost”. To su posebni programi koji opslužuju 3D naočale te se korisnik automatski nađe trodimenzionalno u muzeju, na plaži, hotelskoj sobi, vrhu planine, brodu, rafting čamcu itd.

Čak i tehnologija za izradu 3D filmova „Virtualne stvarnosti” nije danas preskupa. Potrebno je imati 4D kameru kojom snimamo hotel, plažu, muzej ili bilo koji drugi prostor koji želimo trodimenzionalno prikazati kupcu godišnjeg odmora. Tako urađeni filmovi se posebnim softwareom uređuju i preprogramiraju u malene diskete koje poslužuju 3D naočale.

Pošto je strateški cilj Hrvatske moderni turizam, a ne turizam 19 stoljeća, tehnologija 3D „Virtualne stvarnosti” je savršena da do maksimuma povećamo prezentaciju turističkih ponuda u Hrvatskoj. Moderne vrste turizma poput Medicinskog turizma, Terapijskog turizma, Dentalnog turizma, Wellness turizma, Lovnog i ribolovnog turizma, EKO-ETNO i seoskog turizma, Biciklističkog i Walking turizma te Organiziranog planinarenja idealni su da ih prezentiramo modernom 3D tehnologijom virtualne stvarnosti zainteresiranom turistu.

Mogućnosti ima puno. Koje ćemo mi šanse i mogućnosti koristiti ovisi jedino o nama samima. U industrijskom programiranju trenutno je samo nebo gornja granica.

U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) i Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.

Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli” i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.

Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.

https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic

Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.

Ugodan dan i lijep pozdrav. Dražen Katić

 

DA LI JE ELEKTRIČNA ENERGIJA TEMELJNO LJUDSKO PRAVO? SMIJE LI VAS HEP UOPĆE ISKLJUČITI?

 

Čitajući danas (31.01.2022) dnevne novosti naišao sam na portal „Poslovni.hr” gdje sam uočio članak o električnoj energiji te zamijetio dio koji citiram:

„Tijekom prošle godine u Hrvatskoj je zbog neplaćanja računa bez struje ostalo oko 31.000 kućanstava...”...

„Kada je riječ o plinu, tvrtka HEP plin je na zahtjev opskrbljivača u prošloj godini provela ukupno 238 isključenja, a predlani ih je bilo 119”...

Dalje se u članku navodi da Vaučere od 200 kn za struju Vlada daje za 60.000 kućanstava koji primaju socijalnu pomoć.

Gornje dvije citirane rečenice su zastrašujuće.

U prvoj rečenici se navodi da je zbog neplaćanja električne energije državi, HEP u 2021 isključio 31.000 kućanstava. Ako u kućanstvu u prosjeku žive tri osobe, radi se o oko 100.000 Hrvatskih građana koji su u jednom trenutku ostali bez električne energije i našli se automatski u kamenom dobu: bez svjetla, bez hladnjaka, TVa, bez električne pećnice itd.

Uzmimo da su od tih 100.000 isključenih samo 10% djeca. To konkretno znači da je preko noći 10.000 djece u Hrvatskoj ostalo bez temeljnih ljudskih prava i započelo život nedostojan čovjeku.

I tko je sve te ljude doveo u kameno doba?

Odgovor je: vlasnik HEPa!

Točnije Hrvatska država.

Zaključak je da je Hrvatska država preko noći 100.000 građana Hrvatske, a od njih 10.000 djece oduzela temeljna ljudska prava!

Zapitajmo se kako su ta djeca napisala domaću zadaću, kako su sudjelovala na Online-nastavi ako im bez struje ne radi kompjuter? Da li su poput njihovih pradjedova i prabaka večer proveli pored petrolejskih lampi?

Njemački Ustav (Grundgesetzbuch) počinje sa „Die Menschenwürde ist unentastbar”. Slobodni prijevod na Hrvatski „Ljudsko dostojanstvo je nedodirljivo”.

