srijeda, 31. kolovoza 2016.

MODERNO ROBOVLASNIŠTVO U 21. STOLJEĆU!



Robovlasništvo možemo definirati kao stanje u kome se jedna ili više osoba nalazi u vlasništvu druge ili drugih osoba. Osobi koja je u poziciji „roba“ najčešće je oduzeta sloboda kretanja. U robovlasništvu antike te kasnije srednjeg vijeka „robove“ su njihovi vlasnici koristili za vlastite potrebe te ih također prodavali, iznajmljivali ili poklanjali. Djeca „robova“ su već rođenjem postajali robovi i vlasništvo svoga gazde.
Oblici modernog robovlasništva!
Robovlasništvo današnjeg doba javlja se u nekoliko temeljnih oblika. Četvrti artikal Europske konvencije za ljudska prava zabranjuje robovlasništvo. Moderno robovlasništvo se danas najčešće pojavljuje u slijedećim oblicima:
  • prisilna prostitucija
  • prisilni rad
  • dječji rad
  • regrutiranje djece vojnika
  • prisilno prosjačenje
Smatra se da danas u svijetu postoji više robova nego ih je ikad bilo u ljudskoj povijesti. U 104§ austrijskog kaznenog zakona stoji da će se „robovlasništvo“ kazniti kaznom zatvora od 10 do 20 godina, a u njemačkom zakonu koji definira prisilni rad §233, prisilnu prostituciju §232, lišenje slobode §235 dStGB „robovlasništvo“ će se kazniti kaznom zatvora od 6 mjeseci do 10 godina.
Deutsche Welle u svom članku od 17.11.2014 navodi: „U svijetu danas živi oko 36 milijuna modernih robova. Većina ih živi u Indiji, otprilike 14 milijuna. U studiji koju je izradila australijska organizacija „Walk Free“ navodi se da je moderno robovlasništvo zabilježeno u 167 ispitanih zemalja, a više od polovice modernih robova pored Indije živi u Kini (3,2 milijuna), Pakistanu (2,1 milijun), Uzbekistanu (1,2 milijuna) i Rusiji (1,1 milijun). Nakon tih zemalja dolaze Nigeria, Demokratska Republika Kongo, Indonezija, Banglades i Tajland. Deutsche Welle dalje navodi da u Europi danas postoji više od 500.000 žrtava robovlasništva. Na samom vrhu modernog robovlasništva nalaze se Bugarska, Češka i Mađarska. Predvodnica euroazijskog kontinenta je Turska sa 185.500 modernih robova“ navodi Deutsche Welle.
Da potkrijepimo objavljeni članak Deutsche Welle, pozabaviti ćemo se na tranutak službenom statistikom „Statiste“ o prvih 25 zemalja u svijetu sa najvećim brojem modernih robova u 2014. godini (statista.com):
  1. Indija – 14.285.700
  2. Kina – 3.242.400
  3. Pakistan – 2.058.200
  4. Uzbekistan – 1.201.400
  1. Rusija – 1.049.700
  2. Nigerija – 834.200
  3. Demokratska Republika Kongo – 762.900
  4. Indonezija – 714.100
  5. Bangladeš – 680.900
  6. Tajland – 475.300
  7. Sudan – 429.000
  8. Egipat – 393.800
  9. Etiopija – 389.700
  10. Tanzanija – 350.400
  11. Irak – 345.900
  12. Iran – 336.700
  13. Vijetnam – 332.200
  14. Meksiko – 266.900
  15. Filipini – 261.200
  16. Sirija – 258.200
  17. Haiti – 237.700
  18. Japan – 237.500
  19. Myanmar – 231.600
  20. Nepal – 228.700
  21. Gana – 193.100
Focus online u svome članku od 13.10.2013 navodi: „U EU živi gotovo 900.000 modernih robova.“ Kakva je raspodjeljenost modernog robovlasništva po članicama Europske unije nisam uspio pronaći.
„Statista“ nam dalje pokazuje kolika je bila dobit u svijetu u milijardama dolara od prisilnog rada (2014):
http://de.statista.com/infografik/2327/jaehrliche-gewinne-aus-zwangsarbeit-in-milliarden-dollar/
  1. Azija i pacifik – 51,8 milijardi $
  2. Industrijske nacije (uključujući EU) – 46,9 milijardi $
  3. Zentralna i jugoistočna Europa te GUS države – 18 milijardi $
  4. Afrika – 13,1 milijarde $
  1. Latinska Amerika i Karibik – 12 milijardi $
  2. Srednji Istok – 8,5 milijardi $
Europska komisija (GD) je 15. 04. 2013. objavila prvo izvješće o trgovini ljudima (modernim robovima) u Europskoj uniji za 2008., 2009., i 2010. godinu. U izvješće je bilo uključeno svih tadašnjih 27 članica Unije. Po podacima Internacionalne radne organizacije 880.000 ljudi u Europskoj uniji bile su žrtve prisilnog rada te prisilne prostitucije.
Utvrđeni podaci su kako slijedi: http://europa.eu/rapid/press-release_IP-13-322_de.htm



Žrtve:
  1. Ukupan broj utvrđenih i pretpostavljenih žrtava iznosio je u 2008. godini 6.309, u 2009. godini 7.795, a u 2010. godini 9.528. Promatrajući te tri godine porast broja žrtava iznosio je 18%.
  2. Od ukupnog broja žrtava 68% bile su žene, 17% muškarci, 12% djevojčice i 3% dječaci.
  3. Od ukupnog broja žrtava u te tri godine 62% je bila prisilna prostitucija. Prislini rad je iznosio 25%, a nasilno oduzimanje organa, trgovina djecom i prisilno činjenje kaznenih dijela iznosilo je 14%.
  4. Žrtve su bile 61% iz zemalja članica Europske unije, 14% iz Afrike, 6% iz Azije i 5% iz Latinske Amerike.
  5. Većina žrtava iz zemalja Europske unije potječu iz Rumunjske i Bugarske.
  6. Većina žrtava iz ne-europskih zemalja potječu iz Nigerije i Kine.
  7. Broj „boravišnih dozvola“ za žrtve koje potječu iz ne-europskih zemalja porastao je iz 2008. godine (703) na 1.196 dozvola u 2010. godini.



Tgovina ljudima:
  1. Ukupan broj osumnjičenih „trgovaca ljudima ili organizacija“ u Europskoj uniji smanjio se od 2008. do 2010. godine za 17%.
  2. 75% osumnjičenih „trgovaca ljudima“ bile su muške osobe.
  3. U tri promatrane godine 84% osumnjičenih „trgovaca ljudima ili organizacija“ djelovale su u području prisilne prostitucije.
  4. Ukupan broj sudskih sporova zbog „trgovine ljudima“ smanjio se izmedju 2008. i 2010. godine za 13%.

