RATOVI I EKONOMSKA POZADINA NJIHOVOG EGZISTIRANJA

Ratovi su stari koliko i čovječanstvo. Gotovo u svim svetim knjigama opisuje se ratovanje. U starom zavjetu Biblije veliki dio teksta posvećen je opisu ratova i osvajanja koje je vodio izraelski narod nakon izlaska iz Egipta, pa sve do dolaska u na područje Izraela. Hinduistička sveta knjiga "Bhagavad Gita“ ima pozadinu opisa bitke kod grada Kurukshetra u indijskoj saveznoj državi Haryana koja je trajala 18 dana.

U povijesti ljudske egzistencije mi smo imali par religioznih ratova i dva - tri rata zbog žena (najpoznatiji trojanski rat), a ostali ratovi bili su imperijalističkog karaktera, odnosno sadržavali čistu ekonomsku pozadinu.

Manje je poznato da su početkom drugog svjetskog rata nacistički režim u Njemačkoj financirale između ostalog i dvije banke iz Amerike. Naposljetku je Amerika objavila rat Njemačkoj.

Nakon drugog svjetskog rata dogodili su se mnogobrojni imperijalistički ratovi koji su imali pretežno ekonomsku pozadinu. Imperijalistička osvajanja su vodili tadašnji SSSR na čelu sa Staljinom u par europskih komunističkih zemalja, te Sjedinjene Američke Države u više zemalja na području Latinske Amerike i Azije.

Imperijalističkim ratovima osvajamo tuđi teritorij i uzimamo ono što nam prije rata nije pripadalo. Tu možemo navesti prirodne sirovine kao što su: nafta, plin, rude, nalazišta plemenitih metala i rezerve zlata, kulturne vrijednosti i skupocjene umjetnine, dijamanti itd. Stručnjaci ističu da će se ratovi u budućnosti voditi zbog pitke vode. Klimatske promjene koje uzrokuju porast razine mora i oceana, te neprestano širenje pustinja dovesti će u budućnosti do seoba naroda, a to bi moglo uzrokovati nove ratove zbog pomanjkanja životnog prostora.

Zadnji imperijalistički ratovi koje su izazvale tajne obavještajne službe, potpomognute plaćenom vojskom i protivnicima režima bili su sjevernoafrički ratovi. Domino efektom buknuli su građanski ratovi u Egiptu, Libiji, Tunisu, Jemenu, pa sve do još aktualnog rata u Siriji. Tim ratovima nazvanim Arapsko proljeće srušeni su tzv. "totalitarni režimi", te je uspostavljena "demokracija i poštivanje ljudskih prava". Sami možemo vidjeti kakvo je danas poslijeratno stanje u tim zemljama, posebno u Egiptu. Sličan scenarij prolaze Irak i Afganistan.

Scenarij izazivanja rata danas je vrlo perfidan. Na početku strane obavještajne službe pripreme kaos i nered u određenoj zemlji. Izazovu netrpeljivost naroda prema postojećem režimu, te zajedno sa domaćim proturežimskim snagama koje su u pravilu potpomognute plaćenim stranim postrojbama (plaćenicima) izvedu vojno svrgavanje postojećeg režima.

U toku svakog rata odvija se veliki biznis i trgovina. U jednoj zaraćenoj zemlji trguje se sa svim mogućim:

• Prodaje se oružje protuvladinim snagama, a nerijetko i samoj vladinoj vojsci i to istovremeno
• Trguje se humanitarnom pomoći, hranom, lijekovima, cigaretama i alkoholom

• Izvoze se rudna bogatstva i umjetnine iz zaraćene zemlje
• Banke daju "povoljne" kredite zaraćenim stranama
• Ranjeni vojnici liječnički se zbrinjavaju u drugim zemljama
• Liječnici i liječničko osoblje dobivaju preko noći dobro plaćen posao u zaraćenoj zemlji
• Novine, TV, radio i drugi mediji ratom dobivaju na tiraži i ostvaruju ekstra dobit
• Novinari (ratni izvjestitelji) dobivaju lukrativno plaćen posao
• Troše se zalihe zastarjelog oružja i ponekad se testira najnovije oružje
• Diplomacije trguju "izdavanjem azila"
  
  

Nakon završenog rata, te uvedene "demokracije i ljudskih prava" biznis se nastavlja dalje: obnova ratom razrušenih područja, obuka "nove" vojske i policije, izgradnja škola, bolničkih objekata i stambenih naselja, izgradnja cesta i bunara za pitku vodu, zapošljavanje inženjera i liječnika u poslijeratnim zemljama.

Snage NATO-a u pravilu ostaju određeno vrijeme u poslijeratnim zemljama sa ciljem očuvanja mira.

Svaki rat nosi sa sobom i financijske troškove.

"Statista" nam prikazuje troškove rata Sjedinjenih Američkih Država u Iraku i Afganistanu od 2003. do 2013. izraženim u milijardama američkih dolara:

2003 Irak 53.00 Afganistan 14.70

2004 Irak 75.90 Afganistan 14.50

2005 Irak 85.50 Afganistan 20.00

2006 Irak 101.60 Afganistan 19.00

2007 Irak 131.20 Afganistan 39.20

2008 Irak 142.10 Afganistan 43.50

2009 Irak 95.50 Afganistan 59.50

2010 Irak 65.10 Afganistan 106.60

2011 Irak 47.40 Afganistan 122.00

2012 Irak 10.10 Afganistan 111.10

2013 Irak 5.20 Afganistan 93.30 (za 2013. predviđeni troškovi)

Prikazani troškovi odnose se na vojne troškove i troškove obnove. U troškove nisu uračunate plaće vojnika ali su uračunati mjesečni dodaci na plaće za vojnike u tim dvjema zemljama.

Od 2000. do danas vodili su se mnogobrojni ratovi i oružani konflikti. Kronološki gledano dogodili su se slijedeći vojni sukobi, a neki od njih traju i do danas:

2001 - Afganistan (američka vojna intervencija protiv Talibana)

- Pakistan (oružani sukobi religioznih grupa)

2002 - Angola (sukob oslobodilačkog fronta za provinciju Cabindu i vladinih snaga)

2003 - Pakistan (u pakistanskoj provinciji Belutschistan oružani konflikt za autonomiju)

2004 - Tajland (oružani sukob između islamista i vladinih snaga u južnom Tajlandu)

- Pakistan (napad CIA-e na terorističke baze u Pakistanu)

- Kavkaz (sukob Georgije i Rusije)

2004 / 2005 - Nigerija (šerijatski konflikt između kršćana i muslimana u Nigeriji)

2006 - Meksiko (rat policije i kartela droge u Meksiku)

2008 - Kambodža / Tajland ( oružani konflikt zbog nejasne granice između dviju zemalja)

2011 - Egipat / Libija / Tunis / Jemen / Sirija (građanski ratovi i svrgavanje postojeće vlasti)

2012 - Mali ( građanski rat potpomognut francuskom vojnom intervencijom na sjeveru)

- Demokratska Republika Kongo (vojni sukob između revolucionarne vojske M23 i

regularne vojske Demokratske Republike Konga)

2013 - Malezija (konflikt između Malezije i Filipina oko malezijske pokrajine Lahad Datu)

U navedenim sukobima možemo lako uočiti da su se vodili većinom na području afričkog i azijskog kontinenta. Afrika je kontinent posebno bogat različitim resursima. Visoki političari afričkih zemalja žive u iznimnom blagostanju, dok je narod vrlo siromašan. Korupcija je pravilo,a ne iznimka u Africi.

