utorak, 8. rujna 2015.

SRBI SIRIJCIMA NUDE SVOJE OBNOVLJENE KUĆE U HRVATSKOJ: ‘Neki samo iznajmljuju, a neki i poklanjaju! + KOMENTAR!

Citirani clanak je iz portala "Dnevno.hr", dana 07.09.2015


I dok Vladimir Dmitrović koji sada živi u Vršcu smatra da bi u njegove dvije kuće u centru Gline slobodno mogle primiti dvije obitelji, Milovan Mišo Budimlija koji je od 1995. godine u Beogradu svoju kuću u Plaškom – izbjeglicama poklanja...
Iako srbijanske vlasti godinama negoduju zbog “spore realizacije povratka Srba”, činjenica je da ih se, unatoč riješenom stambenom pitanju, mali broj odlučio i uživati u obnovljenim i kupljenim stanovima i kućama. Iako im se po slovu zakona ta stanarska prava mogu i oduzeti ustanovi li se da u njima nisu boravili šest mjeseci, Srbi – povratnici najčešće nastavljaju živjeti u Srbiji, a u stanove dolaze povremeno.
Ne čudi, stoga, kako su se sada dosjetili svoje hrvatske domove ustupiti sirijskim izbjeglicama.
Beogradski list Politika donosi priču o više desetaka slučajeva u kojima Srbi koji su napustili Hrvatsku tijekom Oluje, svoje obnovljene domove u koje se ne žele vratiti nude arapskim izbjeglicama iz Sirije, Afganistana i Iraka!
I dok Vladimir Dmitrović koji sada živi u Vršcu smatra da bi u njegove dvije kuće u centru Gline slobodno mogle primiti dvije obitelji, Milovan Mišo Budimlija koji je od 1995. godine u Beogradu svoju kuću u Plaškom – izbjeglicama poklanja:
–  Kuću ni po koju cijenu ne želim prodati jer nemam moralno pravo na to. Naslijedio sam je od oca i samo je mogu pokloniti. Ako na to izbjeglice nemaju pravo, neka u mojoj kući neograničeno dugo stanuju – izjavio je Budimlija.
Podsjetimo, samo u 2012. za obnovu u ratu oštećenih kuća izdvojeno je oko 115 milijuna kuna, čime je obnovljeno oko 500 kuća, uglavnom Srba povratnika. Također, u godišnjem planu Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje za proteklu, 2014. godinu nalazimo predviđenu obnovu i izgradnju velikog broja kuća, a također i značajnog broja stanova za Srbe povratnike. Iako se navode zajedničke brojke za povratnike, izbjeglice i prognanike, veliki broj ovih kuća i stanova svakako je namijenjen Srbima. Tako su u planu za 2014. isplate za popravak stambenih jedinica za 320 korisnika, povrat uloženih sredstava za 35 korisnika, završetak obnove 70 stambenih jedinica te kupnja 300 čitavih kompleta namještaja i čak 1300 jedinica bijele tehnike. Za bivše korisnike stanarskog prava, a radi se o izbjeglim Srbima, namjerava se kupiti 29 stanova u Korenici, 40 stanova u Kninu te se navodi kupnja još 101 stana…
S druge strane, Koalicija udruga izbjeglica u Srbiji prije dvije godine ocijenila je da program stambenog zbrinjavanja Hrvatske diskriminira izbjegle Srbe jer favorizira izbjegle Hrvate iz Bosne i Hercegovine koji žive u Hrvatskoj.
Također, valja podsjetiti, kako je udruženje odbjeglih Srba svojedobno poslalo otvoreno pismo Europskoj uniji u kojem je izričito zahtijevalo da se Hrvatsku ne primi kao ravnopravnu članicu sve dok ona ne ispuni njihove zahtjeve od kojih je, naravno, povratak stanarskog prava bio prvi i najvažniji.
Iako je Hrvatska ispoštovala sve što se od nje tražilo, povratak Srba u obnovljene domove je slab. Idealno rješenje im je, smatraju, svoje hrvatske kuće u koje su utučeni milijuni, sada ponuditi izbjeglicama.

KOMENTAR:

Poklanjanje ili iznajmljivanje obnovoljenih kuca gradjana srpske nacionalnosti bi bilo jedno od rijesenje zbrinjavanja izbjeglih medjutim o tome moze odluciti jedino Hrvatska vlada ili Sabor. Te kuce su obnovljene novcem Hrvatske drzave i bile su predvidjene da se u njih vrati srpsko stanovnistvo. Da li ce Republika Hrvatska primiti izbjegle ili ne to je jos otvoreno pitanje. Gdje i kako je najbolje i najsigurnije izbjegle zbrinuti nije lako odgovoriti. Problem izbjeglih se toliko iskomplicirao da je prouzrocio podjelu izmedju onih koji ih rasirenih ruku primaju i onih koji za njih ne zele ni cuti. Najbolji primjer je Njemacka. Svakog dana prima izbjegle rasirenih ruku, a svako malo gore kuce i prihvatni centri u kojima bi izbjegli trebali biti zbrinuti ili su vec zbrinuti. Po pitanju izbjeglih bi referendum na nivou Europske unije dobro dosao. Pa kako Europljani odluce tako bi i bilo. Ugodan dan.

www.drazenkatic.blogspot.de

JELENA LOVRIĆ Željka Markić i Damir Kajin - kakva koalicija bojovnika za kršćanski Zapad, a protiv muslimanske ugroze! - KOMENTAR

