ALVAREZ STIGAO NA POSAO, SVI SE PITAJU OSTAJE LI U HRVATSKOJ Direktor restrukturiranja Agrokora otkrio kratkoročne planove + KOMENTAR!

Gornja slika i citirani tekstpreuzeti su sa internet portala "Jutarnji.hr", dana 07.04.2017

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/alvarez-stigao-na-posao-svi-se-pitaju-ostaje-li-u-hrvatskoj-direktor-restrukturiranja-agrokora-otkrio-kratkorocne-planove/5874926/

"Pri današnjem dolasku na posao u Agrokorov toranj direktor restrukturiranja tog koncerna Antonio Alvarez III nije mogao komentirati najnoviji razvoj događaja oko Agrokora, no novinarima je ipak dao kratku izjavu, piše N1.



- Proces je u tijeku - kazao je, a na pitanje ostaje li u procesu samo je kratko odvratio: 'Ostajem danas'.
Podsjetimo, Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku stupa na snagu danas, a jučer je na stranicama Narodnih novina objavljen lex Agrokor, nakon što je donesen na saborskoj sjednici 6. travnja."

KOMENTAR:  

Donosenje "lex Agrokora" na jucerasnjoj saborskoj sjednici i njegovo brzo izlazenje u Narodnim Novinama je pokazatelj da se za koncern Agrokor trazi brzo rijesenje. Tko ce od tog rijesenje profitirati, a tko izvuci "tanji kraj" ubrzo ce se vidjeti. Cinjenica da koncern Agrokor ima dug od preko 40 milijardi kuna ukazuje na ugrozenost radnih mijesta. Cinjenica da Hrvattska drzava takodjer ima veliki drzavni dug i da se jednim dijelom nalazi u poziciji "duznickog robstva" mogucim financiranjem koncerna Agrokor ulazi u jos dublje "duznicko robstvo".

Koncern Agrokor je kupio izvore pitke vode "Jamnice" te tako od naroda otudjio pravo na izvore pitke vode i njihovu eksploataciju. Sada se pruzaprilika da koncern kupljene izvore pitke vode ponovo proda pravim vlasnicima a to je grad na kojem se tvrtka Jamnica i izvor pitke (mineralne) vode nalazi te da u toj prodaji ostvari dobit iz koje ce pokriti jedan dio duga koji ima. 

Ako grad Jastrebarsko nema dovoljno novca za ponovni otkup Jamnice tada financijska sredstva treba osigurati zupanija. Ako zupanija nema novca tada financijska sredstva za otkup trebaju zajednickim snagama osigurati grad Jastrebarsko, Karlovacka zupanija i Hrvatska drzava. 

U tome ce se slucaju drzavna sredstva ispravno investirati. Gradjani ce dobit natrag svoju "jamnicu", koncern Agrokor financijska sredstva za vracanje jednog dijela duga, a Hrvatska drzava ispravan politicki potez i ponovno povjerenje gradjana. 

Naravno daje reprivatizacija Jamnice samo jedan od primjera kako se koncern Agrokoro moze pocet izvlaciti iz krize u koju je upao.

Postoje i druge tvrtke koje je koncern Agrokor u postupku privatizacije kupio, a u prijasnjem socijalistickom sistemu su prpadale radnicima. Proces reprivatizacije tvrtki od nacionalnog interesa sa Republiku Hrvatsku je nuzan, takodjer kao i preces reprivatizacije izvora pitke vode u Republici Hrvatskoj.

Reprivatizacija inace podrazumjeva ponovnu kupovinu tvrtki od nacionalnog interesa za Republiku Hrvatsku u vlasnistvo grada, zupanije ili drzave, odnosno Hrvatskog naroda!

Ugodan dan i lijep pozdrav!
 

#HSRIzbori2017

http://drazenkatic.blogspot.de/2017/04/ana-duga-za-nacelnicu-opcine-novigrad.html

 

HIT&E-Saboru - Stuttgart - 07.04.2017

Hrvatska ima svoje velike potencijale, ima temelje za pozitivni optimizam i gospodarski oporavak, samo treba krenuti u „gospodarsku oluju“, kako to i naša Predsjednica često naglašava, ali ne sa svačim već s ljudima koji su dozreli tim izazovima.

Razna istraživanja dokazuje da se osamdesetih godina transferirao u ime i za račun bivše partije ogroman novac u inozemstvu i da se vraća kroz privatizaciju.

Kako cijenite daljnje mogućnosti šire baze kapitala iseljene Hrvatske za investiranjem u domovini?

Ja mislim da je to jedini mogući put gospodarske suverenosti, a time i političkog opstanka Lijepe Naše. Varaju se oni koji misle da će se stranci brinuti o našoj domovini, oni će svoju dobit usmjeriti i potrošiti u matičnim državama. Nas 8 milijuna Hrvata u domovini i inozemstvu ćemo ostvarenu dobit najvećim dijelom zadržati u domovini i potrošiti negdje na Krku, Gorskom Kotaru ili slično.

Privatizacija HEP i još nekih strateških tvrtki mora se osigurati na način što će donijeti dugoročno najveću korist, ne novi MOL.

Najveća korist privatizacije će se postići na način „šire baze hrvatskog kapitala“ 8 milijuna Hrvata u domovini ili u inozemstvu. Za to se zalažemo mi u HSK i ostalim udruženjima iseljene Hrvatske. Sto tisuća Hrvata sa 10.000 Eura je 1 milijarda €, kao primjer.

Sada u eri niskih kamata na štednju, cca.0,01 % šansa koja bi se trebala iskoristiti.

Isto tako tvrtka ACI, vrlo važna za potencijal hrvatskog turističkog sektora i potencijal male brodogradnje, treba privatizirati po tome modelu. Hrvatska je vlasnik i odlučuje sama o dugoročnoj koristi.

Hrvatska se iseljavala i danas brže nego ikad i ako se ne pokrenu koraci koji će ohrabrivati na povratak, je siječe granu na kojoj sjedimo.

Inž. Žarko Tomašić, kandidat na HIT&E-Saboru, 07.04. 2017.:

http://narod.hr/gospodarstvo/zarko-tomasic-odlazak-ljudi-iz-hrvatske-najodgovornije-politicke-elite-vise-se-bave-prosloscu-buducnoscu

Doviđenja na izbornom  HIT&E-Saboru, petak, 07.04.2017. 19h, VDI - Haus, Hamletstr. 11​, 70563 Stuttgart-Vaihingen (S-Bahn postaja - 

​Österfeld

 

​

 : S1, S2, S3 

​ - ​

 

10 min.

 

​/

 tramvaj U1 - postaja Vaihingen 

​

 

- Viadukt​- 10 min.

 ).

Na HIT&E-Sabor su pozvani svi zainteresirani, gosti i javna glasila!

VDI-Haus Stuttgart:

http://www.vdi-suedwest.de/fortbildungszentrum-stuttgart/vdi-haus-stuttgart/

Iz HIT&E - povjesti:

http://www.amac-d.de/prilozi02/hit.htm

ANA DUGA - kandidatkinja za načelnicu Općine Novigrad Podravski!

SMJERNICE ZA BUDUĆNOST!

LOKALNI IZBORI

21. Svibanj 2017

OPĆINA NOVIGRAD PODRAVSKI

ANA DUGA - za 

načelnicu!

PREDIZBORNI PROGRAM "Hrvatske Stranke Reda" i ANE DUGE PREZENTIRA 17 TEMELJNA PODRUČJA RAZVOJA I MODERNIZACIJE OPĆINE NOVIGRAD PODRAVSKI KAO ŠTO SLIJEDI:

1. Mi ćemo ostvariti da javna rasvjeta stigne do svake kuće u Općini Novigrad Podravskom. Sramota je da vlast u 16 godina to nije uspjela. Žalosno je da ljudi plaćaju javnu rasvjetu, a nemaju je.