U Njemačkoj ako niste u mogućnosti plaćati električnu energiju, posebno ako ste korisnik socijalne potpore, država vam godinu dana neće ukinuti isporuku električne energije.

Da li Ustav Republike Hrvatske poput Grundgesetzbuch-a štiti ljudsko dostojanstvo?

Ustav RH:

Članak 35.

Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Članak 58.

(1) Slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba.

(2) Posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život.

(3) Posebnu skrb država posvećuje zaštiti hrvatskih branitelja, hrvatskih ratnih vojnih invalida, udovica, roditelja i djece poginulih hrvatskih branitelja.

Članak 62.

(1) Obitelj je pod osobitom zaštitom države.

Članak 63.

Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život.

Ustav Republike Hrvatske direktno u člancima 35. i 63. štiti ljudsko dostojanstvo.

Ostali spomenuti članci Ustava (58. i 62.) direktno štite najranjivije skupine našeg društva kao što su: slabe i nemoćne osobe, djeca, invalidi i Hrvatski branitelji.

Ne mogu zamisliti da je od 100.000 isključenih osoba prošle godine jedino HEP isključio električnu energiju bogatima i dobro situiranim građanima Hrvatske.

Umirovljenici sa niskim primanjima, invalidne osobe, Hrvatski branitelji na skrbi su velika većina onih kojima je HEP smio isključiti struju. Jedino HEP zna kojoj kategoriji pripadaju ljudi koje su isključili.

Uvažavajući članke Ustava 35, 58, 62 i 63 smatram da HEP kao državna tvrtka isključujući struju najranjivijim skupinama društva direktno krši Ustav Republike Hrvatske jer je to isključivanje u suprotnosti socijalne politike koje definira naš Ustav.

Ustavni sud Republike Hrvatske je onaj koji bi zadnji trebao dati svoju riječ na temelju Ustavnih tužbi građana zbog protuustavnog isključenja struje najranjivijim skupinama građana.

Što se tiče isključenja plina kojeg većinom građani Hrvatske koriste za grijanje u članku je navedeno, citiram:

„Kada je riječ o plinu, tvrtka HEP plin je na zahtjev opskrbljivača u prošloj godini provela ukupno 238 isključenja, a predlani ih je bilo 119”...

Ovdje je jasno da je HEP isključenja plina u 2021 godini povećao za 100%.

Jasno je da i o ovoj točki na osnovu Ustavnih tužbi građana Ustavni sud Republike Hrvatske ima zadnju riječ.

U Njemačkoj Ustavni sud (Verfassungsgericht) vrlo često se uključuje kada su u pitanju kršenja socijalnih prava građana i nerijetko odlučuje u sporovima u korist građana.

U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.

Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli” i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.

Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.

https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic

Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.

Ugodan dan i lijep pozdrav. Dražen Katić

POLITIČKO POZICIONIRANJE HRVATSKOG ISELJENIŠTVA NAKON 30 GODINA NEZAVISNOSTI DOMOVINE!

 

Prije 30 godina Hrvatska je proglasila nezavisnost i odcjepljenje od tadašnje SFRJ. Hrvatsko iseljeništvo je rame uz rame sa Hrvatima iz Domovine sanjalo 45 godina slobodnu Hrvatsku. Uspostavom Hrvatskog Državnog Sabora, prve Hrvatske vlade te izborom prvog Hrvatskog predsjednika Hrvatska postaje država.

Na prvim parlamentarnim izborima u Domovini, Hrvatsko iseljeništvo dobija i svoju vlastitu izbornu jedinicu (XI.) sa 12 kandidata na listama te naposljetku 12 zastupnika u Hrvatskom Državnom Saboru.

Međutim ta radost nije dugo potrajala. Ubrzo broj zastupnika Hrvatskog iseljeništva se smanjuje na 9, potom na 6 i u konačnici na 3 zastupnika.

