http://www.agroklub.com/prehrambena-industrija/zasto-je-potreban-povratak-ekoloskoj-proizvodnji/13170/
"Na tu temu navode nas različite staze s raznih polazišta. Većina struke reći će da ekološka proizvodnja ne može prehraniti stanovništvo, da je realno desetak posto takve hrane, prehrambena industrija ima sve labavije kriterije o kemijskim dodacima hrani i zlorabi znanost, slabo obrazovanje i siromaštvo potrošača dovodi do stagnacije u edukaciji: što to uopće jest ekološka ili organska hrana. Nedjelotvorne inspekcije, da samo izbace nepropisno deklariranu hranu, ispraznile bi više od polovice dućanskih polica.
Opasni dodaci hrani zamaskirani u "E"-ove
A da objave prisutne opasne dodatke (akumulirajuće otrove) nevele bi kupce da bar razmisle o vrsti i kategoriji hrane koju kupuju. Na kojoj smo razini u tom smislu, najbolje govori podatak da smo iza SAD-a, drugi po redu uvoznik talijanskih hrenovki ili da na „prirodno kiseljenom“ kupusu opasni konzervans kalijev sorbat - koji po zakonu mora biti istaknut (sada naravno u E kostimu) nitko niti ne vidi. Sintetički sokovi, voćni jogurti bez voća, prerađeno meso kao što su hrenovke, salame, paštete, kobasice - često su s produljenim trajanjem, a nitrati koji se dodaju za održavanje boje i sprečavanje rasta bakterija povezani su s povećanim rizikom od raka debelog crijeva.
Kad smo već spomenuli hrenovke (nekad dijetalni proizvod), svakom je na netu dostupna industrijska odobrena receptura: strojevi destruiraju masu (pa što ona bila) do razbijanja molekularne strukture, a da se ona ne bi grijala i bjelančevine koagulirale, dodaje se i do 50 posto ljuskica leda, naravno i sintetičke boje, arome, veziva i nastaje čarobni proizvod „barena kobasica“ ili crvena roba. Tragedija je u tome, kada preračunaš cijenu te najniže kategorije, po kilogramu ispada skuplja od pravoga mesa. Primjere bi mogli nizati unedogled, ali najbolje su priče iz života: prijateljev sin umjetnik koji je dobro zarađivao u New Yorku, nije si mogao priuštiti organsko mlijeko. Što onda mi možemo proizvoditi i sebi priuštiti u cilju prevencije od teških bolesti i trovanja dojenčadi majčinim mlijekom s reziduama kemije iz njezine hrane.
Poljoprivreda ne smije biti industrija, trebamo je vratiti stoljeće unazad
Ekološka proizvodnja ima svoje zakonitosti, o čemu je zakon izglasao i Hrvatski Sabor. Podrazumijeva dio stočarske proizvodnje zbog organskog gnoja, a što se zaštite tiče, sve je više (dosta skupih) ekološki prihvatljivih sredstava, a prinosi se ne nabrijavaju mineralnim gnojivima. Mi bismo rekli: ipak je sve u glavi i duši čovjeka.
Ne moramo pojesti sve što nam se nudi, nego ono što nam je potrebno i onoliko koliko je neophodno. Zašto ne slušati prirodu, i u proizvodnji i u potrošnji, a to je proizvesti pravo, platiti koliko vrijedi da i proizvođač zaradi svoj kruh te se na tržištu uočljivo i vjerodostojno prezentirati. Upravo to nudi Klaster ekološke poljoprivrede (Andreja Vugrinović, menadžerica svjetskog iskustva), a ljudski nam je nedavno ukratko lijepo rekao dobri duh vinarstva Ivan Enjingi "Imam oko vinograda kravice baš zbog ekološkog gnoja, kad zimi posegnu za zaostalim lišćem na trsju, nikada se neće prevariti i pobrstiti špricano."
Opširnije ćemo prikazati još jednog maga povratka ekološke proizvodnje u vinogradarstvo i podrumarstvo (gdje je to zaista zahtjevno), vlasnika Vinskoga vrha Tomislava Bolfana, koji nam nedavno reče, "poljoprivreda ne smije biti industrija, trebamo je vratiti stoljeće unazad, a seljaka i zemlju uzajamno vratiti jedno drugome."".
KOMENTAR:
Kao sto je autor gornjeg teksta naveo postoji bezbroj opasnosti za ljudsko zdravlje ako koristimo u prehrani iskljucivo industrijske proizvode, meso iz masovnog uzgoja te voce, povrce i zitarice intenzivno prskane pesticidima.
Medjutim osim zdravstvenih razloga postoje i stratesko-ekonomski razlozi zasto Republika Hrvatska treba organsku (bio) poljoprivredu i stocarstvo.
Zapravo odgovor je vrlo jednostavan. Mi sa konvencionalnom poljoprivredom ne mozemo konkurorati na trzistu Europske unije, a posebice ne na svjetskim trzistima!
Zasto smo mi nekonkurentni?
Ne zato sto su nasi proizvodi losi, odnosno nekvalitetni, vec .....