U govoru nazvanom „Više ne robovi, već braća i sestre“ papa Franjo je 1.siječnja 2015. godine povodom Svjetskog dana mira pozvao potrošače da bez obzira na uštedu ne kupuju proizvode koje izrađuju moderni robovi. Papa je osudio „rastuću nesreću u kojoj ljudi izrabljuju ljude“, posebice prostituciju, regrutiranje djece vojnika i robovskog rada u tvornicama. Papa je također u kritici nadodao da je zajednički izvor modernog ropstva „korupcija tj. ljudi koji su spremni učiniti bilo što za financijsku dobit“! Dalje je papa Franjo u svom govoru nadodao da rad modernih robova i trgovina ljudima „često zahtjevaju suučesništvo posrednika“ osuđujući pritom one koji su „zaduženi za provođenje zakona, državne službenike, civilne ili vojne institucije“. Papa je u govoru pozvao na suradnju između svih zemalja kao bi se provela borba protiv „međunarodne mreže organiziranog kriminala“ te protiv modernog robovlasništva.
Primjer modernog robovlasništva i organiziranog kriminala u području „prosjačenja“ naveo sam u mojoj prethodnoj knjizi „Održiva ekonomije Republike Hrvatske“:
"U zadnje dvije godine učestala je pojava "organiziranog prosjačenja Roma" pretežno iz Rumunjske koji svakodnevno opsjedaju glavnu ulicu u Štutgartu "Königstraße". Usprkos mnogobrojnim pritužbama građana glavnom gradonačelniku grada gosp. Huhn-u (stranka zelenih) organizirano prosjačenje se nastavlja. Nadam se da će se toj pojavi koja opterećuje sve nas stati na kraj. Za vrijeme prošlog mandata CDU-a u gradu Štutgartu pojave organiziranog prosjačenja nije bilo i o tome se vodilo posebno računa."
Prosjačenje u gradu Štutgartu nije samo kazneno djelo "organiziranog prosjačenja". To kazneno djelo ima obilježje modernog robovlasnistva, odnosno ono se manifestira kroz prisilno prosjačenje, fizičko kažnjavanje prosjaka koji imaju premalu "dnevnu dobit", oduzimanje putovnice prosjacima i sl.
Iza cijelog organiziranog prosjačenja u gradu Štutgartu stoje dobro organizirane kriminalne skupine iz Rumunjske i Bugarske koje pored prosjačenja nerijetko posreduju i u "prisilnoj prostituciji". Zašto se toj pojavi do danas nije stalo na kraj meni nije poznato. Ljudska prava koja toliko rado propagira "Stranka zelenih – Bündnis 90/Die Grünen“ ne znači zatvaranje očiju pred modernim robovlasništvom u slučaju koji sam upravo opisao.
Protestantska crkva u Štutgartu je napravila mali, ali odlučujući korak u borbi protiv „prostitucije“ i „prisilne prostitucije“. Procjena je da u Štutgartu oko 4.000 žena zarađuje novac prostitucijom. Nerijetko se radi o prisilnoj prostituciji koju nije lako dokazati, a žrtve zbog nepoznavanja jezika i straha od deportacije taje prijavu policiji.
Protestantska crkva uskoro u Štutgartu otvara „sigurnu kuću“ u kojoj će se moći skloniti osobe koje žele prestati sa prostitucijom ili osobe koje obavljaju taj posao u vidu zanimanja, a žele „predahnuti“ od posla. Hvale vrijedna akcija Protestantske crkve će omogućiti lakše razotkrivanje prisilne prostitucije te na taj način efektivno pomoći žrtvama tog oblika modernog robovlasništva.
Moderno robovlasništvo mjeri se „Global Slavery Index-om“.
Ono što mi kao „obični građani“ možemo učiniti u borbi protiv modernog robovlasništva je u prvom redu bojkotirati kupovinu proizvoda koji dolaze iz zemalja u kojima je vrlo visok Global Slavery Indeks.
Svi oni građani koji su politički angažirani, a posebice oni koji su članovi državnih vlada morali bi neumorno upućivati na pojavu modernog robovlasništva.
Robovlasništvo je službeno već odavno ukinuto. Međutim mi danas imamo više robova nego što ih je ikada na planetu bilo.
Svaki čovijek je rođen kao slobodno biće i treba tako i živjeti.
 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj petoj knjizi "IZAZOVI GLOBALIZACIJE U 21. STOLJEĆU"!
Prvi puta knjiga je objavljena u ožujku 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom
jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
Dražen Katić


NAŠ PREDIZBORNI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKA STRANKA REDA) NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html



TV ZAPISI:




Objavio/la u Nema komentara:

ODRŽIVA EKONOMIJA I INDIKATORI ZA MJERENJE ODRŽIVOG RASTA REPUBLIKE HRVATSKE!