Globalnu ekonomsku krizu dugoročno gledano nije moguće riješiti ratovima. Poticanje i insceniranje ratova u cilju ekonomske dobiti bila je česta pojava u našoj bližoj prošlosti. Na taj način smo uspijevali održati prilično visok životni standard u Europi i Americi.

U budućnosti je potrebno naći nove puteve kojima ćemo izgraditi stabilnu svjetsku ekonomiju, te osigurati pravo na život i mir, te pravo svih na korištenje resursa bez obzira na kome kontinentu živimo.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko njemačke izdavačke kuće „epubli GmbH.“

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.epubli.de/shop/buch/Modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost-Drazen-Katic/29342

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

KAPITALISTIČKA EKONOMIJA I NJENA OVISNOST O KAPITALISTIČKOM IMPERIJALIZMU

Kapitalistički sistem se počeo stvarati nakon izuma parnog stroja, odnosno početkom prve industrijske revolucije. To je zapravo i dovelo do raspada feudalnog sistema i ukidanja kmetstva. Prvi kapitalisti su naravno bili bivši feudalci, a prvi najamni radnici bivši kmetovi.

Daljnji značajniji razvoj kapitalizma bilježimo početkom druge industrijske revolucije, odnosno Carl Benzovim izumom "Motora sa unutarnjim izgaranjem". Fordovim uvođenjem serijske proizvodnje automobila kapitalizam dobiva na svojoj snazi.

Kapitalističke zemlje su većinom izgrađivale tržišni kapitalizam baziran na slobodnom tržištu, a komunističke zemlje socijalističku ekonomiju centralistički upravljanu od strane države . Danas ta kruta podjela više ne postoji. Kapitalistički način poslovanja i poslovnog razmišljanja se integrirao u svim zemljama svijeta. Zemlje koje danas imaju socijalistički sistem kao npr. Rusija, Kina, Kuba, Venezuela, Sjeverne Koreja, Vijetnam posluju po principima tržišnog kapitalizma, odnosno po zakonu ponude i potražnje.

U kapitalističkoj ekonomiji "kapitalist" posjeduje sredstva za rad, zapošljava "najamnu radnu snagu", te najamni rad nadoknađuje "nadnicom" odnosno mjesečnom, tjednom ili dnevnom isplatom. Tako bi kapitalistička ekonomija trebala funkcionirati.

Današnji kapitalizam vrlo rijetko uvažava socijalnu komponentu. Prije 150 godina kada je kapitalist izgradio tvornicu paralelno je izgradio i stambene objekte za radnike, prostor za odmor, park, bolnicu i sl.

Odličan primjer je bivša "Pamučna industrija" u Dugoj Resi.

Osnivači i vlasnici Pamučne industrije bili su bečki trgovci Josef Jeruzalem, Wilhelm Anninger i Sigmund Mendel koji su 1869. osnovali tvornicu za predenje i tkanje pamuka. Uz tvornicu su izgradili stambene zgrade za radnike, činovnike i direktore, bolnicu, dječji vrtić, školu, trgovinu, poštu i žandarmeriju. Stambene zgrade i bolnica postoje još i danas, te su zaštićeni spomenici kulture. Te zgrade su do danas naseljene stanarima, jedan dio zgrada je izvana u potpunosti renoviran u izvornom obliku, a druge čekaju adekvatna financijska sredstva za renoviranje. U sklopu tvornice je za potrebe industrijske proizvodnje na rijeci Mrežnici 1884. izgrađena i mala hidroelektrana. Ona funkcionira još i danas, te proizvodi oko 2,0 GWh struje godišnje.

U navedenom primjeru vidimo kako bi kapitalistička ekonomija trebala funkcionirati. Ona je nekad bila održiva. Zadovoljavala je ekonomsku komponentu (profit), socijalnu komponentu (briga za zaposlenike) i ekološku komponentu (zagađenje okoline industrijom je bilo minimalno).

Nakon 150 godina kapitalistička ekonomija je izgubila balans. Ekonomska komponenta (profit) je postala jedini cilj i svrha poslovanja. Socijalna komponenta (briga za zaposlenike) je doživjela snažan pad, a ekološka komponenta (zaštita okoliša) polako posljednjih godina ponovo jača. U Europskoj Uniji se uvode mnogobrojni zakoni o zaštiti okoliša, tako da ih se industrija mora sve više pridržavati.

U današnjem kapitalizmu posebno su zastupljene slijedeće pojave :

• Neisplaćene plaće
• Otpuštanje radnika
• Ne uplaćivanje zdravstvenog i mirovinskog osiguranja za radnike
• Stradanje radnika na radnom mjestu (pogotovo zemlje Azije)
• Neprestano povećanje profita ( posebno izraženo u Americi i Europi)
• Prebacivanje proizvodnje u "jeftinije zemlje", odnosno zemlje niskog životnog standarda i niskih plaća
• Prekomjerna proizvodnja proizvoda, proizvodimo daleko više nego što nam treba
• Prekomjerno iskorištavanje resursa ne vodeći računa o međugeneracijskoj solidarnosti
• Nedovoljno zalaganje za smanjenje CO2 u atmosferi, posebno se odnosi na Sjedinjene Američke Države i Kinu

Nas kapitalistički sistem u zadnjih 60 godina direktno je vezan za kapitalistički imperijalizam i dobrim djelom živi od njega.

Kapitalistički imperijalizam je pojava koja je postala izuzetno izražena nakon drugog svjetskog rata, a odnosi se na kontinuirano vođenje niza imperijalističkih ratova od strane Sjedinjenih Američkih Država i članica NATO-a u drugim zemljama. U zadnjih 60 godina vođeno je bezbroj ratova u Južnoj Americi, Africi i Aziji. Ratovi su vođeni i u Europi i to od strane tadašnjeg SSSR-a. Svi ti ratovi su u većini slučajeva bili ekonomski motivirani i to borbom za resurse (nafta, plin, ugljen, željezo, bakar, zlato).

