Je li Hrvatska spremna: Što će biti kada Slavoniju preplave tisuće izbjeglica!? - KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Glas-slavonije.hr", dana 20.08.2015,

Žičana ograda koju Mađari grade na granici sa Srbijom

Foto: josip šeri

Ako ne prođu u Mađarsku prije podizanja ograde, migranti će prolaz tražiti preko Hrvatske

Osječka županija ima najgori prirodni prirast

Dok iz dana u dan raste četiri metra visoka žičana ograda koju Mađari grade duž 175 kilometara granice sa Srbijom, nešto južnije migracijska tragedija ili opasnost, ovisno kako tko na to gleda, buja iz dana u dan.
Naime, podignuto je prvih nekoliko stotina metara tog “zida”, koji bi, prema najavama, trebao biti gotov do kraja godine. U Srbiju, pak, ulazi sve više migranata, koji, nakon što im Mađari zatvore prolaz prema “sretnijoj budućnosti”, neće ni trenutka razmišljati, nego će krenuti prema sljedećem potencijalnom prolazu, koji vodi preko Hrvatske. Potresni prizori očajnog mnoštva koje se na željezničkoj postaji u južnoj Makedoniji protekloga tjedna bez uspjeha pokušavalo na sve načine ugurati u već krcati vlak koji vodi “dalje” u potrazi za novim životom, najava su sličnih prizora koje bismo uskoro mogli vidjeti puno bliže nama. Velika većina izbjeglica na grčko-makedonskoj granici stigla je iz Sirije, bježeći od tzv. Islamske države, nakon neizvjesnog putovanja u pretrpanim čamcima. U pravilu ih vrlo malo ondje ostane, nego putuju dalje, prema Mađarskoj.

Schengen

Kako Hrvatska nije u “Schengenu”, većina migranata ulaskom u nju ne bi ostvarila svoj pravi cilj - zapadnu Europu, no nema sumnje da će sa zatvaranjem prolaza prema Mađarskoj upravo u Hrvatskoj vidjeti priliku da drugim putem iziđe na schengenske granice, prema Sloveniji ili opet prema Mađarskoj, jer Mađarska prema Hrvatskoj nema ograda. Upravo to je pred kamerama jučer izjavila nekolicina onih koji su sada u Vojvodini i još nisu uspjeli “prekoračiti” “Schengen”. Ako ne prođu tamo prije podizanja “zida”, tvrde, okreću se i - pravac: Hrvatska.
Trenutno je, prema nekim procjenama, u Srbiji 90.000 migranata, s tim što svaki dan dođe i do 2000 novih. A Hrvatska sa Srbijom dijeli ne samo granicu na Dunavu nego i kopnenu granicu od nešto više od sto kilometara. Najugroženija će, prema mišljenju stručnjaka, biti područja oko Bajakova i Tovarnika, tj. područja oko trase glavnih prometnica, a, uza sve to, u Slavoniji (sve u Vukovarsko-srijemskoj županiji) ima i 12 zapriječenih cesta i putova prema Srbiji, koji nisu službeni granični prijelazi, tako da na istoku postoji realna opasnost od ulaska velikog broja migranata, iako su zasad svi pogledi migranata upereni u Srbiju i Mađarsku.
O tome svjedoče i objavljene brojke na stranici Policijske uprave vukovarsko-srijemske o nezakonitim prelascima državne granice ili izbjegavanju granične kontrole na području te županije. Broj onih koji su u tome uhvaćeni od 1. siječnja do 17. kolovoza ove godine gotovo je četiri puta manji nego u istom razdoblju 2014. godine, kada ih je bilo 571. U 66 ovogodišnjih slučajeva, u kojima je sudjelovalo 147 (samo muških) osoba, najviše ih je zabilježeno na područjima Postaje granične policije Bajakovo (26) i Policijske postaje Tovarnik (21). Najbrojniji su Sirijci (55) i Afganistanci (29).

Porozna politika

- To je vjerojatno i preslik dijela onoga što se događa u Srbiji i Mađarskoj, gdje većina njih zbog “Schengena” pokušava prijeći na teritorij Mađarske. A ovdje ih čeka još jedna tvrda granica. Znači, to je latentan problem, ali ga mi trenutno nemamo i ne osjećamo - rekao nam je Domagoj Džigumović, glasnogovornik Policijske uprave Vukovarsko-srijemske županije, uputivši nas za detaljnije informacije na Upravu za granice.
Politolog Anđelko Milardović upozorava kako vladajući nemaju definiranu ni imigracijsku ni demografsku politiku, nego računaju na poroznu europsku imigracijsku politiku, a ona je, kaže, isto dezorijentirana.
- Tko će, kada dođu izbori, u programu imati imigrantsku i demografsku politiku? Pa neće nitko. A ako se na vrijeme ne reagira, stvari mogu izmaknuti kontroli. To je pitanje broj jedan u Europi. To što govorim nije zastrašivanje, nego realna mogućnost za koju mi nećemo biti pripremljeni. Što ako nam dvije ili pet tisuća ljudi dođe u Slavoniju, što ćemo onda? Jer kada jednom netko tu dođe, teško je reći kuda će, iako bi to u pravilu bio tranzit - zaključuje Milardović temu o kojoj treba ozbiljno razmišljati državna vlast, ali i županijska u potencijalno najugroženijim područjima. Iako se ona danas, kao i nekada rat, čini dalekom, unatoč tome što se događa u našem susjedstvu.
Srbijanski potpredsjednik Vlade Ivica Dačić rekao je kako Srbija neće poput Mađarske izgraditi zid s Makedonijom kako bi spriječila ulazak migranata. Dodao je kako će izbjeglice koji prolaze kroz Srbiju biti preusmjerene na Hrvatsku i Bugarsku.

Igor BOŠNJAK

KOMENTAR:

Njemacka ima prilican problem sa zbrinjavanjem izbjeglih. Jucerasnja emisija je prikazala velike probleme u Berlinu, gdje izbjegli spavaju na otvorenoj ulici i po parkovima jer nema dovoljno mjesta za njihovo zbrinjavanje. Neki od izbjeglih dobiju od prihvatnih centara "papir" sa kojim mogu traziti do 50€ prenociste u hotelu ili hostelu, medjutim malo tko ih zeli primiti. Veliki problem muce i tranzicijske zemlje Srbija i Makedonija. Zapravo veci je priliv izbjeglih nego sto postoje kapaciteti za njihovo zbrinjavanje. Postavljanjem ograde na drzavnoj granici izmedju Madjarske i Srbije val izbjeglih ce se vjerovatno preusmjeriti na Republiku Hrvatsku. Da li nasa zemlja ima dovoljno kapaciteta za prihvat izbjeglih. Ne smije se zanemariti da je jos uvijek ljeto i da se izbjegli mogu primiti i pod satore, medjutim nadolazeca zima ce cijelu situaciju dodatno iskomplicirati. Takodjer su sve ucestaliji sukobi izmedju samih izbjeglih unutar "kampova" posebice izmedju raznih etnickih i vjerskih skupina. Njemacka policija je jucer dozivjela i prve napade izbjeglih na specijalne postrojbe. Kuda sve to vodi? Da li smo se svi mi u Europskoj uniji preracnali te zbog sukrivice u izazivanju ratova duz Sjeverne Afrike i Bliskohg istoka ponudili pomoc izbjeglima kojoj zapravo nismo dorasli? Mnoga pitanja mozemo postaviti, medjutim tesko da cemo pronaci neki racionalan odgovor. Ugodan dan.