2. Mi ćemo do svake kuće u Novigradu Podravskom asvaltirati cestu. Tu civilizacijsku vrijednost moraju imati svi stanovnici kako Novigrada Podravskoga, tako i okolnih mijesta. Žalosno je da u 16 godina vlast nije bila u stanju dovesti cestu ni u Novigradu Podravskom, a kamo li u okolnim mjestima.

3. Mi ćemo plaću Općinske načelnice SMANJITI. Ne treba načelnici više od prosječnog osobnog dohodka u RH. Zamjenik/ca načelnice ne treba imati naknadu, osim, ako stvarno zamjenjuje načenicu i to "jedino za vrijeme kad zamjenjuje načelnicu".

4. Mi ćemo Općinski list napraviti tako da vas stvarno informira, a ne bude slikovnica sa stalno istim sličicama, dok o pravim informacijama nemate pojma.

5. Mi ćemo napraviti pješačku i biciklističku stazu na Podravskoj magistrali od početka do završetka Općine Novigrada Podravskoga.

6. Sve raspoložive poslovne prostore stavit ćemo na javne natječaje i jednake mogućnosti dobivanja istih. Dosta je bilo nepotizma i korupcije u Općini Novigrad Podravski!

7. Mi ćemo razraditi socijalne programe. Nitko više u Općini Novigrad Podravski neće pasti ispod minimuma ljudskog dostojanstva življenja.

8. Najstarijim i onemoćalim ljudima, bez djece u Novigradu Podravskom organizirat ćemo pomoć u kući i oko kuće.

9. Svake godine, barem jednom. Načelnica će imati obvezu obići sve kuće u svojoj Općini i saslušati ljude i njihove probleme, te vidjeti kako pomoći.

10. Mi ćemo riješiti da više neće biti jela, pila, banketa i putovanja na račun Općine. Ukoliko načelnica želi počastiti vijećnike ili djelatnike Općine ima za to dovoljnu vlastitu plaću.

11. Mi ćemo smanjiti broj djelatnika Općine ili povećati njihovu radnu učinkovitost. Neće više na Općini biti hrpa ljudi koja ne radi i ne služi ničemu, a po najmanje ljudima Općine Novigrad Podravski.

12. Mi ćemo ukinuti besplatan rad najsiromašnijih ljudi općine Novigrad Podravski i onome tko radi u Općini dati i poštenu naknadu.

13. Mi ćemo vratiti Mjesne odbore, a kako bi i ostala mjesta koja spadaju pod Općinu Novigrad Podravski se mogala uključiti u razvoj cjelokupne Općine Novigrad Podravski.

14. Mi ćemo riješiti Društveni dom za koji stara vlast cuka 16 godina novce, a nije napravila ništa.

15. Mi ćemo asfaltirati Komarničku ulicu i sve ulice u Novigradu Podravskom, a koje su u užasno lošem stanju.

16. Mi ćemo svaku zimu osigurati čiste ulice, a ne da su ulice u slučaju snijega užasne.

17. Svako dijete u osnovnoj školi imati će besplatan topli obrok. Za početak ćemo hranu i mlijeko skupljati od donacija: OPG-ova, tvrtki naših građana, Hrvatskih iseljenika iz naše općine te građana naše općine itd. Donirano sezonsko voće i povrće, doniran kruh koji nije prodan, donirano mlijeko, donirani pekmez ili marmelada, doniran "domaći" suhomesnati proizvod obradovat će naše najmanje te im omogućiti zdravo odrastanje!

MOJ ŽIVOTOPIS I POLITIČKI CILJEVI:

Rođena sam 1979. godine. Obnašala sam dužnost vijećnice u Novigradu Podravskom u proteklom mandatu. Kandidatkinja sam Hrvatske Stranke Reda za načelnicu Općine Novigrad Podravski.

U Općini ću se boriti kako za razvoj Općine Novigrad Podravski, tako i za dobar život svih žitelja iste. Odlučno i hrabro ću se boriti da više ne postoje dvostruka mjerila i da Općina Novigrad Podravski bude na pomoć svim njenim žiteljima, a ne da od nje ima koristi samo određena ekipa.

Bit ću uvijek među ljudima i biti ću zastupnik svojih birača u pravom smislu te riječi. Imam veliko iskustvo u poljoprivredi i moji su roditelji cijeli život posvetili radu na zemlji i danas imaju preko trideset rali zemlje. Založiti ću se za razvoj poljoprivrede i OPG-ova našeg kraja.

Dragi moji prijatelji, kao Vaša načelnica Općine Novigrad Podravski vodit ću brigu o cijeloj našoj općini, puno bolje od dosadašnje vlasti. Prije svega ću se boriti da se "naša djeca koja su otišla trbuhom za kruhom ponovo mogu vratiti kući" i kod kuće živjeti od svoga rada! Neće se više događati da Općina Novigrad Podravski nestaje, već naprotiv da se poveća i razvije. Članica sam Hrvatske Stranke Reda i u istoj sam predsjednica ogranka HSR-a te dopredsjednica Hrvatske Stranke Reda.

Kad budem načelnica i predstavnici Hrvatske Stranke Reda budu imali većinu u općinskom vijeću, osobno vam garantiram da sve vezano uz Općinu bude svakome poznato. List Općine bude imao svrhu informiranja, a neće biti više slikovnica. Samo da podsjetim: „Na naš trošak htjeli smo snimati sjednice vijeća i da ljudi vide što se radi u njihovo ime. Nažalost usljedila je zabrana. Žalosno. Mi ćemo demokratitirati Općinu.“

Sve raspoložive poslovne prostore stavit ćemo na javne natječaje i jednake mogućnosti dobivanja istih.

Dosta je bilo nepotizma i korupcije u Općini Novigrad Podravski! Općina Novigrad Podravski treba promjenu, treba načelnicu Anu Duga i Hrvatsku Stranku Reda.

Prvi puta u povjesti Općine Novigrad Podravski – jedna kandidatkinja za načelnicu - kandidatkinja Ana Duga.

21. Svibanj 2017 su lokalni izbori!

Do tada Vaša

Ana Duga

STRATEGIJA SPECIJALISTA ZA RESTRUKTURIRANJE Alvarez ulazi u Upravu i bit će solidarno odgovoran za poslovanje, ali Todorići će i dalje upravljati! + KOMENTAR!

Gornja slika i citirani tekst preuzeti su sa online portala "Jutarnji.hr", dana 06.04.2017

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/strategija-specijalista-za-restrukturiranje-alvarez-ulazi-u-upravu-i-bit-ce-solidarno-odgovoran-za-poslovanje-ali-todorici-ce-i-dalje-upravljati/5868606/

"Odbor vjerovnika od Vlade i dalje očekuje nekakav oblik garancije povrata novca koji će uložiti za spas Agrokora.

 Antonio Alvarez, direktor za restrukturiranje Agrokora, još uvijek je u postupku imenovanja u Upravu najvećeg hrvatskog koncerna, neslužbeno doznajemo, a njegovo imenovanje dozvoljava i statut Agrokora, u kojem se u članku 2 navodi da se “uprava društva sastoji od najmanje jednog i najviše 11 članova”. Naime, postoji i mogućnost da Alvarez proces restrukturiranja vodi kao vanjski konzultant, ali je prihvaćen model da ipak postane član Uprave.

