Prije 30 godina Hrvatska je proglasila nezavisnost i odcjepljenje od tadašnje SFRJ. Hrvatsko iseljeništvo je rame uz rame sa Hrvatima iz Domovine sanjalo 45 godina slobodnu Hrvatsku. Uspostavom Hrvatskog Državnog Sabora, prve Hrvatske vlade te izborom prvog Hrvatskog predsjednika Hrvatska postaje država.
Na prvim parlamentarnim izborima u Domovini, Hrvatsko iseljeništvo dobija i svoju vlastitu izbornu jedinicu (XI.) sa 12 kandidata na listama te naposljetku 12 zastupnika u Hrvatskom Državnom Saboru.
Međutim ta radost nije dugo potrajala. Ubrzo broj zastupnika Hrvatskog iseljeništva se smanjuje na 9, potom na 6 i u konačnici na 3 zastupnika.
Istovremeno Srpska zajednica u Hrvatskoj dobija garantirana 3 mjesta u Saboru, čime se izjednačava u broju mandata sa Hrvatskim iseljeništvom.
Kome je u tim ratnim i poratnim godinama smetalo Hrvatsko iseljeništvo u tolikoj mjeri da mu se sistematski oduzimalo Saborske mandate? To meni do danas nije u potpunosti jasno.
Paralelno zakonodavnoj ide i politička diskriminacija Hrvatskog iseljeništva u području izvršne vlasti. Hrvatsko Iseljeništvo na početku novo utemeljene države dobiva „Ministarstvo Hrvatskog Iseljeništva” što je bio logičan politički potez. Hrvatsko iseljeništvo je na taj način dobilo svoj „Dom”.
Kako su godine prolazile mijenjao se naziv Ministarstva, dok na posljetku Ministarstvo Hrvatskog Iseljeništva nije u potpunosti ukinuto i njegovu ulogu preuzima Državni Ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Hrvatskih iseljenika u zadnjih 6 generacija na svih 5 kontinenata ima oko 4.5 milijuna. Nakon Izraelaca Hrvatski narod je najraseljeniji na svijetu.
Zadnje prebrojavanje stanovništva u Republici Hrvatskoj je pokazalo da u Domovini živi nešto više od 3.8 milijuna Hrvata i pripadnika Nacionalnih zajednica (tzv. Nacionalne manjine). Brojevi jasno govore da izvan Domovine živi više Hrvata nego u Domovini.
Zar jedan Državni Ured može da podmiruje potrebe 4.5 milijuna ljudi?
Da zaposlenici Državnog Ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske rade 7 dana u tjednu i 20 sati na dan ne mogu zadovoljiti potrebe i zahtjeve koje ima Hrvatsko iseljeništvo u Domovini.
Treći apsurdan čin je da od ca. 4.5 milijuna Hrvata izvan Domovine, njih ima nešto više od 600.000 Hrvatsku putovnicu. Čak i ljudi koji su rođeni u Hrvatskoj, odselili se kao mladi u Njemačku, preuzeli Njemačko državljanstvo, ne mogu jednostavno dobiti natrag Hrvatsko državljanstvo. Konkretno imam dva prijatelja koji su rođeni i odrasli u Hrvatskoj, preuzeli Njemačke putovnice, a danas ne mogu dobiti natrag Hrvatsku putovnicu.
Dok sam 22 godine radio i stanovao u Stuttgartu, ponekad sam u našim kafićima čuo razgovore u kojima su bile teme kako su Bošnjaci iz okolice Kladuše i Bihaća dobivali Hrvatske putovnice bez komplikacija, samo na temelju ispunjenog zahtjeva i bez ikakvih provjera, testiranja, učenja Hrvatskog jezika itd. Ne vjerujem da su ti ljudi pričali izmišljene priče jer su na osnovu Hrvatskih putovnica dobili i radne dozvole u Stuttgartu, pretežno u području njege i brige za starijih osoba.