Nas životni standard koji danas u Europi i Americi uživamo možemo zahvaliti ne samo razvijenoj industrijskoj proizvodnji i poljoprivredi, nego jednim dobrim dijelom bivšem kolonijalizmu, te u zadnjih 60. godina imperijalističkim ratovima u kojima je ostvarena premoć u posjedovanju ili jeftinoj kupovini resursa drugih kontinenata.

Ratovi su oduvijek postojali.

Usprkos toj činjenici postavljamo si slijedeća pitanja:

Da li zaista ratovima možemo riješiti globalnu ekonomsku krizu?

Da li kapitalizam koji danas poznajemo može jedino preživjeti u imperijalističkim okolnostima?

Prije oko 100 godina njemački ekonomist i profesor J. A. Schumpeter je napisao da je kapitalizam prekrut, te da se mora transformirati u novo socijalnije uređenje.

Da li je profesor Schumpeter imao pravo?

Apsolutno se slažem sa razmišljanjem profesora Schumpetera. Njegovo poznato djelo "Teorija ekonomskog razvoja" koje je prvi puta objavljena 1911. upućuje na moguće stanje ekonomije koju danas imamo. U djelu "Doprinos socijalnoj ekonomiji" profesor iznosi kritičku notu prema kapitalističkom sistemu, te mu zamjera slabu socijalnu komponentu.

U svakom slučaju profesor Schumpeter je već davno uvidio da kapitalistička ekonomija u svojoj krutosti ne može opstati.

Smatram da se današnja kapitalistička ekonomija mora ponovo vratiti u ravnotežu. Ta ravnoteža se treba postići na tri nivoa:

1. Ekonomski nivo ( neophodno je smanjiti nekontroliranu proizvodnju usluga i dobara, te usporiti utrku za profitom i super profitom)
2. Socijalni nivo (neophodno je da tvrtke i koncerni počnu ulagati u socijalne potrebe svojih radnika, njihove djece, te umirovljenih djelatnika)
3. Ekološki nivo (potrebno je smanjiti industrijsku eksploataciju resursa, smanjiti industrijsko zagađenje prirode, te maksimalno koristiti reciklirane sirovine u proizvodnji)

Kapitalistički imperijalizam kroz borbu za resurse ne može riješiti globalnu ekonomsku krizu. Također ne može držati vječno na životu današnju krutu kapitalističku ekonomiju. Današnja ekonomija se mora mijenjati na već opisani način.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/HR/en/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/odr%C5%BEiva-ekonomija-republike-hrvatske

mr.sc.Dražen Katić,dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

PISMO POTPREDSJEDNIKU HRVATSKE VLADE PROF. DR. BRANKU GRČIĆU

Uniformirana osoba sa slike. Poštovani profesore Grčić molim Vaš odgovor!

 

Poštovani prof.dr. Grčić,

zovem se Dražen Katić. Dragovoljac sam Domovinskog rata.

Zadnjih dana u društvenim mrežama i raznim portalima kruži slika uniformiranih osoba u odorama vojske SAO Krajine. Autori teksta u portalima tvrde da se i Vi nalazite na toj slici. Točnije prva osoba sa desne strane!

Meni je osobno teško povjerovati da je to tako. Vi ste ugledni profesor sa Splitskog fakulteta, bivši dekan, a zadnje nepune 4 godine obnašate dužnost potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske. Danima sam se dvoumio da napišem ovo pismo i uvjeravao sam sebe da se opet radi o nekoj "novoj sapunici".

Surfajući po internetu naišao sam na facebooku profil pod Vašim imenom i prezimenom na kome se nalazi i Vaša novija slika.

19.04.2015 na tom profilu objavljen je post u kome se nalazi odgovor na "spornu fotografiju u odorama". Nekoliko sam puta pročitao taj post i što sam ga duže čitao bio mi je manje jasan. Danas sam donio odluku da Vam se osobno obratim i definitivno razriješim moju dilemu.

Post na Vašem profilu pisan je u trećem licu tako da mi nije jasno tko ga je sročio.

Post navodi: "...pojavi se uvijek ista lažna i grozomorna vijest o tome da je potpredsjednik Grčić tijekom Domovinskog rata napustio Split i Ekonomski fakultet i otišao na barikade, Beograd i tko zna gdje još. Pa se pet godina poslije, po završetku rata vratio u Split, i eto, kao da se ništa nije dogodilo, nastavio raditi na Ekonomskom fakultetu. Da nije tako grozomorno, bilo bi smiješno."

Naravno ako takve izjave nisu istinite i ne mogu se dokazati, pripadaju u područje klevete za koje su propisane zakonom Republike Hrvatske određene sankcije, a najčešće novčana kazna. Da li ste gospodine profesore napuštali Ekonomski fakultet u Splitu u spomenutih 5 godina može provjeriti svaki novinar pa mi nije jasno da to dosad nije učinjeno.

Dalje Vaš post navodi: "...Anonimnost autora takvih tekstova i nikad objavljeni naši demantiji ukazuju da je jedini cilj bio grubo podmetanje".

Osobno smatram da anonimni autori nisu vjerodostojni kod šire čitalačke publike. Neobjavljivanje Vašeg službenog demantija od strane medija profesore Grčić govori o jednostranom i neprofesionalnom novinarstvu. Shodno tome ja Vam nisam želio uputiti anonimno pismo, već moja pitanja postaviti otvoreno i potpisano mojim imenim i prezimenom.

U nastavaku Vašeg posta slijedi: "A demanti je vrlo jednostavan: Prof.dr.sc. Branko Grčić cijeli svoj život živi samo i isključivo u Republici Hrvatskoj. Od prosinca 1987. pa sve do dolaska u Vladu RH u prosincu 2011. bez iti jednog dana prekida ili odsutnosti radi na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Od asistenta do redovitog profesora u trajnom zvanju, pa sve do funkcije dekana Fakulteta s koje je i otišao na poziciju potpredsjednika Vlade RH. Za osobu s takvom karijerom lako je provjeriti ove činjenice. Jednim jedinim pozivom Ekonomskom fakultetu u Splitu. Baš se pitamo zašto ti anonimni autori nisu posegnuli za tim jednostavnim alatom."

Poštovani profesore Grčić,

kao što sam već naveo i ja se zalažem prvo za provjeru činjenica, a tek onda za ozbiljno pisanje. Međutim činjenica da je netko zaposlenik fakulteta ne znači istodobno zabranu slobode kretanja. Zaposlenici fakulteta u Republici Hrvatskoj od tajnice pa sve do dekana imaju pravo na 30 ili više dana godišnjeg odmora, pravo na neradnu subotu, nedjelju i praznike te pravo na korištenje bolovanja u slučaju da to osobni liječnik pismeno potvrdi.

