Kada ulovim vremena pogledam na HRT1 televizijsku emisiju „Otvoreno”. Tako je bilo i sinoć, a tema emisije je bila „Poskupljnje energenata (električna energija / plin) od 01.04.2022”.
Pošto sam dugo vremena radio u Stuttgartu u području energetike ova me je tema vrlo zainteresirala kao stručno tako i kao krajnjeg potrošača električne energije.
U emisiji su sudjelovali predstavici vladajućih, predstavici političke opozicije, jedan neovisni analitičar iz područje energetike te predstavnik hrvatskih sindikata.
Emisija je bila za mene vrlo interesantna, ali rasprava je bila puna nedovoljnih ili netočnih informacija te po mnogo čemu nedorečena.
Činjenica je da kako u Njemačkoj, tako i u Hrvatskoj energenti poput električne energije i plina kontinuirano poskupljuju svake godine, a ponekad i dva puta godišnje.
Ono što je mene uvijek u Njemačkoj čudilo je nabavna cijena energenata i prodajna cijena energenata krajnjem potrošaču. Električna energija se kupuje na „Burzama struje”, a u Njemačkoj je takva burza u Leipzgu. Ako imate dovoljno novca možete kupiti električnu energiju u Leipzigu te je preko svoje tvrtke registrirae za energetiku preprodati krajnjem korisniku.
Kada sam ja 2009 počeo raditi u energetici nabavna cijena za industrijsku struju je bila 3 ct / Kwh na burzi u Leipzigu. Mi kao prodavači, prodavali smo tu industrijsku struju po cijeni od 15 ct /Kwh.
Razlika je bla punih 12 ct / Kwh. Kada od tih 12 ct odbijemo troškove i porez te gibitak koji se dogodi transportom struje u električnoj mreži, tvrtci koja je kupila električnu energiju u Leipzigu ima još uvijek ogromna dobit. Kod kupovine struje za domaćinstva te kod kupovine plina za domaćinstva ista je priča. U Njemačkoj je industrijska struja i plin nešto jeftinija od struje i plina koje koristimo u domaćinstvima. U Hrvatskoj je obrnuto.
U Njemačkoj danas postoji preko 1.000 registriraih i ovlašenih preprodavača struje uključujući banke, njemačku poštu, trgovačke lance itd.
Sve te preprodavače struje i plina možete pronaći na internet stranici „Verifox”. Jednostavno ubacite podatke o vašoj potrošnji energije, vaš poštanski broj, a program vam izbaci tada sve cijene mogućih ponuđača pa možete usporediti što vi plaćate i što bi kod drugog ponuđača morali platiti.
Njemačka vlada i Njemačke udruge za zaštitu potrošača stalno apeliraju da građani mijenjaju ponuđača energije i sami time uštede određeni novac za potpuno isti proizvod.
Ja sam sebi osobno 2010 napravio ugovor za električnu energiju za stan u Stuttgartu kod ponuđača „Schweizer Strom” koji proizvodi struju jedino hidroelektranama i kod kojeg sam ugovor zadržao do mog povratnika u Domovinu 2021.
Kada sam napravio ugovor za struju u stanu cijena je bila daleko niža nego kod domaćeg koncerna u državnom vlasništvu EnBW i iznosila je 16 ct/Kwh, ali je za 11 godina mog stanovanja porasla na 30 ct/Kwh.
U sinoćnoj emisiji „Otvoreno” nitko nije ni napomenuo da i u Hrvatskoj postoji pluralno tržište energenata (Struje i plina) i da se ne moraju bezuvjetno energenti kupiti od HEPa.
Električnu energiju i plin kako za industriju, tako i za kućanstva u Hrvatskoj nude neki od slijedećih ponuđača:
1. Hrvatska Elektroprivreda d.d. (HEP)
2. HIDRO-WATT d.o.o.
3. SPIN VALIS d.d.
4. E.ON Energija d.o.o.
5. GEN-I Hrvatska d.o.o.
6. MVM Partner d.o.o.
7. ČEZ a.s.
