petak, 22. svibnja 2015.

ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE



Ovu temu započinjem citiranim tekstom iz moje prethodno objavljene knjige Posljednja ruža hrvatska":
Pojam održivog razvoja prvi puta je zabilježio 1713. u svome djelu "Sylvicultura oeconomica" Hans Carl von Carlowitz u kome govori da"..samo toliko šume smije biti iskrčeno koliko može kroz plansko pošumljavanje ponovo narasti"!
Drugim riječima održivi razvoj znači da smijemo samo toliko eksploatirati obnovljive resurse (sirovine) da se mogu sigurno obnoviti.
Prva međunarodna definicija "održivog razvoja" zabilježena je 1987. u završnom dokumentu UN-a, nazvanom "Naša zajednička budućnost", više poznatom kao "Brundtlandovo izvješće", u kome se navodi: (slobodni prijevod sa njemačkog) ..."Razvoj koji će imati budućnost znači da sadašnja
generacija zadovolji svoje potrebe na način da ne ugrožava mogućnost budućih generacija da i one zadovolje svoje potrebe."
Održivi razvoj se sastoji od tri komponente i vrlo je bitno da su one u ravnoteži:
1. Ekonomska komponenta
2. Socijalna komponenta
3. Ekološka komponenta
Ako bilo koja od tri komponente nadvlada, oslabiti će ostale dvije. Naš planet se nalazi u ravnoteži, a mi to stanje ravnoteže moramo samo podržati.
Održivi razvoj, odnosno održiva eksploatacija je posebno bitna za sirovine koje se sporo obnavljaju, a tu pripada iskorištenje nafte i plina, eksploatacija prašuma, iskorištenje ugljena, iskorištenje radioaktivnih ruda. Mi smo potrošili već danas sirovine budućih generacija tako da moramo radikalno promijeniti način razmišljanja, način proizvodnje, ali i potrošnje dobara i usluga.
Kod održivog razvoja vrlo je bitno voditi računa o racionalnoj upotrebi pitke vode u domaćinstvu i industriji.
Neškodljiva industrija i ekološka poljoprivreda trebaju biti temelj razvoja naše civilizacije. Pored toga ravnopravnu ulogu moraju igrati proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, kao i promet održivim prijevoznim sredstvima (električni automobili, hibridna vozila, električni bicikli, električni motocikli, te električna plovila).

Održivi razvoj podrazumijeva također i jedan poseban način življenja svakog od nas. Umjereno korištenje mesnih proizvoda, racionalna upotreba pitke vode u domaćinstvu, kupovina domaćih, a ne uvoznih proizvoda, minimiziranje kupljene ambalaže, isključivanje "stand-by" modusa za električne uređaje prilikom odlaska na spavanje, korištenje štedne rasvjete (LED) itd.
Također svaki fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije i za grijanje su doprinos održivom razvoju!
Održivi razvoj znači i ponekad ostaviti automobil na parkiralištu ili u garaži, te otići u kupovinu biciklom ili pješice.
U zadnjih 200 godina potrošili smo resurse budućih generacija, doveli zemlju do globalnog zagrijavanja i prouzročili efekt staklenika. Klima se na planetu poremetila."
U zemljama Europske Unije pojam održivog razvoja vrlo je poznat i raširen. U najmanju ruku teoretski. Međutim prakticiranje održivog razvoja ide nešto teže.
Statista" (www.statista.com) nam pokazuje koje 4 europske zemlje proizvode skoro 2/3 ukupnog elektrootpada u Europskoj Uniji (podaci iz 2010. godine):
Njemačka 22,2%
Italija 16,6%
Velika Britanija 13,7%
Francuska 12,4%
Elektrootpad se najčešće izvozi u afričke zemlje gdje se reciklira te nereciklirani dio spaljuje ili ostavlja odbačen u prirodi. Na taj način se pridonosi "ne-održivom" razvoju našeg planete.



Statista" nam dalje pokazuje koliko se često potrošač kod kupovine hrane ili pića odlučuje za kupovinu proizvoda iz održivog uzgoja (Njemačka 2009.):
Uvijek – 3%
Često – 24%
Ponekad – 40%
Rijetko – 19%
Nikad – 14%
Statista" obrađuje i razmišljanje mlade generacije u Europskoj Uniji postavljajući slijedeće pitanje:
Da li si ikad razmišljao da li tvoj način života ili općenito ponašanje našeg društva može imati negativne posljedice za druge ljude ili za prirodu?
Da, o tome sam već razmišljao – odgovorilo je 64% mladih ispitanikaNe, o tome još nisam razmišljao – odgovorilo je 34% mladih ispitanikaBez odgovora – odgovorilo je 2% mladih ispitanika
Statista" nam dalje prikazuje koliko nam je kao potrošačima bitno kod kupovine proizvoda da proizvodi dolaze iz održivog uzgoja, odnosno ekološke proizvodnje (podaci 2014.):
Dječja hrana – 37%
Meso, riba, salama – 29%
Voće i povrće – 27%
Kruh i peciva – 26%
Gotova jela – 25%
Mliječni proizvodi – 21%
Razna pića – 16%
7
Hrana za životinje – 15%
Proizvodi za njegu tijela – 14%
Proizvodi za higijenu – 14%
Proizvodi za domaćinstvo – 8%
Ostali prehrambeni proizvodi – 16%
Tražeći po internetu teme koje službeno obrađuju održivi razvoj u Republici Hrvatskoj naišao sam na slijedeće:
  1. Na službenoj stranici Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH stoji:
    Republika Hrvatska je podržala Agendu 21 i Plan djelovanja koji su usvojeni 1992. na Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju, te preuzela obveze koje proizlaze iz Milenijske deklaracije i Milenijske razvojne ciljeve usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 2000. Republika Hrvatska sudjelovala je i na konferenciji UN-a o održivom razvoju 2012. godine i podržala je zaključni dokument konferencije
    „Budućnost kakvu želimo".
    http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/globalne-teme/odrzivi-razvoj/
2. Službena stranica Ministarstva turizma RH:
Predstavljen regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi"

ZAGREB, 4. 3. 2014.
U prostorijama Ministarstva turizma predstavljen je regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi", kojega u Republici Hrvatskoj provodi Hrvatski centar za čistiju proizvodnju, a pod pokroviteljstvom UNIDO-a (Organizacija UN-a za industrijski razvoj - United Nations Industrial Development Organisation), što je dio krovnog projekta „Jačanje regionalne suradnje i umrežavanja s ciljem osnaživanja suradnje i promicanja prijenosa znanja te prilagodbe resursno i energetski učinkovite proizvodnje (RECP) u zemljama Jugoistočne Europe". Više možete vidjeti pod slijedećim linkom: http://www.mint.hr/default.aspx?id=12926
Održivi razvoj ne možemo promatrati poput trenda ili prolazne mode. On nije filozofija ili politika. Održivi razvoj je način življenja svakog od nas.
Održivi razvoj je put kojim spriječavamo destrukciju i uništenje planeta na kome živimo. To je put koji omogućava racionalno korištenje sirovina, put koji učvršćuje i podupire međugeneracijsku solidarnost.
Održivi razvoj nas udaljava od masovne (megalomanske) proizvodnje proizvoda i dobara, ali nam istovremeno omogućava umjereno i dugoročno uživanje u „potrebnim" proizvodima i dobrima.
Prakticiranje održivog razvoja započinje već u vrtiću, nastavlja se u školi, kasnije u tvrtci ili koncernu, a kruna takvog načina življenja postiže se u trećoj dobi.