Nemojte to uzeti osobno, ali svaki zaposlenik Ekonomskog fakulteta u Splitu je imao i ima pravo u svoje slobodno vrijeme raditi što želi i kretati se gdje želi ako mu nije izrečena sudska zabrana napuštanja stana ili mjesta (grada) u kome živi.

Dalje Vaš demant navodi: "Jasno je da tako i sve ostale tvrdnje, klevete, lažne konstrukcije, podmetnute fotografije s kojekakvim spodobama..."

Pretpostavljam da pod navedenim smatrate fotomontažu u slučaju "sporne fotografije" koja prikazuje osobe u uniformama SAO krajine!

Poštovani profesore želio bih uz Vaše dopuštenje postaviti nekoliko završnih pitanja!

1. Da li se Vi nalazite na spornoj fotografiji kao što to tvrde mnogobrojni mediji?

2. Ako se ne nalazite na spornoj fotografiji, da li je ta fotografija "fotomontaža"?

3. Ako se ne nalazite na spornoj fotografiji hoćete li tužiti internet portale za klevetu?

4. Ako se nalazite na spornoj fotografiji, koja je bila Vaša motivacija da se slikate u "odori SAO Krajine s oružjem"?

Kraj Vašeg posta navodi: "…te razni drugi nestašluci razigranih anonimnih autora postaju bespredmetne i ostaju samo dio "predizbornog cirkusa" koji je očigledno već počeo.!"

Poštovani profesore,

Vi u cijelom postu govorite o anonimnim autorima i ako kao i ja znate da su mnogobrojni internet portali objavili "spornu fotografiju" te Vas zbog nje i prozvali. Ja u ovom e-mailu govorim isključivo o tekstovima koji su objavljeni u raznim hrvatskim portalima te potpisani imenom i prezimenom autora. Shodno tome "anonimnost" o kojoj Vi pišete te termin "predizborni cirkus" su samo manevar u kome želite umanjiti težinu Vaše situacije koja je nastala objavom fotografije.

Ja sam kao vrlo mlad čovjek dobrovoljno otišao na ratište braniti moju Domovinu. Mnogi moji suborci su pali za hrvatsku slobodu.

Poštovani profesore,

ja Vas molim da mi odgovorite na gore četiri postavljena pitanja.

Ne želim živjeti u sumnji da je naša borba za hrvatsku slobodu bila uzaludna!

Unaprijed hvala!

Dražen Katić

27.04.2015

NEZAPOSLENOST MLADIH – OZBILJAN SOCIJALNO EKONOMSKI PROBLEM U REPUBLICI HRVATSKOJ

Problem nezaposlenosti mladih osoba je daleko veći nego što se prikazuje. Naš mirovinski sustav za sad funkcionira jer se u njega uplaćuje novac. Djed i baka dobivaju svaki mjesec mirovinu jer unuci koji rade uplaćuju mjesečno novac u mirovinski fond. Premda baka misli da njena mirovina dolazi od novca kojeg je ona davno uplaćivala, da je taj novac netko stavio u trezor i sad joj isplaćuju svaki mjesec "njeno", stvarnost je drugačija.

Nezaposlenost mladih osoba gotovo u cijeloj Europi poprima tendenciju rasta.

Prema statističkom izvješću "Statiste" postotak nezaposlenosti mlađih od 25 godina u svibnju 2013. je iznosio:

Grčka – 59,20%
Španjolska – 56,50%
Hrvatska – 52,10%
Portugal – 42,10%
Italija – 38,50%
Cipar – 34,80%
Slovačka – 34,60%
Mađarska – 27,60%
Poljska – 27,50%
Irska – 26,30%
Bugarska – 26,20%
Francuska – 25,30%
Švedska – 23,40%
Rumunjska – 23,10%
Belgija – 22,70%
Letonija – 22,00%
Slovenija – 21,70%
Litva – 21,10%
Finska – 20,90%
Velika Britanija – 22,20%
Luksemburg – 19,40%
Češka – 18,70%
Estonija – 17,40%
Malta – 12,10%
Danska – 11,60%
Nizozemska – 10,60%
Austrija – 8,70%
Njemačka – 7,60%
....
Europska Unija- 23,30%

U svibnju je u Europskoj Uniji bilo više od 5,6 milijuna mlađih od 25 godina bez zaposlenja.

To predstavlja ne samo financijski i socijalni problem, već i etički problem. Mlada generacija nije ni u kom slučaju uzrokovala globalnu ekonomsku krizu i shodno tome ima pravo na budućnost kao i prethodne generacije.

Problem nezaposlenosti mladih razmatran je 03.07.2013 na konferenciji u Berlinu koja je nosila naziv "Borba protiv nezaposlenosti mladih u Europi". Europska Unija želi do 2015. investirati 8 milijardi eura u europske regije gdje je više od 25% mladih bez posla. Također je otvorena mogućnost da mladi koji su nezaposleni mogu ići u razvijenije zemlje Europske Unije, te tamo apsolvirati doškolovanje , odnosno usavršavanje.

U tu svrhu osnovan je program "MobilPro – EU" koji će financirati projekt doškolovanja mladih.

Postavljaju se slijedeća pitanja:

1. Kako je uopće došlo do fenomena da mladi ljudi nemaju posla?
2. Zašto se poslodavci ustručavaju zaposliti mlade ljude iako trebaju radnu snagu?
3. Tko ima pravo tražiti "radno iskustvo" od mladih osoba prilikom raspisivanja natječaja za posao?
4. Da li je "volontiranje" riješenje tog problema i spojnica između nezaposlenosti i stalnog zaposlenja?
5. Koje su dugoročne posljedice u socijalno ekonomskom pogledu zbog nezaposlenosti mladih?
6. Kako se nezaposlenost mladih odražava na njih same, njihovu psihu, njihove ambicije i ciljeve u životu?
7. Da li je doškolovanje, odnosno specijalizacija mladih riješenje problema?

Nezaposlenost mladih u Republici Hrvatskoj je iznimno visoka i zauzima treće mjesto u Europskoj Uniji sa 52,10%. Volontiranjem za 1600 kuna mjesečno se samo djelomično ublažava gorući problem, pošto za sad samo jedna trećina mladih nakon završenog volontiranja dobiva stalno radno mjesto i to većinom u državnom sektoru.

Doškolovanje u nekoj drugoj ekonomski razvijenijoj zemlji Europske Unije može dodatno ublažiti problem nezaposlenosti mladih Republike Hrvatske.