Ovu temu započinjem citiranim tekstom iz moje prethodno objavljene knjige „Posljednja ruža hrvatska":
„Pojam održivog razvoja prvi puta je zabilježio 1713. u svome djelu "Sylvicultura oeconomica" Hans Carl von Carlowitz u kome govori da"..samo toliko šume smije biti iskrčeno koliko može kroz plansko pošumljavanje ponovo narasti"!
Drugim riječima održivi razvoj znači da smijemo samo toliko eksploatirati obnovljive resurse (sirovine) da se mogu sigurno obnoviti.
Prva međunarodna definicija "održivog razvoja" zabilježena je 1987. u završnom dokumentu UN-a, nazvanom "Naša zajednička budućnost", više poznatom kao "Brundtlandovo izvješće", u kome se navodi: (slobodni prijevod sa njemačkog) ..."Razvoj koji će imati budućnost znači da sadašnja
generacija zadovolji svoje potrebe na način da ne ugrožava mogućnost budućih generacija da i one zadovolje svoje potrebe."
Održivi razvoj se sastoji od tri komponente i vrlo je bitno da su one u ravnoteži:
1. Ekonomska komponenta
2. Socijalna komponenta
3. Ekološka komponenta
Ako bilo koja od tri komponente nadvlada, oslabiti će ostale dvije. Naš planet se nalazi u ravnoteži, a mi to stanje ravnoteže moramo samo podržati.
Održivi razvoj, odnosno održiva eksploatacija je posebno bitna za sirovine koje se sporo obnavljaju, a tu pripada iskorištenje nafte i plina, eksploatacija prašuma, iskorištenje ugljena, iskorištenje radioaktivnih ruda. Mi smo potrošili već danas sirovine budućih generacija tako da moramo radikalno promijeniti način razmišljanja, način proizvodnje, ali i potrošnje dobara i usluga.
Kod održivog razvoja vrlo je bitno voditi računa o racionalnoj upotrebi pitke vode u domaćinstvu i industriji.
Neškodljiva industrija i ekološka poljoprivreda trebaju biti temelj razvoja naše civilizacije. Pored toga ravnopravnu ulogu moraju igrati proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, kao i promet održivim prijevoznim sredstvima (električni automobili, hibridna vozila, električni bicikli, električni motocikli, te električna plovila).
Održivi razvoj podrazumijeva također i jedan poseban način življenja svakog od nas. Umjereno korištenje mesnih proizvoda, racionalna upotreba pitke vode u domaćinstvu, kupovina domaćih, a ne uvoznih proizvoda, minimiziranje kupljene ambalaže, isključivanje "stand-by" modusa za električne uređaje prilikom odlaska na spavanje, korištenje štedne rasvjete (LED) itd.
Također svaki fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije i za grijanje su doprinos održivom razvoju!
Održivi razvoj znači i ponekad ostaviti automobil na parkiralištu ili u garaži, te otići u kupovinu biciklom ili pješice.
U zadnjih 200 godina potrošili smo resurse budućih generacija, doveli zemlju do globalnog zagrijavanja i prouzročili efekt staklenika. Klima se na planetu poremetila."
U zemljama Europske Unije pojam održivog razvoja vrlo je poznat i raširen. U najmanju ruku teoretski. Međutim prakticiranje održivog razvoja ide nešto teže.
„Statista" (www.statista.com) nam pokazuje koje 4 europske zemlje proizvode skoro 2/3 ukupnog elektrootpada u Europskoj Uniji (podaci iz 2010. godine):
Njemačka 22,2%
Italija 16,6%
Velika Britanija 13,7%
Francuska 12,4%
Elektrootpad se najčešće izvozi u afričke zemlje gdje se reciklira te nereciklirani dio spaljuje ili ostavlja odbačen u prirodi. Na taj način se pridonosi "ne-održivom" razvoju našeg planete.



„Statista" nam dalje pokazuje koliko se često potrošač kod kupovine hrane ili pića odlučuje za kupovinu proizvoda iz održivog uzgoja (Njemačka 2009.):
Uvijek – 3%
Često – 24%
Ponekad – 40%
Rijetko – 19%
Nikad – 14%
„Statista" obrađuje i razmišljanje mlade generacije u Europskoj Uniji postavljajući slijedeće pitanje:
Da li si ikad razmišljao da li tvoj način života ili općenito ponašanje našeg društva može imati negativne posljedice za druge ljude ili za prirodu?
Da, o tome sam već razmišljao – odgovorilo je 64% mladih ispitanikaNe, o tome još nisam razmišljao – odgovorilo je 34% mladih ispitanikaBez odgovora – odgovorilo je 2% mladih ispitanika
„Statista" nam dalje prikazuje koliko nam je kao potrošačima bitno kod kupovine proizvoda da proizvodi dolaze iz održivog uzgoja, odnosno ekološke proizvodnje (podaci 2014.):
Dječja hrana – 37%
Meso, riba, salama – 29%
Voće i povrće – 27%
Kruh i peciva – 26%
Gotova jela – 25%
Mliječni proizvodi – 21%
Razna pića – 16%
Hrana za životinje – 15%
Proizvodi za njegu tijela – 14%
Proizvodi za higijenu – 14%
Proizvodi za domaćinstvo – 8%
Ostali prehrambeni proizvodi – 16%
Tražeći po internetu teme koje službeno obrađuju održivi razvoj u Republici Hrvatskoj naišao sam na slijedeće:
  1. Na službenoj stranici Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH stoji:
    Republika Hrvatska je podržala Agendu 21 i Plan djelovanja koji su usvojeni 1992. na Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju, te preuzela obveze koje proizlaze iz Milenijske deklaracije i Milenijske razvojne ciljeve usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 2000. Republika Hrvatska sudjelovala je i na konferenciji UN-a o održivom razvoju 2012. godine i podržala je zaključni dokument konferencije     „Budućnost kakvu želimo".
    http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/globalne-teme/odrzivi-razvoj/
2. Službena stranica Ministarstva turizma RH:
Predstavljen regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi"
ZAGREB, 4. 3. 2014.
U prostorijama Ministarstva turizma predstavljen je regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi", kojega u Republici Hrvatskoj provodi Hrvatski centar za čistiju proizvodnju, a pod pokroviteljstvom UNIDO-a (Organizacija UN-a za industrijski razvoj - United Nations Industrial Development Organisation), što je dio krovnog projekta „Jačanje regionalne suradnje i umrežavanja s ciljem osnaživanja suradnje i promicanja prijenosa znanja te prilagodbe resursno i energetski učinkovite proizvodnje (RECP) u zemljama Jugoistočne Europe". Više možete vidjeti pod slijedećim linkom: http://www.mint.hr/default.aspx?id=12926
Održivi razvoj ne možemo promatrati poput trenda ili prolazne mode. On nije filozofija ili politika. Održivi razvoj je način življenja svakog od nas.
Održivi razvoj je put kojim spriječavamo destrukciju i uništenje planeta na kome živimo. To je put koji omogućava racionalno korištenje sirovina, put koji učvršćuje i podupire međugeneracijsku solidarnost.
Održivi razvoj nas udaljava od masovne (megalomanske) proizvodnje proizvoda i dobara, ali nam istovremeno omogućava umjereno i dugoročno uživanje u „potrebnim" proizvodima i dobrima.
Prakticiranje održivog razvoja započinje već u vrtiću, nastavlja se u školi, kasnije u tvrtci ili koncernu, a kruna takvog načina življenja postiže se u trećoj dobi.
Održivi razvoj u Republici Hrvatskoj ima vrlo veliku važnost kako u području očuvanja prirodnih ljepota, racionalnom korištenju prirodnih resursa, tako i u području brige i zbrinjavanja starijih i nemoćnih osoba, zapošljavanju mladih te brizi za predškolsku generaciju.
Ekonomija Republike Hrvatske nalazi se trenutačno na samome dnu. Daljnji pad ekonomije doveo bi do nelikvidnosti države i državnog bankrota.
Vrlo važno pitanje za sve nas je: Kako pokrenuti ekonomski razvoj Republike Hrvatske?
Ekonomiju Republike Hrvatske možemo usmjeriti u pravcu "Održive ekonomije" ili je dalje držati na kursu "Klasične neoliberalne ekonomije" koja se polako samourušava. Održiva ekonomija ima u Hrvatskoj potencijal, preduvjete i perspektivu.
Održivu ekonomiju možemo sagledati kroz slijedeći primjer!
Tvornica "XY" bavi se proizvodnjom proizvoda i na taj način sudjeluje u ekonomskom razvoju Republike Hrvatske. Zapošljava 50 radnika koji stanuju u bližoj okolici tvornice. Tvornica za proizvodnju proizvoda koristi sirovine iz Republike Hrvatske premda ih nešto skuplje plaća od sirovina iz uvoza. Gotove proizvode visoke kvalitete većinom izvozi u Europu, Aziju i Ameriku. Jednim dijelom tvornica proizvodnjom pokriva i potrebe Republike Hrvatske. Tvornica "XY"ostvaruje svake godine dodatnu dobit. Dodatna dobit se investira u daljnji razvoj, kupovinu najmodernijih strojeva i opreme, te socijalne projekte. Tvornica ima vlastiti vozni park od 5 automobila srednje klase od kojih su dva "Smarta na električni pogon". U augustu 2014. tvornica je zbog izuzetno dobrog poslovanja ostvarila nadprosječnu dobit (ekstra profit). Jedan dio te dobiti podijeljen je recipročno na sve zaposlenike tvornice. Na taj način je omogućeno da "roditelji zaposlenici" mogu svoju djecu nesmetano opskrbiti sa školskim knjigama i priborom za novu školsku godinu.
Prošle godine tvornica "XY" je financijski pomogla dovršenje gradskog vrtića. Na taj način je roditeljima zaposlenicima, ali i drugim građanima otvorena dodatna perspektiva u zbrinjavanju djece najmlađe dobi. Tvornica isplaćuje redovito plaće svojim zaposlenicima. Bolovanja radnika su gotovo na minimumu. Tvornica "XY" financijski nagrađuje svoje radnike u području inovacija i unapređenja tehnološkog procesa.
Proizvodi tvornice u skladu su sa svim europskim i svjetskim standardima. Posebno se pažnja poklanja ekološkoj komponenti proizvedenih proizvoda, te zaštiti radnika na radu i zaštiti okoliša.
Tvornica "XY" planira za iduću godinu od ostvarenog profita financirati mali "Eko park" koji bi bio na uživanje građanima i zaposlenicima tvornice. O održavanju parka brinuli bi se članovi obližnje ekološke udruge.
Navedeni primjer tvornice "XY" koja sudjeluje u Održivoj ekonomiji je naravno modificiran. Međutim on jasno pokazuje da pored ekonomske komponente (profit), tvornica ostvaruje socijalnu komponentu (financijsko nagrađivanje radnika, proporcionalnu raspodjelu ekstra dobiti, zufinanciranje gradskog vrtića, planirana izgradnja "Eko parka"), te jasno izraženu ekološku komponentu (ekološko proizvedeni proizvodi, zaštita okoliša)!
Iz navedenog primjera jasno je vidljivo da Održiva ekonomije nije "nemoguća misija". Ona nudi perspektivu kako sadašnje tako i nadolazećih generacija. Održiva ekonomija ne uništava prirodu već se pažljivo koristi njenim resursima. Ona se brine za svoje zaposlenike i sugrađane. Održiva ekonomije nije megalomanska proizvodnja proizvoda već redovita isporuka naručenih proizvoda. 


Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!
Prvi puta knjiga je objavljena u veljači 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
Dražen Katić
 
 
NAŠ PREDIZBORNI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKA STRANKA REDA) NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html



TV ZAPISI:








Objavio/la u Nema komentara:

PUT HRVATSKOG VOJNIKA!





Hrvati su oduvijek bili vojnici.
Tražeći po internetu teme koje govore o vojnom sudjelovanju Hrvata u prošlosti naišao sam u „Wikipediji“ na sljedeći tekst:
„U krajeve rimskih provincija Dalmacije i Panonije Hrvati su se doselili u drugoj polovici 6. i prvoj polovici 7. stoljeća zajedno s vojnim osvajanjima Avara, napose nakon pada Sirmiuma (582.) i Salone (614.).
Bizanski car Heraklije, želeći se suprotstaviti osvajanjima Perzijanaca i Avara zove u pomoć Hrvate, koji zajedno s Bizantom 626. pobjeđuju Avare kod Carigrada.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_prije_Hrvata
Hrvatske vojnike možemo dalje pratiti u nadolazećim stoljećima.
Turski filozof Kjafija u svojoj knjizi „Uredba svijeta“ opisuje Hrvate kao ratnike i junake. On savjetuje Turcima da od Hrvata uče ratno umijeće ukoliko žele pobjeđivati.
Turci su cijenili hrabrost i viteški duh Hrvata. Za vrijeme Osmanijskog carstva sa hrvatskih područja „odvedena“ hrvatska djeca su započinjala u Turskoj život i vojnu izobrazbu „Janjičara“.
Janjičari su bili elitni dio osmanijske vojne sile. Osim prestižne vojne sile predstavljali su i političku moć. Janjičari su 1687. godine u Istambulu svrgnuli sa prijestolja sultana Mehmeda IV.
U stogodišnjem ratu Hrvata protiv Osmanijskog carstva, u drugoj polovici 15. stoljeća, rat se prenio iz okupirane Bosne u Hrvatsku. Osmanlije su redom zauzeli: Blagaj na Sani, Počitelj na Neretvi, te Herceg-Novi.
Hrvati su 1491. godine pobijedili Tursku vojsku koja se vraćala s pohoda u Kranjskoj. Tek dvije godine kasnije hrvatsko plemstvo je podnijelo teški poraz u „bitci na Krbavskom polju“.
Međutim, poraz na Krbavi je bio tek početak stogodišnjeg obrambenog rata Hrvata protiv Osmanlijskog carstva.
Dok su Osmanlije osvojili Carigrad, srušili Bizantsko carstvo i pokorili brojna kraljevstva, Hrvati su u 100 godina izgubili samo 50 kilometara u dubini svog prostora.
Otpor Hrvata pod vodstvom Nikole Subića Zrinskog u bitci kod Sigeta (1566.) iscrpio je Osmanijsku vojnu silu i tako spasio Beč.
Osmanlijska vojska je doživjela konačni poraz 1593. godine kod Siska na ušću Kupe u Savu. Bila je to dotad najveća pobjeda kršćanske vojske i godina propasti za Osmanlije, poglavito poturčene Bošnjake, te najveći uspjeh hrvatskog bana Tome Erdödyja.