Istovremeno Srpska zajednica u Hrvatskoj dobija garantirana 3 mjesta u Saboru, čime se izjednačava u broju mandata sa Hrvatskim iseljeništvom.

Kome je u tim ratnim i poratnim godinama smetalo Hrvatsko iseljeništvo u tolikoj mjeri da mu se sistematski oduzimalo Saborske mandate? To meni do danas nije u potpunosti jasno.

Paralelno zakonodavnoj ide i politička diskriminacija Hrvatskog iseljeništva u području izvršne vlasti. Hrvatsko Iseljeništvo na početku novo utemeljene države dobiva „Ministarstvo Hrvatskog Iseljeništva” što je bio logičan politički potez. Hrvatsko iseljeništvo je na taj način dobilo svoj „Dom”.

Kako su godine prolazile mijenjao se naziv Ministarstva, dok na posljetku Ministarstvo Hrvatskog Iseljeništva nije u potpunosti ukinuto i njegovu ulogu preuzima Državni Ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Hrvatskih iseljenika u zadnjih 6 generacija na svih 5 kontinenata ima oko 4.5 milijuna. Nakon Izraelaca Hrvatski narod je najraseljeniji na svijetu.

Zadnje prebrojavanje stanovništva u Republici Hrvatskoj je pokazalo da u Domovini živi nešto više od 3.8 milijuna Hrvata i pripadnika Nacionalnih zajednica (tzv. Nacionalne manjine). Brojevi jasno govore da izvan Domovine živi više Hrvata nego u Domovini.

Zar jedan Državni Ured može da podmiruje potrebe 4.5 milijuna ljudi?

Da zaposlenici Državnog Ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske rade 7 dana u tjednu i 20 sati na dan ne mogu zadovoljiti potrebe i zahtjeve koje ima Hrvatsko iseljeništvo u Domovini.

Treći apsurdan čin je da od ca. 4.5 milijuna Hrvata izvan Domovine, njih ima nešto više od 600.000 Hrvatsku putovnicu. Čak i ljudi koji su rođeni u Hrvatskoj, odselili se kao mladi u Njemačku, preuzeli Njemačko državljanstvo, ne mogu jednostavno dobiti natrag Hrvatsko državljanstvo. Konkretno imam dva prijatelja koji su rođeni i odrasli u Hrvatskoj, preuzeli Njemačke putovnice, a danas ne mogu dobiti natrag Hrvatsku putovnicu.

Dok sam 22 godine radio i stanovao u Stuttgartu, ponekad sam u našim kafićima čuo razgovore u kojima su bile teme kako su Bošnjaci iz okolice Kladuše i Bihaća dobivali Hrvatske putovnice bez komplikacija, samo na temelju ispunjenog zahtjeva i bez ikakvih provjera, testiranja, učenja Hrvatskog jezika itd. Ne vjerujem da su ti ljudi pričali izmišljene priče jer su na osnovu Hrvatskih putovnica dobili i radne dozvole u Stuttgartu, pretežno u području njege i brige za starijih osoba.

Osobno protiv Bošnjaka nemam ništa, neki su i moji prijatelji u Njemačkoj i u Hrvatskoj. Ono što ne mogu razumjeti je kako Hrvatska država Bošnjaku iz Bihaća daje bez problema Hrvatsku putovnicu, a mome prijatelju koji je rođen u Hrvatskoj nakon više od 10 godina podnošenja zahtjeva i borbe sa papirologijom i birokracijom do danas uskraćuje ponovno primanje u Hrvatsko državljanstvo.

Hrvatski Svjetski Kongres je izračunao da je u vremenu od 1991 – 2011 Hrvatsko iseljeništvo poslalo Domovini, doniralo, poklonilo oko 100 milijardi eura. Od te ogromne količina novca koja iznosi 2 puta više nego ukupni dug Republike Hrvatske nije ostalo ništa. Osobno bi želio znati koji je zid u Hrvatskoj okrečen tim novcem? Ne zanima me koja je škola, bolnica, cesta ili crkva tim novcem izgrađena. Zanima me isključivo okrečeni zid!