 Citirani clanak je iz portala "Jutarnji.hr", dana 08.09.2015

Evanđelje i Europa u njihovim se rukama pretvaraju u karikaturu
Izbjeglice trebaju našu pomoć, ali među ženama, djecom i starcima koji bježe pred smrtnom opasnošću ima i terorista - tvrdi Željka Markić, šefica udruge U ime obitelji u otvorenom pismu premijeru Zoranu Milanoviću, navodeći da Islamska država tako potencijalne džihadiste ubacuje u zemlje u kojima želi stvarati kaos. S takvom argumentacijom njeno se deklaratorno zalaganje za pomoć pretvara u otvoreni poziv na zatvaranje vrata pred izbjeglicama.
Od hrvatskog premijera gospođa Markić zahtijeva nekoliko stvari, od kojih glavnina nema nikakve veze s njegovom funkcijom ni ovlastima. Traži, na primjer, da se prihvatni kampovi osnivaju izvan granica Europske unije te da se rijeke izbjeglica preusmjere poglavito u arapske zemlje. Njeno pismo otkriva koliko su se neki krugovi bliski vrhu Crkve u Hrvatskoj našli u raskoraku s inicijativom aktualnog pape Franje koji pledira da svaka župa u Europi primi barem jednu izbjegličku obitelj. Rijetki su oni koji će poput biskupa Uzinića reći: Dobro došli! Navodna braniteljica katoličkih vrijednosti mnogo je bliža mađarskom premijeru Orbanu koji katolički identitet Europe brani bodljikavom žicom i vojskom na granicama te brutalnim odnosom prema nesretnicima koji bježe pred ratom.
Slično se razotkrivanje dogodilo i na ljevici. Izbjeglička je kriza striptizirala neke perjanice desnice, ali jednako tako i neke navodne borce za ljudska prava. Tako je Damir Kajin, koji se predstavlja kao narodni tribun, sa srcem za svakoga kome je potrebna pomoć, ovih dana zatražio da se svi izbjegli muškarci vrate tamo odakle dolaze i pošalju u borbu, sve „kako naša djeca za pet godina ne bi trebala tamo ići na ratište i braniti Europu od islamskih radikala ili džihadista“. Željka Markić i Damir Kajin - kakva koalicija bojovnika za kršćanski Zapad, a protiv muslimanske ugroze! Evanđelje i Europa u njihovim se rukama pretvaraju u karikaturu.
 

Sutra ce se definitivno znati kvote koliko bi koja zemlja Europske unije trebala primiti izbjeglih. Engleska se slozila sa 25.000 izbjeglih u narednih 5 godina, Njemacka i Francuska ce primiti najvise njih. Kako ce reagirati zemlje koje su izricito protiv primanja izbjeglih poput Madjarske, Poljske, Ceske, Slovacke znati ce se vec sutra. Republika Hrvatska bi trebala primiti oko 3.000 izbjeglih. Vecina katolickih zemalja zeli primiti izbjegle, ali izricito krscane. Mnogi europski politicari to smatraju diskriminacijom i osudjuju takav stav. Sigurno je i da se medju izbjeglima nalaze teroristi ISIS-a. Taj problem se zanemaruje i na njega se ne gleda sa dovoljno paznje. Velika dva prihvatna centra Europska unija zeli izgraditi u Grckoj i Italiji. Medjutim svakom je jasno da je cilj izbjeglih zapadna Europa. Kako ce se Hrvatska nositi sa navedenim problemom i gdje ce zbrinuti izbjegle, biti ce uskoro poznato. Jedini je problem da izbjegli ne zele biti zbrinuti u "siromasnijim" zemljama Europske unije. Vjerovatno ce se pokazati ozbiljnost problema migracije u Europu prvom raspodjelom izbjeglih po "siromasnijim zemljama". Po kojim kriterijima ce netko biti rasporedjen u Njemacku, a netko u Bugarsku ili Madjarsku? Na koji nacin ce se izbjegli prisiliti da budu prebaceni u "siromasnije" zemlje Europske unije? Ugodan dan 
 



ODRŽIVI RAZVOJ I EUROPSKA UNIJA




Ovu temu započinjem citiranim tekstom iz moje prethodno objavljene knjige – Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost:
Pojam održivog razvoja prvi puta je zabilježio 1713. u svome djelu "Sylvicultura oeconomica" Hans Carl von Carlowitz u kome govori da"..samo toliko šume smije biti iskrčeno koliko može kroz plansko pošumljavanje ponovo narasti"!
Drugim riječima održivi razvoj znači da smijemo samo toliko eksploatirati obnovljive resurse (sirovine) da se mogu sigurno obnoviti.
Prva međunarodna definicija "održivog razvoja" zabilježena je 1987. u završnom dokumentu UN-a, nazvanom "Naša zajednička budućnost", više poznatom kao "Brundtlandovo izvješće", u kome se navodi: (slobodni prijevod sa njemačkoga) ..."Razvoj koji će imati budućnost znači da sadašnja
generacija zadovolji svoje potrebe na način da ne ugrožava mogućnost budućih generacija da i one zadovolje svoje potrebe."
Održivi razvoj se sastoji od tri komponente i vrlo je bitno da su one u ravnoteži:
1. Ekonomska komponenta
2. Socijalna komponenta
3. Ekološka komponenta
Ako bilo koja od tri komponente nadvlada, oslabiti će ostale dvije. Naš planet se nalazi u ravnoteži, a mi to stanje ravnoteže moramo samo podržati.
Održivi razvoj, odnosno održiva eksploatacija je posebno bitna za sirovine koje se sporo obnavljaju, a tu pripada iskorištenje nafte i plina, eksploatacija prašuma, iskorištenje ugljena, iskorištenje radioaktivnih ruda. Mi smo potrošili već danas sirovine budućih generacija tako da moramo radikalno promijeniti način razmišljanja, način proizvodnje, ali i potrošnje dobara i usluga.
Kod održivog razvoja vrlo je bitno voditi računa o racionalnoj upotrebi pitke vode u domaćinstvu i industriji.
Neškodljiva industrija i ekološka poljoprivreda trebaju biti temelj razvoja naše civilizacije. Pored toga ravnopravnu ulogu moraju igrati proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, kao i promet održivim prijevoznim sredstvima (električni automobili, hibridna vozila, električni bicikli, električni motocikli, te električna plovila).