Dok sam radio 2008. godine u Gradskom arhivu u Stuttgartu jedan me radni kolega upitao: „Znaš li Dražene da su se Hrvati u 30-godišnjem ratu u ovim krajevima borili na strani katolika ali i na strani protestanata?“
Manje mi je bilo poznato da su naši vojnici kao plaćenici služili obadvije zaraćene strane.
U 30-godišnjem ratu (1618.-1648.) je na zahtjev kardinala Richelieua vitez Bonnet ustrojio od hrvatskih jahača lako konjaništvo.
Hrvatsko se konjaništvo pod zapovjedništvom generala Albrechta von Wallensteina proslavilo u brojnim bitkama, posebice u bitkama kod Lützena i kod Nördlingena.



Francuski kralj Louis VIII (kralj od 1223. -1226.) dao je osnovati gardu „Royal cravatos“ koja je bila sačinjena od Hrvata koji su nosili marame oko vrata.
Početkom 19. stoljeća u Francuskoj je od Hrvata osnovana „Regiments croats“!
Francuski vojskovođa i car Napoleon Bonaparte je u svojoj vojsci imao četiri hrvatske pukovnije koje su ustrojene izmedju 1811. i 1813. godine:
Prva je nosila naziv „1er Regiment d`Infanterie Provisories Croate“
Druga je nosila naziv „2e Regiment d’Infanterie Provisories Croate“
Treca je nosila naziv „3e Regiment d’Infanterie Provisories Croate“
Cetvrta je nosila naziv „4e Regiment de Chasseurs Illyriens“
Bonaparte je jednom rekao svom generalu Marmontu: „Hrvati su najbolji vojnici na svijetu. Kada bih imao samo 100.000 Hrvata osvojio bih čitav svijet!“
Povlačenjem napoleonove vojske iz Rusije dvije trećine Hrvata izgubilo je život. Sve četiri hrvatske pukovnije raspuštene su 1813. godine.



Početkom prvog svjetskog rata Austrougarska vojska je bila ustrojena od tri vojne formacije:
1. Zajednička carsko-kraljevska vojska
2. Austrijsko domobranstvo
3. Mađarsko domobranstvo
U Mađarskom domobranstvu je bila i jedna divizija Hrvatskog domobranstva.
U prvom svjetskom ratu (1914. – 1918.) hrvatski vojnici su ratovali na strani Austrougarske i Njemačke protiv Velike Britanije, Francuske i Rusije.
Hrvati su se borili na tri fronte.
Poznate bitke u kojima su velik doprinos dali Hrvati bile su: bitka u Galiciji i Bukovini, te bitka na Sueskom kanalu.
U to vrijeme Austrougarska vojska je imala 315 generala i 17 admirala, od kojih su bili 30 hrvatski generali i 2 hrvatska admirala.
Hrvatski feldmaršal Svetozar Borojević je 1918. godine izjavio povijesnu rečenicu: „Hrvatska da, Jugoslavija ne!“

U drugom svjetskom ratu Hrvatski vojnici su se borili na strani „Trećeg Reicha“.
Nakon proglašenja NDH, 10. travnja 1941. bivši pukovnik austrougarske vojske Slavko Kvaternik (tadašnji zamjenik Ante Pavelića) potpisao je „Zakon o osnutku vojske i mornarice Države Hrvatske“!
Prvi službeni naziv je bio „Vojska Države Hrvatske“, no već je 16. travnja 1941. taj naziv je promijenjen u „Hrvatsko domobranstvo“.
Ante Pavelić je nakon preuzimanja vlasti odlučio stvoriti stranačku vojsku -„Ustašku vojnicu“. Uredbu o utemeljenju je izdao 10. svibnja 1941. Iako je nastala kao stranačka vojska, Ustaška vojnica je postala regularni dio oružanih snaga NDH.
Zapovjednik Hrvatskog domobranstva Slavko Kvaternik je bio nezadovoljan samovoljnim ustaškim postupcima, te tražio da mu se potpuno podredi Ustaška vojnica. Pavelić je imao sve manje povjerenja u domobranstvo, te se sve više oslanjao na visoke ustaške časnike.
U listopadu 1942. dolazi do razlaza Kvaternika i Pavelića. Kvaternik daje ostavku i odlazi u Slovačku.
Pavelić Ustašku vojnicu i Hrvatsko domobranstvo 1944. ujedinjuje u Hrvatske oružane snage.
Hrvatski vojnici su se u drugom svjetskom ratu borili i u njemačkim SS vojnim formacijama.
Najpoznatije su bile:
- 23. Waffen-Gebirgs-Division der SS „Kama“. Divizija je formirana od „Volksdeutschen“ i Bošnjaka 10. Juna 1944 u istočnoj Hrvatskoj.
- 13. Waffen-Gebirgs-Division der SS „Handžar“. Divizija je bila sastavljena najvećim dijelom od Bošnjaka.
- 7. Freiwilligen-Gebirgs-Division „Prinz Eugen“. Divizija je bila sastavljena od „Volksdeutschen“ i Hrvata iz područja Banata.
U bitkama protiv Sovjetskog saveza (najpoznatija bitka za Staljingrad) sudjelovala je 1/3 ne-njemačkih vojnih snaga.
Povjesničar Christian Hartmann predviđa da je u tim bitkama sudjelovalo:
800.000 Mađara, 500.000 Rumunja, 250.000 Talijana, 45.000 Slovaka i 145.000 Hrvata.
http://www.welt.de/kultur/history/article108260890/Hitlers-Leih-Armeen-beim-Marsch-nach-Stalingrad.html
Tri dana prije kapitulacije Njemačke, Vlada NDH 6. svibnja 1945. napušta Zagreb. Partizanske jedinice ulaze u Zagreb 8. svibnja 1945. Većina preostale vojske Hrvatskih oružanih snaga (Ustaške vojice i domobrana) zajedno sa civilima kreću na put prema Austriji, te se 15. svibnja 1945. predaju britanskim vojnim predstavnicima u Bleiburgu. Britanska vojska izručuje razoružane hrvatske vojnike i civile jugoslavenskoj partizanskoj vojsci (grubo kršenje temeljnih vojnih konvencija).

Središnji ured britanskog 5. korpusa ocijenio je: „….da se predalo oko 300.000 ratnih zatočenika, osoblja i izbjeglica u dijelu pod nadzorom Korpusa, dok se daljnjih 600.000 kretalo iz Jugoslavije sjeverno u smjeru Austrije….Navedenih 600.000 činile su vojne formacije hrvatskih domobrana i ustaša, kao i veliki broj civilnih izbjeglica.”
http://shp.bizhat.com/N.Tolstoy.html
To je bio početak bleiburškog pokolja i križnog puta hrvatskog naroda.