 To znači da bi, prema članku 12 stavak 1 Statuta, Alvarez bio solidarno odgovoran za vođenje Uprave društva zajedno sa svim ostalim članovima društva, što je dosta velika odgovornost koju preuzima. Statutom Agrokora je, jednako tako, određeno da članove Uprave imenuje Nadzorni odbor, te da će u roku od 60 dana od dana imenovanja NO sklopiti ugovor s članom Uprave. Ono što je bitno, međutim, jest to da će, sukladno predloženom ugovoru između njega i Agrokora, Alvarez ne samo direktno nadgledati i provoditi sve financijske i pravne poslove tijekom cjelokupnog procesa restrukturiranja, nego će imati pravo veta na sve odluke koji se tiču plaćanja i zaduživanja. Naravno, i njegove odluke će moći blokirati Uprava Agrokora, što znači da sadašnji vlasnik Agrokora i dalje, u određenom smislu, ima zadnju riječ u upravljanju Agrokorom.

Dali mu legitimitet

No, Alvarezov status je pojačan činjenicom da je, kako neslužbeno doznajemo, Odbor vjerovnika Agrokora, koji je potpisao tzv. standstill agreement, donio odluku o njegovu imenovanju za glavnog direktora za restrukturiranje, a Agrokor je potpisnik tog standstill agreementa. Doduše, u tom dokumentu se, kako doznajemo, uopće ne strukturira hijerarhija odgovornosti u trokutu između Odbora vjerovnika, glavnog direktora za restrukturiranje i Agrokora. Moglo bi se, stoga, zaključiti da ta suradnja neće teći baš tako glatko, ali to su i inače postupci u kojima se povjerenje u partnera stječe svakim novim provedenim potezom.

Alvarezova glavna zadaća je, pak, hitno pronalaženje kreditora za osiguranje likvidnosti Agrokoru kako bi se mogle plaćati tekuće obveze, a to bi onda dovelo i do dogovora o povlačenju blokada od strane vjerovnika. Ali, prema dostupnim informacijama, čini se kako svi zainteresirani kreditori također traže da se njihova financijska injekcija tretira kao najstarije potraživanje, odnosno da prvo dođe na naplatu u slučaju bilo kakvih daljnjih problema s funkcioniranjem tvrtke ili stečaja. Stoga se trenutno unutar Odbora vjerovnika pokušava pronaći model kojim bi se jamčilo budućem kreditoru da njegov novac ima “super senior status” ili “prime status” u odnosu na sve ostale vjerovnike.

Izmjene zakona

No, jako je teško pronaći model koji bi jamčio da nakon povlačenja tih blokada dobavljači ili faktoring društva neće opet aktivirati prisilna sredstva naplate kada nova likvidnost uđe u sustav. Naravno, bit će teško postići i dogovor da taj kreditor ima “prime status” i u slučaju daljnjih financijskih problema Agrokora. Na ovom mjestu valja podsjetiti i da dobavljači Agrokora još nisu potpisali standstill agreement i da među njima ima različitih struja od kojih svaka vuče na svoju stranu. Zbog svega toga u Odboru vjerovnika razmišljaju o tome da kontaktiraju Vladu kako bi se pronašao model po kojem bi se tom kreditoru mogao jamčiti povrat novca putem određenog oblika državnog jamstva ili putem izmjene nekih propisa kako bi se pravnim putem omogućilo da to potraživanje ima pravo prvenstva naplate potraživanja. Iz Vlade smo, naravno, dobili negativnu reakciju na takav mogući prijedlog Odbora vjerovnika, što i ne čudi jer bi bilo vrlo teško u javnosti opravdati takav potez. To znači da potpisnicima standstill agreementa slijedi težak posao pronalaska kreditora koji neće tražiti “super senior status” pri naplati potraživanja u slučaju daljnjih financijskih problema Agrokora ili da između svih vjerovnika, uključujući i dobavljače, pronađu sistem po kojem bi se svi odrekli naplate svojih potraživanja prije nego što se naplati novi kreditor. U slučaju da Alvarez i vjerovnici ne uspiju postići ni jedan od tih ciljeva, tada bi, neslužbeno doznajemo, aktivirali plan B, a on podrazumijeva da Agrokor zatraži realizaciju zakona o prinudnoj upravi, odnosno Lex Agrokor. Uvjet vjerovnika u tom bi slučaju bio taj da izvanredni povjerenik, kojeg bi imenovala Vlada, u svoj tim uključi Alvareza i njegove konzultante.

Politički ispit

Prva reakcija iz Vlade na takav prijedlog nije bila sasvim negativna, ali nije bila ni pozitivna. Smatraju kako bi bilo bolje da su ih vjerovnici prije Alvarezova imenovanja kontaktirali u tom smislu jer sada postoji opasnost da se Alvarez i njegovi ljudi, koliko god bili svjetski priznati stručnjaci, u javnosti percipiraju kao “ruski igrači”, s obzirom na to da ruske banke imaju glavnu riječ u Odboru vjerovnika. No, to još ne isključuje, rečeno nam je u Vladi, mogućnost da se Alvarez, sa svojim savjetnicima, uključi u Lex Agrokor, ali za sada u Vladi o tome nemaju decidiran stav i skeptični su. Naravno, veliko je pitanje i koga će Vlada, u slučaju aktiviranja Lex Agrokor, imenovati za izvanrednog povjerenika, ali je sigurno da to mora biti osoba s velikim iskustvom i autoritetom. To će biti, ako do toga dođe, veliki ispit za HDZ i Most, odnosno za premijera Plenkovića, jer imenovanje izvanrednog povjerenika ne bi trebalo podlijegati trulim političkim kompromisima u HDZ-u i Mostu. Na koncu, ako ne prođe Alvarezov plan A u kojem bi se sve riješilo u okviru standstill agreementa, te ako se odluče za plan B, to bi značilo da moraju nagovoriti Ivicu Todorića ili dvoje ljudi iz Uprave Agrokora ili Nadzornog odbora da aktiviraju Lex Agrokor, a to znači da bi familija Todorić sasvim ostala bez mogućnosti upravljanja Agrokorom. Jer, podsjetimo, barem u prvoj fazi restrukturiranja Agrokora Ivica Todorić i sinovi bi ostali na pozicijama u Upravi i Nadzornom odboru i utjecali bi na upravljanje koncernom, dok bi u slučaju aktiviranja Lex Agrokor izgubili sve ovlasti, a upravljanje Agrokorom bi preuzeo izvanredni povjerenik. Očito je, stoga, da je sve i dalje otvoreno u “slučaju Agrokor”."

KOMENTAR:

Vrlo je bila interesantna  jucerasnja saborska rasprava koja se mogla pratiti na TV-u do kasnih sati u vezi novog zakona koji pogadja koncern Agrokor. Takodjer je bilo interesantno vidjeti i izjavu premijera i gospodina Alvareza III.

Gospodin Plenkovic je istaknuo izuzetne reference koje ima gospodin Alvarez te osobu kojoj se moze pokloniti povjerenje u slucaju rijesavanja krize oko koncerna Agrokor.

Radna mjesta su prioritet i mora se zaista uciniti maksimum kako bi se spasili radnici kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji i Sloveniji gdjekoncern posluje. Medjutim drzava mora biti u toj akciji spasavanja oprezna da ne ruinira samu sebe. Deficit, tj. dug iznosi nesto vise od 40 milijardi kuna kojim je koncern Agrokor opterecen. To nije mali novac. To je jedna cijela bruto dobit od turisticke sezone koje ostvari RH u godini dana. A znamo daod tog novca zivi cijela drzava u toj godini.

Pored izmjene zakona, tj. donosenja novog postavlja se pitanje da li je sa svim svojim referncama koje posjeduje gospodin Alvarez III dovoljno upoznat sa ekonomsko-financijskim sistemom Republike Hrvaske, sa navikama i mentaliteton naseg naroda.

Mi smo skloni kada sepojavi neka kriza odmah posezati za "stranim strucnjacima". Gospodin Milanovic  (SDP) je tako angazirao gospodina Brauna iz SAD-a da ga svojim savjetima politicki potpomogne. To je kostalo pozamasnu sumu novca kako samu SDP stranku, a indirektno i porezne obveznike.