Održivi razvoj podrazumijeva također i jedan poseban način življenja svakog od nas. Umjereno korištenje mesnih proizvoda, racionalna upotreba pitke vode u domaćinstvu, kupovina domaćih, a ne uvoznih proizvoda, minimiziranje kupljene ambalaže, isključivanje "stand-by" modusa za električne uređaje prilikom odlaska na spavanje, korištenje štedne rasvjete itd.
Također svaki fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije i za grijanje su doprinos održivom razvoju!
Održivi razvoj znači i ponekad ostaviti automobil na parkiralištu ili u garaži, te otići u kupovinu biciklom ili pješice.

U zadnjih 200 godina potrošili smo resurse budućih generacija, doveli zemlju do globalnog zagrijavanja i prouzročili efekt staklenika. Klima se na planetu poremetila."
U zemljama Europske Unije pojam održivog razvoja vrlo je poznat i raširen. U najmanju ruku teoretski. Međutim prakticiranje odrzivog razvoja ide nesto teže.
Statista" (www.statista.com) nam pokazuje koje 4 europske zemlje proizvode skoro 2/3 ukupnog elektrootpada u Europskoj Uniji (podaci iz 2010. godine):
Njemačka 22,2%
Italija 16,6%
Velika Britanija 13,7%
Francuska 12,4%
Elektrootpad se najčešće izvozi u afričke zemlje, gdje se reciklira, te nereciklirani dio spaljuje ili ostavlja odbačen u prirodi. Na taj način se pridonosi "ne-održivom" razvoju naše planete.
Statista" nam dalje pokazuje koliko se često potrošač kod kupovine hrane ili pića odlučuje za kupovinu proizvoda iz održivog uzgoja (Njemačka 2009.):
Uvijek – 3%
Često – 24%
Ponekad – 40%
Rijetko – 19%
Nikad – 14%
Statista" obradjuje i razmišljanje mlade generacije u Europskoj Uniji postavljajuci slijedeće pitanje:
Da li si ikad razmišljao da li tvoj način života ili općenito ponašanje našeg društva može imati negativne posljedice za druge ljude ili za prirodu?
Da, o tome sam već razmišljao – odgovorilo je 64% mladih ispitanikaNe, o tome još nisam razmišljao – odgovorilo je 34% mladih ispitanikaBez odgovora – odgovorilo je 2% mladih ispitanika
Statista" nam dalje prikazuje koliko nam je kao potrošačima bitno kod kupovine proizvoda da proizvodi dolaze iz održivog uzgoja, odnosno održive proizvodnje (podaci 2014.):
Dječja hrana – 37%
Meso, riba, salama – 29%
Voće i povrće – 27%
Kruh i peciva – 26%
Gotova jela – 25%
Mliječni proizvodi – 21%
Razna pića – 16%
Hrana za životinje – 15%
Proizvodi za njegu tijela – 14%
Proizvodi za higijenu – 14%
Proizvodi za domaćinstvo – 8%
Ostali prehrambeni proizvodi – 16%
Tražeći po internetu teme koje službeno obrađuju održivi razvoj u Republici Hrvatskoj naišao sam na slijedeće:
  1. Na službenoj stranici Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH stoji:
    Republika Hrvatska i održivi razvoj. Republika Hrvatska je podržala Agendu 21 i Plan djelovanja koji su usvojeni 1992. na Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju, te preuzela obveze koje proizlaze iz Milenijske deklaracije i Milenijske razvojne ciljeve usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 2000. Republika Hrvatska sudjelovala je i na
    konferenciji UN-a o održivom razvoju 2012. godine i podržala je zaključni dokument konferencije „Budućnost kakvu želimo".
    http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/globalne-teme/odrzivi-razvoj/
2. Službena stranica Ministarstva turizma RH:
Predstavljen regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi"

ZAGREB, 4. 3. 2014.
U prostorijama Ministarstva turizma predstavljen je regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi", kojega u Republici Hrvatskoj provodi Hrvatski centar za čistiju proizvodnju, a pod pokroviteljstvom UNIDO-a (Organizacija UN-a za industrijski razvoj - United Nations Industrial Development Organisation), što je dio krovnog projekta „Jačanje regionalne suradnje i umrežavanja s ciljem osnaživanja suradnje i promicanja prijenosa znanja te prilagodbe resursno i energetski učinkovite proizvodnje (RECP) u zemljama Jugoistočne Europe". Više pod slijedećim linkom:
http://www.mint.hr/default.aspx?id=12926
Održivi razvoj u Europskoj Uniji ne možemo promatrati poput trenda ili prolazne mode. On nije filozofija. Održivi razvoj je način življenja svakog od nas.
Održivi razvoj je put kojim spriječavamo destrukciju i uništenje planeta na kome živimo. To je put koji omogučava racionalno korištenje sirovina, put koji učvršćuje i podupire međugeneracijsku solidarnost.
Održivi razvoj nas udaljava od masovne (megalomanske) proizvodnje proizvoda i dobara, ali nam istovremeno omogućava umjereno i dugoročno uživanje u „potrebnim" proizvodima i dobrima.
Prakticiranje održivog razvoja započinje već u vrtiću, nastavlja se u školi, kasnije u tvrtci ili koncernu, a kruna takvog načina življenja postiže se u trećoj dobi.