Održivi razvoj u Republici Hrvatskoj ima vrlo veliku važnost kako u području očuvanja prirodnih ljepota, racionalnom korištenju prirodnih resursa, tako i u području brige i zbrinjavanja starijih i nemoćnih osoba, zapošljavanju mladih te brizi za predškolsku generaciju.

Ekonomija Republike Hrvatske nalazi se trenutačno na samome dnu. Daljnji pad ekonomije doveo bi do nelikvidnosti države i državnog bankrota.
Vrlo važno pitanje za sve nas je: Kako pokrenuti ekonomski razvoj Republike Hrvatske?
Ekonomiju Republike Hrvatske možemo usmjeriti u pravcu "Održive ekonomije" ili je dalje držati na kursu "Klasične neoliberalne ekonomije" koja se polako samourušava. Održiva ekonomija ima u Hrvatskoj potencijal, preduvjete i perspektivu.
Održivu ekonomiju možemo sagledati kroz slijedeći primjer!
Tvornica "XY" bavi se proizvodnjom proizvoda i na taj način sudjeluje u ekonomskom razvoju Republike Hrvatske. Zapošljava 50 radnika koji stanuju u bližoj okolici tvornice. Tvornica za proizvodnju proizvoda koristi sirovine iz Republike Hrvatske premda ih nešto skuplje plaća od sirovina iz uvoza. Gotove proizvode visoke kvalitete većinom izvozi u Europu, Aziju i Ameriku. Jednim dijelom tvornica proizvodnjom pokriva i potrebe Republike Hrvatske. Tvornica "XY"ostvaruje svake godine dodatnu dobit. Dodatna dobit se investira u daljnji razvoj, kupovinu najmodernijih strojeva i opreme, te socijalne projekte. Tvornica ima vlastiti vozni park od 5 automobila srednje klase od kojih su dva "Smarta na električni pogon". U augustu 2014. tvornica je zbog izuzetno dobrog poslovanja ostvarila nadprosječnu dobit (ekstra profit). Jedan dio te dobiti podijeljen je recipročno na sve zaposlenike tvornice. Na taj način je omogućeno da "roditelji zaposlenici" mogu svoju djecu nesmetano opskrbiti sa školskim knjigama i priborom za novu školsku godinu.
Prošle godine tvornica "XY" je financijski pomogla dovršenje gradskog vrtića. Na taj način je roditeljima zaposlenicima, ali i drugim građanima otvorena dodatna perspektiva u zbrinjavanju djece najmlađe dobi. Tvornica isplaćuje redovito plaće svojim zaposlenicima. Bolovanja radnika su gotovo na minimumu. Tvornica "XY" financijski nagrađuje svoje radnike u području inovacija i unapređenja tehnološkog procesa.
Proizvodi tvornice u skladu su sa svim europskim i svjetskim standardima. Posebno se pažnja poklanja ekološkoj komponenti proizvedenih proizvoda, te zaštiti radnika na radu i zaštiti okoliša.
Tvornica "XY" planira za iduću godinu od ostvarenog profita financirati mali "Eko park" koji bi bio na uživanje građanima i zaposlenicima tvornice. O održavanju parka brinuli bi se članovi obližnje ekološke udruge.
Navedeni primjer tvornice "XY" koja sudjeluje u Održivoj ekonomiji je naravno modificiran. Međutim on jasno pokazuje da pored ekonomske komponente (profit), tvornica ostvaruje socijalnu komponentu (financijsko nagrađivanje radnika, proporcionalnu raspodjelu ekstra dobiti, zufinanciranje gradskog vrtića, planirana izgradnja "Eko parka"), te jasno izraženu ekološku komponentu (ekološko proizvedeni proizvodi, zaštita okoliša)!
Iz navedenog primjera jasno je vidljivo da Održiva ekonomije nije "nemoguća misija". Ona nudi perspektivu kako sadašnje tako i nadolazećih generacija. Održiva ekonomija ne uništava prirodu već se pažljivo koristi njenim resursima. Ona se brine za svoje zaposlenike i sugrađane. Održiva ekonomije nije megalomanska proizvodnja proizvoda već redovita isporuka naručenih proizvoda. 
 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.
P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28 TOČAKA PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA NAŠE NEZAVISNE LISTE "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI" ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!



četvrtak, 21. svibnja 2015.