Hrvatska poljoprivreda ne moze konkurirati cijenom spanjolskim poljoprivrednim proizvodima posto na spanjolskim njivama rade moderni robovi, najcesce emigranti iz Afrike koji rade ispod svake nadnice dostojanstvene covijeku, samo zato da bi ostali u Europi. Ti ljudi spavaju pod satorima od najlona, spricaju usjeve bez zastitne odjece i maski, te rade od jutra do mraka. Oni su toliko nisko placeni da licki krumpir ili dalmatinska rajcica nece imati nikada toliko nisku prodajnu cijenu kao spanjolski proizvod te shodno tome niti konkurentnost. Gdje je proizvod proizveden i u kojim uvjetima to najcesce ne zanima prosjecnog europskog potrosaca, vec mu je jedina orijentacija cijna kilograma takvog proizvoda.
Drugi razlog zasto je nasa konvencionalna poljoprivreda nekonkurentna je visoko tehnolozirana staklenicka proizvodnja povrca u Nizozemskoj. Nizozemci koriste najmoderniju tehniku za staklenicku proizvodnju koja donosi izuzetno visoke prihode i dobru kvalitetu sa minimalnom upotrebom pesticida(ili organski uzgoj). Nizozemska rajcica i krastavac je zbog visoke tehnologije i visokih prinosa opet jeftinija od dalmatinske rajcice i krastavca. Pa smo stoga opet nekonkurentni.
Republika Hrvatska si modernu tehnologiju koju koristi Nizozemska niti moderne robove koji rade u Spanjolskoj ne moze priustiti.
Sta tada uciniti da izbjegnemo propadanje sela te povecamo konkurentnost?
Odgovor je vrlo jasan!
Dodatno subvencioniranje „Ekološke poljoprivrede i stočarstva u Republici Hrvatskoj“ te pojačano subvencioniranje kroz fondove Europske unije.
Zasto je nas jedini ispravan put EKOLOSKA POLJOPRIVREDA I STOCARSTVO?
Mi smo zbog Domovinskog rata imali nesrecu da su nase sume, pasnjaci i njive bili posipani raznim vrstama mina. Veci dio miniranog obradivog podrucja je do danas razminiran i spreman za poljoprivredu. Zemljiste posipano minama je godinama imalo mogucnost da se "odmori", da se ocisti od dugogodisnje upotrebe pesticida. Takodjer zemljiste koje je bilo zbog mina nekoristeno zadrzalo je godinama isti sadrzaj minerala dok je zemlja koja se koristila potrosila svoje minerale.
Na kraju ispada da smo imali srece sto su nam minirali nasa zemljista i njive. Ispada paradoks, medjutim to je stvarnost. Hrvatsko zemljiste koje je danas razminirano ima najbolju kvalitetu u Europi za uzgoj ekoloskih proizvoda i ekolosko stocarstvo.
Logicno je pitanje: "Sto cemo uciniti sa ekoloskim proizvodima i gdje cemo ih prodati?!
Mi imamo veliku srecu da trend koristenja zdrave hrane iz godine u godinu sve vise jaca tako da kupci u Europskoj uniji sve cesce posezu za ekoloskim proizvodima. Ne smije se zaboraviti da je Europska unija trziste sa preko pola milijarde stanovnika. Uz malo truda pronaci ce se i adekvatni uvoznici hrvatskih ekoloskih proizvoda u Europi.
Druga nasa velika sansa za plasman ekoloskih proizvoda je potrosnja u turizmu. Danas u tradicionalnom hrvatskom turizmu strani gost nerijetko trazi vegeterijanski obrok ili zdrav "nespricani" obrok. To je za hrvatski turizam jos uvijek mali problem jer se vecinom rade i prodaju obroci iz konvencionalnih proizvoda.
A sada dolazi ono najbolje!
Pokretanje „Cijelogodišnjeg medicinskog turizma i wellnessa u Republici Hrvatskoj„. Jačanje seoskog turizma i turističkog biciklizma, lovnog turizma, planinarenja, raftinga i sportskog ribolova.
Svi gore navedeni oblici turizma koji su u razvojnoj fazi u Republici Hrvatskoj trebaju ogromne kolicine ekoloske hrane za svoje goste.
Mozete li si zamisliti medicinski turizam u nekim hrvatskim toplicama u kojima gost dobije za rucak obrok uzgojen na pesticidima, hormonima rasta i antibioticima. Iako je to zalosna stvarnost to ne ide jedno sa drugim. U gore navedenim oblicima turizma koje u buducnosti trebamo vrlo intenzivno razvijati koristenje ekoloske hrane je apsolutni "muss"!. Inace se u najmanju ruku radi o obmani, ako ne i o prevari naseg gosta.
Nadam se da ce uskoro hrvatska politika krenuti intenzivnije sa projektima koji ce omoguciti start i dobar razvoj ekoloske poljoprivrede i stocarstva u Republici Hrvatskoj kao i konacan start " Cijelogodisnjeg medicinskog turizma i wellnessa" u nasoj Domovini.
Republika Austrija koja nema more ostvaruje oko 20 milijardi eura godisnje od turizma. Republika Hrvatska ostvaruje oko 8 milijardi eura godisnje, pretezno od tradicionalnog turizma. Ako damo sansu intenzivnom razvoju gore navedenih vrsta modernog turizma imati cemo u buducnosti dodatnih 8 milijardi eura godisnjih prioda pa cemo sa 16 milijardi opasno ugroziti austrijeku turisticku ponudu. U tom slucaju imati cemo "premalo" ekoloskih proizvoda za prehranu nasih turista.
Ugodan dan i lijep pozdrav.
Drazen Katic