 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.
www.drazenkatic.blogspot.de



ponedjeljak, 7. rujna 2015.

ISLAMSKA DRŽAVA OBJAVILA ’11 ZAPOVIJEDI’ ZA KRŠĆANE + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Dnevno.hr", dana 07.09.2015

ISIL je postavio kršćanima ultimatume u kojem mogu birati hoće li prijeći na islam, plaćati porez za ne-muslimane ili otići iz grada. Svi koji odluče ostati moraju potpisati ugovor koji ima 11 točaka.
ISIL je objavio 11 zapovijedi za kršćane koje moraju poštivati ako žele živjeti u sirijskom gradu Al-Qaryatayn koji je pod kontrolom džihadista.
Naime, ISIL je postavio kršćanima ultimatume u kojem mogu birati hoće li prijeći na islam, plaćati porez za ne-muslimane ili otići iz grada. Svi koji odluče ostati moraju potpisati ugovor koji ima 11 točaka.
Ako ih se budu pridržavali, ISIL im jamči sigurnost.
Prema tim zapovijedima, između ostalog ne smiju nositi niti isticati križeve, ne smiju muslimane izlagati simbolima kršćanstva, ne smiju rušiti tzv. Islamsku državu, ne smiju posjedovati oružje niti trgovati vinom ili svinjetinom. ISIL je objavio i nekoliko fotografija 3. rujna koje pokazuju kako su deseci kršćana potpisali ugovor i platili porez.
ISIL je toj grupi obećao da će zaštititi njih i njihovu imovinu. Neće ih tjerati da prijeđu na islam, ali ako netko prekrši sporazum tretirat će ga kao izdajnika.
Pretpostavlja se da u gradu Al-Qaryatayn živi oko 40.000 ljudi, sunita i kršćana, piše RT. 

KOMENTAR:

Europa koja je sirom otvorila vrata Izbjeglima koji su pretezno islamske vjeroispovjesti, gotovo se ni ne interesira za krscane izvan Europe, posebice ne za one koji se nalaze u ratnim zonama. Prilicna nelogicnost. Da li je to namjerna politika Europske unije ili jednostavna kratkovidnost tesko je odgovoriti. Na sav teror koji je izveo ISIS Europa je blago reagirala, gotovo minimalizirala problem. Da li je zapravo krajnji cilj ukidanje krscanstva u Europskoj uniji? Europska unija me u zadnje vrijeme sve vise podsjeca na zadnje dane rimskog carstva: razdjeljenost, krscanstvo kao nuzno zlo, migracija drugih naroda, korupcija itd. Da li se zapravo iza cijele price skriva destabilizacija i potpuno unistenej Europske unije.....zvuci kao teorija zavjere, ali tko zna. Postoji indeks progona krscana u svijetu koji se svaki mjesec nanovo racuna. Taj indeks je u gornjem clanku u pomenutim podrucjima vrlo visok. Medjutim to je tabu tema. O tome se ne govori, to se prihvaca i po mogucnosti presucuje. Ugodno vecer.

www.drazenkatic.blogspot.de

 

SLIJEDI UDAR NA ISIS KOJI ĆE ZAUSTAVITI VAL IZBJEGLICA? Britanci i Francuzi će bombardirati džihadiste: 'Ovo mora prestati, uništit ćemo ih' + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Jutarnji.hr", dana 07.09.2015

Britanija razmatra zračne napade na Islamsku državu u Siriji kako bi uništili teroriste koje prisiljavaju stotine tisuća ljudi da pobjegnu iz svoje domovine u strahu za svoje živote.
Britanski premijer David Cameron, ministar financija George Osborne, ministar obrane Michael Fallon i ministar vanjskih poslova Philip Hammond složili su se kako postoje jaki razlozi za akciju u Siriji kao i u susjednom Iraku.
Pošto se očekuje da će se deseci torijevaca usprotiviti planu o kojem će glasati idućeg mjeseca, Cameron će biti prisiljen osloniti se na potporu oporbenih laburista.
Ipak, šefica Škotske nacionalne stranke Nicola Sturgeon, nakon što se prvotno protivila, u nedjelju je dala do znanja da će razmotriti opciju bombardiranja kao dio dugoročnog plana o završetku krvavih konflikata u Siriji.
David Cameron ponižen je u sličnoj akciji 2013. kada su se torijevci udružili s laburistima kako bi srušili plan protiv napada na Asadov režim.
Ipak, ovaj put moglo bi biti drugačije pošto su napadi na Islamsku državu u direktnoj vezi s tisućama izbjeglica koji se pokušavaju domoći Europe, pa tako i Velike Britanije.
U međuvremenu, Francuska također razmatra izvođenje zračnih napada na Islamsku državu u Siriji, zajedno s međunarodnom koalicijom koju predvodi SAD, objavio je proteklog vikenda Le Monde, pozivajući se na neimenovani "visoki izvor".
Francuska je bila prva država koja se pridružila međunarodnoj koaliciji predvođenoj SAD-om u zračnim napadima na IS u Iraku, ali je isključila sudjelovanje u napadima u Siriji, strahujući da bi to koristilo predsjedniku Bašaru al-Asadu. Umjesto toga naoružavala je umjerene pobunjenike koji se bore protiv Asada.
Francuski predsjednik Francois Hollande u ponedjeljak je na konferenciji za novinare isključio je kopnenu intervenciju francuske vojske u Siriji, no naredio je da se od utorka iznad Sirije počnu provoditi izviđački letovi kako bi se mogli gađati ciljevi Islamske države.
- Bilo bi nedosljedno i nerealno poslati francuske snage u kopnenu akciju u Siriji. Nećemo ići u kopnenu intervenciju. Zatražio sam od ministarstva obrane da se od sutra provode izviđački letovi iznad Sirije. Oni će omogućiti udare protiv Daecha, uz očuvanje autonomije naših akcija i odluka - rekao je francuski predsjednik, referirajući se na arapski naziv ISIS-a.
Njegove riječi znače da se radi o autonomnoj odluci Francuske te da će se ona provoditi bez da se Francuska priključi koaliciji pod vodstvom SAD-a.