Otkriveno kako su prodane hrvatske zlatne rezerve + KOMENTAR

Citirani tekst iz internet portala "Poslovni.hr", dana 21.05.2015

"Raspadom SFRJ, Hrvatska je naslijedila zlatne rezerve koje je Hrvatska narodna banka prodala za vrijeme mandata Željka Rohatinskog.
Detalje prodaje zlata, Vlada RH otkrila je u sklopu odgovora na pitanje saborskog zastupnika Gorana Marića.
Kako Vlada navodi u pismenom odgovoru, sredinom travnja 2001. godine, Republika Hrvatska je nakon postignutog sporazuma o podjeli dijela imovine bivše SFRJ, pohranjenog u Banci za međunarodna poravnanja u Baselu (BIS), postala vlasnica 13,127 tona zlata koje je, knjiženo je po njegovoj tržišnoj vrijednosti na dan priljeva, tj. 13. lipnja 2001. godine, u iznosu od USD 114.939.321,71, odnosno 272,35 dolara po unci.
"Budući da zlato na gore navedenim računima (po viđenju) ne nosi nikakav prinos Direkcija za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću HNB-a kontaktirala je Swiss National Bank, BIS i Bank of England, te komercijalne banke (Credit Suisse FB, UBS, Deutsche bank i Rabobank) s namjerom plasiranja zlata u kratkoročne depozite. Kako se tržište depozita zlata nalazi u Londonu, zlato locirano u New Yorku i Bernu premješteno je u London, te se zajedno sa zlatom lociranim u Londonu deponiralo kod BIS-a na rok od 2 mjeseca. Na taj je način po dospijeću depozita svo zlato HNB trebalo biti locirano u Londonu".
"Depoziti u zlatu plasirani su u dva navrata po ukupno tri iznosa, sa istim datumom dospijeća, 25. rujna 2001. godine. Prvo je dan depozit sa računa u Londonu, a zbog potrebne najave izvršenja transakcije zlato sa računa u Bernu i New Yorku imalo je datum namirenja 3 radna dana kasnije. Kamata na plasirane zlatne depozite obračunata je u dolarima po cijeni koja je bila aktualna na dan ugovaranja transakcija 20. srpnja 2001. godine, 268,10 dolara za uncu, a po dospijeću je isplaćena na dolarski račun HNB na FED-u."
Prodaju međunarodnih pričuva iz Vlade pojašnjavaju time što HNB tada nije bio zaštićen u slučaju pada cijene, te da je nemoguće predvitjeti kretanje cijene zlata, dok se kod instrumenata s fiksnim prinosom može procijeniti dobit u budućem razdoblju.
"Dana 22. kolovoza 2001. godine donijeta je odluka o prodaji zlata iz portfelja međunarodnih pričuva sa "forward" valutom 25. rujan 2001. godine, kada su dospijevali depoziti deponirani kod BIS-a. Direkcija za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću HNB-a je, uz prethodnu analizu, predložila da se za donji limit prodaje postavi cijena od 276 dolara po unci. Ta je cijena osiguravala prinos u razdoblju držanja zlata od preko 5 posto, što je, s obzirom na kamate dolarskog tržišta novca koje su se u tom razdoblju nalazile na razini nižoj od 4 posto, predstavljalo zadovoljavajući prinos. Uz to je potrebno naglasiti da portfelj HNB nije bio zaštićen u slučaju pada cijene zlata. Naime, cijena zlata ima volatilnost bitno veću od okvira unutar kojeg se nalaze sve ostale investicije međunarodnih pričuva HNB, a prinos zlata u bilo kojem razdoblju može biti i negativan. Drugim riječima, zlato nema nikakvu očekivanu dobit, već njegova cijena fluktuira ovisno o mnogobrojnim tržišnim faktorima koje je nemoguće predvidjeti. S druge strane, portfelju instrumenata s fiksnim prinosom (depoziti, reverse repo sporazumi, obveznice i sl.) može se procijeniti dobit u određenom budućem razdoblju, a mogućnosti gubitka de facto nema".
"Nadalje, eventualna dobit ostvarena mogućim porastom cijene zlata ide direktno u Kapital HNB-a i nije uplativa u državni proračun, dok se zarada po kuponima i kamatama na depozite te obveznice, kao i realizirana zarada po ulaganjima u instrumente s fiksnim prinosom može uplatiti u državni proračun", navodi se u odgovoru Vlade.
Zlato je prodano s datumom 25. rujna 2001. godine, a prodajna cijena je iznosila 277,78 dolara za uncu.
Osim toga, Hrvatskoj je u procesu sukcesije, temeljem dokumenata potpisanih u lipnju 2004. i svibnju 2005. godine, pripao i 23-postotni udio u zlatu koje je bilo pohranjeno kod središnje banke Francuske i poslovne banke Credit Suisse, Zurich. To zlato je, kako navodi Vlada prodano po nalogu Ministarstva financija, u čijoj je ingerenciji raspolaganje imovinom bivše SFRJ, a na čijem čelu je tada bio Ivan Šuker.
"Prodaja zlata obavljena je 29. studenoga 2005. godine i to: 42.494,396 unci zlata prodano je za 21.058.097,94 USD po cijeni od 495,55 USD te 20.350,758 unci za 10.096.011,04 USD po cijeni 496,1 USD. Prodajom tog zlata Republika Hrvatska ostvarila je ukupno 31.154.108,98 USD.", stoji u odgovoru Vlade saborskom zastupniku Ivanu Mariću."

KOMENTAR:

Od 2005. godine pa sve do zakljucno kraja 2013. godine cijena zlata je kontinuirano rasla. Bolje receno cijena zlata kontinuirano raste od 1900 godine kada je unca iznosila ca. 20 $. Danas unca iznosi 1.084,25 eura. Da se bolje razjasni jedna unca zlata je teska nesto vise od 31 grama. 

Zlatne rezerve svake drzave ne sluze za trgovinu ili spekulaciju. Pogotovo ne posto one nisu u vlasnistvu jedne vlade, jedne politicke frakcije vec u vlasnistvu cijelokupnog naroda te drzave. Prodajom zlata 2005. godine tadasnja vlada RH zaradila je 31.154.108,98 USD. Ako pomnozimo prodanu kolicinu zlata sa danasnjom vrijednoscu unce vidljivo je da je to bio los poslovni potez. 

Medjutim da zlato nije u vlasnistvu jedne politicke frakcije vec hrvatskoh naroda moze se reci da je 2005. godine prodana imovina hrvatskog naroda ne pitajuci narod da li on to uopce zeli. 

U svakoj zemlji u svijetu zlatne rezerve su oslonac i baza financijskog sustava te pokrice papirnog i metalnog novca. Drzavno zalato se ne prodaje, ono se kupuje u momentima kada je niska cijena zlata i kada se iz drzavnog proracuna moze izdvojiti nesto novca za kupnju certificiranog cistog zlata. 

To sto je ucinjeno moze se okarakterizirati kao kriminalno djelo na najvisem nivou, posto je u to vrijeme prodaju izvrsila drzava uz odobrenje ministarstva financija. 

Nasa nezavisna lista "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI" izlazi na dolazecim parlamentarnim izborima sa svojim kandidatima i 28 tocaka predizbornog programa. Nas program je domoljuban, ekonomski, ekoloski i socijalan. Vise o nasem programu mozete vidjeti pod slijedecim linkom. 

Ugodan dan. Drazen Katic 
 

Hrvatska pri vrhu europskih zemalja po kvaliteti vode za kupanje + KOMENTAR

Citirani tekst je iz internet portala "Poslovni dnevnik", dana 21.05.2015


"Po kvaliteti vode za kupanje Hrvatska je pri vrhu europskih zemalja, no ipak nema toliko čisto more kao Cipar, Malta i Grčka, proizlazi iz studije o kvaliteti vode za kupanje u 2014. koju je jučer objavila Europska komisija.
Kako piše Večernji list, u Hrvatskoj je na 94 posto lokacija (testirano 918 morskih i 27 plaža u unutrašnjosti) zaključeno da je voda "izvrsne kvalitete" za kupanje, dok je na Cipru i Malti takvih lokacija bilo 100 posto, a u Grčkoj 97%.
Hrvatski prosjek kvari činjenica da je na 2,5% testiranih lokacija voda za kupanje bila "dovoljne", a ne "izvrsne" kvalitete, dok je na 0,3% (tri lokacije koje nisu imenovane) zaključeno da je voda loše kvalitete ili da nije u skladu s prihvatljivim vrijednostima."