Moje iskustvo iz Stuttgarta je pozitivno. Hrvatsko iseljeništvo iz tog grada nikada nije odbilo donacijsku pomoć bez obzira tko je tu pomoć tražio. Hrvati Stuttgarta su pomagali i pomagati će.

Kada se prošećem gradom Karlovcem koji je predivan barokni grad i novo renesansni grad uvijek me ulovi neki oblik tuge. Stare zgrade koji su zaštićeni spomenici kulture se raspadaju. Zgrade u Karlovcu su općenito pune rupa od metaka i gelera, koje do danas nisu pokrpane, a ako su pokrpane vide se mjesta zakrpa jer nitko nije napravio novu fasadu i to nakon 30 poslijeratnih godina.

Hrvatsko iseljeništvo iz Kanade koje se iselilo pretežno iz Karlovačke županije, doniralo je svome kraju mnogo. Rezultati se ne mogu vidjeti.

Što Hrvatsko iseljeništvo želi od Domovine Hrvatske?

Te želje su skromne i mogu se sažeti u par riječi, a to su: zahvalnost, respekt i ukidanje političke diskriminacije.

Prijedlog koji bi bio rasterećujući za financije Republike Hrvatske, mogao bi biti „Model 10+5+5“:

- 10 zastupnika u Saboru po svakoj izbornoj jedinici (samo 120 zastupnika)

- 10 Ministarstava u Vladi RH, uključujući Ministarstvo Hrvatskog Iseljeništva

- Umjesto 20 Župania plus grad Zagreb uvesti „5 Hrvatskih Banovina”

Naravno da takvih modela ima više i svaki model koji bi smanjio ogromne troškove državnog aparata je ispravan, posebno troškove koji proizlaze iz aparata županija, gradova i općina.

Hrvatsko iseljeništvo je bilo do danas „ovca za šišanje” koja se između dvojih izbora pusti da joj vuna poraste, a onda se u vrijeme izbora ošiša na nulu. Političke elite nemaju razumijevanja kako demokršćani tako i socijaldemokrati, Hrvatsko iseljeništvo se koristi isključivo kao „bankomat”.

Nitko otvoreno ne nudi Hrvatima u iseljeništvo Hrvatske putovnice, nitko ne nudi jednak broj zastupnika u Saboru i nitko ne nudi Ministarstvo Hrvatskog Iseljeništva.

Nitko ne nudi definitivno rješavanje duplog oporezivanja mirovina Hrvatskih iseljenika koji su se vratili u Domovinu. Nitko ne nudi fer poreznu stopu na mirovine zarađene izvan Republike Hrvatske.

Hrvatsko iseljeništvo Domovini može pomoći kako financijski, tako i inženjerima, ekonomistima i doktorima znanosti koji su školovanja završili na prestižnim univerzitetima u svijetu. Hrvatsko iseljeništvo nudi svoja praktična i radna iskustva koja su stekli radeći u svjetskim koncernima i jakim industrijskim tvrtkama na svih 5 kontinenata.

Na Domovini je da li će tu pomoć prihvatiti ili će narednih 30 godina tapkati u mjestu.

U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.

Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli” i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.

Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.

https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic

Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.

Ugodan dan i lijep pozdrav. Dražen Katić

STALNO POSKUPLJENJE ELEKTRIČNE ENERGIJE U HRVATSKOJ

 

Kada ulovim vremena pogledam na HRT1 televizijsku emisiju „Otvoreno”. Tako je bilo i sinoć, a tema emisije je bila „Poskupljnje energenata (električna energija / plin) od 01.04.2022”.

Pošto sam dugo vremena radio u Stuttgartu u području energetike ova me je tema vrlo zainteresirala kao stručno tako i kao krajnjeg potrošača električne energije.