Drugi primjer je odluka HDZ-a da angaziraju gospodina prof. Sinn-a iz Bavarske da sa svojim institutom nacini parlamentarni predizborni program za HDZ prosle godine. Gospodin Sinn je za svoj posao dobio lijepu sumu novca, posto se takovi projekti skupo placaju. Nakon zavrsenih izbora prosle godine gospodin Sinn je i napustio mjesto direktora svog instituta i gotovo da se vise uopce ne pojavljuje u njemackim medijima sto je vrlo zacudjujuce. Rado je davao izjave za medije do tada.

Hrvatski narod rado poseze za stranim strucnjacima iako ima kapacitet kako u Domovini tako i izvan nje. Mozda je u nekim slucajevima posezanje za stranim strucnjacima dobro, ali ne i u svim kriznim situacijama. Ekonomisti koji su studirali u Domovini ili van nje koji danas rade u Domovini ili Iseljenistvu mogu takodjer pomoci u kriznim situacijama u kakvoj se danas nalazi Agrokor. Mozda bi bio napredak u buducnosti osloniti se malo vise na vlastite snage, na vlastito znanje i iskustvo koje bi u svakom slucaju imalo nista manji ucinak od angaziranih  "stranih strucnjaka", a fimacijski bi iznosilo manje od onoga kojeg smo do danas investirali za "stranu pamet" s osrednjim ili slabim rezultatima.

Ugodan dan!

#HSRIzbori2017

http://drazenkatic.blogspot.de/2017/04/ana-duga-za-nacelnicu-opcine-novigrad.html

Franck: Blokirale su nas male banke koje još nisu pristupile standstill aranžmanu + KOMENTAR!

Gornja slika i citirani tekst preuzeti su sa online portala "Vecernji list", dana 05.04.2017

http://www.vecernji.hr/hrvatska/blokiran-i-franck-1161079?utm_source=Facebook&utm_medium=Status&utm_content=1161079&utm_campaign=FB+page+statusi

"Najveći dobavljači popodne bi se trebali naći s bankarima i timom za restrukturiranje Agrokora predvođenim Antonijom Alvarezom iz konzultantske kuće Alvarez&Marsal


Nakon Agrokorovih tvrtki počele su i blokade njihovih dobavljača. Prema podacima Fine, blokiran je Franck koji se ubrzo oglasio.

Objavili su kako su njihove poslovne račune blokirale male banke koje nisu pristupile standstill aranžmanu, ali da stabilizaciju stanja na računu očekuju tijekom dana.

– Ovih dana suočeni smo s puštanjem naloga malih banaka koje još nisu pristupile standstill aranžmanu. Stabilizacija stanja na računu očekuje se tijekom dana s obzirom na planirane uplate – navodi se u priopćenju.

AgroFructus: Uskoro deblokada

"Jučer tijekom dana tvrtka AgroFructus blokirana je od strane jedne banke, no blokada je u kratkom vremenu povučena. Poslovanje tvrtke odvija se nesmetano u očekivanju raspleta velike gospodarske krize koja nas u zadnje vrijeme pogađa", stoji  u odgovoru te tvrtke na Hinin upit.

 Iako podaci Fine pokazuju da su u srijedu oko 11 sati računi tvrtke i dalje u blokadi, iz AgroFructusa pojašnjavaju kako su dokumenti za deblokadu pripremljeni te će računi biti uskoro deblokirani, nakon redovite procedure u takvim slučajevima.  Iz AgroFructusa ističu i kako se svojim poslovnim partnerima zahvaljuju na razumijevanju i strpljenju u trenutnoj situaciji.

Sugovornik iz Kraša kaže da za njih nema bojazni od blokade, jer imaju dovoljno likvidnog novca da pokriju dugove koji dolaze na naplatu. A nemaju, kaže nam, ni toliko poslova s naplatom preko mjenica. Najveći dobavljači popodne bi se trebali naći s bankarima i timom za restrukturiranje Agrokora predvođenim Antoniom Alvarezom iz konzultantske kuće Alvarez&Marsal.  I dalje su u blokadi računi samog koncerna Agrokor, kao i većine njegovih tvrtki – Konzuma (osim računa u Karlovačkoj banci, otvorenog 31. ožujka ove godine), Leda, Jamnice, Zvijezde, PIK-a Vinkovci, Vupika, PIK-a Vrbovec, Belja, Mladine te Velpro-centra.

Finini podaci pokazuju kako račun Tiska više nije u blokadi, a nisu blokirani ni računi tvrtki Agrolaguna, Solana Pag, Roto dinamic, A007 – tvrtke koja upravlja on-line trgovinom Abrakadabra.

KOMENTAR:

Veliku hrvatsku tvrtku Agrokor mogu usporediti sa njemackim automobiliskim koncernom "VW". Obadvije tvrtke su prolazile razne afere. Tvrtka  VW sa manipuliranjem ispusnih plinova kod dizel vozila, a tvrtka Agrokor sa prodajom pokvarenih lazanja u Njemackoj te prodajom pokvarenog kukuruza u raznim europski zemljama. Medjutim te dvije tvrtke su samo primjeri mnogobrojnih koncerana koji pokusavaju monopolima i kartelima doci do brze zarade na ustrb krajnjih potrosaca.

Koncern Agrokor ima vojsku zaposlenih ne samo u Hrvatskoj vec i u Sloveniji, Srbiji. On zaista hrani mnogobrojna usta. Medjutim postavlja se kljucno pitanje kako je doslo do zaduzenosti i pada tog hrvaskog koncerna?

Tvrtka Agrokor je imala nakon Domovinskog rata kada je i osnovana brzo rast. Ekspandirala je bez da je imala realno pokrice u novcu za tu ekspanziju. Balon duga se iz godine u godinu napuhavao i sada prijeti da pukne. Prije 10-tak godina je i Njemacka imala isti problem sa bankama i automobilskom industrijom. Bankama je prijetilo zatvaranje, a njemackoj autoindustriji bankrot. Njemacka kancelarka gospodja Merkel je tada donijela odluku o spasavanju radnih mijesta u automobilskom i bankarskom sektoru. Sa pola bilijarde eura financirala je njemacke banke koje su dalje proslijedile kredite automobilskoj industriji. Radna mjesta su spasena, ali na cijiu stetu. Porezni obveznici njemacke su zapravo platili tih polabilijarde eura (500 000 milijona).

Da li ce istu sudbinu dozivjeti i Agrokor te finaciranjem novca poreznih obveznika Republike Hrvatske biti spasen taj koncern. Taj odgovor cemo vidjeti. Da li ce to biti ispravno ili krivo pokazati ce naredno vrijeme. U svakom slucaju svaka drzava bi trebala preko nadzornog odbora koncerana kontrolirati koncerne te sprijeciti mnoguce zloupotrebe u poslovanju posebno tajno udruzivanj u kartele, podijelu trzista, dogovorene cijene proizvoda i usluga i slicno.

Ugodan dan.

 

#HSRIzbori2017

http://drazenkatic.blogspot.de/2017/04/ana-duga-za-nacelnicu-opcine-novigrad.html

EKOLOŠKA ILI KONVENCIONALNA POLJOPRIVREDA!

Turizam u zemljama južne, jugoistočne i jugozapadne Europe igra vrlo važnu ulogu kod bruto društvenog proizvoda. Danas se sve više razvijaju nove vrste turizma, kao npr. medicinski turizam i wellness, seoski turizam, biciklistički turizam, turizam obilaska povijesnih i modernih gradova, alpinistički turizam, jedriličarski turizam, rafting, lovni i ribolovni turizam itd.

Seoski turizam je najčešće popraćen slijedećim aktivnostima: hodanjem (walking / wandern), jahanjem konja, kupanjem u obližnjoj rijeci ili jezeru, vožnji bicikla, branjem gljiva. Ta vrsta turizma nudi svježi seoski zrak, zelenilo, kretanje, opuštanje, a također i domaću hranu kao i čašicu domaćeg pića!