KOMENTAR:

 Rat u Siriji i Iraku je samo djelomicno odgovoran za ovoliki broj izbjeglih koje danas u Europi imamo. Svi djelovi tih dviju zemalja nisu pogodjeni ratom, a ipak svakodnevno stizu kolone ljudi prema Europi. Veliki broj izbjeglih je takodjer i iz sjeverno africkih zemalja te tzv. balkanskih zemalja. ISIS je svojim djelovanjem pokrenuo val izbjeglih i koristi ga za ubacivanje svojih vojnih trupa u Europu. Njemacka predvidja da oko 4.000 boraca ISISA putem izbjeglicke migracije dolazi u Europu. Vecina izbjeglih koji danas dolaze su ekonomskog karaktera, tj. u potrazi za boljim zivotom. Njemacka je otvoreno pozvala izbjegle da mogu pronaci svoje utociste u toj zemlji. Da li ce to rijesiti slab natalitet u toj zemlji, popuniti ucenicka mjesta koja nedostaju te radna mjesta koja nitko ne zeli vidjeti ce se vec iduce godine. ISIL kao otvorenu prijetnju Europi i krscanskom svijetu treba zaustaviti. Dosadasnja politika je bila neefikasna. Ruska pomoc u vojnim operacijama protiv ISISA bi pomogla rijesenju problema. Zapravo problem ISISA moze rijesiti kurdska vojska sama, postoji oko 60 milijuna Kurda u svijetu. Medjutim i Kurdi zele nesto zauzvrat, priznavanje nove drzave Kurdistana ne bi bilo za nikoga stetno rijesenje. Ugodno vecer.

www.drazenkatic.blogspot.de


U HRVATSKOJ SE PERE NOVAC MOĆNIH NARKO KARTELA? Većina umreženih tvrtki ima sjedište u Zagrebu, formalni direktori su osobe mlađe od 25 godina...+ KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Jutarnji.hr", dana 07.09.2015

Većina umreženih tvrtki ima sjedište u Zagrebu, formalni osnivači i direktori nerijetko su osobe mlađe od 25 godina, dio osnivača i direktora umreženih poduzeća osobe su s ruba društva.Kružnim prevarama velikih razmjera hrvatski državni proračun oštećen za desetke, a možda i stotine milijuna kuna.
Tvrtke 5R d.o.o., Gold Box d.o.o., Palić Aurum d.o.o., Watch Avenue d.o.o., Krial d.o.o., Lumina metal d.o.o., Adria metali d.o.o., Iliev metali d.o.o., Srce metala, Tomati glas d.o.o., Insula Brač d.o.o. i Ekološki otpad d.o.o. samo su neke u nizu čije se poslovanje prošle i ove godine našlo pod lupom poreznih inspektora.
Većina ih je registrirana u Zagrebu, a manji dio na području Rijeke, Virovitice, Ivanje Reke i drugih gradova. Sumnju poreznih inspektora u poslovanje tih tvrtki, čiji osnivački kapital nije premašivao 20.000 kuna, pobudili su višemilijunski povrati PDV-a koje su one ostvarivale u 2013. ili zahtjevi za pozamašnim povratom PDV-a, što je ukazivalo da preko njihovih bankovnih računa prolazi golem novac. Tako je, primjerice, tvrtka Gold Box d.o.o., registrirana u Zagrebu, uz 41,3 milijuna kuna povrata PDV-a koji je ostvarila tijekom 2013., za istu godinu zatražila i povrat dodatnih 28,7 milijuna kuna PDV-a. Zagrebačka tvrtka Lumina metal d.o.o. podnijela je zahtjev za povrat PDV-a za prosinac 2013. u iznosu od 7,362.766 kuna. Zlato trgovina d.o.o. iz Rijeke u 2013. je imala 6,7 milijuna povrata PDV-a.