U emisiji su sudjelovali predstavici vladajućih, predstavici političke opozicije, jedan neovisni analitičar iz područje energetike te predstavnik hrvatskih sindikata.

Emisija je bila za mene vrlo interesantna, ali rasprava je bila puna nedovoljnih ili netočnih informacija te po mnogo čemu nedorečena.

Činjenica je da kako u Njemačkoj, tako i u Hrvatskoj energenti poput električne energije i plina kontinuirano poskupljuju svake godine, a ponekad i dva puta godišnje.

Ono što je mene uvijek u Njemačkoj čudilo je nabavna cijena energenata i prodajna cijena energenata krajnjem potrošaču. Električna energija se kupuje na „Burzama struje”, a u Njemačkoj je takva burza u Leipzgu. Ako imate dovoljno novca možete kupiti električnu energiju u Leipzigu te je preko svoje tvrtke registrirae za energetiku preprodati krajnjem korisniku.

Kada sam ja 2009 počeo raditi u energetici nabavna cijena za industrijsku struju je bila 3 ct / Kwh na burzi u Leipzigu. Mi kao prodavači, prodavali smo tu industrijsku struju po cijeni od 15 ct /Kwh.

Razlika je bla punih 12 ct / Kwh. Kada od tih 12 ct odbijemo troškove i porez te gibitak koji se dogodi transportom struje u električnoj mreži, tvrtci koja je kupila električnu energiju u Leipzigu ima još uvijek ogromna dobit. Kod kupovine struje za domaćinstva te kod kupovine plina za domaćinstva ista je priča. U Njemačkoj je industrijska struja i plin nešto jeftinija od struje i plina koje koristimo u domaćinstvima. U Hrvatskoj je obrnuto.

U Njemačkoj danas postoji preko 1.000 registriraih i ovlašenih preprodavača struje uključujući banke, njemačku poštu, trgovačke lance itd.

Sve te preprodavače struje i plina možete pronaći na internet stranici „Verifox”. Jednostavno ubacite podatke o vašoj potrošnji energije, vaš poštanski broj, a program vam izbaci tada sve cijene mogućih ponuđača pa možete usporediti što vi plaćate i što bi kod drugog ponuđača morali platiti.

Njemačka vlada i Njemačke udruge za zaštitu potrošača stalno apeliraju da građani mijenjaju ponuđača energije i sami time uštede određeni novac za potpuno isti proizvod.

Ja sam sebi osobno 2010 napravio ugovor za električnu energiju za stan u Stuttgartu kod ponuđača „Schweizer Strom” koji proizvodi struju jedino hidroelektranama i kod kojeg sam ugovor zadržao do mog povratnika u Domovinu 2021.

Kada sam napravio ugovor za struju u stanu cijena je bila daleko niža nego kod domaćeg koncerna u državnom vlasništvu EnBW i iznosila je 16 ct/Kwh, ali je za 11 godina mog stanovanja porasla na 30 ct/Kwh.

U sinoćnoj emisiji „Otvoreno” nitko nije ni napomenuo da i u Hrvatskoj postoji pluralno tržište energenata (Struje i plina) i da se ne moraju bezuvjetno energenti kupiti od HEPa.

Električnu energiju i plin kako za industriju, tako i za kućanstva u Hrvatskoj nude neki od slijedećih ponuđača:

1. Hrvatska Elektroprivreda d.d. (HEP)

2. HIDRO-WATT d.o.o.

3. SPIN VALIS d.d.

4. E.ON Energija d.o.o.

5. GEN-I Hrvatska d.o.o.

6. MVM Partner d.o.o.

7. ČEZ a.s.

8. CENTRICA ENERGY TRADING A/S

9. HOLDING SLOVENSKE ELEKTRANE d.o.o.

Ako imamo mali stan od 30 m2 gotovo da se ne isplati svake godine mijenjati ponuđača energije, ali međutim ako stan prelazi 50 m2 može se ipak uštedjeti. Ako imamo privatnu tvrtku koja ima strojeve koji rade na električnu energiju i mjesečni trošak struje je nekoliko tisuća kuna ili nekoliko desetaka tisuća kuna tada obavezno potražite jeftinijeg ponuđača.