Često netko tko živi i radi u gradu i tko je spreman izdvojiti novac i vrijeme da godišnji odmor provede na seoskom imanju očekuje domaću hranu, po mogućnosti iz ekološkog uzgoja.

Mi vrlo često procjenjujemo kvalitetu godišnjeg odmora po gastronomskoj ponudi, a tek poslije toga dolaze drugi sadržaji u kojima smo uživali.

Ako Republika Hrvatska razvije seoski turizam na taj nivo da gastronomska ponuda bude "domaće i ekološko" ubrzo ćemo postati vrlo prepoznatljivi po toj turističkoj grani u Europi.

Druga vrsta turizma koji je danas jako popularan je biciklistički turizam, odnosno mountainbike turizam. Razlika je samo kuda bicikal vozimo: po cesti, biciklističkim stazama ili po brdu.

Poznata biciklističko- turistička središta su Boden See (Bodensko jezero koje dijeli Njemačku, Austriju i Švicarsku), te Garda See (Gardensko jezero u Italiji).

Pošto sam i sam veliki ljubitelj biciklizma poznato mi je iz osobnog iskustva koliko je kod vožnje bicikla bitna hrana, da je kvalitetna, ukusna, dovoljno velike porcije i ako je moguće k tome iz ekološkog uzgoja.

Prije dvije godine imao sam mogućnost da provedem godišnji odmor u duljoj vožnji biciklom. Ruta vožnje je bila od Štutgarta do Bodenskog jezera. Vozeći samo po biciklističkim stazama radilo se o nekih 220 km. Odredište je bilo lijepi gradić Überlingen na samom jezeru. Rutu smo podjelili na četiri dijela, odnosno prijeđenih 50 km na dan. To ne izgleda na prvu ruku puno, međutim ako želite usput fotografirati, pogledati kulturne znamenitosti, lijepe gradove kroz koje prolazite, te se više puta odmoriti u tih 50 km vam prođe cijeli dan. Iako smo se pripremali za tu rutu, ona nije bila baš jednostavna. Doručkovali smo uvijek u hotelu gdje smo prenoćili, ručali u nekom lijepom gradu u kome smo napravili pauzu, a večerali u gradu u kome smo imali slijedeće prenoćište. Mislim da sam u tih četiri dana vožnje prvi puta svjesno uvidio koliko je hrana bitna. Iako su porcije bile dovoljno velike i ukusne na kraju dana sva je energija bila potrošena. Stigavši u Überlingen proveli smo još nekoliko dana uživajući u vožnji oko Bodenskog jezera. To što možete vidjeti vozeći bicikl vožnja automobilom ili vlakom ne može nadomjestiti. U nekoliko slijedećih dana obišli smo 5-6 gradova koji se nalaze na samoj obali jezera. Inače Bodensko jezero možete cijelo obići biciklom, a ruta iznosi oko 200 km. Mi smo ukupno napravili 340 km, te se nakon par dana vlakom vratili iz Überlingena za Štutgart. Tu vrstu turizma bi svakom preporučio bar jednom u životu. Zaista se razlikuje od ležanja na plaži ili obilaska gradova i znamenitosti.

Jedan novitet u turističkoj gastronomiji je vegetarijanska hrana. Određeni broj turista ne jede meso, te ako im ponudite pravi vegetarijanski obrok umjesto "brze improvizacije" neće vas zaboraviti. Za mene osobno vegetarijanski obrok bi trebao biti isključivo iz ekološkog uzgoja..

S zdravstvenog aspekta ekološka hrana nije ni približno u toj mjeri zagađena otrovima, te genetski modificirana kao konvencionalna hrana. Također je poznato da energestska vrijednost ekološki uzgojene hrane može biti i do 30 % veća od one uzgojene konvencionalnim putem.

Ekološka hrana ima jako puno prednosti, a što je najbitnije povećanjem udjela ekoloških proizvoda na tržištu smanjuje im se prodajna cijena. Često u ljetnim danima u Štutgartu može naći ekološki uzgojena mrkva koja je jeftinija od konvencionalne.

Zašto je za Republiku Hrvatsku važna ekološka, a ne konvencionalna poljoprivreda?

Postoji više razloga za to. Ekološka hrana se danas jednostavno traži. Prije su u velikim gradovima postojali samo rijetki restorani koji su imali gastronomsku ponudu iz ekološkog uzgoja. Danas je takvih restorana daleko više, od restorana koji imaju na jelovniku samo ekološke salate i kruh, preko restorana sa kompletnom ekološkom gastronomijom , pa sve do Mc Donald`sa koji ima ponudu ekoloških napitaka. Danas jednostavno svi žele ići u skladu sa vremenom. Sjećam se da su prije više godina u Štutgartu bile su dvije ili tri trgovine gdje ste mogli kupiti ekološke proizvode. Danas svaka prodavaonica prehrambenih proizvoda: Aldi, Lidl, REWE, Kaufland, pa čak i DM imaju odjel sa ekološki uzgojenim voćem i povrćem, ekološkim žitaricama, te ekološki proizvedenim mesnim proizvodima. Čak su i cijene ekoloških proizvoda ponekad gotovo izjednačene sa konvencionalnima.

Republika Hrvatska ima jednu ogromnu prednost ispred drugim europskih zemalja.

Kod nas prije 20 i nešto godina bio rat i zemljište je bilo posipano raznim minama. To zemljište je imalo jedinstvenu mogućnost da se „odmori“.

U stara vremena se njiva koristila svake druge godine za uzgoj proizvoda, a ostalo vrijeme kao pašnjak. Na taj način zemljište nije bilo iscrpljeno, te nije postojao nedostatak minerala u zemljištu.

Pod posijanim minama se zemljište u Republici Hrvatskoj regeneriralo i očistilo od kemijskih sredstava koja su se desetljećima koristila u dohrani. Samim time to zemljište sada sadrži veću količinu minerala nego zemljišta koja se koriste za konvencionalni uzgoj u Europskoj Uniji.

Republika Hrvatska ako se i orijentira u pravcu konvencionalne poljoprivrede i stočarstva teško će naći tržište, te cijenom biti konkurentna u zemljama Europske Unije. Europski poljoprivredni giganti su: Nizozemska, Španjolska, Njemačka, Belgija, te jednim dijelom Italija i Grčka. Te zemlje najvećim dijelom snabdijevaju konvencionalnim proizvodima tržište Europske Unije.

S druge strane najveći europski ekološki proizvođači hrane su: Austrija, Švicarska i Švedska. To su zemlje dobrog životnog standarda koje su davno shvatile da je važno ulaganje u ekološku poljoprivredu i stočarstvo.

Na politici je da odluči koja će se vrsta poljoprivrede i stočarstva subvencionirati, te kojim putem Republika Hrvatska želi ići.

Mi imamo veliku šansu da postanemo jedan od najvećih europskih izvoznika zdrave hrane.

Također ekološki uzgojena hrana i meso imaju tržište i u Republici Hrvatskoj. Samo zbog potrebe zdravstvenog turizma i wallnessa, te seoskog turizma ne smijemo ekološki način proizvodnje hrane ignorirati. Uvoz ekološke hrane u našu zemlju bio bi ogroman apsurd.

Današnje vrijeme zahtjeva drugi način razmišljanja. Svijet se je promijenio i nije ono što je jučer bio. Međutim temeljne vrijednosti naše civilizacije ostaju nepromijenjene.