www.drazenkatic.blogspot.de

Land soll für Reinigung zahlen + KOMMENTAR

Quelle:

 http://www.stuttgarter-zeitung.de/inhalt.schlossgarten-in-stuttgart-land-soll-fuer-reinigung-zahlen.56999150-7a5a-4336-afaf-0dc106f2bd24.html

CDU und Freie Wähler im Gemeinderat wollen, dass die Stadt notfalls dem Land die Kosten für die Beseitigung von Unrat im Schlossgarten in Stuttgart in Rechnung stellt. Hintergrund sind die dort kampierenden Osteuropäer.

Seit Monaten kampieren Menschen aus Osteuropa im Schlossgarten.Foto: Lichtgut/Leif Piechowski

Stuttgart - Seit Monaten kampieren Menschen aus verschiedenen osteuropäischen Staaten im Schlossgarten, hinterlassen dabei auch Müll und Unrat. CDU und Freie Wähler im Gemeinderat wollen jetzt das Land als Besitzer der Parkanlagen stärker in die Pflicht nehmen. Sollte das Land seiner Pflicht zum Sauberhalten der Grünanlagen nicht verstärkt nachkommen, soll die Stadt nach Ansicht der Fraktionen den Park sauberhalten – und die Kosten dafür dem Land in Rechnung stellen.
In dem von den jeweiligen Fraktionsspitzen unterzeichneten Antrag zeigen sich die Fraktionen zwar erfreut darüber, dass nun verstärkt versucht wird, die Menschen aus Rumänien und Bulgarien mittels Dolmetscher dazu zu bewegen, ihre Lagerstätten aufzugeben und vor allem nicht mehr im Schlossgarten zu übernachten. Gleichzeitig äußern CDU und Freie Wähler Verständnis für die Beschwerden von Ladenbesitzern und Hotelbetreibern in unmittelbarer Nähe der Camps, für die „der Zustand der Belästigung bereits zu lange andauert“ und in deren Augen „die angedachten Maßnahmen zu langsam und zu behutsam ergriffen werden“. Die Fraktionen ziehen Vergleiche mit dem Protestcamp von Stuttgart-21-Gegnern im Schlossgarten, das über Monate hinweg von den Behörden geduldet worden sei, bevor es im Februar 2012 von der Polizei geräumt wurde.
Zwar räumen die Antragssteller ein, dass die rechtlichen Möglichkeiten der Stadt begrenzt seien, die Osteuropäer aus dem Schlossgarten zu verbannen. Allerdings müsse wenigstens geltendes Recht konsequent angewendet werden. Diese Möglichkeit biete die Benutzungsordnung für die Grünanlagen des Landes, in der festgehalten sei, dass diese „nicht beschädigt, verunreinigt oder zweckfremd benutzt werden dürfen“. CDU und Freie Wähler verlangen außerdem eine personelle Verstärkung der nächtlichen Kontrollen, Platzverweise sollen „mit Nachdruck“ ausgesprochen werden.

KOMMENTAR AUF KROATISCH:

Zasto je uopce doslo do kampiranja Roma u gradskom parku, tko nadzire njihovo zadrzavanje i boravak u Stuttgartu, koje su djelatnosti kojima se po cijeli dan bave pripadnici Roma u gradu itd.itd.? - pitanja su  koje si gradjani postavljaju, a politicari ne daju jasan odgovor. Cinjenica je da je u zadnjih nekoliko mjeseci kriminalitet u blizini zeljeznickog kolodvora porastao za 30% te da policija obavjestava direktno i preko javnih razglasa o opasnosti od kradja. Kako ce se taj problem rijesiti meni nije jasno. Da li se cekaju izbori iduce godine pa da netko drugi razrijesi nagomilane probleme sa izbjeglima u Stuttgartu te pripadnicima Roma znaju jedino politicari. Gradjani ocekuju svjetlije dana za grad Stuttgart koji godisnje posjeti nekoliko milijuna turista.

Ugodan dan!

www.drazenkatic.blogspot.de

ANKETA: JESU LI SRETNIJI LJUDI KOJI ŽIVE U GRADU ILI NA SELU? Nakon istraživanja, saznali smo konačnu istinu + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Jutarnji.hr", dana 21.08.2015

• 
  Colourbox

Autor: Portal Jutarnji.hr

Život u urbanoj sredini i moderno uređenom stanu, ili u prirodi i kući s prostranim dvorištem? Pitanje o kojima neki dvoje, zanimalo je i brojne znanstvenike koji su dali svoj sud.

Britanski su znanstvenici istražili zadovoljstvo i razinu sreće kada je u pitanju kvaliteta života na selu i u gradu, te su došli do zanimljivih otkrića.

ANKETA

Što mislite jesu li sretniji ljudi koji žive u gradu ili na selu?

U gradu

Na selu

Ne znam

Rezultati

Život na selu Tim Price jedan od istraživača na NFU Mutual zaključio je kako mlade ljude jako muči recesija pa je svima koji žive na selu znatno teže pronaći posao nego njihovoj generaciji koja stanuje u gradu.

- Troškovi prijevoza i faktor vremena koje se troši na putovanje do grada, mnogima zadaje glavobolje - rekao je Price i dodao kako je neosporna činjenica da je život na selu znatno mirniji, što su pokazali i podaci koje je objavio britanski Ured za Nacionalnu statistiku 2014. godine.
Veća povezanost sa zajednicom i manja stopa kriminala, čini se, značajno utječu na općenito zadovoljstvo i razinu stresa.

Život u gradu

S duge strane, istraživanje je otkrilo i činjenicu da su ljudi koji žive u gradu podložniji depresivnim raspoloženjima, povećanoj tjeskobi te su nezadovoljniji kvalitetom života.
- Brine ih stopa kriminala, a veća je i razina stresa - tvrdi Price i dodaje kako je kvaliteta života u gradu tri puta manja nego na selu.
Jasno, osobne preference, ljubavni status, prijatelji i karijera - u najvećoj mjeri utječu na kvalitetu života i zadovoljstvo, međutim ipak se nameće i zaključak kako su ukupna atmosfera, okruženje i priroda također važni faktori sreće.