„Bez suđenja masovno su ubijani vojnici i civili, među kojima je bilo najviše Hrvata ali i brojnih pripadnika drugih naroda iz svih bivših jugoslavenskih republika.
Velikom broju intelektualaca, uglednika, državnih službenika bivše NDH i osoba koje su bili nepodobne zbog vjerskog ili nacionalnog opredjeljenja jugokomunisti su oduzeli pravo na život. Jugoslavenska komunistička nomenklatura desetljećima je skrivala i relativizirala svoje strašne zločine. Javne rasprave i istrage bile su zabranjene.
Na području Slovenije evidentirano je preko 600 masovnih prikrivenih grobišta različite veličine s preko 100 tisuća ubijenih ljudi, a u Hrvatskoj preko 900 s mogućih 90.000 žrtava.U poraću je ubijeno i više od 50.000 pripadnika njemačke manjine.“
http://hr.wikipedia.org/wiki/Jugokomunisti%C4%8Dki_zlo%C4%8Dini_nakon_zavr%C5%A1etka_Drugog_svjetskog_rata



Hrvate nisu samo ubijali, mučili i zatvarali na području bivše Jugoslavije. Jugoslavenska obavještajna služba (UDBA) je progon i likvidaciju Hrvata nastavljala i u inozemstvu.
Iz Političkih razloga UDBA je ubila sljedeće Hrvate: http://hr.wikipedia.org/wiki/UDBA
1946. Italija – Ivo Protulipac
1948. Austrija – Ilija Abramović
1960. Argentina – Dinka Domančinović
1962. Argentina – Rudolf Kantoci
1966. Kanada – Mate Miličević
1967. SR Njemačka – Joze Jelić, Mile Jelić, Vlado Murat, Anđelko Pernar, Marijan Šimundić, Petar Tominac
1968. Italija – Josip Krtalić, / Australija – Pero Čović / Francuska – Nedjeljko Mrkonjić- Ante Znaor / SR Njemačka – Đuro Kokić, Vid Maričić, Mile Rukavina, Krešimir Tolj, Hrvoje Ursa
1969. SR Njemačka – Mirko Ćurić, Nahid Kulenović / Španjolska – Vjekoslav (Maks) Luburić
1971. Argentina – Ivo Bogdan / Engleska – Maksim Krstulović / SR Njemačka – Mirko Šimić / Švedska – Mijo Lijić
1972. Italija – Rosemarie Bahorić, Stjepan Ševo, Tatjana Ševo / SR Njemačka – Branko Jelić, Ivan Mihalić, Josip Senić
1973. SR Njemačka – Josip Buljan-Mikulić
1974. SR Njemačka – Mate Jozak
1975. Austrija – Nikola Martinović / Belgija – Matko Bradarić / Danska – Vinko Eljuga / SR Njemačka – Ivica Miošević, Nikola Penava, Ilija Vučić / Švedska – Stipe Mikulić
1976. Francuska – Ivan Tuksor
1977. JAR – Jozo Oreč / SR Njemačka – Ivan Vučić
1978. Francuska – Bruno Bušić / SAD – Križan Brkić
1979. Kanada – Cvitko Cicvarić, Goran Šećer / SAD – Marijan Rudela, Zvonko Štimac
1980. SR Njemačka- Mirko Desker, Nikola Miličević
1981. Francuska – Mate Kolić / SR Njemačka – Petar Bilandžić, Ivo Furlić, Ivan Jurišić, Mladen Jurišić, Ante Kostić / Švicarska – Stanko Nižić
1983. SR Njemačka – Stjepan Đureković, Franjo Mikulić, Đuro Zagajski, Milan Župan
1984. SR Njemačka – Slavko Logarić
1986. SAD – Franjo Mašić
1987. Kanada – Damir Đureković / SR Njemačka – Ivan Hlevnjak
1989. SR Njemačka – Anto Đapić, stariji
Interesantno je da za počnjene zločine nad Hrvatskim narodom od 1945.-1990. nitko do sada u Republici Hrvatskoj nije osuđen niti je kazneno odgovarao. Taj fenomen nije moguće niti pravno, a niti moralno definirati.
Republika Hrvatska je izručenjem dva bivša agenta UDBE (Perkovića i Mustača) Saveznoj Republici Njemačkoj napravila mali korak u rasvjetljenju tajne genocida počinjenog nad hrvatskim narodom nakon drugog svjetskog rata.



Ranih 70-tih godina u redovima Saveza komunista Hrvatske nastaje nacionalni pokret nazvan „Hrvatsko proljeće“.
Hrvatsko proljeće je u užem smislu trajalo od X. Sjednice CK SKH (siječanj 1970.) na kojoj je osuđen „unitarizam“, pa do sjednice Predsjedništva CK SKJ (studeni1971.).
U širem smislu „Hrvatsko proljeće“ počinje 1966. plenumom na Brijunima. Cilj Hrvatskog proljeća pored političkih reformi, bile su i reforme gospodarskog i kulturnog života Hrvata.
U Hrvatskom proljeću su sudjelovali političari, intelektualci, znanstvenici i studenti. Par poznatih lica koja su obilježila Hrvatsko proljeće: Savka Dabčević-Kučar, Miko Tripalo, Pero Pirker, Ivan Šibl, Dragutin Haramija, Vlado Gotovac, Marko Veselica, Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, koji su kao i brojni drugi domoljubi osuđeni na zatvorske kazne.
Obračun Jugoslavije sa „Hrvatskim proljećem“ rezultirao je tzv. „Hrvatskom šutnjom“ koja je trajala do kraja 80. godina.
  1. lipnja 1991. Hrvatski državni sabor donosi DEKLARACIJU O PROGLAŠENJU SUVERENE I SAMOSTALNE REPUBLIKE HRVATSKE!
    http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=15680
Nakon proglašenja samostalnosti, Jugoslavenska narodna Armija potpomognuta paravojnim srpskim formacijama izvršava vojnu invaziju na teritorij Republike Hrvatske.
Otpor Jugoslavenskom agresoru ubrzo prerasta u Domovinski rat hrvatskog naroda za svoju slobodu.
Otpor agresoru počeo je 01. ožujka 1991. godine u Pakracu, gdje se Hrvatska policija sukobila sa paravojnim srpskim formacijama. Domovinski rat u Hrvatskoj završava vojno-redarstvenom akcijom „Oluja“ (04. – 07. kolovoz 1995.)!
U Domovinskom ratu „prema Ivi Goldsteinu, poginulo je ili nestalo 13.583 osoba na hrvatskoj strani od 1991. do 1995. Prema drugom izvoru iz 2002., Draženu Živiću, znanstvenom suradniku Instituta društvenih znanosti “Ive Pilara”, bilo je 15.970 žrtava rata na hrvatskoj strani, od toga 8.147 palih branitelja, 6.605 ubijenih civila te 1.218 nestalih osoba (od toga preko 600 civila).„
U obrani Republike Hrvatske sudjelovali su i hrvatski građani srpske nacionalnosti.
„Deset tisuća Srba prema dostupnim, a 20 tisuća, prema neslužbenim podacima od 1991. do 1995. sudjelovalo je u obrani RH." naslov članka u Večernjem listu!
Pored Srba u obrani Republike Hrvatske sudjelovale su i sve druge nacionalnosti i manjine koje žive u RH.
Također su sudjelovali i dragovoljci iz stranih država. “-U obrani Hrvatske 1991. godine sudjelovalo je 456 stranih dragovoljaca iz 35 država. Najviše iz Engleske, 139, ali i iz Njemačke, Francuske, Nizozemske, Italije, SAD-a i Kanade, Čilea, Australije, Gambije, Zimbabwea.“
http://www.forum.hr/showthread.php?t=525588&r=archive



