"Na pitanje koga je ubijao pištoljem kojim za vrijeme intervjua maše, Sučević odgovara: "Hrvate. Ali nisam ih ubio dovoljno". Zatim novinare odvodi do leša hrvatskog civila, ubijenog starca i s gađenjem govori "presvuko se", aludirajući da su svi ubijeni bili hrvatski branitelji.
Krajnji je trenutak da se DORH
uhvati posla i procesuira ratne zločince. Zadatak nije lak, osumnjičenih
je puno i jasno je da se ne može okriviti svaki onaj u koga se upre
prstom. Međutim, što vrijeme više odmiče, sve je jasnije da DORH iz
nekog razloga to ne želi. Ne procesuiraju se niti oni oko kojih nema
puno posla, onih koji svoja zvjerstva ne skrivaju i koji se ubojstvima
Hrvata, dapače, hvale. Jedan od njih je Dragan Sučević, rak-rana
Vukovaraca koji kažu kako više “ne mogu podnijeti da im se šeće pred
nosom po Vukovaru”. Sučević povremeno dolazi na vukovarsku tržnicu, a
danas živi u Borovu Naselju. Istom onom gdje ga je njemačka kamera
“ulovila” kako naoružan pištoljem hoda među leševima i hvali se kako
“ubija odma”… Na pitanje koga je ubijao pištoljem kojim za vrijeme
intervjua maše, Sučević odgovara: “Hrvate. Ali nisam ih ubio dovoljno”.
Zatim novinare odvodi do leša hrvatskog civila, ubijenog starca i s
gađenjem govori “presvuko se”, aludirajući da su svi ubijeni bili
hrvatski branitelji.
Odvratnija od ovog videozapisa samo je
činjenica da su ogorčeni Vukovarci stavljali i na Facebook stranicu RH
uz objašnjenje da zločinac i dalje živi u Borovu Naselju, međutim, do
danas nitko nije odreagirao…
Treba napomenuti kako priča o Draganu
Sučeviću nije nepoznata te kako se o dotičnom zlikovcu već pisalo u
ponešto nježnijem kontekstu. Sučevićeva želja za ubijanjem Hrvata i
osvetom izniknula je zbog oca koji mu je stradao u ratu, ali i zbog sina
koji je odabrao hrvatsku stranu. Dragan Sučević je, naime, bio oženjen
za Hrvaticu s kojom je imao sina Darka, perspektivnog, mladog budućeg
košarkaša koji je trenirao u “Vuteksu” i kojeg je rat zatekao u 18.
godini. Darko Sučević se u obranu uključio početkom kolovoza 1991.
godine, a bilo je onih koji su na to gledali sa sumnjom jer su znali da
mu se otac isticao po velikosrpskim stajalištima i da je na
neprijateljskoj strani u Borovu Naselju. Darko je bio uporan i nije se
htio razlikovati od svojih prijatelja i susjeda pa se vratio iz Zagreba
gdje su njegovu generaciju slali da u miru završi srednju školu. Majci
Ani je doslovno rekao: „Ti si me učila da su sve hrvatske majke iste, po
čemu bi se ti trebala razlikovati. Svi moji prijatelji su u obrani
Vukovara i sve njihove majke su zabrinute”. Majka, a niti bilo tko drugi
više se nije protivio njegovoj želji i on se vratio na ono isto mjesto
gdje je ranije bio u obrani Borovog Naselja, dakle na prvu crtu obrane.
Njegov otac, Dragan, među prvima je obukao uniformu JNA i počeo širiti
velikosrpske stavove. Otac i sin su, dakle, pucali i ratovali jedan
protiv drugog. Poginuo je, na žalost, Darko… Njegovi suborci svjedoče da
nikada nije odbio zadatak niti izostao s položaja. Želio je i morao
biti dvostruko bolji kako bi pokazao da nije poput oca Dragana koji je
19. studenoga s „oslobodiocima” ušao u Borovo Naselje i zarobljene
branitelje i civile u bijesu pitao: „Gdje je onaj mali Zenga da mu ja
lično sudim?!” Darko se u to vrijeme povukao s ostalim braniteljima u
prostore kombinata „Borovo” i našao se među onima koji nisu mogli mirno
gledati kako gori „Borovo Commerc” i koji su nasjeli pozivu neprijatelja
da idu gasiti požar. One koji su izašli odmah su zarobili i svrstali u
manje skupine te odvodili u raznim smjerovima, a on je bio među
devetoricom koji su odvedeni na Trpinjsku cestu do kuće, kućnog broja
33. Uvodili su ih tu u dvorište te kuće i jednog po jednog ubijali bez
ikakovog suda, i to samo zato jer su branili svoje. Među onima koji su
tu ubijeni bio je i Darko Sučević, sin zlotvora koji je preživio rat i
dan-danas živi u Borovu Naselju…"
KOMENTAR:
Vrlo
zalosna istina. Kada sam kao odraslo dijete otisao u Domovinski rat
pravila su bila jasna. Znalo se tko nas je napao i jasno se znalo da se
moramo obraniti ili ce nas doslovno zauvjek kao hrvatski narod zgaziti.
Mnogi su tada napustili Hrvatsku i izbjegli u europske i prekomorske
zemlje. izbjegli, a bili su punoljetni muskarci kojima je bila duznost
stati u obranu Domovine. Kada su se vratili u Domovinu hdz-ova vlada im
je dala mogucnost da za 500 njemackih maraka otkupe svoj grijeh i da se
protiv njih ne pokrece krivicni postupak za dezerterstvo. S druge strane
mnogobrojni gradjani srpske nacionalnosti stali su zajedno sa nama Hrvatima u
obranu Domovine Hrvatske. Bilo ih je preko 10.000 u redovima hrvatske
vojske, a mnogi su se sa nama borili na prvoj crti bojisnice.U to
vrijeme kao mladom covjeku nije mi bilo jasno zasto to cine. Jednom sam mog suborca
upitao "Kako mozes pucati po svojima?". On mi je odgovorio: "Drazene oni
su napali moju Domovinu". Nakon tog odgovora nisam vise postavljao
glupa pitanja i respektirao sam srbe koji brane nasu zajednicku grudu.
S toga jos jednom najveci respekt svim nacionalnim manjinama koje su
zajedno sa Hrvaticama i Hrvatima stali 1991. u obranu Domovine. Cinjenica je takodjer da je jedan dio srpske manjine u Hrvatskoj stao na
stranu agresora i pocinio ratni zlocin u Republici Hrvatskoj nad
hrvatskim narodom.
Kratko nakon rata vlada hdz-a ih je abolirala,
odnosno oslobodila krivnje za pocinjeni ratni zlocin. Ratni zlocin ne
zastarjeva i ne moze se abolirati. Shodno tome je Europska unija
donijela nedavno odredbu po kojoj Republika Hrvatska moze suditi ratnim
zlocincima kojima je udjeljena abolicija. Tom odredbom Europska unija je
anulirala aboliciju ili hrvatski receno ukinula je aboliciju. Sada je na redu
hrvatsko javno tuzilastvo, policija i gradjani da podignu optuznice
protiv onih koji su pocinili ratni zlocin u Republici Hrvatskoj. Optuznice protiv svih onih koji su silovali Hrvatice i Muslimanke u ratu. Tko je pocinio zlocin mora za njega odgovarati.
Kao
protest za ponizenje hrvatskog naroda u Domovini i izvan nje u zadnjih
25 godina nastala je nezavisna lista "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI". Vise o
listi mozete vidjeti pod slijedecim linkom.
Zauvjek vjerni. Drazen Katic.
Nema komentara:
Objavi komentar