KOMENTAR:

Zivot na selu donosi odredjene prednosti pred zivotom u betoniranom gradu. Na selu je sve mirnije i opustenije. Postoji direktni kontakt sa prirodom. Nema buke. Sve su to faktori koji donose covjeku smirenost i zdravlje. Pored toga onaj tko zivi na selu ima mogucnost bar u manjoj mjeri uzgoja voca i povrca za osobne potrebe. Strucnjaci predvidjaju da ce do 2050. godine 90% stanovnistva zivjeti u gradovima. Lako je u to i povjerovati. Mi danas imamo preko 10 megacities (veliki gradovi) koji imaju preko 10 milijuna stanovnika. Ti ogromni gradovi donose sa sobom "slum-ove", siromastvo, neishranjenost, geta i ogroman kriminalitet. Ljudi su u gradovima vezani za svoju placu ili mirovinu kojom podmiruju sve mjesecne troskove. U zadnje vrijeme krenuo je trend "cities-gardening"- odnosno proizvodnje hrane direktno u gradovima. Naravno da je to jedna eksperimentalna faza koja pokusava pronaci rijesenje prehrane covjecanstva u buducnosti u velikim gradovima. Srednje bogati i vrlo bogati sloj ljudi koji radi u velikim gradovima stanuje u gradskim predgradjima koja podsjecaju djelomicno na selo. Takodjer vikendima oni koji si mogu priustiti napustaju velike gradove, provodeci svoje slobodno vrijeme u opustanju u prirodi. Tko ce zivjeti u gradovima u buducnosti? Da li ce to biti jedino sloj siromasnih i najsiromasnijih? Ugodan dan svima!

www.drazenkatic.blogspot.de

inShare

KAPITALISTIČKA EKONOMIJA I NJENA OVISNOST O KAPITALISTIČKOM IMPERIJALIZMU

Kapitalistički sistem se počeo stvarati nakon izuma parnog stroja, odnosno početkom prve industrijske revolucije. To je zapravo i dovelo do raspada feudalnog sistema i ukidanja kmetstva. Prvi kapitalisti su naravno bili bivši feudalci, a prvi najamni radnici bivši kmetovi.

Daljnji značajniji razvoj kapitalizma bilježimo početkom druge industrijske revolucije, odnosno Carl Benzovim izumom "Motora sa unutarnjim izgaranjem". Fordovim uvođenjem serijske proizvodnje automobila kapitalizam dobiva na svojoj snazi.

Kapitalističke zemlje su većinom izgrađivale tržišni kapitalizam baziran na slobodnom tržištu, a komunističke zemlje socijalističku ekonomiju centralistički upravljanu od strane države . Danas ta kruta podjela više ne postoji. Kapitalistički način poslovanja i poslovnog razmišljanja se integrirao u svim zemljama svijeta. Zemlje koje danas imaju socijalistički sistem kao npr. Rusija, Kina, Kuba, Venezuela, Sjeverne Koreja, Vijetnam posluju po principima tržišnog kapitalizma, odnosno po zakonu ponude i potražnje.

U kapitalističkoj ekonomiji "kapitalist" posjeduje sredstva za rad, zapošljava "najamnu radnu snagu", te najamni rad nadoknađuje "nadnicom" odnosno mjesečnom, tjednom ili dnevnom isplatom. Tako bi kapitalistička ekonomija trebala funkcionirati.

Današnji kapitalizam vrlo rijetko uvažava socijalnu komponentu. Prije 150 godina kada je kapitalist izgradio tvornicu paralelno je izgradio i stambene objekte za radnike, prostor za odmor, park, bolnicu i sl.

Odličan primjer je bivša "Pamučna industrija" u Dugoj Resi.

Osnivači i vlasnici Pamučne industrije bili su bečki trgovci Josef Jeruzalem, Wilhelm Anninger i Sigmund Mendel koji su 1869. osnovali tvornicu za predenje i tkanje pamuka. Uz tvornicu su izgradili stambene zgrade za radnike, činovnike i direktore, bolnicu, dječji vrtić, školu, trgovinu, poštu i žandarmeriju. Stambene zgrade i bolnica postoje još i danas, te su zaštićeni spomenici kulture. Te zgrade su do danas naseljene stanarima, jedan dio zgrada je izvana u potpunosti renoviran u izvornom obliku, a druge čekaju adekvatna financijska sredstva za renoviranje. U sklopu tvornice je za potrebe industrijske proizvodnje na rijeci Mrežnici 1884. izgrađena i mala hidroelektrana. Ona funkcionira još i danas, te proizvodi oko 2,0 GWh struje godišnje.

U navedenom primjeru vidimo kako bi kapitalistička ekonomija trebala funkcionirati. Ona je nekad bila održiva. Zadovoljavala je ekonomsku komponentu (profit), socijalnu komponentu (briga za zaposlenike) i ekološku komponentu (zagađenje okoline industrijom je bilo minimalno).

Nakon 150 godina kapitalistička ekonomija je izgubila balans. Ekonomska komponenta (profit) je postala jedini cilj i svrha poslovanja. Socijalna komponenta (briga za zaposlenike) je doživjela snažan pad, a ekološka komponenta (zaštita okoliša) polako posljednjih godina ponovo jača. U Europskoj Uniji se uvode mnogobrojni zakoni o zaštiti okoliša, tako da ih se industrija mora sve više pridržavati.

U današnjem kapitalizmu posebno su zastupljene slijedeće pojave :

• Neisplaćene plaće
• Otpuštanje radnika
• Ne uplaćivanje zdravstvenog i mirovinskog osiguranja za radnike
• Stradanje radnika na radnom mjestu (pogotovo zemlje Azije)
• Neprestano povećanje profita ( posebno izraženo u Americi i Europi)
• Prebacivanje proizvodnje u "jeftinije zemlje", odnosno zemlje niskog životnog standarda i niskih plaća
• Prekomjerna proizvodnja proizvoda, proizvodimo daleko više nego što nam treba
• Prekomjerno iskorištavanje resursa ne vodeći računa o međugeneracijskoj solidarnosti
• Nedovoljno zalaganje za smanjenje CO2 u atmosferi, posebno se odnosi na Sjedinjene Američke Države i Kinu

Nas kapitalistički sistem u zadnjih 60 godina direktno je vezan za kapitalistički imperijalizam i dobrim djelom živi od njega.

Kapitalistički imperijalizam je pojava koja je postala izuzetno izražena nakon drugog svjetskog rata, a odnosi se na kontinuirano vođenje niza imperijalističkih ratova od strane Sjedinjenih Američkih Država i članica NATO-a u drugim zemljama. U zadnjih 60 godina vođeno je bezbroj ratova u Južnoj Americi, Africi i Aziji. Ratovi su vođeni i u Europi i to od strane tadašnjeg SSSR-a. Svi ti ratovi su u većini slučajeva bili ekonomski motivirani i to borbom za resurse (nafta, plin, ugljen, željezo, bakar, zlato).