Nakon Domovinskog rata hrvatski vojnik je redovito angažiran u mirovnim misijama diljem svijeta:
„Kronološki slijed sudjelovanja pripadnika OS RH u mirovnim operacijama UN-a od 1999. do danas:
1. UNAMSIL (Sijera Leone), rujan 1999. – prosinac 2005.
2. UNMEE (Etiopija i Eritreja), ožujak 2001. – srpanj 2008.
3. UNMOGIP (Indija i Pakistan), kolovoz 2002. –
4. MINURSO (Zapadna Sahara), prosinac 2002. –
5. UNMOVIC (Irak), prosinac 2002. – ožujak 2003.
6. UNMISET (Istočni Timor), srpanj 2003. – prosinac 2003.
7. UNMIL (Libanon), listopad 2003. –
8. MINUSTAH (Haiti), lipanj 2004. – studeni 2009.
9. UNOCI (Obala Bjelokosti), kolovoz 2004. – kolovoz 2009.
10. UNFICYP (Cipar), rujan 2004. –
11. UNOMIG (Gruzija), ožujak 2005. – lipanj 2009.
12. UNMIS (Sudan), travanj 2005. – kolovoz 2011.
13. UNIOSIL (Sijera Leone), lipanj 2007. – prosinac 2007.
14. UNMIN (Nepal), srpanj 2007. – srpanj 2008.
15. UNIFIL (Libanon), srpanj 2007. –
16. BINUB (Burundi), rujan 2007. – rujan 2009.
17. UNDOF (Golanska visoravan), svibanj 2008. – ožujak 2013.
18. MINURCAT (Čad), siječanj 2009. – ožujak 2010.
19. UNSMIS (Sirija), svibanj 2012. – kolovoz 2012.
U travnju 2013. Hrvatska sudjeluje sa 20 pripadnika Oružanih snaga u 5 mirovnih operacija UN-a:
MINURSO (Zapadna Sahara) – 6 vojnih promatrača
UNFICYP (Cipar) – 2 vojna promatrača
UNIFIL (Libanon) – 1 stožerni časnik
UNMIL (Liberija) – 2 stožerna časnika
UNMOGIP (Indija i Pakistan) – 9 vojnih promatrača.”
http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/mir-i-sigurnost/mirovne-misije/hrvatska-u-mirovnim-misijama-i-operacijama/hrvatska-u-mirovnim-misijama-i-operacijama-un-a/
Već jedanaest godina Hrvati su pored gore navedenih mirovnih misija angažirani u ISAF-u u Afganistanu.



Kao i Savezna republika Njemačka, tako je i Republika Hrvatska ukinula obavezno služenje vojnog roka. Time oružane snage Republike Hrvatske sada sačinjavaju: profesionalna vojska, policija i specijalna policija.
Hrvatska je obranu svoje zemlje učinila ovisnom o snagama NATO-a. Otpor koji je pružen jugoslavenskom agresoru 1991. godine gotovo da nije moguće ponoviti u slučaju nove agresije na Republiku Hrvatsku, u najmanju ruku ne oružanim snagama kojima danas raspolaže naša zemlja.
Hrvatska omladina koja je danas punoljetna kontakt s oružjem ima samo preko videoigrica. Nekada je ta omladina pripadala u hrabre hrvatske vojnike, koji su se borili u svim velikim ratovima u svijetu. Ne bi bilo na odmet razmisliti o ponovnom "obaveznom" služenju vojnog roka u Republici Hrvatskoj.
 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
Dražen Katić

 
NAŠ PREDIZBORNI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKA STRANKA REDA) NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html



TV ZAPISI:


Objavio/la u Nema komentara:

BORBA ZA HRVATSKU EKONOMIJU!




Kao student dragovoljac sudjelovao sam u Domovinskom ratu od 1991. - 1993. godine.
Godinama nakon izborene slobode građani Republike Hrvatske su se našli u teškoj ekonomskoj situaciji. Velika nezaposlenost posebice mladih, visoke rate kredita, niske mirovine mnoge građane Republike Hrvatske dovele su u poziciju svakodnevnog preživljavanja.

Proveo sam gotovo 15 godina živeći i radeći u njemačkom gradu Štutgartu. Često sam dolazio i dolazim kući u Dugu Resu u posjetu. U razgovoru sa mojom sestrom često smo tematizirali poteskoće i probleme s kojima se sreće malo i srednje poduzetništvo u Republici Hrvatskoj. Pošto je moja sestra već 20 godina obrtnik, te proživljava svake godine ponovo iste „poteškoće i probleme obrtnika“, odlučio sam da na neki način dam moj udio u ekonomskom oporavku naše zemlje.

Prije više od godinu dana rodila se ideja o pisanju knjige "Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost". Radio sam u mnogobrojnim tvrtkama i proživljavao probleme koji pogađaju poduzetnike u Njemačkoj. Medjutim u tim tvrtkama su se problemi riješavali i nastavljalo se dalje. U knjizi „Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost" na jednostavan sam način kroz prijedloge manjih ili većih projekata opisao postupni i siguran izlaz Republike Hrvatske iz ekonomske krize. Nakon objavljivanja (izdanja) knjige, poklonio sam je „na upit“ većem broju hrvatskih političara koji su na vlasti ili u opoziciji. Rezultat je u potpunosti izostao. Moj zadnji pokušaj je bio da se obratim Državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Pismena konverzacija putem e-maila između "Državnog ureda" i mene tekla je kao što slijedi:

"Poštovane dame i gospodo, moj prijatelj Josip Mayer koji poput mene živi u blizini njemačkog grada Stuttgarta skrenuo mi je pozornost na postojanje Državnog ureda za Hrvate izvan RH. On Vam se sa uspjehom obratio i dobio odgovor na njegovo pismo. Sa istom namjerom pišem Vam i ja ovaj E-mail. Prije godinu dana objavio sam knjigu na hrvatskom jeziku pod naslovom “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”. Knjiga je objavljena u njemačkoj kući “epubli gmbh”.