Uzgoj i konzumiranje zdrave hrane je naše osnovno ljudsko pravo. 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Prvi puta knjiga je objavljena u veljači 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/odr%C5%BEiva-ekonomija-republike-hrvatske

Dražen Katić

P.S. Vise o cijelom programu mozete vidjeti pod slijedecim linkom:

http://drazenkatic.blogspot.de/2016/10/trazimo-kandidate.html

EKONOMIJA BUDUĆNOSTI – "TO GO" EKONOMIJA!

Prije više godina pojavila se prva "kava to go" u Štutgartu. Odjednom sam vidio ljude kako hodaju ulicom idući na posao i noseći kavu u kartonskoj šalici u ruci. U prvim danima to je izgledalo vrlo čudno bez obzira koliko su Nijemci liberalni.

Danas je "kava to go" postala naša svakodnevnica. Bilo da je jutro ili tok dana vrlo veliki broj ljudi kupuje takvu vrstu pića. Prednost je višestruka. Ne gubimo vrijeme sjedeći i ispijajući kavu, pogotovo ako nam se žuri. Pored toga cijena je zaista niža nego uobičajene kave u kafiću.

"Kava to go" košta u Štutgartu između 1,0 € i 1,50 €, a uobičajena kava u kafiću između 2,50 € i 4,50 €!

Danas je "to go" konzumacija poprimila te razmjere da ju čak pored Mc Donaldsa nude i normalni kafići, a ne samo diskonti kruha i peciva.

I hrana se prodaje kao "to go" proizvod. I to ne samo kobasica, pizza, kebab ili giros. I Kinezi su pronašli svoju priliku u novom načinu prodaje. Kineska hrana u malom četvrtastom paketiću, naravno "to go". Konzumiranje hrane i pića u pokretu postala je jednim dijelom moda, a s druge strane slabiji životni standard tjera građane iz restorana u pravcu "to go" konzumacije. Nedostatak vremena i žurba pospješuju navedeni proces.

Činjenica je da se danas zarađuje veliki novac "to go" prodajom jer se proizvodi na taj način masovno prodaju. Dok čovjek popije jednu uobičajenu kavu u kafiću, bar 5 "to go kupaca" je kupilo svoju kavu i otišlo!

Postavljaju se pitanja:

Da li će tradicionalni način privređivanja i trženja prerasti u "to go ekonomiju" ili će se ipak zadržati tradicionalni oblik?

Koji proizvodi i usluge će se u budućnosti prodavati kao "to go" proizvodi?

Da li "to go" način prodaje proizvoda stvara preveliki otpad u vidu ambalaže i stoji li takova konzumacija u suprotnosti sa održivim razvojem?

Na ovo vrlo važno treće pitanje odgovoriti ću na primjeru "kave to go".

U Njemačkoj se vrlo rado konzumira kava. Pije se ujutro, te popodne. Postoji također jedan interesantan običaj da se u krugu obitelji ili prijatelja poslijepodnevni dio dana rado provodi uz "kavu i kolač". Vikendom je to gotovo obaveza.

Građani Njemačke popiju oko 150 litara kave godišnje. Od toga otpada 20 litara na "kavu to go". Najčešće se "kava to go" nudi u kartonskim čašama sa plastičnim poklopcem od 0,25 litara. To znači da svaki građanin Njemačke godišnje baci u smeće 80 kartonskih čaša i 80 plastičnih poklopaca za kavu. Ako taj broj pomnožimo sa približno 82 milijuna stanovnika dolazimo do rezultata da u Njemačkoj u smeću svake godine završi 6.560.000.000 kartonskih čaša i plastičnih poklopaca samo od prodaje "kave to go". Prodaja "kave to go" započela je u Njemačkoj 1999. godine.

Zaista se radi o enormnoj količini sirovina koje se koriste za proizvodnju kartonskih čaša i plastičnih poklopaca. Za tu proizvodnju se troše ogromne količine energije i vode. Konzumiranje "kave to go" nije potpuno u skladu sa održivim razvojem, međutim ono je postalo "in", te financijski odgovara životnom standardu prosječnog potrošača. Prodaju "to go" proizvoda nije moguće, a niti pametno zabraniti.

Ono o čemu trebamo voditi brigu je da se korištena ambalaža u potpunosti reciklira, te da se dalje kao sirovina koristi u proizvodnji drugih proizvoda. Na taj način ćemo zadovoljiti potrebe potrošača, te sačuvati prirodu od pretjerane eksploatacije resursa.

U Štutgartu i pet drugih njemačkih gradova već duže vrijeme postoji flota električnih automobila na usluzi građanima. Projekt nosi naziv "car 2 go"! Do sada je registrirano oko 160.000 korisnika usluge.

Električni smart "to go" je moguće koristiti od jednog sata na dalje. Shodno tome je određena i novčana naknada za korištenje: po satu, na dan i mjesečno. Automobili su parkirani po cijelom gradu tako da možemo uzeti vozilo sa mjesta koje nam je najbliže i ostaviti ga nakon upotrebe opet na bilo kojem mjestu na području grada. Na području grada se nalaze mnogobrojne stanica za električno punjenje automobila. Nakon korištenja automobila ako se baterija ispraznila automobil možemo uključiti u stanicu za punjenje koja se nalazi također postavljena pored mjesta za parkiranje. Parkiranje vozila "car 2 go" je u Štutgartu besplatno.

Uspoređujući renta car, car sharing i "car 2 go" možemo reći da "car 2 go" ima očite prednosti u gradskoj upotrebi jer nam štedi vrijeme, jeftiniji je, te automobili ne zagađuju okolinu. Preuzimanje i predavanje automobila vrši se direktno na ulici.

"Car 2 go" projekt startao je u Štutgartu 29.11.2012 godine. Korisnicima stoji na raspolaganju flota od 400 električnih automobila.

U Republici Hrvatskoj se slično kao i u Njemačkoj rado pije kava. Pored kave postoji "to go" konzumacija ostalog pića i hrane. Dolaskom Mc Donaldsa, te europskih trgovačkih lanaca u Republiku Hrvatsku stvorila se baza za proširenje gastronomske ponude, posebice "brze hrane". Pored tradicionalnih čevapčića i bečkog odreska u Hrvatskoj se zadnjih godina može pojesti kebab, pizza Hut, hot dog, hamburger, te kineska hrana koju se poput kave i gaziranih pića može konzumirati "to go". U Hrvatskoj je dugo vremena konzumiranje pića ili hrane na ulici bila rijetkost, te se gotovo smatralo asocijalnom pojavom. Kada sam došao u Njemačku prvi puta sam vidio da ljudi piju na cesti, te nose colu ili mineralnu u plastičnim 0,5 l bocama sa sobom. U to vrijeme još nije postojala "to go" ponuda. Kada sam se nalazio u gradu otišao bi jednostavno u kafić i popio piće. Naviku koju sam donio iz Hrvatske nije bilo lako napustiti.

Pojavom "to go" konzumacije pića u Njemačkoj sve su društvene klase prihvatile novi trend. Vrlo brzo su se mogli pored učenika sa "to go colom" na cesti vidjeti i bankari ili menadžeri koji u odjelima žure u svoje urede noseći prvu jutarnju "to go kavu".

Ta nova pojava je i mene kao potrošača nakon određenog vremena ohrabrila da kupim svoj prvi "to go" napitak.

Navike i stavovi koje nosimo u našoj glavi nije jednostavno promijeniti. Ako postoji određeni društveni trend tada je jednostavnije mijenjati svoj stav i uskladiti se sa postojećim trendom. Meni je danas potpuno normalno ako sam u žurbi bez obzira u kojoj zemlji se nalazim da kupim "to go" proizvod i nastavim svojim putem. Međutim trebalo mi je dosta godina da to prihvatim.