Nas životni standard koji danas u Europi i Americi uživamo možemo zahvaliti ne samo razvijenoj industrijskoj proizvodnji i poljoprivredi, nego jednim dobrim dijelom bivšem kolonijalizmu, te u zadnjih 60. godina imperijalističkim ratovima u kojima je ostvarena premoć u posjedovanju ili jeftinoj kupovini resursa drugih kontinenata.

Ratovi su oduvijek postojali.

Usprkos toj činjenici postavljamo si slijedeća pitanja:

Da li zaista ratovima možemo riješiti globalnu ekonomsku krizu?

Da li kapitalizam koji danas poznajemo može jedino preživjeti u imperijalističkim okolnostima?

Prije oko 100 godina njemački ekonomist i profesor J. A. Schumpeter je napisao da je kapitalizam prekrut, te da se mora transformirati u novo socijalnije uređenje.

Da li je profesor Schumpeter imao pravo?

Apsolutno se slažem sa razmišljanjem profesora Schumpetera. Njegovo poznato djelo "Teorija ekonomskog razvoja" koje je prvi puta objavljena 1911. upućuje na moguće stanje ekonomije koju danas imamo. U djelu "Doprinos socijalnoj ekonomiji" profesor iznosi kritičku notu prema kapitalističkom sistemu, te mu zamjera slabu socijalnu komponentu.

U svakom slučaju profesor Schumpeter je već davno uvidio da kapitalistička ekonomija u svojoj krutosti ne može opstati.

Smatram da se današnja kapitalistička ekonomija mora ponovo vratiti u ravnotežu. Ta ravnoteža se treba postići na tri nivoa:

1. Ekonomski nivo ( neophodno je smanjiti nekontroliranu proizvodnju usluga i dobara, te usporiti utrku za profitom i super profitom)
2. Socijalni nivo (neophodno je da tvrtke i koncerni počnu ulagati u socijalne potrebe svojih radnika, njihove djece, te umirovljenih djelatnika)
3. Ekološki nivo (potrebno je smanjiti industrijsku eksploataciju resursa, smanjiti industrijsko zagađenje prirode, te maksimalno koristiti reciklirane sirovine u proizvodnji)

Kapitalistički imperijalizam kroz borbu za resurse ne može riješiti globalnu ekonomsku krizu. Također ne može držati vječno na životu današnju krutu kapitalističku ekonomiju. Današnja ekonomija se mora mijenjati na već opisani način.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de

SRAMOTNI INCIDENT U BEOGRADU Srpski policajci u improviziranom kampu pokrali migrante iz Sirije + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Jutarnji.hr", dana 20.08.2015

• 
  AFP

Autor: Portal Jutarnji.hr

Među sirijske imigrante u Beogradu stigla su i dva policajca s ne baš tako časnim namjerama. Umjesto da u improviziranom kampu nadziru situaciju i osiguravaju red i zakon, ova dvojca su pokrala nesretne ljude, piše Blic.

Jedan pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova je, naime, uhapšen zbog osnovane sumnje da je izvršio kazneno djelo razbojništva nad sirijskim državljanima. On nije sam izvršio ovu gnjusnu pljačku, već je to napravio u dogovoru s još jednim - policajcem.
U večernjim satima 18. kolovoza njih dvojica su došla među imigrante, piše Blic, i pokazali im službenu policijsku legitimaciju, ali i pištolj, te su od njih zatražili da im predaju sve što su imali u džepovima. Od jednog imigranta ukrali su 1400 eura, a od drugog 650 eura, od obojice njihove osobne dokumente.

Prvoosumnjičeni M.K. (1991.) će biti priveden na sud, dok na identifikaciji i hvatanju drugog policajca-razbojnika policija još radi.

KOMENTAR:

Izbjegle osobe iz Azije i Bliskog istoka najcesce "prvo sigurno mjesto" potraze u Turskoj, pa onda put Srbije ili Makedonije u zemlje zapadne Europe. U Srbiji i Makedoniji vlada trenutacfni kaos. Te dvije zemlje nisu pripremljene za tranziciju tolikog broja migranata. Podizanjem zida na granici Madjarske i Srbije postoji mogucnost da se val izbjeglih preusmjeri sa Madjarske na Hrvatsku te pogorsa ekonomsku situaciju u Hrvatskoj. Interesantno je da i osobe iz Indije i Pakistana takodjer zavrsavaju u Srbiji i Makedoniji s iducim ciljem "u bolji zivot u Europsku uniju". Njemacki mediji su jucer izjavili da ce do kraja godine oko 700.000 izbjeglih pristici u tu zemlju. Konkretno to znaci da ce ih biti i preko milijun. Sve cesci su sukobi izmedju izbjeglih u samim prihvatilistima. Takodjer postoje i napadi na ta prihvatilista od njemackih gradjana. Sve veci je broj kriminaliteta u podrucjima u kojima su prihvatilista za izbjegle. Kaos se dalje zakuhava. Kradja policijskih sluzbenika u Srbiji je kap koja taj kaos samo nadopunjuje. Ugodan dan!

www.drazenkatic.blogspot.de

inShare

EKONOMIJA BUDUĆNOSTI – "TO GO" EKONOMIJA

Prije više godina pojavila se prva "kava to go" u Štutgartu. Odjednom sam vidio ljude kako hodaju ulicom idući na posao i noseći kavu u kartonskoj šalici u ruci. U prvim danima to je izgledalo vrlo čudno bez obzira koliko su Nijemci liberalni.

Danas je "kava to go" postala naša svakodnevnica. Bilo da je jutro ili tok dana vrlo veliki broj ljudi kupuje takvu vrstu pića. Prednost je višestruka. Ne gubimo vrijeme sjedeći i ispijajući kavu, pogotovo ako nam se žuri. Pored toga cijena je zaista niža nego uobičajene kave u kafiću.

"Kava to go" košta u Štutgartu između 1,0 € i 1,50 €, a uobičajena kava u kafiću između 2,50 € i 4,50 €!

Danas je "to go" konzumacija poprimila te razmjere da ju čak pored Mc Donaldsa nude i normalni kafići, a ne samo diskonti kruha i peciva.

I hrana se prodaje kao "to go" proizvod. I to ne samo kobasica, pizza, kebab ili giros. I Kinezi su pronašli svoju priliku u novom načinu prodaje. Kineska hrana u malom četvrtastom paketiću, naravno "to go". Konzumiranje hrane i pića u pokretu postala je jednim dijelom moda, a s druge strane slabiji životni standard tjera građane iz restorana u pravcu "to go" konzumacije. Nedostatak vremena i žurba pospješuju navedeni proces.