Par riječi o knjizi:
Bez obzira da li ste profesor ekonomije, političar, poduzetnik ili potrošač ova jednostavno napisana knjiga dati će Vam uvid u ekonomsku problematiku današnjice i moguća riješenja ekonomske krize u Republici Hrvatskoj. Knjiga je isprepletena mnogobrojnim primjerima iz poslovnog i privatnog života autora. Knjiga nas na jednostavan i zanimljiv način informira o mnogobrojnim životnim područjima koja su bitna za svakog od nas.
Pored potrošača, te malog i srednjeg obrta knjiga obrađuje globalnu problematiku ekonomske krize sa fokusom na ekonomsku krizu u RH . Nudi određena riješenja i ideje. Bavi se nezaposlenošću mladih, volonterskim radom, modernom industrijom, naprednom edukacijom, etikom u poslovanju, ekonomijom budućnosti i mnogim drugim interesantnim temama.
Knjiga obrađuje pitanje resursa kao i njihovo korištenje u budućnosti. Bavi se pojmom održivog razvoja sa jakom tendencijom na ekološku komponentu. Razmatra modernu poljoprivredu, turizam i industriju.
Knjiga govori i o temama koje možemo već sutra u praksi primjeniti za razvoj ekonomije RH.

O ovom izdanju knjige pisao je Hrvatski Glas Berlin, CroExpress, Fenix i neke hrvatske novine i portali. Besplatni primjerak knjige u pdf formatu poklonio sam Hrvatskoj Vladi, gradonačelnicima nekih hrvatskih gradova, nekim članovima Sabora itd. Odgovor, “feedback” je bio nezadovoljavajući. Prije nekoliko dana pročitao sam u novinama da u jednom hrvatskom gradu kreće projekt gradske poljoprivrede, odnosno kontejnerskog uzgoja ribe i povrća. U mojoj knjizi sam detaljno razradio i opisao temu “Kontejnerskog uzgoja hrane” u gradovima. Ako je ideja došla čitajuci moju knjigu tada je uloženi trud u pisanje knjige isplaćen.
Kao ekonomist ovu sam knjigu prije svega napisao sa ciljem ubrzanog ekonomskog razvoja Republike Hrvatske.

Nadam se da je napisani tekst probudiom Vašu radoznalost. Očekujem da ste Vi “Državni Ured” zadnja instanca koja će korisno primjeniti i dalje na ispravne adrese proslijediti napisano štivo. Za napisanu knjigu ne očekujem osobnu financijsku dobit u obliku provizije, udjela u projektu i sl. Besplatan primjerak knjige u pdf formatu proslijeđujem nakon dobivenog odgovora.
Ugodan dan i lijepi pozdrav iz Stuttgarta!

mr.sc. Dražen Katić dipl.ing


Dobio sam slijedeći odgovor:

Državni ured za Hrvate izvan domovine/glasnogovornica Žana Ćorić
- Poštovani g. Katić,

zahvaljujem od srca na iskazanom povjerenju. Ujedno čestitam na ljubavi, želji i trudu koji ste uložili u pisanje knjige simboličkog naslova „Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost” koja uvelike govori i o Vašim stremljenjima i ciljevima, a to je sveukupni boljitak naše domovine. Bit ćemo Vam zahvalni za primjerak koje ćete nam poslati u PDF formatu.

Svi Vaši napori, kao i napori svih naših sunarodnjaka koji žive izvan granica Lijepe naše, uistinu su i nadahnuće i za sve nas koji radimo u Državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

U tom duhu, najtoplije Vas pozdravljam,
glasnogovornica Žana Ćorić


Na e-mail gospođe Ćorić odgovorio sam slijedećim tekstom:

-Poštovana gospođo Ćorić,
hvala na brzom odgovoru.

Svrha pisanja knjige je bila brzo pokretanje ekonomije Republike Hrvatske sa nulte točke. Kao što sam već napomenuo u prethodnom E-mailu poklonio sam veći broj knjiga Vladi RH, određenim Saborskim zastupnicima i gradonačelnicima nekih hrvatskih gradova, kao i nekim hrvatskim umjetnicima i znanstvenicima.
Ova knjiga govori o praktičnoj tržišnoj ekonomiji i obiluje hrpom primjera i poslovnih ideja.
Institucija Vlade RH, kao i drugi političari koji su knjigu dobili imaju moć i ovlast da proslijeđene informacije pretvore u djelo i pokrenu pogodne projekte za ubrzani ekonomski razvoj Republike Hrvatske ili da jednostavno dobivenu knjigu u PDF formatu izbrišu sa svog kompijutera.

Do sada osim gospodina Nenada Bacha koji nije političar, nego umjetnik nisam dobio nikakav komentar “Feedback” na napisano štivo. Znači da je napisano štivo za Hrvatsku vladu odnosno političare koji su na vlasti, a koji su knjigu dobili, neinteresantno ili knjigu uopće nisu ni pogledali.
Kao zadnju instancu u mome nastojanju da svi zajedno učinimo pozitivni pomak u ekonomskom razvoju RH obratio sam se Vašem Uredu. Iza pisanja knjige ne stoji moja financijska dobit pošto su sve knjige na upit do sada “poklonjene”.
Takokođer i Vama poklanjam primjerak knjige u Pdf formatu kao privitak.
Ja Vas molim da mi u dogledno vrijeme odgovorite kojim institucijama je knjiga dalje proslijeđena i što je učinjeno u pojedinim županijama ili gradovima s obzirom na predložene projekte iz knjige.
Zahvaljujem Vam na dosadašnjoj konverzaciji i lijepo Vas pozdravljam iz Stuttgarta!

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.


Do danas nisam dobio odgovor na moj zadnji e-mail. Pismena konverzacija je vođena u srpnju 2014. godine!

 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
Dražen Katić

 
NAŠ PREDIZBORNI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKA STRANKA REDA) NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html



TV ZAPISI:




Objavio/la u Nema komentara:
Pretplati se na: Postovi (Atom)