Mislim da će u budućnosti konzumiranje "to go" proizvoda i usluga rasti. Jedan od presudnih elemenata je kontinuirano slabljenje životnog standarda građana kako na europskoj tako i na svjetskoj razini. Proizvođači dobara i usluga su danonoćno prisiljeni pratiti trendove potrošnje, te zahtjeve i financijsku snagu potrošača. Vrlo je bitno da "to go konzumaciju" aktivno prati proces reciklaže ambalaže kako ne bi nepotrebno i pretjerano eksploatirali sirovine.

Pod tim uvjetima zadovoljiti ćemo ekonomsku, ekološku i socijalnu komponentu "to go" potrošnje.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Prvi puta knjiga je objavljena u veljači 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/odr%C5%BEiva-ekonomija-republike-hrvatske

Dražen Katić

P.S. Vise o cijelom programu mozete vidjeti pod slijedecim linkom:

http://drazenkatic.blogspot.de/2016/10/trazimo-kandidate.html

ZBRINJAVANJE I RECIKLIRANJE OTPADA KAO POSAO BUDĆNOSTI!

Otpad je sirovina koja se može daljnjom preradom (reciklažom) ponovo koristiti ili se mora zbrinuti. Na primjer stari papir kao otpad možemo 7 puta reciklirati i koristiti ga ponovo. Radioaktivni otpad se mora zbrinut i nije za daljnje korištenje.

Pođimo samo jedan dan u kupovinu dnevnih potrepština. Kada kupimo proizvode i donesemo ih kući, tek tada uistinu vidimo što smo sve kupili. Jedan dio plaćenih proizvoda možemo konzumirati, a obilatu ambalažu koju smo također platili moramo odložiti u kantu za smeće. Ono što zabrinjava je činjenica da tu kantu za smeće moramo jako često prazniti od obilate ambalaže. Čak ako kupite i jabuke one su po 6 komada zapakirane na kartonsku podlogu i zamotane u najlon.

Ponekad se pitam da li koncerni i tvrtke zarađuju na prodaji proizvoda ili na prodaji ambalaže?

Naše moderno društvo je postalo društvo pretjerane proizvodnje otpada. Sve bi to bilo u redu da ima dovoljno sirovina kao što je to bilo prije prve industrijske revolucije.

Ako bi naša civilizacija u budućnosti trošila sirovine kao zadnjih 50 godina, trebalo bi nam četiri zemaljske kugle da bi zadovoljili potrebe proizvodnje.

Da bi smo usporili devastiranje našeg planeta potrebno je da krenemo sa recikliranjem svega što se reciklirati može. Reciklaža kao dio moderne industrijske proizvodnje donosi dodatna radna mjesta, profit za vlasnike tvrtki i porez državi. Ono što možemo reciklirati (pročistiti), a kasnije ponovo koristiti su: papir, metali, plastika, staklo, guma i voda. Danas se prikupljaju stara računala i mobiteli zbog izvlačenja zlata i srebra iz starih uređaja. Bijela tehnika se također sve više i više prikuplja, rastavlja i reciklira.

Prije nekoliko godina trojica mojih poznanika i ja bili smo pozvani na trodnevni seminar koji je organizirao koncern Daimler iz Štutgarta. Mi smo bili pozvani kao članovi UVNT GRUPE. Grupa se bavi prometom, okolinom i novim tehnologijama, te je svojim programom djelovanja odgovarala zakazanom seminaru. Seminar se održao u jednom prekrasnom srednje vjekovnom dvorcu u malom njemačkom gradiću Haigerlochu.

Daimler je naravno preuzeo na sebe sve troškove, po sistemu "all inclusive", a mi smo našim zalaganjem i inovativnim idejama odradili pošteno naš dio posla.

Na seminaru je sudjelovalo oko 30 sudionika iz cijele Njemačke i nekoliko glavnih menadžera za razvoj i inovaciju iz koncerna koji su i vodili cijeli tok seminara.

Tema je bila "Prijevoz i transport budućnosti"!

Seminar je bio izuzetno interesantan. Na njemu su bile prezentirane ideje o mobilnosti i industrijskoj proizvodnji u budućnosti.

Mi sudionici prezentirajući ideje ostvarili smo pravo na zajedničko vlasništvo s koncernom Daimler nad proizvodom ili idejom, ako se u budućnosti i realizira.

Ja sam zastupao tezu "Recyclinga" i "Remanufactoringa".

Prvi pojam "recikliranja" već sam objasnio, a "remanufactoring" bi npr. značio da nakon 3-4 godine uporabe automobila mercedes vraćamo natrag u tvornicu, generalno ga uređujemo, mijenjamo dotrajale dijelove, te ga ponovo prodajemo kao "second hand" proizvod.

Moj model budućnosti je glasio: "7 puta papir - 3 puta automobil"!

Primjenjujući "remanufactoring" uštedjele bi se velike količine sirovina i energije. Automobil bi se 3 puta ponovo prodao kao "second hand" proizvod, radnici bi zadržali svoja radna mjesta, a građani manjih primanja bi mogli kupiti jeftiniji automobil u prvoj, drugoj ili trećoj "second hand" prodaji.

"Remanufactoring" možemo koristiti i kod drugih proizvoda, kao npr. kod hladnjaka, televizora, računala ili pećnica.

U Njemačkoj već postoje prodavaonice rabljenih proizvoda, posebno bijele tehnike. Ti se proizvodi nakon kvara generalno popravljaju i uređuju, te se prodaju pod "second hand" proizvodima.

Moje mišljenje je da je krajnje vrijeme da se stane sa devastiranjem našeg planeta i uništavanjem sirovina. Nema dokaza da ćemo moći skoro naseliti neki drugi planet i nastaviti život na njemu. Iz tih razloga moramo jako pažljivo koristiti sirovine, pogotovo one koje se sporo obnavljaju poput nafte, plina i ugljena.

Pored toga je neophodno da prilikom eksploatacije sirovina vodimo brigu o "međugeneracijskoj solidarnosti" koja je glavni postulat održivog razvoja.

Drugim riječima eksploatirajmo sirovine na način da se mogu same obnoviti (šume), te sporo obnovljive sirovine (nafta, plin) koristimo samo u nužnoj mjeri, tako da nadolazeće generacije također budu imale mogućnost korištenja tih sirovina.

Koliko je nafta za našu civilizaciju bitna govori činjenica da ju koristimo u medicini za lijekove, te za gradnju svemirskih brodova (specijalno čvrste plastične mase iz ugljikovih vlakana).

Koristiti naftu za pokretanje vozila i za grijanje je najveći apsurd naše civilizacije.

Kakva je situacija sa recikliranjem otpada u Republici Hrvatskoj?

U Europskoj Uniji se reciklira 40% otpada, a u Republici Hrvatskoj manje od 10%.

U najrazvijenijim europskim zemljama Njemačkoj, Nizozemskoj i Švedskoj 1% otpada se odlaže na odlagalište, a 99% se reciklira, spaljuje i kompostira.

Švicarska odlaže na odlagalište manje od 0,5%, a Republika Hrvatska više od 90% otpada.

To su neke relacije iz kojih je u potpunosti jasno da naša zemlja ima jako puno toga za učiniti da bi se u gospodarenju i preradi otpadom približili u najmanju ruku prosjeku Europske Unije.

Republika Hrvatska mora od 01.01.2015 građanima osigurati odvojeno sakupljanje papira, metala, plastike, stakla, električkog i elektroničkog otpada, otpadnih guma, baterija.

Najzastupljeniji način recikliranja u Republici Hrvatskoj je recikliranje papira i kartona. Svaki kilogram recikliranog papira štedi 4 kg ugljičnog dioksida, a svaka tona spašava 20 stabala od sječe.

Skupljanje plastičnih PET boca i limenki je također rasprostranjeno u našoj zemlji. Postupkom recikliranja dobivamo sirovinu za novu proizvodnju.

Prikupljanje i odvajanje stakla će biti od 2015. obavezno u Hrvatskoj. Staklo se može neograničeni broj puta reciklirati. Svaka tona recikliranog stakla štedi 315 kg ugljičnog dioksida.