Činjenica je da se danas zarađuje veliki novac "to go" prodajom jer se proizvodi na taj način masovno prodaju. Dok čovjek popije jednu uobičajenu kavu u kafiću, bar 5 "to go kupaca" je kupilo svoju kavu i otišlo!

Postavljaju se pitanja:

Da li će tradicionalni način privređivanja i trženja prerasti u "to go ekonomiju" ili će se ipak zadržati tradicionalni oblik?

Koji proizvodi i usluge će se u budućnosti prodavati kao "to go" proizvodi?

Da li "to go" način prodaje proizvoda stvara preveliki otpad u vidu ambalaže i stoji li takova konzumacija u suprotnosti sa održivim razvojem?

Na ovo vrlo važno treće pitanje odgovoriti ću na primjeru "kave to go".

U Njemačkoj se vrlo rado konzumira kava. Pije se ujutro, te popodne. Postoji također jedan interesantan običaj da se u krugu obitelji ili prijatelja poslijepodnevni dio dana rado provodi uz "kavu i kolač". Vikendom je to gotovo obaveza.

Građani Njemačke popiju oko 150 litara kave godišnje. Od toga otpada 20 litara na "kavu to go". Najčešće se "kava to go" nudi u kartonskim čašama sa plastičnim poklopcem od 0,25 litara. To znači da svaki građanin Njemačke godišnje baci u smeće 80 kartonskih čaša i 80 plastičnih poklopaca za kavu. Ako taj broj pomnožimo sa približno 82 milijuna stanovnika dolazimo do rezultata da u Njemačkoj u smeću svake godine završi 6.560.000.000 kartonskih čaša i plastičnih poklopaca samo od prodaje "kave to go". Prodaja "kave to go" započela je u Njemačkoj 1999. godine.

Zaista se radi o enormnoj količini sirovina koje se koriste za proizvodnju kartonskih čaša i plastičnih poklopaca. Za tu proizvodnju se troše ogromne količine energije i vode. Konzumiranje "kave to go" nije potpuno u skladu sa održivim razvojem, međutim ono je postalo "in", te financijski odgovara životnom standardu prosječnog potrošača. Prodaju "to go" proizvoda nije moguće, a niti pametno zabraniti.

Ono o čemu trebamo voditi brigu je da se korištena ambalaža u potpunosti reciklira, te da se dalje kao sirovina koristi u proizvodnji drugih proizvoda. Na taj način ćemo zadovoljiti potrebe potrošača, te sačuvati prirodu od pretjerane eksploatacije resursa.

U Štutgartu i pet drugih njemačkih gradova već duže vrijeme postoji flota električnih automobila na usluzi građanima. Projekt nosi naziv "car 2 go"! Do sada je registrirano oko 160.000 korisnika usluge.

Električni smart "to go" je moguće koristiti od jednog sata na dalje. Shodno tome je određena i novčana naknada za korištenje: po satu, na dan i mjesečno. Automobili su parkirani po cijelom gradu tako da možemo uzeti vozilo sa mjesta koje nam je najbliže i ostaviti ga nakon upotrebe opet na bilo kojem mjestu na području grada. Na području grada se nalaze mnogobrojne stanica za električno punjenje automobila. Nakon korištenja automobila ako se baterija ispraznila automobil možemo uključiti u stanicu za punjenje koja se nalazi također postavljena pored mjesta za parkiranje. Parkiranje vozila "car 2 go" je u Štutgartu besplatno.

Uspoređujući renta car, car sharing i "car 2 go" možemo reći da "car 2 go" ima očite prednosti u gradskoj upotrebi jer nam štedi vrijeme, jeftiniji je, te automobili ne zagađuju okolinu. Preuzimanje i predavanje automobila vrši se direktno na ulici.

"Car 2 go" projekt startao je u Štutgartu 29.11.2012 godine. Korisnicima stoji na raspolaganju flota od 400 električnih automobila.

U Republici Hrvatskoj se slično kao i u Njemačkoj rado pije kava. Pored kave postoji "to go" konzumacija ostalog pića i hrane. Dolaskom Mc Donaldsa, te europskih trgovačkih lanaca u Republiku Hrvatsku stvorila se baza za proširenje gastronomske ponude, posebice "brze hrane". Pored tradicionalnih čevapčića i bečkog odreska u Hrvatskoj se zadnjih godina može pojesti kebab, pizza Hut, hot dog, hamburger, te kineska hrana koju se poput kave i gaziranih pića može konzumirati "to go". U Hrvatskoj je dugo vremena konzumiranje pića ili hrane na ulici bila rijetkost, te se gotovo smatralo asocijalnom pojavom. Kada sam došao u Njemačku prvi puta sam vidio da ljudi piju na cesti, te nose colu ili mineralnu u plastičnim 0,5 l bocama sa sobom. U to vrijeme još nije postojala "to go" ponuda. Kada sam se nalazio u gradu otišao bi jednostavno u kafić i popio piće. Naviku koju sam donio iz Hrvatske nije bilo lako napustiti.

Pojavom "to go" konzumacije pića u Njemačkoj sve su društvene klase prihvatile novi trend. Vrlo brzo su se mogli pored učenika sa "to go colom" na cesti vidjeti i bankari ili menadžeri koji u odjelima žure u svoje urede noseći prvu jutarnju "to go kavu".

Ta nova pojava je i mene kao potrošača nakon određenog vremena ohrabrila da kupim svoj prvi "to go" napitak.

Navike i stavovi koje nosimo u našoj glavi nije jednostavno promijeniti. Ako postoji određeni društveni trend tada je jednostavnije mijenjati svoj stav i uskladiti se sa postojećim trendom. Meni je danas potpuno normalno ako sam u žurbi bez obzira u kojoj zemlji se nalazim da kupim "to go" proizvod i nastavim svojim putem. Međutim trebalo mi je dosta godina da to prihvatim.

Mislim da će u budućnosti konzumiranje "to go" proizvoda i usluga rasti. Jedan od presudnih elemenata je kontinuirano slabljenje životnog standarda građana kako na europskoj tako i na svjetskoj razini. Proizvođači dobara i usluga su danonoćno prisiljeni pratiti trendove potrošnje, te zahtjeve i financijsku snagu potrošača. Vrlo je bitno da "to go konzumaciju" aktivno prati proces reciklaže ambalaže kako ne bi nepotrebno i pretjerano eksploatirali sirovine.