Čak se i Hrvatska vlada u mandatu tadašnjeg premijera Milanovića odlučila promijeniti ponuđača električne energije i tako uštedjeti određena financijska sredstva.

Sa plinom bilo za kućanstva ili za industriju je ista stvar. Čak se plinom kod jeftinijeg ponuđača može uštedjeti više nego na električnoj energiji.

Moj praktični savjet je: Ako mijenjate ponuđača energije, tada mijenjajte obadvoje i električnu energiju i plin, bilo da se radi o privatnoj ili industrijskoj potrošnji.

U Hrvatskoj struja i plin stalno posklupljuju zato jer je vlastita proizvodnja kako električne energije tako i plina premalena. U emisiji „Otvoreno” rečeno je da Hrvatska uvozi ca. 28 % električne energije, što nije točno. Hrvatska uvozi (u što se računa i struja iz Krškog) oko 29% električne energije godišnje.

Da bi imali jeftiniju struju moramo se osloboditi megalomanskog uvoza. Naravno i Njemačka uvozi električnu energiju, ali istovremenu ulaže u obnovljive izvore energije i pokušava reducirati uvoz.

Po meni Hrvatska premalo investira u Solarne sustave, kako za proizvodnju struje tako i za proizvodnju tople vode. Jučer je čak voditelj „Otvorenoga” postavio pitanje: „Zašto se novcem koji se troši na uvoz struje ne grade solarne elektrane i ne postavljaju solarni krovovi?”

Odgovor koji je dobio je bio na klimavim nogama.

Upravo strani koncern E.ON nudi fotonaponske sustave za krovove kuća u Hrvatskoj po vrlo atraktivnom modelu.

Par poznanika i ja smo 2012 u Hrvatsku doveli tvrtku iz Baden-Württemberga koja je imala cilj postavljanje fotonaponskih sustava u Hrvatskoj na krovove kuća po modelu „Najma krova”. U Slavoniji su postavljeni solarni paneli na kuće u dva sela. Nakon toga HEP je blokirao daljnji otkup struje pod objašnjenjem da je mreža električne energije pre slaba i da ne može podnijeti toliki protok električne energije. Vlasnik tvrtke je nakon toga pokupio stvari i vratio se u Njemačku.

Istina je da je mreža distribucije električne energije u Hrvatskoj u vlasništvu HEPa zastarjela i da treba oko 6 milijardi eura da bi se modernizirala te tako podnijela veći protok električne energije. Međutim u Hravtskoj ne postoji politička volja za rješavanjem te problematike.

„Rješenje” vladajućih za pomenutu problematiku u jučerašnjoj emisiji „Otvoreno” je bilo građanima slabijeg socijalnog statusa izdati tzv. „Vaučere” kojima bi pokrili jedan dio troškova za energente.

Nitko nije ni spomenuo da bi se tim građanima ako imaju vlastite kuće mogli ponuditi fotonaponski sustavi „u najam” čime bi smanjili svoj mjesečni račun za električnu energiju, a nakon određenog broja godina bi postali potpuni vlasnici takvog solarnog sustava.

Moje je mišljenje da se uvozom i preprodajom struje i plina zarađuju lukrativna financijska sredstva i da nikome nije u cilju da građani sami proizvode svoju struju dok im energetski koncerni i manji preprodavači mogu prodavati te energente.

Energetska neovisnost jedne zemlje jednako je važna kao i poljoprivredna neovisnost jedne zemlje i dok se u ta dva segmenta ovisi o uvozu nećemo imati bogatu zemlju ni bogate gađane.

U zadnjih 22 godine života u Njemačkoj bavio sam se između ostalog Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.

Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli” i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.

Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.

https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic

Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.

Ugodan dan i lijep pozdrav. Dražen Katić