Međutim koje dodatne mjere može poduzeti Hrvatska vlada i privatni sektor da bi se mladim ljudima pružila šansa za život i rad?

Hrvatska vlada nužno treba uvesti prekvalifikaciju mlađih od 25 godina koji pokazuju poseban interes za područje informatike i programiranja. To sam područje naveo kao treću stratešku točku ekonomskog razvoja Republike Hrvatske. Mlada generacija je odrasla sa osobnim računalom, programi se danas ugrađuju po svuda, a sredstva za rad su minimalna. Prekvalifikacijom u programere bi zaposlili znatan broj mladih ljudi, a neki od njih bi ubrzo postali poduzetnici, te omogućili daljnje zapošljavanje mladih. Programi su skupi proizvod, lako ih je prodati i donose dobru zaradu.

Prije više godina Njemačka je imala potrebu za programerima, te je nedostatak kadra riješila izdavanjem radnih dozvola programerima iz Indije. Nakon dvije godine rada indijski programeri su skupivši radno iskustvo napustili Njemačku, te otišli raditi isti posao u Ameriku koja je taj posao bolje plaćala. Nakon te pogreške Njemačka je uvidjela da je trebala prekvalificirati nezaposlene inženjere u Njemačkoj koji bi taj posao obavljali ništa lošije od Indijaca, te ostali raditi i dalje u Njemačkoj. Loši politički potezi imaju dalekosežne posljedice kako za ekonomiju zemlje, tako i za one koji su u potrazi za poslom. Nadam se da Hrvatska neće učiniti iste greške koje je počinila Njemačka politika.

Većina mladih koji su nakon volontiranja u Hrvatskoj dobili posao zaposlili su se u državnom sektoru. Privatni sektor je jako loše zastupljen kod zapošljavanja mladih. Anketa je pokazala da mladi ljudi u Hrvatskoj daleko više preferiraju posao u državnoj službi, nego kod privatnika. Jednim dijelom je to utjecaj filozofije bivšeg socijalističkog sistema, a loša tržišna pozicioniranost privatnih tvrtki i obrta je dodatni utjecaj.

Svaka država i svako društvo živi od privatnog sektora. Malo i srednje poduzetništvo su stupovi ekonomske stabilnosti svake zemlje. Privatni sektor bi trebao sa državnim sektorom ravnopravno sudjelovati u borbi za zapošljavanje mladih, te u mladima vidjeti potencijal i šansu za daljnji rast i razvoj. S druge strane mladi ljudi bi u privatnom sektoru trebali vidjeti dugogodišnjeg partnera sa kojim će započeti stvarati bolju ekonomsku budućnost.

Državni sektor (birokratski aparat) je sam po sebi prevelik i preskup.

U budućnosti će biti neophodno smanjenje birokratskog aparata, kako bi osigurali stabilniju ekonomiju cijele Europske Unije.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko njemačke izdavačke kuće „epubli GmbH.“

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.epubli.de/shop/buch/Modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost-Drazen-Katic/29342

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

 

VOLONTERSKI RAD KAO VAŽAN FAKTOR EKONOMSKE STABILNOSTI SVAKE ZEMLJE

Volontiranje je rad kao i svaki drugi. Donosi "dobit" onome za koga radimo u obliku proizvoda ili usluge, a mi za volontiranje ili ne ostvarujemo dohodak ili je visina tog dohotka u pravilu znatno niža od plaće redovnog zaposlenika!

Postavlja se pitanje: Zašto onda toliko ljudi sudjeluje u volonterskom radu?

U Njemačkoj svaki treći građanin je uključen u neki vid volonterskog rada. Znači oko 27 milijuna ljudi aktivno proizvodi, popravlja, podučava, gasi vatru, pruža prvu pomoć itd.

Taj volonterski rad ima u Njemačkoj ekonomsku godišnju vrijednost od oko 75 milijardi eura.

U volonterski rad su uključene sve tri generacije: mladi, ljudi srednje dobi i umirovljenici.

Usudio bi se tvrditi da se u Njemačkoj samo na nekoliko dana otkaže ukupan volonerski rad, kratkotrajno bi došlo do ekonomskog i socijalnog kolapsa zemlje.

Neki tipično volonterski poslovi su: Dobrovoljna vatrogasna društva, Crveni križ, Caritas, rad u staračkim domovima, volontiranje u sportskim i kulturnim društvima, volontiranje u političkim strankama i na političkim funkcijama itd.

Volontiranje je staro koliko i svijet. Uvijek je čovjek čovjeku pomagao.

U bivšem sistemu socijalističkog samoupravljanja bile su poznate "Omladinske radne akcije " u kojima su mladi ljudi sudjelovali u izgradnji cesta, vodovoda i sl.

Dobrovoljna vatrogasna društva i Crveni križ su vrlo stare institucije koje se temelje na volonterskom radu.

Koji su motivi volonterskog rada?

Volonterski rad nije dobno ograničen, kao ni spolom, kvalifikacijom, a niti materijalnim statusom.

Temeljni motivi volonterskog rada su:

1. Stjecanje radnog iskustva. Ovaj motiv je pretežno vezan za mlađu generaciju učenika ili studenata koji nakon završenog školovanja trebaju stupiti u radni odnos. Volonterskim radom u nekoj od dobrovoljnih organizacija stječu dragocjena radna iskustva koja im kao reference odlično nadopunjuju molbu za posao.
   
   
2. Socijalna odgovornost. Ovaj motiv je karakterističan za sve dobne granice. Svaki pojedinac je jedinka društva. Jedino socijalno stabilno društvo može ponuditi svim građanima socijalnu sigurnost (plaće, mirovine, zdravstveno osiguranje, dječje doplatke, naknade za nezaposlene, socijalnu pomoć). Volonterskim radom jačamo socijalnu stabilnost države, te samim tim i vlastitu socijalnu sigurnost.
   
   
3. Socijalni kontakti. Taj motiv volonterskog rada je također jednak za sve. Svaki čovjek ima potrebu socijalnog kontakta. Ovdje bih mogao naglasiti pripadnike treće dobi koji žive sami. Njima volonterski rad pruža idealnu priliku da daju svoj "doprinos društvu", a pored toga vrijeme provedu u druženju sa drugim volonterima.
   
   
4. Mogućnost ostvarenja stalnog radnog odnosa. Ovaj motiv je interesantan za mlađu generaciju nakon završenog školovanja. U njemačkim tvrtkama i koncernima često mladi ljudi nakon završenog školovanja idu 6 mjeseci volontirati. Na taj način stječu radno iskustvo, te se druže se sa zaposlenicima i pretpostavljenima. Volontiranjem stječu odličnu bazu da se natječu za slobodno radno mjesto koje tvrtka raspiše, odnosno da se zaposle u sestrinskoj tvrtci ili drugoj tvrtci koja ima isti ili sličan proizvodni proces.
   