Pokretanje nadzora

Služba za porezni nadzor Područne uprave Zagreb početkom 2014. nad sumnjivim je tvrtkama pokrenula porezni nadzor tijekom kojega je detaljno provjerila njihove poslovne knjige i ukupno poslovanje. Kad su otpočinjali nadzor, inspektori zagrebačke Porezne uprave nisu naslućivali razmjere onoga s čime će se suočiti. Prvo što im je upalo u oči jest činjenica da je većina nadziranih tvrtki ispostavljala račune za otkup ili prodaju investicijskog zlata (u polugama, pločicama, listićima), dok je manji dio njih ispostavljao račune i za druge robe i usluge.
Poreznici su otkrili da je većina nadziranih društava registrirana u pravilu tijekom 2013. kao jednostavno ili društvo s ograničenom odgovornošću u gospodarski nelogično povezanim djelatnostima: s jedne strane trgovina na malo satovima i nakitom, a s druge skupljanje neopasnog otpada i trgovina metalima te djelatnost usluživanja pića i nespecijalizirana trgovina.
Zagrebački porezni istražitelji ostali su zapanjeni kad su tijekom nadzora shvatili da je, primjerice, preko žiroračuna jedne od nadziranih tvrtki, Gold Box d.o.o. registrirane na adresi Radnička cesta 52 koju je osnovala istoimena tvrtka iz Slovenije, od ožujka do kraja 2013. prošlo 480,993.981,61 kuna na dugovnoj te 473,624.384,40 kuna na potražnoj strani, a sve to na ime kupnje i prodaje investicijskog zlata. Uz tvrtku su vezana imena slovenskih državljana Roka Gale, Petera Brumića i Matevža Šinkovca. Nadzorom je otkriveno da je većinu novca na račune te tvrtke, 253,733.463,73 kune, uplatila tvrtka Italpreziosi S.p.A. iz talijanskoga grada Arezza na ime kupnje investicijskog zlata. S računa tvrtke Gold Box d.o.o. novac se odlijevao na račune niza drugih tvrtki registriranih u Hrvatskoj, također na ime trgovine investicijskim zlatom.

S ruba društva

Inspektori su otkrili i da su preko bankovnih računa tvrtki od kojih je Gold Box d.o.o. navodno otkupljivao zlato, tijekom 2013. prošli višemilijunski iznosi, najčešće uplaćivani i isplaćivani u istom danu.
Slijedeći trag transakcija među tvrtkama, porezni su inspektori otkrivali sve veći broj tvrtki uključenih u međusobnu prodaju i kupnju zlata ili drugih roba i usluga. Većina umreženih tvrtki ima sjedište u Zagrebu, formalni osnivači i direktori nerijetko su - kao u tvrtkama Tadija Markić d.o.o., Cindrić trgovina d.o.o. i Insula Brač d.o.o. - osobe mlađe od 25 godina, dio osnivača i direktora umreženih poduzeća osobe su s ruba društva, registrirane u kaznenim evidencijama zbog kaznenih djela teške krađe, krivotvorenja isprava, nedopuštene trgovine, protuzakonitog prebacivanja preko granice, nanošenja ozljeda, pa i ubojstva.

Strani državljani

Osnivači nekih od umreženih tvrtki strani su državljani: zagrebačku tvrtku 5R d.o.o. sa sjedištem u Radničkoj 52 (na toj adresi nalazi se najviših nadziranih tvrtki) osnovali su David i Antonio Ravere iz talijanskoga grada Fossana, Gold Box d.o.o. osnovali su spomenuti slovenski državljani, Iliev Metali d.o.o. sa sjedištem u Ivanjoj Reci registrirani su na bugarskog državljanina iz Varne Danala Ilieva, Cirpean metali j.d.o.o. sa sjedištem u Sesvetama registrirani su na rumunjskog državljanina iz Bocse Iliea Cirpeana. Međutim, osnivači i zastupnici većine nadziranih tvrtki hrvatski su državljani, a najistaknutije uloge u mreži tvrtki koje su međusobno trgovale investicijskim zlatom i potom ga fakturirale talijanskim tvrtkama imaju tvrtke Lumina metal d.o.o., čiji je osnivač zagrebački odvjetnik Davor Galetović, te Krial d.o.o. i Palić Aurum d.o.o. u vlasništvu Alberta Palića.

Tvrtke bez ljudi

Poreznici su uočili da su tvrtke povezane u mrežu međusobne trgovine često mijenjale vlasnike i sjedišta, što je otežavalo porezni nadzor nad njima. Inspektori su također otkrili da velik broj umreženih tvrtki, poput Insule Brač, postoji samo u sudskom registru, ostvaruju milijunske promete po žiroračunima, izdaju račune, ali ih na adresama na kojima su prijavljene nema, nemaju zaposlenih, nisu prijavljivale poreze, osobe navedene u registru Trgovačkog suda kao osnivači ne odgovaraju na pozive poreznika i nemoguće im je ući u trag.
Poreznici su, dakle, otkrili da je dio umreženih tvrtki fiktivan, odnosno da je riječ o tvrtkama-fantomima. Pregledom poslovnih knjiga i poslovanja postojećih tvrtki u toj mreži poreznici su utvrdili da ni one nemaju vjerodostojnu dokumentaciju koja bi potvrđivala da je zlato, ili druge robe i usluge koje su nadzirane tvrtke po izdanim fakturama kupovale i plaćale, doista i isporučeno kupcima. Inspektori nisu pronašli tok zlata i drugih fakturiranih roba ni unutar Hrvatske, ni preko granice prema Sloveniji i Italiji, nego samo tok računa i novca među tvrtkama. Ustanovili su da su nadzirane tvrtke odbijale pretporez i tražile povrat PDV-a na temelju fiktivnog prometa iskazanog fiktivnim računima. Poreznici su tijekom prošle i u prvim mjesecima ove godine ustanovili da je riječ o kružnim prevarama velikih razmjera u kojima je hrvatski državni proračun oštećen za desetke, a možda i stotine milijuna kuna.

Gdje je zlato?