KOMENTAR:

Voda kao prirodni resurs je najjaci fizicki/financijski proizvod Republike Hrvatske u buducnosti. Nasa zemlja je treca u Europi po izvorima pitke vode. Kako taj resurs postaje iz dana u dan sve skuplji, a nerijetko vec kosta litra vode vise od litre nafte lako ja zakljuciti koliko je on vazan za nasu zemlju. 

Privatizacija izvora pitke vode i daljnje izdavanje koncesija na te izvore moraju se automatski zaustaviti. Voda je temeljno ljudsko pravo i pripada svakom stanovniku Republike Hrvatske, a ne privatnim koncernima. U daljnjoj fazi Republika Hrvatska treba otkupiti natrag prodane izvore pitke vode od velikih koncerana. O kakvoci vode za kupanje treba voditi takodjer paznju, posto nam ona utjece direktno na bruto drustveni proizvod koji ostvarujemo od turizma.

Nasa nezavisna lista "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI" je u svom predizbornom programu sacinjenom u 28 tocaka posebnu paznju posvetila izvorima pitke vode u hrvatskoj. Vise o nasem predizbornom programu mozete vidjeti pod slijedecim linkom. 

Ugodan dan. Drazen Katic
 

srijeda, 20. svibnja 2015.

Panika na Prisavlju: Dnevnik HRT-a najlošiji po gledanosti u povijesti + KOMENTAR

Citirani tekst je iz internet portala "Direktno Hr", dana 20.05.2015

"Panika je na Prisavlju, kaže insider direktno.hr-a. Prestižni proizvod svake javne televizije, središnja informativna emisija - u ovom slučaju Dnevnik HRT-a, pao je neki dan na 4% gledanosti AMR (Od ukupnog broja stanovništva RH).
Đurica Drobac, svjedoči insider direktno.hr-a, prvi je javno progovorio o tome na kolegiju. Lamija Alečković i Dragan Nikolić neko su vrijeme tajili tu informaciju, a to je najniža gledanost u povijesti.
I Dnevnik je najlošiji u povijesti, slažu se mnogi medijski stručnjaci, ali svojim prebacivanjem na neki drugi program, evidentno to pokazuju i gledatelji. Čak su RTL-ove informativne emisije, po posljednjim podacima, prestigle HTV-ove.
Podsjetimo se, kad je termin 'Dnevnika' premješten na 19 sati, najavljivan je pohod prema 15% i prvom mjestu po gledanosti. Informativni program je u rasulu, a cenzura koja vlada Milanovićev je rukopis, objašnjavaju insideri s Prisavlja.
"Pet dana nisu obavili film o ministru Orsatu Miljeniću i zapošljavanju preko veze stranačke članice. Da zaštite sebe, opet će smijeniti druge i baciti ih u geto. Samo su SDP-ovi aktivisti zaštićena vrsta: Mikleušević, Alfier...", objašnjava insider.
Gledanost i pozicija ozbiljno ugroženi
Po podacima koje je objavila u veljači ove godine sama HRT, Dnevnik HRT-a dvije subote zaredom bio najgledanija informativna emisija na svim televizijama i sa 642.506, odnosno 584.234 gledatelja imao je veću gledanost od dotad, duže vrijeme, nedostižnog Dnevnika Nove TV.
Prema tim podacima javne radiotelevizije, Dnevnik HRT-a prikazan 10. siječnja imao je gledanost od 15,7 posto, onaj od subote 17. siječnja 14,3 posto, da bi gledanost u subotu 24. siječnja pala na 13,3 posto kada je Dnevnik HRT-a s 543.140 gledatelja bio druga najgledanija informativna emisija. Tada je dnevnik išao u normalnom, tradicionalnom terminu, u 19:30 sati.
Mnogi su medijski stručnjaci upozoravali da promjena termina neće donijeti ništa dobro, jer je sadržaj Dnevnika loš i negledljiv u bilo kojem terminu, kao ni produžavanje na sat vremena, jer je ipak bolje pola sata "agonije" nego cijeli sat.
Jučer je, primjerice, poslovično posljednji, RTL-ov dnevnik pretekao HRT-ov, a skupa su imali 50 tisuća manje gledatelja nego Dnevnik Nove TV.
"Na potezu je Uprava, možda autore "uspješnog" novog Dnevnika koji je dosegnuo povijesno dno treba nagraditi ", kaže insider s Prisavlja."

KOMENTAR:

Mislim da je veliki problem pomicanje dnevnika sa 19.30 na 19.00 sati. Ljudi su se navikli vec godinama gledati dnevnik u isto vrijeme i tesko se prilagodjavaju na promjenu. Posebice je dnevnik u 19.00 sati nepovoljan u ljetno vrijeme kada je dug dan. Malo tko se moze prisiliti da u 19.00 sati  bude ispred televizije. 

Opcenito smatram da HTV kao drzavna televizija mora biti politicki objektivna i ne zastupati niti jednu politicku opciju kako pri izboru emisija tako i po izjavama koje daju televizijski voditelji. Poraditi na raznolikosti programa na HTV1 takodjer je bitna stavka. Vise znanstvenih emisija iz kojih djeca mogu puno nauciti, a manje sapunica bilo bi za sve bolje. 

Nasa nezavisna lista "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI" je od 28 tocaka predizbornog programa predvidjela tocku: "Nadopuna dnevnika HRT1 od 10 minuta vijestima iz Iseljene Hrvatske". Samim time bi gledaoci dobili siri spektar informacija, a HRT1 bolju gledanost. 

Vise o programu nase nezavisne liste mozete pogledati pod slijedecim linkom. 