   
5. Suzbijanje negativnih simptoma prilikom nezaposlenosti. Svi koji smo bar jednom bili nezaposleni znamo kakav je to život. Kratko ga možemo okarakterizirati kao "Puno slobodnog vremena i malo novca". 
    
6. Nakon dobivenoga otkaza u tvrtci ljudi vrlo rijetko odmah pronađu drugi posao. Naknada za nezaposlenost je daleko niža od plaće pa nam ne omogućava jednaki životni standard, a i traje samo ograničeno vrijeme. Nakon dobivenoga ili datog otkaza u tvrtci prvi tjedan možemo ostati kod kuće, srediti misli i odmoriti se, otići sa prijateljima na piće. Možemo to učiniti još jedan tjedan, ali treći tjedan će polako početi kriza. Zaposleni prijatelji nemaju više vremena za nas, djeca idu u školu, supruga / suprug rade, televizijski program postaje dosadan. Da bi izbjegli negativne simptome koji prate nezaposlenost (egzistencijalne brige, dosada i monotonija, bezvoljnost, osjećaj manje vrijednosti itd.) idealno je da započnemo neki volonterski rad koji će nam pomoći da prevaziđemo period do novog zaposlenja ili nas čak odvesti na put do stalnog posla.
   
   
7. Osjećaj "potrebnosti i vrijednosti". Ovi posljednji motivi su karakteristični posebno za treću generaciju. Potpuno pogrešan stav o trećoj generaciji je: "Odgojili su djecu, otišli u mirovinu i nikome više ne trebaju". Da bi umirovljenici ponovo dobili osjećaj da su potrebni zajednici i da poslovno još vrijede često se odlučuju na volonterski posao. Volonterski rad im ispunjava svakodnevnicu, omogućuje socijalne kontakte, te daje potpuni osjećaj "potrebnosti i vrijednosti".

U zemljama južne, jugoistočne i jugozapadne Europe do posljednjih godina volonterski rad je bio čak i rijetkost. Polako se probija svijest o potrebi volontiranja kao društvene i socijalne komponente, te komponente podržavanja ekonomske stabilnosti države.

U Republici Hrvatskoj je 31.05.2012 pokrenuta akcija za suzbijanje nezaposlenosti mladih – "Volontiranje za1600 kuna mjesečno + mirovinsko osiguranje".

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske je objavilo da je tijekom 2012. godine 9.583 osoba volontiralo, te je do 25. travnja 2013:

• 2.538 osoba ponovo u evidenciji nezaposlenih
• 3.084 osoba je zaposleno nakon isteka mjera

Mjere volontiranja u Republici Hrvatskoj su namjenjene osobama višeg i visokog obrazovanja do 29 godina koje nemaju više od 6 mjeseci radnog iskustva u svome zanimanju i mladima do 25 godina sa završenom srednjom školom bez radnog iskustva.

U Republici Hrvatskoj postoje 4 regionalna volonterska centra: Zagreb, Rijeka, Split i Osijek. Volontirati se može u udrugama, zakladama, vjerskim zajednicama, sindikatima, turističkim zajednicama, javnim ustanovama, tijelima državne uprave, te jedinicama lokalne samouprave.

Najčešća područja volontiranja u Republici Hrvatskoj su:

• socijalne aktivnosti za djecu i mlade
• rad sa siromašnim, starijim i osobama sa invaliditetom
• briga za životinje
• domene ljudskih prava, kulture, sporta i zaštite okoliša

Svi znamo da je volonterski rad koristan rad kako za društvo tako i za pojedinca. Za njega volonter dobiva ili malo novca ili ništa, međutim volonterskim radom se nerijetko otvaraju neka "vrata u životu" koja inače sami ne bi otvorili. Volontiranje jača duh zajedništva.

Uz sve nabrojene pozitivne aspekte još uvijek postoji otpor volonterskom radu u zemljama južne, jugoistočne i jugozapadne Europe. Nadajmo se brzom zaokretu.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko njemačke izdavačke kuće „epubli GmbH.“

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.epubli.de/shop/buch/Modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost-Drazen-Katic/29342

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

Einladung zum "3. Licher-Bilder-Schau" in Stuttgart

Sehr geehrte Damen und Herren, liebe Kunst Freunde

wir laden Euch zum „3. Lichter-Bilder-Schau“ am 07. Mai 2015 um 18.00 Uhr in das Atelier Baur – Am Mühlkanal 17, in Stuttgart-Ost ein!

Die Gäste werden mit hausgemachten Ice-Tee verwöhnt! In Hof des Ateliers wird gegrillt. „Wenn möglich“ etwas von Grillgut mitbringen.

Die Ausstellung ist kostenfrei!

Wir freuen uns auf Euren Besuch,

Drazen Katic und das Atelier Baur-Team

https://www.facebook.com/pages/Atelier-DK-Freie-Kunst/320359054835245

„Die Kunst an und für sich selbst ist edel; deshalb fürchtet sich der Künstler nicht vor dem Gemeinen. Ja indem er es aufnimmt, ist es schon geadelt, und so sehen wir die größten Künstler mit Kühnheit ihr Majestätsrecht ausüben“!

Johann Wolfgang von Goethe

NERAVNOMJERNA RASPODJELA FINANCIJSKOG KAPITALA

Stručnjaci tvrde da naš planet može prehraniti 15 milijardi stanovnika. Nas ima samo 7 milijardi, a od tih 7 gotovo jedna milijarda ljudi danas nema pitke vode, a niti dovoljno hrane za jedan obrok dnevno.

Dalje se govori kada bi se podijelio sav novac ovog svijeta svi bi bili milijuneri.

Danas se zna da 0,1 posto stanovništva našeg planeta posjeduje 81 % ukupnog kapitala.

Drugim riječima 99,9% stanovništva našeg planeta ima samo na raspolaganju 19 % bogatstva. Ponekad se pitam kako je to moguće? Teško je naći razuman odgovor.

Brojčano to izgleda ovako:

• 0,001% stanovništva posjeduje 16,7 bilijuna $ (30% ukupnog bogatstva)
• 0,01% stanovništva posjeduje 10,7 bilijuna $ (19% ukupnog bogatstva)
• 0,1% stanovništva posjeduje 17,4 bilijuna $ (32 % ukupnog bogatstva)
• 99,9% stanovništva posjeduje 10,3 bilijuna $ (19% ukupnog bogatstva)

Prema američkom časopisu "Fabes magazine" na svijetu postoji 793 milijardera koji zajedno posjeduju 2,4 bilijuna $.

