Naslovna slika i citirani tekst preuzeti su iz online portala „KA PORTAL”, 10.04.2022
Još u vrijeme kada sam živio u Hrvatskom iseljeništvu bio sam redoviti čitalac „KA PORTALA”, što sam ostao do danas.Bilo da živimo u Domovini ili izvan nje KA PORTAL nas redovito i iscrpno informira o događajima iz naše županije.
Pošto je jučer bila „Cvjetnica” značajni blagdan Hrvata vjernika s posebnim interesom sam pogledao portal. Očekivao sam raznorazne događaje u županiji vezane za „Cvjetnicu” te poželio i sam prisustvovati nekom od njih. Tako sam u toku dana posjetio izložbu slika na starom platcu u Karlovcu, Trg Bana Josipa Jelačića na kome su izlagali umjetnici iz Duge Rese gospodin Bašić Šoto i gospodin Novosel te umjetnica iz Karlovca gospođa Marković Mikoć. Izložba je bila također vezana za katolički blagdan „Cvjetnicu”.
Došavši kući ponovo sam pogledao u internet i sasvim slučajno zamijetio članak u KA PORTALu u kome gradonačelnik Duge Rese daje izjavu o uređenju parka.
Jedan dio teksta me potpuno šokirao te ga citiram kao što slijedi:
„Zbog Aglomeracije kasnimo s početkom uređenja, jer još uvijek postoji mogućnost da će se dio prometa prema bolnici morati odvijati kroz park, stoga nema smisla da nešto uredimo pa onda moramo uništiti, ispričao je gradonačelnik Boljar te zaključio kako razumije emotivnu vezanost građana, osobito onih koji cijeli život žive ovdje, a ne na relaciji Njemačka –Duga Resa, stoga bez obzira na osobna mišljenja, poštivati valja struku.”
Tekst sam dva puta pročitao da bi u shvatio što je citatom rečeno, odnosno koja se poruka šalje. Gradonačelnik navodi da razumije emocije građana koji cijeli život žive u Dugoj Resi, a ne na relaciji Njemačka - Duga Resa!
Iz tog dijela citata zaključio sam da postoje u Dugoj Resi građani prvog i drugog reda. Građani prvog reda su oni koji „cijeli život žive u Dugoj Resi”, a građani drugog reda su oni koji „žive na relaciji Njemačka – Duga Resa”!
Takva podjela građana ne samo da nije lijepa i ugodna, već se može smatrati u kontekstu i kao diskriminacija iseljenih građana grada Duge Rese!
Snažna diskriminacije Hrvatskog iseljeništva započeta je 1945 kada je bivša Jugoslavija primijenila brutalnu represiju prema Hrvatskom narodu, tako da su mnogi morali bježati van granice kako bi spasili živu glavu. Međutim i „van granica” bivše Jugoslavije Hrvati nisu pronašli mir. Zloglasna jugoslavenska tajna služba OZNA, a potom Služba državne sigurnosti (UDBA) izvršila je od 1946-1990 likvidaciju 99 iseljenih Hrvata na svih pet kontinenata. UDBA se nije libila niti likvidacije djece te je kompletno egzikutirala obitelj Ševo na godišnjem odmoru u Italiji. Kćerka obitelji Ševo je imala samo 8 godina.
Presjednik HSSa Krešo Beljak na svom facebook profilu 2019 navodi da 100 likvidiranih Hrvatskih iseljenika nije bilo dovoljno, a član SDPa Stazić izjavljuje da je posao 1945 obavljen aljkavo.
Da li je slučajnost da gradska vlast u Dugoj Resi sačinjena u koaliciji HSSa i SDPa na jučerašnju Cvjetnicu putem svog gradonačelnika šalje ponovo neugodnu poruku Hrvatskom iseljeništvu?
Diskriminacija Hrvatskog Iseljeništva se nastavlja i nakon stvaranja slobodne Hrvatske Države 25.lipnja 1991. Hrvatsko Iseljeništvo dobiva Ministarstvo hrvatskog iseljeništva te 12 zastupnika u Saboru.
Naposljetku se ukidaju sve forme i oblici koji nastaju iz Ministarstva hrvatskog iseljeništva te se formira Državni ured za Hrvate izvan Republika Hrvatske.
Iseljeništvo gubi i svoje zastupnike u Saboru. Sa 12 broj se smanjuje na 9, pa na 6 i naposljetku na tri. Danas 4.5 milijuna Hrvatskih iseljenika i onih koji se smatraju Hrvatima porijeklom ima tri zastupnika u Saboru, isto kao Srpska nacionalna zajednica u Hrvatskoj.
Što je sve Hrvatsko iseljeništvo dalo Domovini?
Hrvatski svjetski kongres smatra da je u periodu od 1991 do 2011 Hrvatsko iseljeništvo doniralo Domovini 100 milijardi eura. Današnje donacije koje Hrvatsko iseljeništvo pošalje svaki mjesec u Domovinu, potroši na godišnjem odmoru u Domovini, štedi u Domovini iznosi gotovo 2 milijarde eura mjesečno. Da nije tog novca možemo i sami zamisliti koje institucije u Hrvatskoj ne bi dobivale punu plaću koju danas dobivaju.
Međutim vratimo se gradu Dugoj Resi. Taj grad koji danas broji samo 10.200 stanovnika je iseljeni grad. Veliki broj dugorešanki i dugorešana našlo je svoj drugi dom u Münchenu, Stuttgartu, Dublinu i drugim gradovima širom svijeta. Dio Dublina koji je naseljen građanima iz Duge Rese čak i zovu „Mala Duga Resa”.
Što grad Duga Resa dobiva od svojih iseljenih građana?
I u vrijeme kada iseljeni građani ne žive u svojim kućama i stanovima u Dugoj Resi, oni redovito plaćaju kompletnu komunalnu naknadu te odvoz smeća kao i porez koja se slijeva u gradski proračun. Pored toga svakom posjetom svome gradu oni ostavljaju značajna financijska sredstva uprao u Dugoj Resi. Svaka popijena kava, svaki ručak u restoranu, svaka kupovina u NTLu ili Konzumu, svaki natočeni rezervoar na benzinskoj u Dugoj Resi, svaki euro ili dolar koji se ostavi bližnjima ili rodbini upravo financijski obogaćuje grad Dugu Resu.
Zašto je gradonačelnik Duge Rese izabrao baš katolički blagdan „Cvjetnicu” da pošalje neugodnu poruku iseljenim dugorešankama i dugorešanima samo je njemu poznato.
Da li je to politička poruka na 10.04. ili općeniti stav vladajućih u Dugoj Resi, ostaje zagonetka!
Politički pokret ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI
Član GLAVNOG ODBORA
Dipl.-Ing. Dražen Katić mr.sc.
web: www.drazenkatic.blogspot.de
email: pswag@gmx.net
Facebook: Politički pokret ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI
Instagram: zauvijek_vjerni_domovini
Twitter: 7. Izborna Jedinica
Mobitel / Whatsapp / Viber 0049 176 404 483 47
Žalosno ali u i istinito
OdgovoriIzbrišiZalosno
OdgovoriIzbrišiI nije tomu tako samo u Dugoj Resi nažalost tako je u cijeloj Hrvatskoj i u BiH gdje žive Hrvati
OdgovoriIzbriši