Ugodno vecer. Drazen Katic 
 http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

Sufinancira se kupnja bijele tehnike, subvencija stiže u roku od 15 dana + KOMENTAR

Citirani tekst je iz online portala "Poslovni hr", dana 20.05.2015

"Ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović gostovao je u emisiji Hrvatskog radija 'A sada Vlada', piše HRT.
Vezano za projekte energetske učinkovitosti i sufinanciranje Ministarstva za kupnju energetski učinkovite bijele tehnike, ministar je izjavio da su to programi energetske učinkovitosti, programi Vlade od kojih građani mogu imati izravne koristi.
'Mi to radimo zbog smanjenja pritiska na okoliš. Jedan veliki dio potrošnje električne energije dolazi od tih uređaja i mi želimo da oni budu visoko energetski. Želimo skrenuti pozornost kupcima da treba voditi računa o energetskom razredu pri kupnji električnih uređaja. Ta investicija, koja se u početku čini nešto višom, poslije se isplati', rekao je.
'Poticaji će se moći ostvariti kod trgovaca, a akcija počinje u prvom tjednu lipnja. Postojat će popis uređaja na koje se može ostvariti popust. Trgovac će kupcima dati sve obrasce koje mora ispuniti, a ako je sve u redu, subvencija će doći u roku od 15 dana. Riječ je o subvenciji od oko 800 kuna po uređaju. Odaziv je dobar, zanimanje građana veliko', dodao je Zmajlović.
Ministar Zmajlović komentirao je i sufinanciranje nabave ekološki prihvatljivijih vozila građanima i tvrtkama.
'Krenuli smo prošle godine s javnim pozivom, interes je bio velik, u nekoliko tjedana je kompletan budžet bio potrošen. I u ovoj je godini taj javni poziv ponovno zatvoren u roku od nekoliko mjeseci zbog velikog interesa. Nama je cilj da postupno mijenjamo strukturu voznog parka u Hrvatskoj. Cilj nam je i čišći zrak', izjavio je.
Kad je riječ o energetskoj obnovi obiteljskih kuća, ministar je rekao da se stvari pomiču naprijed, i to znatno.
'Imamo 3-5 puta veći interes nego lani. Lani su građani bili skeptični, nisu bili sigurni mogu li ostvariti taj poticaj. Dvije trećine građana nije moglo ostvariti poticaj za obiteljsku kuću. To smo odlučili promijeniti i pojednostavniti proces prijave i ostvarenja poticaja. Svi građani, bez obzira na to gdje žive, u kojem dijelu Hrvatske, mogu ostvariti opticaje. Poticaji su od 40% do 80%, to ovisi na kojem području se kuća nalazi. Najveći poticaji idu na područja visoke državne skrbi', naglasio je Zmajlović.
Ove godine smo osigurali novac za oko 10.000 obiteljskih kuća, nastojat ćemo držati taj tempo idućih 7 godina kako bi se sve zgrade i kuće obnovile."

KOMENTAR:

Pozdravljam akciju ministarstva zastite oklisa. Naravno da stari uredjaji trose daleko vise elektricne energije nego novi. Samim tim indirektno utjecu na daljnje zagadjenje naseg planeta. Direktno gradjani koji imaju stare elektricne uredjaje u domacinstvu placaju visoku ratu struje te na taj nacin dodatno opterecuju mjesecni budzet. 

Nadam se da ce takovih akcija u Republici Hrvatskoj biti vise. Mozda za nekoga 800 kuna po uredjaju nije puno, medjutim ako imamo dotrajali uredjaj i zeljeli smo ga tako i tako zamjeniti novim, 800 kn ce biti lijep dzeparac za familiju bar u tome mjesecu. 

Nasa nezavisna lista "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI" izlazi na slijedecim parlamentarnim izborima sa 28 tocaka programa pred javnost. Od tih 28 tocaka, 7 tocaka je posveceno ekoloskom dijelu programa. Vise o nasem programu mozete vidjeti pod slijedecim linkom. 

Ugodan dan. Drazen Katic 
 

PUT HRVATSKOG VOJNIKA



Hrvati su oduvijek bili vojnici.
Tražeći po internetu teme koje govore o vojnom sudjelovanju Hrvata u prošlosti naišao sam u „Wikipediji“ na sljedeći tekst:
„U krajeve rimskih provincija Dalmacije i Panonije Hrvati su se doselili u drugoj polovici 6. i prvoj polovici 7. stoljeća zajedno s vojnim osvajanjima Avara, napose nakon pada Sirmiuma (582.) i Salone (614.).

Bizanski car Heraklije, želeći se suprotstaviti osvajanjima Perzijanaca i Avara zove u pomoć Hrvate, koji zajedno s Bizantom 626. pobjeđuju Avare kod Carigrada.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_prije_Hrvata
Hrvatske vojnike možemo dalje pratiti u nadolazećim stoljećima.
Turski filozof Kjafija u svojoj knjizi „Uredba svijeta“ opisuje Hrvate kao ratnike i junake. On savjetuje Turcima da od Hrvata uče ratno umijeće ukoliko žele pobjeđivati.
Turci su cijenili hrabrost i viteški duh Hrvata. Za vrijeme Osmanijskog carstva sa hrvatskih područja „odvedena“ hrvatska djeca su započinjala u Turskoj život i vojnu izobrazbu „Janjičara“.
Janjičari su bili elitni dio osmanijske vojne sile. Osim prestižne vojne sile predstavljali su i političku moć. Janjičari su 1687. godine u Istambulu svrgnuli sa prijestolja sultana Mehmeda IV.

U stogodišnjem ratu Hrvata protiv Osmanijskog carstva, u drugoj polovici 15. stoljeća, rat se prenio iz okupirane Bosne u Hrvatsku. Osmanlije su redom zauzeli: Blagaj na Sani, Počitelj na Neretvi, te Herceg-Novi.
Hrvati su 1491. godine pobijedili Tursku vojsku koja se vraćala s pohoda u Kranjskoj. Tek dvije godine kasnije hrvatsko plemstvo je podnijelo teški poraz u „bitci na Krbavskom polju“.
Međutim, poraz na Krbavi je bio tek početak stogodišnjeg obrambenog rata Hrvata protiv Osmanlijskog carstva.
Dok su Osmanlije osvojili Carigrad, srušili Bizantsko carstvo i pokorili brojna kraljevstva, Hrvati su u 100 godina izgubili samo 50 kilometara u dubini svog prostora.
Otpor Hrvata pod vodstvom Nikole Subića Zrinskog u bitci kod Sigeta (1566.) iscrpio je Osmanijsku vojnu silu i tako spasio Beč.
Osmanlijska vojska je doživjela konačni poraz 1593. godine kod Siska na ušću Kupe u Savu. Bila je to dotad najveća pobjeda kršćanske vojske i godina propasti za Osmanlije, poglavito poturčene Bošnjake, te najveći uspjeh hrvatskog bana Tome Erdödyja.




Dok sam radio 2008. godine u Gradskom arhivu u Stuttgartu jedan me radni kolega upitao: „Znaš li Dražene da su se Hrvati u 30-godišnjem ratu u ovim krajevima borili na strani katolika ali i na strani protestanata?“

Manje mi je bilo poznato da su naši vojnici kao plaćenici služili obadvije zaraćene strane.
U 30-godišnjem ratu (1618.-1648.) je na zahtjev kardinala Richelieua vitez Bonnet ustrojio od hrvatskih jahača lako konjaništvo.
Hrvatsko se konjaništvo pod zapovjedništvom generala Albrechta von Wallensteina proslavilo u brojnim bitkama, posebice u bitkama kod Lützena i kod Nördlingena.