Prvih nekoliko najbogatijih ljudi svijeta bi bilo:

1. Meksički vlasnik telekomunikacija Carlos Slim Helu sa 69 milijardi $
2. Microsoft osnivač Bill Gates sa 61 milijardu $
3. Američki investitor Warren Buffett sa 44 milijarde $
4. Suosnivač Aldija Karl Albrecht sa 25,4 milijarde $

Kada pogledamo "milijarderske" gradove svijeta, tada poredak izgleda ovako:

• New York sa 55 milijardera
• London sa 28 milijardera
• Moskva sa 27 milijardera

Po kontinentima raspodjela bogatstva izgledao kao što slijedi:

• Sjeverna Amerika
• Europa
• Južna (Latinska) Amerika
• Bliski Istok
• Afrika

Iz gornjeg poretka je uočljivo da je po financijskom kapitalu Afrika na posljednjem mjestu. Začuđujuće je da je Afrika koja je izrazito bogata resursima s druge strane financijski toliko siromašna.

Koliko $ dnevno stoji na raspolaganju stanovništvu našeg planeta?

• Preko 80% svjetskog stanovništva živi sa manje od 10$ na dan
• Preko 50% svjetskog stanovništva živi sa manje od 2$ na dan
• Preko 20% svjetskog stanovništva živi sa manje od 1,25$ na dan

Da sam obožavatelj "teorije zavjere" odmah bi rekao: "Zločeste banke su krive za to. To je bankarski plan financijskoga porobljavanja svjetskog stanovništva!"

Međutim treba uvijek trijezno razmišljati. Da li su zaista samo banke i veliki koncerni jedini krivci za ovakvu raspodjelu kapitala?

Kako je 0,1 % posto stanovništva u zadnjih 150 godina došlo u posjed tako ogromnog kapitala?

Mogu razumjeti generacijsko naslijeđe kao i kraljevstva koja posjeduju bogatstva duže od 1.000 godina.

Također mi je jasno da su neki ljudi postali jako bogati koji su nešto izmislili ili koji su pokrenuli jedinstveni biznis na planetu.

Međutim tih je vrlo malo, pa se postavlja pitanje kako su ostali došli do nesrazmjernog bogatstva?

Zapravo rascjep između bogatih i siromašnih svakim danom je sve očitiji. Siromašni imaju svaki dan sve manje, a bogati sve više. Poznato je da "novac privlači novac", međutim postavlja se pitanje što će zapravo dogoditi na kraju ako se pretoči i tih 19 % financijskoga kapitala bogatima?

Da li je zapravo ta cijela priča o financijskom kapitalu jedna iluzija, a novac samo trik kojim se ostvaruje određeni cilj?

Danas postoji samo 2% novca u fizičkom obliku (papirni novac i kovanice), a 98% je prebacivanje brojeva sa jednog bankovnog računa na drugi, odnosno virtualne transakcije putem internetskog plaćanja i plaćanja karticama, čekovima i sl.

Da li ste ikad pomislili da nestane "internet" kako bi tada bilo financijsko bogatstvo raspodijeljeno? Vi dođete u Vašu banku i želite podignuti Vaših 1.000 eura, a bankar vam da samo 20 € i kaže :"To je vaš novac, ostatak ćete dobiti kada opet budemo imali internet"!

Novi fenomen je da čak i u Švedskoj koja je glasila kao izuzetno socijalno uređena zemlja dolazi do sve jačeg rascijepa između bogatih i siromašnih.

Raspodjela bogatstva se definira "Gini indeksom". Razvio ga je talijanski statističar Corrado Gini po kome je indeks i dobio naziv. Kada je bogatstvo potpuni jednako među svima raspoređeno Gini indeks je tada 0. Kada je sve bogatstvo u rukama samo jedne osobe, Gini indeks tada iznosi 100. Što je Gini indeks manji, to je bogatstvo ravnomjernije raspoređeno.

U 2011 godini Gini indeks je iznosio kao što slijedi:

• Norveška 22,9
• Švedska 24,4
• Hrvatska 31,0
• Europska Unija 30,7
• SAD 48,0
• Kolumbija 58,8

U Republici Hrvatskoj je raspodjela bogatstva približna kao i u Europskoj Uniji. U Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoj Americi i Africi je bogatstvo prilično neravnomjerno raspoređeno, te postoje vrlo visoke razlike između bogatih i siromašnih.

Nakon brojnih statističkih podataka u ovom poglavlju još uvijek ostaje ključno pitanje:

"Kako je 0,1 % posto stanovništva u zadnjih 150 godina došlo u posjed 81% ukupnog kapitala?

Na to pitanje do danas nisam našao jasan odgovor. Vjerojatno se radi o cijelom nizu čimbenika, događaja, te raznih zakona koji su omogućili stvaranje tolike neravnomjerne raspodjele. Činjenica je da cijeli svijet trpi progresiju siromaštva.

Što će se dogoditi ako ostalih 19% kapitala prijeđe u ruke bogatih? Da li je moguće taj proces zaustaviti, te na koji način? Dosadašnja borba protiv siromaštva urodila je jedino daljnjim kontinuiranim povećavanjem siromaštva. Da li je ta borba bila fingirana ili je vođena na krivi način? Nadam se da će netko od Vas čitatelja naći odgovore na postavljena pitanja.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko njemačke izdavačke kuće „epubli GmbH.“

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.epubli.de/shop/buch/Modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost-Drazen-Katic/29342

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

MALO I SREDNJE PODUZETNIŠTVO U BORBI PROTIV MEGAKONCERANA – BORBA DAVIDA I GOLIJATA

Uzmimo kao primjer malu trgovinu prehrambenim proizvodima u našem susjedstvu.

Mala obiteljska trgovina, zaposlenici su članovi familije, a kupci obližnji susjedi.

Takve male obiteljske trgovine u Njemačkoj se nazivaju "Tante Emma Laden", odnosno trgovina kod tetke Emme. Kada sam prije više godina došao u Štutgart još je bilo za vidjeti po koju trgovinu tog tipa, a danas su one prava rijetkost.

Međutim vratimo se našem susjedu trgovcu. On nudi gotovo sve proizvode koje trebamo, izbor nije prevelik ali je zadovoljavajući.

Samo koji kilometar dalje nalazi se konkurencija našem susjedu.

Golijati zvani: Aldi, Lidl, Spar, Kaufland nude veliki asortiman proizvoda. Čak i po desetke različitih marki istog proizvoda. Kako bi se za ispravan proizvod odlučili trebate oko pola sata istraživanja marki ili konzultaciju sa ljubaznim prodajnim osobljem.

Naš susjed koga možemo nazvati "Davidom", bori se svakog dana da preživi, plati porez i da kupi nove proizvode za svoju trgovinu.