Zagrebački su porezni inspektori, kako doznajemo, obavili nadzor nad dvadesetak tvrtki uključenih u kružne prevare, ali procjenjuju da je konačni broj tih tvrtki višestruko veći. U istragu se uključio i Posebni odjel Ministarstva financija za porezne prevare. Porezne vlasti suočene su s činjenicom da je hrvatski privredni i platni sustav postao žrtva kružnih prevara i mreže međunarodnih perača novca. Štoviše, postoji osnovana sumnja da se na opisani način u Hrvatskoj pere novac narkokartela.
Naime, prateći tok novčanih transakcija i računa u kružnim prevarama, porezni su istražitelji ustanovili da je više stotina milijuna kuna tvrtkama registriranima u Hrvatskoj uplatila spomenuta tvrtka Italpreziosi S.p.A. iz talijanskoga grada Arezza, i to na ime zlata koje je navodno kupovala od hrvatskih tvrtki. U poreznom nadzoru nije pronađena vjerodostojna dokumentacija koja bi dokazala da je investicijsko zlato koje je ta tvrtka navodno kupila od hrvatskih tvrtki doista i transportirano u talijanski Arezzo, niti postoji dokument ovjeren od tvrtke Italpreziosi S.p.A. koji bi dokazao da je ta tvrtka ikada preuzela zlato kupljeno od hrvatskih tvrtki.
Međutim, na službenim stranicama američkoga Ministarstva pravosuđa može se pronaći podatak da je talijanska tvrtka Italpreziosi S.p.A. iz Arezza već godinama pod istragom DEA-e, američke agencije za borbu protiv trgovanja narkoticima.
Na tim se stranicama, uz ostale, nalazi i podatak da su 9. listopada 2012. javni tužitelj Južnog okruga savezne države New York Preet Bharara i specijalni agent DEA-e Brian R. Crowell podnijeli zahtjev za oduzimanje 31 milijuna dolara s devet bankovnih računa u američkim bankama zbog sumnje da je novac na tim računima stečen međunarodnom trgovinom drogom peruanske obitelji Sanchez-Paredes. Jedan od blokiranih računa pripadao je talijanskom društvu, Italpreziosi S.p.A.

Moćne obitelji

Peruansko je tužiteljstvo, naime, u travnju 2010. - nakon skoro 30-godišnje istrage - podignulo optužnicu protiv članova obitelji Sanchez-Paredes kojom se tu obitelj tereti da je godinama financirala poslove poput trgovine nekretninama ili iskopa zlata koji su joj služili za prikrivanje poslova s kokainom.
U vlasništvu iste obitelji je i peruanska tvrtka Comarsa, registrirana za iskop zlata, za koju su peruanske vlasti ustanovile da se zapravo bavi proizvodnjom kokaina. Američka agencija DEA otkrila je da je talijanska tvrtka Italpreziosi S.p.A. iz Arezza, dakle ista ona koja posluje s hrvatskim tvrtkama u navodnoj trgovini investicijskim zlatom, u više navrata doznačila novac peruanskoj tvrtki Comarsa.
Porezni inspektori su nalaze do kojih su dosad došli predali USKOK-u, a hrvatske su porezne vlasti dodatne informacije zatražile i od nadležnih tijela Slovenije, Italije i drugih država.

KOMENTAR:

Zagreb, Virovitica, Rijeka su mali gradovi u usporedbi sa europskim metropolama koje imaju i do 10 milijuna stanovnika i stoga bi nadzor sumnjivih tvrtki trebao biti laksi. Posebice strane tvrtke kroz koje prolaze milijuni, a nemaju realan (stvarni) proizvod trebalo bi uzeti pod povecalo. Jasno je da mladi ljudi koji okrecu preko sumnjivih tvrtki milijune rade u sumnjivom, u najmanju ruku sivom, a cesto i ilegalnom sektoru. Ti mladi ljudi su izvrsioci iza kojih stoji dobro organizirana, moguce kriminalna skupina. Republika Hrvatska ima drzavnu inspekciju, ministarstvo financija, policiju te mnogobrojne druge sluzbe kojima je jedini zadatak sprijecavanje nelegalnih radnji te ostecenje drzavnog proracuna. Nadajmo se da ce u buducnosti drzavne sluzbe jace djelovati u podrucju suzbijanja nelegalnih poslova u Republici Hrvatskoj. Ugodan dan