Pod tim uvjetima zadovoljiti ćemo ekonomsku, ekološku i socijalnu komponentu "to go" potrošnje.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de

ZAŠTO JE OVA FOTOGRAFIJA TEK ROĐENOG DJETETA DIGLA BURU NA FACEBOOKU 'Ljudi su zgroženi, strašno su me izvrijeđali!' + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Jutarnji.hr", dana 19.08.2015

• 
  facebook

Autor: Portal Jutarnji.hr

Fotografija majke i tek rođenog dijeteta putem carskog reza postala je pravi hit na Facebooku. Neki su oduševljeni neobičnom fotografijom, a neki je žele što prije izbrisati sa facebooka, ali iz glave. Kako je fotografija nastala objasnila je njemačka fotografkinja Hellen Aller, koja je i sama u osmom mjesecu trudnoće.

- Nisam očekivala da će sve ovo otići tako daleko - rekla je Helen čija fotografija je pregledana 11,5 milijun puta...
- Fotografirala sam tu ženu prije nekoliko tjedana i ona mi se povjerila kako se užasava činjenica da bi mogla roditi carskim rezom. Prošlog vikenda otišla je na porođaj, dogodile su se neke komplikacije i stvarno je rodila carskim rezom. Poslije me zvala da je opet fotografiram jer je njezina najveća noćna mora spasila život i njoj i njezinom sinom - rekla je Helen koja je priznala da je i sama u strahu od carskog reza.

Kaže da je dobila puno negativnih reakcija zbog fotografije.
- Kažu ljudi da je eksplicitna... Ne želite ni znati kako su me izvrijeđali.

 KOMENTAR:

Na koji je nacin dijete rodjeno prije svega je intimna stvar roditelja tog djeteta. Ici toliko daleko u novinarskoj senzaciji i senzacionalistickoj fotografiji te objavljivati slike novorodjenog djeteta opet je osobna stvar roditelja. O etickom nacelu fotografskog posla dalo bi se diskutirati. Gospodja Aller je pretpostavljam imala jedini cilj pokupiti klikove na drustvenim mrezama i sto skuplje prodati fotografiju medijima. Profesionalni fotografi danas su angazirani u najekstremnijim situacijama: slikanje izbjeglih, slikanje gladnih, slikanje ratnih strahota i osobnih tragedija. Profesionalni fotografi zive od prodaje svojih fotografija medijima eticko nacelo prikazivanja "necega" u javnosti im vjerovatno ne stoji u prvom planu. Koji ce fotografija imati post-efekt drugo je pitanje. Ponekad je efekt pozitivan, jer slika govori vise od 1000 rijeci. Medjutim ne uvijek. Ugodan dan.

www.drazenkatic.blogspot.de

VISINA NIVOA OBRAZOVANJA

INDIKATOR – „VISINA NIVOA OBRAZOVANJA“
piše: Dražen Katić
Mjeri se po broju učenika koji su nakon završenog obaveznog osmogodišnjeg školovanja nastavili i završili srednju školu.
Izučeno zanimanje omogućava mladim generacijama pronalaženje posla te stabilniji poslovni razvoj. Omogućava i studiranje onima koji se odluče ići tim putem.

U Baden-Württembergu je 2013/2014 nakon završene osnovne škole (Grundschule) nastavilo školovanje 11,9% djece na „Werkreal-/Hauptschulen“, 36,2% na „Realschulen“, 5,7% na „Gemeinschaftsschulen“ i 44,6% djece je nastavilo školovanje na Gimnasijama.
Vrlo komplicirani sistem školovanja u Baden-Württembergu nudi djeci nakon završenog osnovnog obrazovanja daljnju izobrazbu u više pravaca. Ovisno o ocjenama i naprednosti djeteta omogućuje mu se daljnje školovanje u jednom od gore navedenih izobraznih pravaca. Najnaprednija djeca imaju mogućnost pohađanja Gimnazije, s kojom kasnije lakše dolaze do radnih mjesta ili imaju mogućnost daljnjeg studiranja.

Osobno sam više privržen jednostavnom hrvatskom modelu školovanja gdje nakon osnovne škole dijete može pohađati srednju školu i izučiti neko od zanimanja. Također djeca u Hrvatskoj mogu ići nakon osnovne škole u gimnaziju. Nakon završenog srednjeg školovanja svako dijete koje prođe prijemni ispit na nekom od fakulteta ima priliku nastaviti studirati.
Hrvatski model osnovnog i srednjeg školstva „ne dijeli i diskriminira“ djecu već sva ona imaju jednaku šansu za napredak.
U njemačkom sistemu ako dijete nema „sve petice“ ne može ići u gimnaziju, te je kasnije studiranje vrlo veliki problem. Albert Einstein je kao dijete imao vrlo loše ocjene iz matematike, a kasnije je postao sveučilišni profesor i jedan od najznačajnijih fizičara današnjice.

Velika prednost njemačkog modela školovanja pred hrvatskim je u praktičnom dijelu (školskoj praksi). Za vrijeme izučavanja nekog zanimanja ili pohađanja gimnazije djeca u Njemačkoj provode veliki broj sati na praksi radeći u tvrtkama ili koncernima. Za tu praksu su djeca i plaćena. Plaćom koju dobiju mogu pokriti gotovo kompletno svoje troškove školovanja i tako financijski rasteretiti roditelje.

Pošto je u Hrvatskoj plaćanje učenika i studenata za obavljen praktičan dio „stran“ pojam, apeliram na hrvatske dobrostojeće tvrtke i koncerne da „financijski“ nagrade učenike za njihov rad proveden na praktičnom dijelu. Ta financijska nagrada je „investicija za budućnost“.
Možda će jednog dana baš ti učenici raditi kao vrhunski menadžeri ili inženjeri u tim tvornicama. Hrvatski školski sistem bi se morao transformirati, te skratiti teoretsko gradivo koje učenici danas apsolviraju, a znatno povećati praktični rad (praksu) u tvrtkama, koncernima, udrugama, bolnicama itd.

U Saveznoj Republici Njemačkoj postoji fenomen da priličan broj učenika nikad ne završi neko od zanimanja, te su baš ti učenici u budućnosti izloženi tržištu kao „jeftina radna snaga“.
Europska komisija je 2013. godine objavila da je prosjek mladih u 2012. godini koji su prekinuli školovanje za određeno zanimanje u zemljama Europske unije bio 12,8%. U usporedbi s godinom prije prekid školovanja se smanjio za 0,7%. U izvješću EK-e je naglašeno da postoji razlika u prekidu školovanja između pojedinih zemalja Europske unije kao i razlike u spolu – „djevojčice su rjeđe prekidale školovanje od dječaka“!
Visina nivoa obrazovanja je vrlo važan indikator koji nam omogućava daljnji razvoj znanosti, tehnike, umjetnosti, medicine itd. Uzrečica kaže da „Na mladima svijet ostaje“! Ako su mlade generacije školovane, tada će one na osobnom nivou kao i na općem društvenom nivou doprinijeti razvoju i stabilnosti budućeg europskog društva.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“
Više o drugim temama možete vidjeti pod:
www.drazenkatic.blogspot.de
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

UVOĐENJE LAPTOPA U ŠKOLE ILI DOSADAŠNJA PRAKSA SA TEŠKIM ŠKOLSKIM TORBAMA

Ova tema je vrlo važna jer zadire ne samo u financijsku problematiku roditelja, već predstavlja i jedan etički problem. Problem teških školskih torbi se tiče kako Republike Hrvatske tako i cijele Europske Unije. Činjenica je koju svi znamo da školska torba osnovnoškolca teži između 5 i 8 kg. Također je činjenica da kod male djece to iznosi oko 1/3 tjelesne težine. To je isto kao da mi odrasli natovarimo u prosjeku 30 kg na naša leđa, te nosimo svakodnevno do škole i natrag.