Da li je to zaista borba Davida i Golijata?

U Starom zavjetu je zapisano da se David suprostavio Golijatu i pobijedio ga na kraju. Međutim biblijski David je imao praćku, te je kamenom pogodio Golijata u glavu i oborio ga.

Da li i naš susjed "David" koji vrijedno radi svakog dana da prehrani svoju obitelj ima praćku?

Svi znamo da je to neravnopravna borba. Da mali i srednji poduzetnici imaju malu konkurentsku šansu u borbi sa velikim koncernima.

Mi kao susjedi i građani možemo biti ta praćka koju "David" treba. Kupujmo lokalno, kupujmo od obližnjeg seljaka domaće proizvode, kupujmo kod našeg susjeda u maloj trgovini.

Tko kaže da je hrana uvezena iz Španjolske i Nizozemske zdravija i bolja od hrane proizvedene kod nas na selu. Malo i srednje poduzetništvo predstavlja temelj gospodarstva u Europskoj Uniji, te zapošljava više od dvije trećine zaposlenika u privatnom sektoru. U Republici Hrvatskoj malo i srednje poduzetništvo čini 99,5 % ukupnog gospodarstva, koje ostvaruje više od 50 % udjela u BDP-u.

Državu naš susjed "David" pretjerano ne interesira iako se u javnosti prikazuje sasvim suprotno.

Pri Ministarstvu poduzetništva i obrta Republike Hrvatske postoji "Uprava za malo i srednje poduzetništvo". Na WEB stranici ministarstva nalazi se ovo opširno objašnjenje zadataka i djelatnosti Uprave:

" Uprava za malo i srednje poduzetništvo i obrt prati stanje u području malog i srednjeg poduzetništva, obrta, zadrugarstva te klastera s ciljem prepoznavanja i otklanjanja prepreka za njegov brži razvoj, predlaže politiku mjera za sustavni razvoj kroz promidžbu, izobrazbu, informiranje, stručnu pomoć, formiranje i dodjelu poticajnih sredstava, nadzire namjensko trošenje sredstava potpora, izgradnju institucionalne podrške, primjenu inovacija i usklađivanje pravnih propisa; potiče međusobno povezivanje subjekata maloga gospodarstva, te njihovo povezivanje s velikim gospodarskim subjektima; prati djelovanje i predlaže unaprjeđenje instrumenata gospodarskog sustava; osmišljava mjere gospodarske politike za malo i srednje poduzetništvo, obrt, zadrugarstvo i klastere, predlaže i organizira stručno usavršavanje poduzetnika, prati podatke o malom i srednjem poduzetništvu i obrtu te trendove njegova razvoja; obavlja stručne poslove koji se odnose na prilagodbu propisa propisima Europske unije; surađuje s drugim tijelima državne uprave,

jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, stručnim i znanstvenim institucijama.

Izrađuje nacrte prijedloga zakona i prijedloge drugih propisa iz nadležnosti Uprave; izrađuje prijedlog državnog proračuna vezano za aktivnosti Uprave, daje stručna mišljenja i objašnjenja u vezi s primjenom i provedbom zakona i drugih propisa; prati i predlaže izmjene propisa, priprema izradu i izrađuje nacrte prijedloga međudržavnih ugovora iz nadležnosti Uprave; vodi upravni postupak i upravni nadzor u upravnim stvarima iz nadležnosti Uprave, ako ti poslovi ili dio tih poslova zakonom, drugim propisom ili ovom Uredbom nisu stavljeni u nadležnost druge unutarnje ustrojstvene jedinice ili upravne organizacije u sastavu Ministarstva; prati primjenu i osigurava izvršenje zakona i drugih propisa; sudjeluje u pripremi programa i projekata te provedbi projekata iz Programa Unije, pretpristupnih programa Europske unije i ostalih oblika međunarodne pomoći, te obavlja i druge poslove iz svoga djelokruga“

Ako je naš susjed "David" i proučio tekst koji opisuje rad Uprave još uvijek mu je nejasno kome se treba obratiti zbog svakodnevnih problema "nelojalne konkurencije", "monopolizacije tržišta", "udruživanje u kartele" i sl.

Ako naš susjed zapadne u financijske teškoće, pošto je prodaja slaba, a nabavne cijene proizvoda za male obrtnike visoke, tražiti će put i način da si financijski pomogne.

U tome slučaju pomoć bi mogao zatražiti od Hrvatske banke za obnovu i razvitak.

Surfajući po internetu "David" je pronašao slijedeći tekst: "Hrvatska banka za obnovu i razvitak je razvojna i izvozna banka Republike Hrvatske čija je osnovna zadaća poticanje razvitka hrvatskog gospodarstva. Kreditiranjem, osiguranjem izvoza od političkih i komercijalnih rizika, izdavanjem garancija te poslovnim savjetovanjem, HBOR gradi mostove između poduzetničkih ideja i njihovih ostvarenja s ciljem osnaživanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.“

„Djelatnosti Hrvatske banke za obnovu i razvitak su:“

1. financiranje obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva,
2. financiranje infrastrukture,
3. poticanje izvoza,
4. potpora razvitku malog i srednjeg poduzetništva,
5. poticanje zaštite okoliša,
6. osiguranje izvoza hrvatskih roba i usluga od netržišnih rizika.
   

"David" je sebe kao malog poduzetnika (mikro poduzeće) pronašao u opisu potencijalne mušterije Hrvatske banke za obnovi i razvoj. Sad slijedi cijeli birokratski proces prikupljanja hrpe različitih dokumenata od rodnog lista pa do likvidnosti njegove trgovine kao i podnošenje zahtjeva za dodjelu financijskih sredstava. On i sam zna ako potrebna sredstva nakon dužeg administrativnog procesa i dobije, pitanje je dali će njegova mala trgovina do tada uopće postojati.

Iako je naš susjed "David" obični, mali trgovac njemu je stvarnost kristalno jasna. On je svjestan da doslovno ovisi o nama svakodnevnim potrošačima i da tu situaciju niti jedna banka, niti jedan Ured ministarstva ne može promijeniti. "David" zna da svaki puta kada njegovi susjedi odu u kupovinu u Aldi ili Lidl njegova šansa za preživljavanje se smanjuje.

Ako se trend kupovine u velikim prodajnim lancima nastavi, nestati će i zadnja trgovina kod tetke Emme, a to bi bio ujedno i nestanak europske potrošačke kulture.

Za ovu temu uzeo sam primjer male trgovine u susjedstvu, premda ni u drugim branšama nije puno bolja situacija.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko njemačke izdavačke kuće „epubli GmbH.“

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.epubli.de/shop/buch/Modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost-Drazen-Katic/29342

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html