Osobno protiv Bošnjaka nemam ništa, neki su i moji prijatelji u Njemačkoj i u Hrvatskoj. Ono što ne mogu razumjeti je kako Hrvatska država Bošnjaku iz Bihaća daje bez problema Hrvatsku putovnicu, a mome prijatelju koji je rođen u Hrvatskoj nakon više od 10 godina podnošenja zahtjeva i borbe sa papirologijom i birokracijom do danas uskraćuje ponovno primanje u Hrvatsko državljanstvo.
Hrvatski Svjetski Kongres je izračunao da je u vremenu od 1991 – 2011 Hrvatsko iseljeništvo poslalo Domovini, doniralo, poklonilo oko 100 milijardi eura. Od te ogromne količina novca koja iznosi 2 puta više nego ukupni dug Republike Hrvatske nije ostalo ništa. Osobno bi želio znati koji je zid u Hrvatskoj okrečen tim novcem? Ne zanima me koja je škola, bolnica, cesta ili crkva tim novcem izgrađena. Zanima me isključivo okrečeni zid!
Moje iskustvo iz Stuttgarta je pozitivno. Hrvatsko iseljeništvo iz tog grada nikada nije odbilo donacijsku pomoć bez obzira tko je tu pomoć tražio. Hrvati Stuttgarta su pomagali i pomagati će.
Kada se prošećem gradom Karlovcem koji je predivan barokni grad i novo renesansni grad uvijek me ulovi neki oblik tuge. Stare zgrade koji su zaštićeni spomenici kulture se raspadaju. Zgrade u Karlovcu su općenito pune rupa od metaka i gelera, koje do danas nisu pokrpane, a ako su pokrpane vide se mjesta zakrpa jer nitko nije napravio novu fasadu i to nakon 30 poslijeratnih godina.
Hrvatsko iseljeništvo iz Kanade koje se iselilo pretežno iz Karlovačke županije, doniralo je svome kraju mnogo. Rezultati se ne mogu vidjeti.
Što Hrvatsko iseljeništvo želi od Domovine Hrvatske?
Te želje su skromne i mogu se sažeti u par riječi, a to su: zahvalnost, respekt i ukidanje političke diskriminacije.
Prijedlog koji bi bio rasterećujući za financije Republike Hrvatske, mogao bi biti „Model 10+5+5“:
- 10 zastupnika u Saboru po svakoj izbornoj jedinici (samo 120 zastupnika)
- 10 Ministarstava u Vladi RH, uključujući Ministarstvo Hrvatskog Iseljeništva
- Umjesto 20 Župania plus grad Zagreb uvesti „5 Hrvatskih Banovina”
Naravno da takvih modela ima više i svaki model koji bi smanjio ogromne troškove državnog aparata je ispravan, posebno troškove koji proizlaze iz aparata županija, gradova i općina.
Hrvatsko iseljeništvo je bilo do danas „ovca za šišanje” koja se između dvojih izbora pusti da joj vuna poraste, a onda se u vrijeme izbora ošiša na nulu. Političke elite nemaju razumijevanja kako demokršćani tako i socijaldemokrati, Hrvatsko iseljeništvo se koristi isključivo kao „bankomat”.
Nitko otvoreno ne nudi Hrvatima u iseljeništvo Hrvatske putovnice, nitko ne nudi jednak broj zastupnika u Saboru i nitko ne nudi Ministarstvo Hrvatskog Iseljeništva.
Nitko ne nudi definitivno rješavanje duplog oporezivanja mirovina Hrvatskih iseljenika koji su se vratili u Domovinu. Nitko ne nudi fer poreznu stopu na mirovine zarađene izvan Republike Hrvatske.
Hrvatsko iseljeništvo Domovini može pomoći kako financijski, tako i inženjerima, ekonomistima i doktorima znanosti koji su školovanja završili na prestižnim univerzitetima u svijetu. Hrvatsko iseljeništvo nudi svoja praktična i radna iskustva koja su stekli radeći u svjetskim koncernima i jakim industrijskim tvrtkama na svih 5 kontinenata.
Na Domovini je da li će tu pomoć prihvatiti ili će narednih 30 godina tapkati u mjestu.
U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.
Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli” i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.
Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.
https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic
Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.
Ugodan dan i lijep pozdrav. Dražen Katić
Nema komentara:
Objavi komentar