Francuski kralj Louis VIII (kralj od 1223. -1226.) dao je osnovati gardu „Royal cravatos“ koja je bila sačinjena od Hrvata koji su nosili marame oko vrata.
Početkom 19. stoljeća u Francuskoj je od Hrvata osnovana „Regiments croats“!
Francuski vojskovođa i car Napoleon Bonaparte je u svojoj vojsci imao četiri hrvatske pukovnije koje su ustrojene izmedju 1811. i 1813. godine:

Prva je nosila naziv „1er Regiment d`Infanterie Provisories Croate“
Druga je nosila naziv „2e Regiment d’Infanterie Provisories Croate“
Treca je nosila naziv „3e Regiment d’Infanterie Provisories Croate“
Cetvrta je nosila naziv „4e Regiment de Chasseurs Illyriens“

Bonaparte je jednom rekao svom generalu Marmontu: „Hrvati su najbolji vojnici na svijetu. Kada bih imao samo 100.000 Hrvata osvojio bih čitav svijet!“
Povlačenjem napoleonove vojske iz Rusije dvije trećine Hrvata izgubilo je život. Sve četiri hrvatske pukovnije raspuštene su 1813. godine.



Početkom prvog svjetskog rata Austrougarska vojska je bila ustrojena od tri vojne formacije:
1. Zajednička carsko-kraljevska vojska
2. Austrijsko domobranstvo
3. Mađarsko domobranstvo

U Mađarskom domobranstvu je bila i jedna divizija Hrvatskog domobranstva.
U prvom svjetskom ratu (1914. – 1918.) hrvatski vojnici su ratovali na strani Austrougarske i Njemačke protiv Velike Britanije, Francuske i Rusije.
Hrvati su se borili na tri fronte.

Poznate bitke u kojima su velik doprinos dali Hrvati bile su: bitka u Galiciji i Bukovini, te bitka na Sueskom kanalu.
U to vrijeme Austrougarska vojska je imala 315 generala i 17 admirala, od kojih su bili 30 hrvatski generali i 2 hrvatska admirala.

Hrvatski feldmaršal Svetozar Borojević je 1918. godine izjavio povijesnu rečenicu: „Hrvatska da, Jugoslavija ne!“

U drugom svjetskom ratu Hrvatski vojnici su se borili na strani „Trećeg Reicha“.
Nakon proglašenja NDH, 10. travnja 1941. bivši pukovnik austrougarske vojske Slavko Kvaternik (tadašnji zamjenik Ante Pavelića) potpisao je „Zakon o osnutku vojske i mornarice Države Hrvatske“!
Prvi službeni naziv je bio „Vojska Države Hrvatske“, no već je 16. travnja 1941. taj naziv je promijenjen u „Hrvatsko domobranstvo“.
Ante Pavelić je nakon preuzimanja vlasti odlučio stvoriti stranačku vojsku -„Ustašku vojnicu“. Uredbu o utemeljenju je izdao 10. svibnja 1941. Iako je nastala kao stranačka vojska, Ustaška vojnica je postala regularni dio oružanih snaga NDH.
Zapovjednik Hrvatskog domobranstva Slavko Kvaternik je bio nezadovoljan samovoljnim ustaškim postupcima, te tražio da mu se potpuno podredi Ustaška vojnica. Pavelić je imao sve manje povjerenja u domobranstvo, te se sve više oslanjao na visoke ustaške časnike.
U listopadu 1942. dolazi do razlaza Kvaternika i Pavelića. Kvaternik daje ostavku i odlazi u Slovačku.
Pavelić Ustašku vojnicu i Hrvatsko domobranstvo 1944. ujedinjuje u Hrvatske oružane snage.
Hrvatski vojnici su se u drugom svjetskom ratu borili i u njemačkim SS vojnim formacijama.
Najpoznatije su bile:
- 23. Waffen-Gebirgs-Division der SS „Kama“. Divizija je formirana od „Volksdeutschen“ i Bošnjaka 10. Juna 1944 u istočnoj Hrvatskoj.
- 13. Waffen-Gebirgs-Division der SS „Handžar“. Divizija je bila sastavljena najvećim dijelom od Bošnjaka.
- 7. Freiwilligen-Gebirgs-Division „Prinz Eugen“. Divizija je bila sastavljena od „Volksdeutschen“ i Hrvata iz područja Banata.

U bitkama protiv Sovjetskog saveza (najpoznatija bitka za Staljingrad) sudjelovala je 1/3 ne-njemačkih vojnih snaga.
Povjesničar Christian Hartmann predviđa da je u tim bitkama sudjelovalo:
800.000 Mađara, 500.000 Rumunja, 250.000 Talijana, 45.000 Slovaka i 145.000 Hrvata.

http://www.welt.de/kultur/history/article108260890/Hitlers-Leih-Armeen-beim-Marsch-nach-Stalingrad.html
Tri dana prije kapitulacije Njemačke, Vlada NDH 6. svibnja 1945. napušta Zagreb. Partizanske jedinice ulaze u Zagreb 8. svibnja 1945. Većina preostale vojske Hrvatskih oružanih snaga (Ustaške vojice i domobrana) zajedno sa civilima kreću na put prema Austriji, te se 15. svibnja 1945. predaju britanskim vojnim predstavnicima u Bleiburgu. Britanska vojska izručuje razoružane hrvatske vojnike i civile jugoslavenskoj partizanskoj vojsci (grubo kršenje temeljnih vojnih konvencija).
Središnji ured britanskog 5. korpusa ocijenio je: „….da se predalo oko 300.000 ratnih zatočenika, osoblja i izbjeglica u dijelu pod nadzorom Korpusa, dok se daljnjih 600.000 kretalo iz Jugoslavije sjeverno u smjeru Austrije….Navedenih 600.000 činile su vojne formacije hrvatskih domobrana i ustaša, kao i veliki broj civilnih izbjeglica.”
http://shp.bizhat.com/N.Tolstoy.html
To je bio početak bleiburškog pokolja i križnog puta hrvatskog naroda.