8. CENTRICA ENERGY TRADING A/S
9. HOLDING SLOVENSKE ELEKTRANE d.o.o.
Ako imamo mali stan od 30 m2 gotovo da se ne isplati svake godine mijenjati ponuđača energije, ali međutim ako stan prelazi 50 m2 može se ipak uštedjeti. Ako imamo privatnu tvrtku koja ima strojeve koji rade na električnu energiju i mjesečni trošak struje je nekoliko tisuća kuna ili nekoliko desetaka tisuća kuna tada obavezno potražite jeftinijeg ponuđača.
Čak se i Hrvatska vlada u mandatu tadašnjeg premijera Milanovića odlučila promijeniti ponuđača električne energije i tako uštedjeti određena financijska sredstva.
Sa plinom bilo za kućanstva ili za industriju je ista stvar. Čak se plinom kod jeftinijeg ponuđača može uštedjeti više nego na električnoj energiji.
Moj praktični savjet je: Ako mijenjate ponuđača energije, tada mijenjajte obadvoje i električnu energiju i plin, bilo da se radi o privatnoj ili industrijskoj potrošnji.
U Hrvatskoj struja i plin stalno posklupljuju zato jer je vlastita proizvodnja kako električne energije tako i plina premalena. U emisiji „Otvoreno” rečeno je da Hrvatska uvozi ca. 28 % električne energije, što nije točno. Hrvatska uvozi (u što se računa i struja iz Krškog) oko 29% električne energije godišnje.
Da bi imali jeftiniju struju moramo se osloboditi megalomanskog uvoza. Naravno i Njemačka uvozi električnu energiju, ali istovremenu ulaže u obnovljive izvore energije i pokušava reducirati uvoz.
Po meni Hrvatska premalo investira u Solarne sustave, kako za proizvodnju struje tako i za proizvodnju tople vode. Jučer je čak voditelj „Otvorenoga” postavio pitanje: „Zašto se novcem koji se troši na uvoz struje ne grade solarne elektrane i ne postavljaju solarni krovovi?”
Odgovor koji je dobio je bio na klimavim nogama.
Upravo strani koncern E.ON nudi fotonaponske sustave za krovove kuća u Hrvatskoj po vrlo atraktivnom modelu.
Par poznanika i ja smo 2012 u Hrvatsku doveli tvrtku iz Baden-Württemberga koja je imala cilj postavljanje fotonaponskih sustava u Hrvatskoj na krovove kuća po modelu „Najma krova”. U Slavoniji su postavljeni solarni paneli na kuće u dva sela. Nakon toga HEP je blokirao daljnji otkup struje pod objašnjenjem da je mreža električne energije pre slaba i da ne može podnijeti toliki protok električne energije. Vlasnik tvrtke je nakon toga pokupio stvari i vratio se u Njemačku.
Istina je da je mreža distribucije električne energije u Hrvatskoj u vlasništvu HEPa zastarjela i da treba oko 6 milijardi eura da bi se modernizirala te tako podnijela veći protok električne energije. Međutim u Hravtskoj ne postoji politička volja za rješavanjem te problematike.
„Rješenje” vladajućih za pomenutu problematiku u jučerašnjoj emisiji „Otvoreno” je bilo građanima slabijeg socijalnog statusa izdati tzv. „Vaučere” kojima bi pokrili jedan dio troškova za energente.
Nitko nije ni spomenuo da bi se tim građanima ako imaju vlastite kuće mogli ponuditi fotonaponski sustavi „u najam” čime bi smanjili svoj mjesečni račun za električnu energiju, a nakon određenog broja godina bi postali potpuni vlasnici takvog solarnog sustava.
Moje je mišljenje da se uvozom i preprodajom struje i plina zarađuju lukrativna financijska sredstva i da nikome nije u cilju da građani sami proizvode svoju struju dok im energetski koncerni i manji preprodavači mogu prodavati te energente.
Energetska neovisnost jedne zemlje jednako je važna kao i poljoprivredna neovisnost jedne zemlje i dok se u ta dva segmenta ovisi o uvozu nećemo imati bogatu zemlju ni bogate gađane.
U zadnjih 22 godine života u Njemačkoj bavio sam se između ostalog Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.
Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli” i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.
Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.
https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic
Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.
Ugodan dan i lijep pozdrav. Dražen Katić
Nema komentara:
Objavi komentar