www.drazenkatic.blogspot.de


RADNIČKA PRAVA




Nakon proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska je počela izgradnju kapitalističkog društvenog uređenja.
Poslije drugog svjetskog rata komunistička partija Jugoslavije je pod ideologijom socijalističkog samoupravljanja uvela državno vlasništvo. Tvornice u kojima su radili radnici-proleteri bile su u 100% vlasništvu države. Radnici su samo “u teoriji” imali materijalni udio u tvornicama. U praksi proleteri nisu posjedovali ništa.
Postavlja se ključno pitanje jesu li radnici proleteri imali u to vrijeme veća radnička prava od današnjih radnika zaposlenih u tvornicama europskog kapitalizma?
Uvijek pišem jedino o stvarima koje su mi potpuno poznate i koje mogu argumentirati.
Tako slijedi i ova priča.
Moji roditelji su bili zaposlenici Pamučne industrije Duga Resa koja je brojila čak i do 4.000 radnika. Najveći broj zaposlenih u Pamučnoj Industriji bili su radnici sa sela. Oni su svakodnevno na posao i s posla putovali vlakom ili drugim prijevoznim sredstvima. Nakon odrađenog radnog dana, radnici Pamučne industrije bi išli kući i nastavljali dalje raditi na svojim poljima.
Međutim, u Pamučnoj industriji su radili i radnici-proleteri koji nisu posjedovali zemljište ili imali drugi izvor prihoda. Oni su živjeli u svojim kućama koje su gradili od državnih kredita ili u stanovima koje im je dodjelila država.
Pored Pamučne industrije nalazi se stambeno naselje “Kasar” u kome su radnici-proleteri prebivali i u kojima i danas žive građani Duge Rese. Danas je naselje “Kasar” zastićen spomenik kulture pošto je izgrađen oko 1884. godine.
Po priči mojih roditelja radnici u socijalističkom samoupravljanju su imali solidna radnička prava. Imali su pravo na štrajk, ako su plaće u tvornici bile premale.
Radnici u Pamučnoj industriji su imali vlastitu pravnu službu koja se brinula za sprovođenje radničkih prava, poput današnjih sindikata, međutim sa puno većom efikasnošću.
U socijalističkom samoupravljanju svaki čovjek je imao pravo na rad i garanciju da ako želi može raditi. Radno vrijeme je u principu iznosilo 8 sati u kojem je bilo uključeno pola sata dnevne pauze. Pored tih pola sata radnici su imali pravo na još po koju pauzu odlaska na WC ili pušenje. Znači efektivno se radilo oko 7 sati na dan. Ponekad se radilo i prekovremeno.
Pošto je Pamučna industrija bila jedna od vodećih tekstilnih tvornica u Europi imala je i velike “narudžbe” gotovih ili polu proizvoda. Također su bile i poznate akcije prekovremenog rada za ekonomsku pomoć drugim Socijalističkom Republikama, posebice u to vrijeme autonomnoj pokrajini Kosovo. To znači da je Pamučna industrija u Dugoj Resi financijski pomagala i razvoj drugih dijelova danas bivše Jugoslavije.
Od radnika se i u socijalizmu dosta zahtijevalo ali se taj radnik i štitio.

Ako se dogodio neki spor u tvornici, ako je radnik bio nekorektno kritiziran ili tlačen od “majstora” ili “poslovođe” tada se on mogao za zaštitu obratiti pravnoj službi Pamučne industrije. Ako bi nekim slučajem radnik dobio otkaz u Pamučnoj industriji, daljnji postupak odnosno sudski spor je opet preuzela pravna služba Pamučne industrije.
Po priči mojih roditelja svaki radnik koji je imao pravni spor sa Pamučnom industrijom je na kraju taj spor i dobio. Radnici kojima je dodjeljen otkaz su ponekad nakon višegodišnjeg pravnog spora s Pamučnom industrijom taj spor i dobili. Oni su vraćeni natrag na svoj “stari” posao, te su im bile isplaćene unatrag sve plaće za mjesece koje su proveli kod kuće za vrijeme spora.
Drugim riječima, u pravilu je država u to vrijeme stajala iza radnika i njegovih prava.
U današnjem europskom kapitalističkom uređenju radnik koji je ponekad i dioničar tvrtke za koju radi u usporedbi sa proleterom bivšeg socijalističkog samoupravljanja, odnosno bivšem zaposleniku Pamučne industrije Duga Resa ima manja radnička prava.
Današnji radnik ima sindikate koji bi ga trebali štititi. Ima pravo na privatnog advokata (koga mora sam platiti) u slučaju spora sa svojim poslodavcem. O sporu sa poslodavcem odlučuje sud koji se nalazi u mjestu u kome tvrtka ima sjedište.
Današnji radnik ima poput proletera također pravo na najavljeni štrajk. Ako radnik dobije otkaz od svog poslodavca i u sudskom sporu dobije spor u principu ga sud gotovo nikad ne vraća na njegovo staro radno mjesto. Radnik dobije “financijsku odštetu” od tvrtke koja mu je dala otkaz. Ta financijska odšteta je u većini slučajeva simbolična u odnosu na ukupne plaće koje je radnik u toj tvrtci mogao zaraditi daljnjim radom.
Krajnji pobjednik kako u moralnom, a tako i u financijskom smislu je uvijek tvrtka odnosno kapitalist. To je osnovna razlika između prava nekadašnjih proletera i prava današnjih radnika.
Prije sto i nešto godina austrijski ekonomist prof. dr. Schumpeter u svome djelu “Teorija ekonomskog razvoja” izdanom 1911. godine upućuje na krutost kapitalističkog sistema, te nužnost transformacije kapitalizma u socijalnije društveno uređenje.
Do danas je kapitalizam ostao krut.
U zadnje vrijeme moderne tvrtke uvode za radnike socijalne ponude poput korištenje fitnes studija u krugu tvrtke, gimnastike na poslu, korištenja masaže itd.
Međutim, promatrajući radnička prava u europskom kapitalizmu ona su danas gotovo ista kao i prije 100 godina. Poslodavac vas može otpustiti kada poželi. Da li je otpuštanje razlog višak radne snage ili vaše dulje bolovanje to ne igra nikakvu ulogu. Dok ste na bolovanju vi kao radnik ne možete dobiti otkaz. Međutim ako se to bolovanje nije vašem poslodavcu “svidjelo” on će sačekati da vi ponovo radite 2-3 tjedna i onda vam iz nekog “opravdanog” razloga uručiti otkaz.
Danas možete dobiti otkaz iz bezbroj razloga: privatno telefoniranje na poslu, privatno čitanje novina, privatno korištenje interneta, kašnjenje na posao, dolazak na posao pod utjecajem alkohola, pričanje sa kolegama na radnom mjestu, neodgovarajući odnos prema mušteriji, nedovoljan broj zaključenih ugovora sa klijentima, neakceptiranje prekovremenih sati itd.

 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.
www.drazenkatic.blogspot.de