Bez suđenja masovno su ubijani vojnici i civili, među kojima je bilo najviše Hrvata ali i brojnih pripadnika drugih naroda iz svih bivših jugoslavenskih republika.
Velikom broju intelektualaca, uglednika, državnih službenika bivše NDH i osoba koje su bili nepodobne zbog vjerskog ili nacionalnog opredjeljenja jugokomunisti su oduzeli pravo na život. Jugoslavenska komunistička nomenklatura desetljećima je skrivala i relativizirala svoje strašne zločine. Javne rasprave i istrage bile su zabranjene.
Na području Slovenije evidentirano je preko 600 masovnih prikrivenih grobišta različite veličine s preko 100 tisuća ubijenih ljudi, a u Hrvatskoj preko 900 s mogućih 90.000 žrtava.U poraću je ubijeno i više od 50.000 pripadnika njemačke manjine.“
http://hr.wikipedia.org/wiki/Jugokomunisti%C4%8Dki_zlo%C4%8Dini_nakon_zavr%C5%A1etka_Drugog_svjetskog_rata



Hrvate nisu samo ubijali, mučili i zatvarali na području bivše Jugoslavije. Jugoslavenska obavještajna služba (UDBA) je progon i likvidaciju Hrvata nastavljala i u inozemstvu.
Iz Političkih razloga UDBA je ubila sljedeće Hrvate: http://hr.wikipedia.org/wiki/UDBA
1946. Italija – Ivo Protulipac
1948. Austrija – Ilija Abramović
1960. Argentina – Dinka Domančinović
1962. Argentina – Rudolf Kantoci
1966. Kanada – Mate Miličević
1967. SR Njemačka – Joze Jelić, Mile Jelić, Vlado Murat, Anđelko Pernar, Marijan Šimundić, Petar Tominac
1968. Italija – Josip Krtalić, / Australija – Pero Čović / Francuska – Nedjeljko Mrkonjić- Ante Znaor / SR Njemačka – Đuro Kokić, Vid Maričić, Mile Rukavina, Krešimir Tolj, Hrvoje Ursa
1969. SR Njemačka – Mirko Ćurić, Nahid Kulenović / Španjolska – Vjekoslav (Maks) Luburić
1971. Argentina – Ivo Bogdan / Engleska – Maksim Krstulović / SR Njemačka – Mirko Šimić / Švedska – Mijo Lijić
1972. Italija – Rosemarie Bahorić, Stjepan Ševo, Tatjana Ševo / SR Njemačka – Branko Jelić, Ivan Mihalić, Josip Senić
1973. SR Njemačka – Josip Buljan-Mikulić

1974. SR Njemačka – Mate Jozak
1975. Austrija – Nikola Martinović / Belgija – Matko Bradarić / Danska – Vinko Eljuga / SR Njemačka – Ivica Miošević, Nikola Penava, Ilija Vučić / Švedska – Stipe Mikulić
1976. Francuska – Ivan Tuksor
1977. JAR – Jozo Oreč / SR Njemačka – Ivan Vučić
1978. Francuska – Bruno Bušić / SAD – Križan Brkić
1979. Kanada – Cvitko Cicvarić, Goran Šećer / SAD – Marijan Rudela, Zvonko Štimac
1980. SR Njemačka- Mirko Desker, Nikola Miličević
1981. Francuska – Mate Kolić / SR Njemačka – Petar Bilandžić, Ivo Furlić, Ivan Jurišić, Mladen Jurišić, Ante Kostić / Švicarska – Stanko Nižić
1983. SR Njemačka – Stjepan Đureković, Franjo Mikulić, Đuro Zagajski, Milan Župan
1984. SR Njemačka – Slavko Logarić
1986. SAD – Franjo Mašić
1987. Kanada – Damir Đureković / SR Njemačka – Ivan Hlevnjak
1989. SR Njemačka – Anto Đapić, stariji

Interesantno je da za počnjene zločine nad Hrvatskim narodom od 1945.-1990. nitko do sada u Republici Hrvatskoj nije osuđen niti je kazneno odgovarao. Taj fenomen nije moguće niti pravno, a niti moralno definirati.
Republika Hrvatska je izručenjem dva bivša agenta UDBE (Perkovića i Mustača) Saveznoj Republici Njemačkoj napravila mali korak u rasvjetljenju tajne genocida počinjenog nad hrvatskim narodom nakon drugog svjetskog rata.



Ranih 70-tih godina u redovima Saveza komunista Hrvatske nastaje nacionalni pokret nazvan „Hrvatsko proljeće“.
Hrvatsko proljeće je u užem smislu trajalo od X. Sjednice CK SKH (siječanj 1970.) na kojoj je osuđen „unitarizam“, pa do sjednice Predsjedništva CK SKJ (studeni1971.).
U širem smislu „Hrvatsko proljeće“ počinje 1966. plenumom na Brijunima. Cilj Hrvatskog proljeća pored političkih reformi, bile su i reforme gospodarskog i kulturnog života Hrvata.
U Hrvatskom proljeću su sudjelovali političari, intelektualci, znanstvenici i studenti. Par poznatih lica koja su obilježila Hrvatsko proljeće: Savka Dabčević-Kučar, Miko Tripalo, Pero Pirker, Ivan Šibl, Dragutin Haramija, Vlado Gotovac, Marko Veselica, Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, koji su kao i brojni drugi domoljubi osuđeni na zatvorske kazne.
Obračun Jugoslavije sa „Hrvatskim proljećem“ rezultirao je tzv. „Hrvatskom šutnjom“ koja je trajala do kraja 80. godina.
  1. lipnja 1991. Hrvatski državni sabor donosi DEKLARACIJU O PROGLAŠENJU SUVERENE I SAMOSTALNE REPUBLIKE HRVATSKE!
    http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=15680
Nakon proglašenja samostalnosti, Jugoslavenska narodna Armija potpomognuta paravojnim srpskim formacijama izvršava vojnu invaziju na teritorij Republike Hrvatske.
Otpor Jugoslavenskom agresoru ubrzo prerasta u Domovinski rat hrvatskog naroda za svoju slobodu.
Otpor agresoru počeo je 01. ožujka 1991. godine u Pakracu, gdje se Hrvatska policija sukobila sa paravojnim srpskim formacijama. Domovinski rat u Hrvatskoj završava vojno-redarstvenom akcijom „Oluja“ (04. – 07. kolovoz 1995.)!
U Domovinskom ratu „prema Ivi Goldsteinu, poginulo je ili nestalo 13.583 osoba na hrvatskoj strani od 1991. do 1995. Prema drugom izvoru iz 2002., Draženu Živiću, znanstvenom suradniku Instituta društvenih znanosti “Ive Pilara”, bilo je 15.970 žrtava rata na hrvatskoj strani, od toga 8.147 palih branitelja, 6.605 ubijenih civila te 1.218 nestalih osoba (od toga preko 600 civila).„
U obrani Republike Hrvatske sudjelovali su i hrvatski građani srpske nacionalnosti.
Deset tisuća Srba prema dostupnim, a 20 tisuća, prema neslužbenim podacima od 1991. do 1995. sudjelovalo je u obrani RH." naslov članka u Večernjem listu!
Pored Srba u obrani Republike Hrvatske sudjelovale su i sve druge nacionalnosti i manjine koje žive u RH.
Također su sudjelovali i dragovoljci iz stranih država. “-U obrani Hrvatske 1991. godine sudjelovalo je 456 stranih dragovoljaca iz 35 država. Najviše iz Engleske, 139, ali i iz Njemačke, Francuske, Nizozemske, Italije, SAD-a i Kanade, Čilea, Australije, Gambije, Zimbabwea.“
http://www.forum.hr/showthread.php?t=525588&r=archive