Tko bi od nas pristao na takove "školske" uvjete?

Drugi problem su visoki troškovi kojima su svake školske godine izloženi roditelji kupujući nove knjige, bilježnice, školski pribor itd.

Postavljam si godinama pitanje da li je edukacija sa skupim i teškim školskim udžbenicima uopće potrebna?

Danas jedan Laptop košta oko 350 eura, a u njega se može pohraniti sve što piše u knjigama, te ga možemo dodatno koristiti kao bilježnicu za pisanje i računanje. E-book reader koji danas može pohraniti preko 1.000 knjiga može se kupiti za prosječnih 100 eura.

Ovdje moram otvoreno reći da jedini koji zarađuju na teškim školskim torbama su izdavačke kuće, tvornice papira, države koje eksploatiraju drvo i tvornice školskog pribora. Također profesori koji pišu školske knjige ne mogu se požaliti na honorare koje ostvaruju.

Školske knjige se u Republici Hrvatskoj često mijenjaju, odnosno redovito izlaze nova izdanja. Nova izdanja gotovo da se ne razlikuju od prethodnih, te se najčešće radi o promijenjenih nekoliko listova knjige. Ta pojava je naslijeđena iz bivšeg sistema socijalističkog samoupravljanja, te se održala identičnom do današnjih dana.

Šteta korištenja tradicionalnog sistema "teških školskih torbi" je višestruka:

1. Djeca ispaštaju vukući teške školske torbe!
2. Roditelji su opterećeni visokim školskim troškovima!
3. Sijeku se bespotrebno šume za dobivanje uvijek i ponovo novog papira za udžbenike i bilježnice.
4. Sva djeca nemaju mogućnost da se od najmanje školske dobi upoznaju sa osobnim računalom i internetom.
5. U današnje informatičko doba ne koristimo sva dostignuća koja su nam dostupna.

Dali li bi sistem nastave sa laptopom u svakom razredu i svakoj školi zaista i funkcionirao?

To treba isprobati!

Prošle godine započeo je u riječkoj osnovnoj školi "Vežice" projekt u kojem su učenici 8.c razreda dobili 32 tableta za nastavu. Ravnateljica škole gospođa Violeta Nikolić je izjavila da je cilj pomoću digitalne nastave motivirati učenike za učenje, te pridonijeti aktivnijem uključivanju učenika u nastavni proces.

Ideja o primjeni tableta u nastavi preuzeta je iz jedne škole u Engleskoj gdje su učenici koristeći tablet u nastavi u tri godine poboljšali školski uspjeh za čak 90%.

Pošto je osnovna škola u Rijeci državna škola, učenici pored tableta koriste u nastavi i propisane školske udžbenike.

Tablete mogu ponijeti kući, a ako žele domaću zadaću mogu proslijediti e-mailom.

Osnovna škola u Rijeci je jedan primjer modernog shvaćanja informatičkog doba u kojem živimo. Mnoge porodice u Republici Hrvatskoj su osiromašene, tako da djeci jedva mogu priuštiti novu odjeću i obuću. U takvoj situaciji osobno računalo, laptop, e-book reader ili tablet postaju luksuzni proizvodi koji se jednostavno ne kupuje. Na taj način djeca ne idu u skladu s vremenom, te im je informatički razvoj uskraćen. Siromašnim učenicima je jedina mogućnost da upoznaju svijet informatike prakticirajući je na razrednoj nastavi. Ako se taj problem ne shvati ozbiljno, te se i dalje budu primjenjivali jedino udžbenici u nastavi kao što je to dosad bila praksa stvoriti će se u budućnosti generacije slabo informatičko obrazovanih mladih ljudi. U tome slučaju gubitnik će biti država i cijelo društvo pošto takav mladi kadar neće biti dovoljno konkurentan na tržištu i teško će pronaći stalno zaposlenje.

Ja sam se prvi pute susreo sa osobnim računalom u srednjoj školi. Profesor informatike nam je jednog dana donio u školu osobno računalo "Commodore 64" i rekao: "Djeco ta kutija vam je kompjutor!" Tek kad sam dobio stalno zaposlenje upisao sam par privatnih PC tečajeva da se koliko toliko informatički opismenim. Prvi vlastiti kompjutor i priključak internetu imao sam godinama poslije, tako da sam se morao ponovo, ali ovaj puta samostalno informatički educirati. Danas je sasvim novo doba u kome živimo.

Djeca od mog prijatelja su počela sa dvije, tri godine da se igraju sa dječjim laptopom, a godinu kasnije i sa laptopom roditelja.

Da bi izbjegli da današnje mlade generacije prolaze neadekvatno informatičko obrazovanje društvo ima dužnost omogućiti mladim ljudima da u školskom obrazovanju participiraju e-nastavu. Cijene uređaja su daleko niže od gubitaka koje će zajednica u budućnosti doživjeti kroz nedovoljno informatički educirani radni kadar.

Izdavačke kuće koje uživaju monopol u Republici Hrvatskoj i naslijeđenu naviku redovnog tiskanja novih udžbenika morati će se odreći dijela profita i uključiti u tržišnu utakmicu u pronalaženju novih proizvoda, mušterija i tržišta.

Uvođenjem e-nastave u osnovne škole stvoriti ćemo zdravu bazu za kasniju izobrazbu cijelih generacija programera. Informatika i programiranje će se u budućnosti razvijati velikom brzinom i ako ne budemo imali svoj vlastiti stručni kadar morati ćemo kupovati skupe programe ili zapošljavati programere iz stranih zemalja.

Informatika i programiranje kao strateška točka ekonomskog razvoja Republike Hrvatske i u ovom poglavlju je u fokusu.

U novinskom izdanju "24 sata" 28.03.2012 gospođa Tanja Smolić je napisala:

"Prvi razred osnovne škole je ozbiljna investicija."