Kao i staklo, od 2015. će biti obavezno prikupljanje starih automobilskih guma. Recikliranjem starih guma dobija se sirovina za proizvodnju: novih guma, zaštitnih podnih obloga, obloga za izolaciju krovova itd.

Zbrinjavanje i recikliranje otpada je u razvojnoj fazi u Republici Hrvatskoj. Svi mi trebamo pridonijeti da se taj proces ubrza, te da što manje otpada u budućnosti završi na deponijama.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost

Dražen Katić

P.S. Vise o cijelom programu mozete vidjeti pod slijedecim linkom:

http://drazenkatic.blogspot.de/2016/10/trazimo-kandidate.html

UPRAVLJANJE RESURSOM PITKE VODE!

Naš planet je 70% pokriven sa vodom, a od toga je samo 3,5% slatka voda.

Nekada smo naftu nazivali "tekućim zlatom", a sutra će to biti slučaj sa pitkom vodom.

Danas preko jedne milijarde ljudi nema pristup pitkoj vodi.

Na našem planetu je ostalo samo oko 2% ukupne količine "slatke vode" u pitkom stanju, odnosno za moguće konzumiranje!

Kao dijete slušao sam priče da će se ratovi u budućnosti voditi zbog pitke vode. Ti ratovi su već počeli. Zadnji rat koji mogu napomenuti je bio rat u Libiji. Taj rat nije vođen zbog nafte, pošto smo naftu redovito dobivali iz Libije. Taj rat je vođen zbog većih količina rezervi čistog zlata (999.9) i zbog pitke vode. U Libiji se nalaze jedni od najvećih izvora pitke vode na svijetu.

Ako prihvatimo činjenicu da je samo 2% slatke vode u "pitkom stanju", pitam se kako si možemo priuštiti luksuz da se tuširamo ili da peremo automobile s pitkom vodom?

Ta nesvjesna radnja je u suprotnosti sa principima održivog razvoja. Mi svi znamo koliko danas košta boca vode. Njena cijena je u Hrvatskoj gotovo kao cijena litre benzina.

Korištenje "pitke vode" u metalnoj ili automobilskoj industriji, odnosno industriji proizvodnje kompjutora trebalo bi automatski zabraniti. Te vrste industrije troše enormne količine vode.

Za proizvodnju jednog automobila troši se 148 m³ vode, a za proizvodnju jedne tone čelika 236 m³.

Umjesto pitke vode za industriju možemo upotrebljavati pročišćenu (recikliranu) vodu.

Pitku vodu dobivamo većinom iz glečera. Sa televizije nam je jako dobro poznato da se glečeri svakog dana sve više tope. Uzrok tome je globalno zatopljenje.

Neki ljudi smatraju da ćemo novim tehnologijama riješiti problem pitke vode u budućnosti. Danas postoji mogućnost modernom tehnologijom iz morske vode dobiti slatku vodu. Međutim da bi voda bila pitka ona ne samo da ne smije sadržavati sol, nego ni otrove, kemikalije, te radioaktivne supstance.

Svi znamo što se dogodilo u Japanu sa nuklearnim elektranama u Fukušimi. Nuklearni otpad je iscurio u more. Radioaktivne tvari su pronađene u morskim životinjama i ribama. Iz takve vode ako i odstranimo sol ne možemo je koristiti više za piće jer je radioaktivna.

Republika Hrvatska prilično je bogata čistom pitkom vodom. Privatne tvrtke koje su dobile koncesiju na korištenje izvora pitke vode eksploatiraju tu vodu, te ju prodaju na domaćem i stranim tržištima u bocama ili u galonima. Ta voda se prodaje po visokim cijenama. Dobit ostvaruju vlasnici tvrtki (koncesionari) i država.

U Saveznoj Republici Njemačkoj 28.02.2013 njemački parlament (Bundestag) je izglasao odluku da se ukida voda kao temeljno ljudsko pravo. Od drugog svjetskog rata odlukom Ujedinjenih Naroda voda je pripadala temeljnim ljudskim pravima.

Odluka Bundestaga je širom otvorila vrata velikim korporacijama da krenu u kupnju izvora pitke vode. Na taj način mi kao potrošači prisiljeni smo plaćati onu cijenu vode koju korporacije odrede.

Drugim riječima ne postoji više besplatna voda.

Europska Unija želi privatizaciju vode u svim članicama Unije.

Kakvo je stanje sa izvorima pitke vode u Republici Hrvatskoj?

Po sadašnjem zakonu u Republici Hrvatskoj voda pripada u opće dobro.

UNESCO-vim izvješću o zalihama pitke vode Republika Hrvatska pripada među 30 najbogatijih zemalja svijeta.

U europskim razmjerima nakon Norveške i Islanda dolazimo na treće mjesto.

Hrvatska raspolaže sa 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku.

90% vodoopskrbe u Hrvatskoj je iz zaliha podzemnih voda.

Vodom iz javne opskrbe služi se oko 80% stanovništva Republike Hrvatske.

Prosječna potrošnja vode iz javne opskrbe iznosi 138 litara po stanovniku dnevno.

Najbogatija regija pitkom vodom u Hrvatskoj je Lika.

U Republici Hrvatskoj postoji oko tridesetak koncesionara izvora pitke vode. Koncesija se može dobiti najduže na 60 godina, a najčešće izdane koncesije su u trajanju između 10 i 30 godina.

Najveći domaći proizvođači flaširane vode u Republici Hrvatskoj su:

1. Agrokor (Jamnica i Jana)
2. Podravka (Studena)
3. Coca Cola (Sveti Rok i Bistra)
4. Badel 1862 (Un1que i Bionatura)

U Republici Hrvatskoj postoji 18 proizvođača mineralne vode.

Godišnja potrošnja vode u bocama po stanovniku u Republici Hrvatskoj iznosi:

• 51 litra mineralne vode
• 33 litre izvorske vode

Proizvodnjom vode u bocama mnogi vide velikim biznisom budućnosti.

Način proizvodnje kako mineralne tako i izvorske vode u plastičnim bocama ima negativnu stranu.

Korištenjem te vode stvara se plastični otpad, a proizvodnja i distribucija troše velike količine energije. Za svaku prodanu litru vode u plastičnoj boci troši se 3 litre vode za njenu proizvodnju.

Taj način proizvodnje nije ekonomičan, ekološki i nije u skladu sa održivim razvojem.

Pored toga nakon duljeg stajanja u vodi koja se nalazi u plastičnim bocama počinju se stvarati bakterije. U tijeku su istraživanja koja se bave negativnim utjecajem plastike na ljudsko zdravlje. Rezultati istraživanja će biti prije ili kasnije objavljeni.

Pozitivno riješenje za proizvodnju izvorske i mineralne vode je punjenje u staklene boce. Staklo je prirodni materijal, a boce se mogu nakon temeljitog čišćenja gotovo neograničeno koristiti. Jedini nedostatak je da je staklo teže od plastike.

Međutim kada se moramo odlučiti između zdravlja i mogućih bolesti, između ekologije i zagađenja, između održivog razvoja i neodrživog tada bi morali zanemariti težinu stakla i uzeti to kao jedini mogući način proizvodnje i punjenja vode.

Izvori pitke vode vrlo su bitni za Republiku Hrvatsku. Oni pripadaju svima nama kao "opće dobro". Izvore pitke vode treba u budućnosti sačuvati od privatizacije i prodaje stranim i domaćim koncernima.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Prvi puta knjiga je objavljena u veljači 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/odr%C5%BEiva-ekonomija-republike-hrvatske

Dražen Katić

P.S. Vise o cijelom programu mozete vidjeti pod slijedecim linkom:

http://drazenkatic.blogspot.de/2016/10/trazimo-kandidate.html