Nakon Domovinskog rata hrvatski vojnik je redovito angažiran u mirovnim misijama diljem svijeta:
Kronološki slijed sudjelovanja pripadnika OS RH u mirovnim operacijama UN-a od 1999. do danas:
1. UNAMSIL (Sijera Leone), rujan 1999. – prosinac 2005.
2. UNMEE (Etiopija i Eritreja), ožujak 2001. – srpanj 2008.
3. UNMOGIP (Indija i Pakistan), kolovoz 2002. –
4. MINURSO (Zapadna Sahara), prosinac 2002. –
5. UNMOVIC (Irak), prosinac 2002. – ožujak 2003.
6. UNMISET (Istočni Timor), srpanj 2003. – prosinac 2003.
7. UNMIL (Libanon), listopad 2003. –
8. MINUSTAH (Haiti), lipanj 2004. – studeni 2009.
9. UNOCI (Obala Bjelokosti), kolovoz 2004. – kolovoz 2009.
10. UNFICYP (Cipar), rujan 2004. –
11. UNOMIG (Gruzija), ožujak 2005. – lipanj 2009.
12. UNMIS (Sudan), travanj 2005. – kolovoz 2011.
13. UNIOSIL (Sijera Leone), lipanj 2007. – prosinac 2007.

14. UNMIN (Nepal), srpanj 2007. – srpanj 2008.
15. UNIFIL (Libanon), srpanj 2007. –
16. BINUB (Burundi), rujan 2007. – rujan 2009.
17. UNDOF (Golanska visoravan), svibanj 2008. – ožujak 2013.
18. MINURCAT (Čad), siječanj 2009. – ožujak 2010.
19. UNSMIS (Sirija), svibanj 2012. – kolovoz 2012.

U travnju 2013. Hrvatska sudjeluje sa 20 pripadnika Oružanih snaga u 5 mirovnih operacija UN-a:
MINURSO (Zapadna Sahara) – 6 vojnih promatrača
UNFICYP (Cipar) – 2 vojna promatrača
UNIFIL (Libanon) – 1 stožerni časnik
UNMIL (Liberija) – 2 stožerna časnika
UNMOGIP (Indija i Pakistan) – 9 vojnih promatrača.”

http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/mir-i-sigurnost/mirovne-misije/hrvatska-u-mirovnim-misijama-i-operacijama/hrvatska-u-mirovnim-misijama-i-operacijama-un-a/
Već jedanaest godina Hrvati su pored gore navedenih mirovnih misija angažirani u ISAF-u u Afganistanu.



Kao i Savezna republika Njemačka, tako je i Republika Hrvatska ukinula obavezno služenje vojnog roka. Time oružane snage Republike Hrvatske sada sačinjavaju: profesionalna vojska, policija i specijalna policija.
Hrvatska je obranu svoje zemlje učinila ovisnom o snagama NATO-a. Otpor koji je pružen jugoslavenskom agresoru 1991. godine gotovo da nije moguće ponoviti u slučaju nove agresije na Republiku Hrvatsku, u najmanju ruku ne oružanim snagama kojima danas raspolaže naša zemlja.
Hrvatska omladina koja je danas punoljetna kontakt s oružjem ima samo preko videoigrica. Nekada je ta omladina pripadala u hrabre hrvatske vojnike, koji su se borili u svim velikim ratovima u svijetu. Ne bi bilo na odmet razmisliti o ponovnom "obaveznom" služenju vojnog roka u Republici Hrvatskoj.

  Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.
P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28 TOČAKA PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA NAŠE NEZAVISNE LISTE "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI" ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

utorak, 19. svibnja 2015.

Samo četvrtina radnika ima stalan posao, ostali se snalaze + KOMENTAR

Slijedeci tekst je citiran iz online portala "Poslovni hr", dana 19.05.2015

"Samo četvrtina svjetskih radnika ima stalan posao, pokazalo je izvješće Međunarodne organizacije za rad (ILO). Ostale tri četvrtine radnika zaposlene su preko kratkotrajnih ugovora ili rade poslove bez ikakvog ugovora, prenosi N1.
Studija ILO-a otkrila je da mnogi radnici koji nisu u stalnom radnom odnosu nemaju mirovinsko osiguranje niti im se uplaćuju doprinosi.
UN-ova agencija je objavila kako je ovo istraživanje provedeno na 84 posto svjetske radne snage.
Zaposlenici koji rade samo polovicu radnog vremena pretekli su po brojnosti one s punim radnim vremenom između 2009. i 2013. godine.
Iz ILO-a poručuju da fleksibilnost pri zaposlenju donosi neke prednosti, ali da sa sobom nosi i rizike da će radnici biti iskorištavani.
Sigurnost posla
Žene su veliki dio rastućeg trenda zapošljavanja na pola radnog vremena.
Izračunato je da od 24 posto ljudi koji rade manje od 30 sati tjedno, žene premašuju muškarce za dvostruko.
U isto vrijeme produbio se i jaz u plaćama između ljudi koji rade puno radno vrijeme i onih koji rade samo djelomično.
Benefiti poput mirovinskog osiguranja su još uvijek uglavnom dostupni samo stalno zaposlenim osobama, pokazala je studija."

KOMENTAR:

Problem zaposljavanja na globalnoj svjetskoj razini je ozbiljna tema. Mnogi zaposleni rade vise od 12 sati dnevno, a nemaju mirovinsko i socijalno osiguranje. Mnogi od njih ne dobivaju placu vec dzeparac i komad kruha na dan. 

Kao los primjer zaposljavanja na svjetskoj razini mozemo navesti Katar u kojem na izgradnji stadiona za svjetsko nogometno prvenstvo rade na tisuce modernih robova. Inace danas se smatra da u svijetu postoji oko 36 milijuna modernih robova. U puno boljem svjetlu nije ni poljoprivreda. Na mnogobrojnim farmama, pa cak i Europi rade azilanti iz afrike koji su u poziciji modernih robova. 

Ponekad se moramo i sami zapitati kako da u nasim trgovinama u Europi postoje svi moguci proizvodi ovog svijeta, sve voce i povrce koje raste na planetu. Ponekad se moramo zapitati kako su toliko niske cijene tih proizvoda i u kojim su uvjetima ti proizvodi nastali. 

Svi bi se trebali oduprijeti modernom robovlasnistvu. Ako danas uzivamo plodove tog robovlasnistva bez griznje savjesti sutra bi i mi mogli postati takovi robovi. Ovo je jedna od neugodnih tema, medjutim vrijedno je o njoj razmisliti. 

Ugodan dan

Drazen Katic