Na kraju članka je rezimirala:

"Koliko će vas (najmanje) koštati prvašić:"

Knjige: 670 kuna

Torba: 150 kn

Bilježnice: 30 kuna

Pernica, olovke, bojice, gumica, šiljila, omoti: od 100 kuna naviše

Radni stol i stolica: od 500 kuna

Tenisice: od 80 kuna

Vreća za obuću: oko 20 kuna

Užina: 80 kuna mjesečno

Produženi boravak: 400 kuna mjesečno

Muzička izobrazba (bez instrumenta): oko 2000 kn godišnje

Tečaj jezika: oko 250 kuna mjesečno

Veliki broj roditelja u Republici Hrvatskoj neće moći platiti svome djetetu produženi boravak, muzičku izobrazbu i tečaj stranog jezika. Biti će prisiljeni na kupovinu lošije školske torbe za 150 kuna, te jeftinih tenisica za 80 kuna. Usprkos svim mjerama štednje godišnja investicija roditelja u svog prvašića biti će visoka.

To je još jedan razlog da društvo (država) solidarno snosi troškove uvođenja laptopa u škole. Za razliku od školskih udžbenika uređaj se ne kupuje svake godine ponovo.

Jednog dana kada se zaposle prvašići će nam vratiti investiciju na najbolji mogući način natrag, plaćanjem poreza državi.

Uvođenje laptopa u škole bio bi jedan od najboljih projekata u preventivnoj borbi protiv nezaposlenosti mladih kako u Republici Hrvatskoj, tako i u cijeloj Europskoj Uniji.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de

GOTOVO DVIJE TISUĆE VOJNIKA TUŽILO DRŽAVU Ministarstvo obrane gubi milijune zbog neplaćanja prekovremenih sati+ KOMENTAR

Citirani tekst je iz portala "Jutarnji.hr", dana 18.08.2015

• 
  Robert Fajt / CROPIX

Autor: Hajdi Karakaš Jakubin

Gotovo 2000 vojnika tužilo je državu zbog razdoblja u kojem im nisu posebno plaćana dežurstva, straže, tereni...

Razvodnik Inženjerijske bojne Dejan Stojaković iz Belišća te vozač u Inženjerijskoj bojni Goran Begović iz Valpova djelatnici su MORH-a koji su nakon višegodišnje sudske bitke na Općinskom sudu u Valpovu nedavno dobili zadovoljštinu veću od 232.000 kuna. Toliko im MORH mora isplatiti za sve neisplaćene prekovremene sate na straži i na terenu, za odrađena dežurstva...

‘Bili smo zakinuti’

Prema presudi, Begoviću je pripalo 130.756,02 kune s kamatom, a Stojaković je prošao nešto “slabije” te mu poslodavac mora isplatiti 101.625,94 kune u bruto iznosu sa zateznom kamatom. Na tužbe su se odlučili sredinom 2011. godine, baš kao i 2000 drugih kolega - od niskorangiranih do visokorangiranih MORH-ovaca. Svi se redom smatraju zakinutima, a da je doista tako svjedoči i val presuda koje MORH na tjednoj razini gubi i po nekoliko, a za što na godišnjoj razini izdvoji više od 50 milijuna kuna. Naime, Stojakoviću MORH od listopada 2008. nije isplaćivao dodatne sate za dežurstva, straže, vojne vježbe na terenu. Pokušao je mirno riješiti spor, no na njegov zahtjev od 30.000 kuna nitko nije reagirao pa je financijsko-knjigovodstveni vještak izračunao da Stojaković ima pravo na tri i pol puta više! Begović je, pak, ostao uskraćen za dodatke od srpnja 2008. godine do prosinca 2010.godine.

Odbacivali prigovore

U oba slučaja MORH se kao po nekoj špranci usprotivio tužbama smatrajući da su tužbeni zahtjevi neosnovani i da je nastupila zastara potraživanja. U odgovorima na tužbu MORH je naveo i kako je prekovremeni rad obojice djelatnih vojnih osoba reguliran čl. 97. Zakona o službi u Oružanim snagama RH te se isti primjenjuje kao lex specialis. Odnosno da je Zakonom o službi u OS-u bilo propisano da djelatna vojna osoba ne ostvaruje pravo na plaću za prekovremeni rad ako postoji mogućnost preraspodjele radnog vremena, kao i da se dežurstva uređuju rasporedom dnevnog i tjednog radnog vremena.

- Djelatnicima je redovito isplaćivana naknada za rad na terenu i stražarsko osiguranje na izdvojenim mjestima, a svaki rad dulji od osam sati bio je kompenziran slobodnim danima - tvrdi još MORH.
No Stojaković je na to objasnio edukativno “kako terenski dodatak nema nikakve veze s utuženom tražbinom jer predstavlja drugi pravni institut, odnosno naknadu za prekovremeni rad”. Stojakovićevi kolege su posvjedočili kako je, u nizu poslova, Stojaković radio i na sječi drva, utovaru i istovaru, ponekad i po pet sati prekovremeno.
Isto je ponovio i Stojakovićev nadređeni rekavši da je bilo dana kada se “radilo od mraka do mraka po četiri dana zaredom”.

Tužitelji i svjedoci

- U MORH-u radim kao vozač samoistovarivač. Dnevno sam imao i po pet sati viška. Svi vozači su u tom vremenu na plaću primali 75 kuna dnevnog dodatka, a bilo je dana kada sam radio po cijele vikende i nisam u zamjenu dobio slobodne dane - objasnio je pak Begović sucu. Jedan od svjedok u postupku bio je njegov umirovljeni kolega koji je već dobio istu takvu bitku.
Prije nekoliko mjeseci iz MORH-a su za Jutarnji list potvrdili da na sudovima vode oko 4000 radnih sporova, od kojih polovica otpada na potraživanja zaposlenika koja bi mogla koštati 100-tinjak milijuna kuna. Od toga petinu čine sudski troškovi.

KOMENTAR:

Kada sam kao drzavni sluzbenik radio u Zagrebu imao sam prekovremene sate. Nitko od mojih kolega koliko mi je bilo poznato nije dobio nikakvu naknadu za provredeno vrijeme na prekovremenom poslu. Smatralo se da kao drzavni sluzbenici imamo radno vrijeme 24 sata na dan i da je to posve normalno. Posve normalno je bilo bez ikakve naknade raditi subotom ili nedjeljom, raditi turnus 12-12 nekoliko mjeseci itd, a sva za placu od 8 satnog radnog dana. Kako tako nesto moze biti normalno? Radnik treba biti placen za svoj rad, bez obzira da li radi u privatnom ili drzavnom sektoru. Neoliberalni kapitalizam ima jedan jedini cilj, a to je da bogati budu jos bogatiji naracun siromasnih. Takav kapitalizam prakticira se danas gotovo u cijelom svijetu. Rezultati su danas posve vidljivi. Ugodan dan.

www.drazenkatic.blogspot.de