http://mojahrvatska.vecernji.hr/hrvatica-porucuje-s-uglednog-cambridgea-vratit-cu-se-u-domovinu-i-pokazati-da-mozemo-bolje-1108199
"Danielu Bošnjak upoznala sam kad je kao osmogodišnja curica sa svojim roditeljima doselila iz Australije u Hrvatsku.
A onda smo se nakon dugo godina sreli na obiteljskom ručku kod njezine obitelji koja se okupila iz raznih dijelova svijeta.
Daniela je danas studentica politike i međunarodnih odnosa na prestižnom Trinity koledžu Sveučilišta u Cambridgeu. Skupinu bivših polaznika ovdje čine Francis Bacon, Isaac Newtom, Lord Byron i 33 nobelovca.
Postavila sam joj tisuću pitanja o vremenu između naša dva susreta. Zanimalo me kako je doživjela prijelaz u Hrvatsku, na što mi je odgovorila: "Bilo mi je svakako lakše nego mojoj starijoj sestri i bratu. Brzo sam se prilagodila, iako su se pojavile male poteškoće s hrvatskim jezikom. U prvom razredu osnovne škole učitelj se izvikao na mene jer sam miješala ti i Vi".
Naša sugovornica potječe iz obitelji u kojoj su njezin otac Marjan, stric Tomislav i djed Pero u Australiji bili veliki hrvatski aktivisti. Možda je i to utjecalo na Danielin izbor zvanja.
"Kao dijete me jako živciralo što smo u kući stalno slušali vijesti, no danas studiram politiku", priča mi s osmijehom.
Sa svojim sadašnjim sveučilištem upoznala se zahvaljujući trotjednoj stipendiji koju je dobila u trećem razredu gimnazije. Nakon mature odlučila se na jednogodišnji upisni postupak, no za svaki slučaj upisala je i studij prava u Zagrebu.
Semestri na Cambridgeu su kratki, ali vrlo stresni. Osam tjedana učenja pa šest tjedana praznika. Drukčije ne bi moglo. Daniela otkriva da studenti moraju izaći iz takozvanog "kembridžskog mjehurića" kako učenje i želja za napretkom ne bi prevagnuli nad dodirom s realnim svijetom.
Došavši iz sustava u kojem se znanje uglavnom prenosi nizanjem činjenice i ponavljanjem istih, našla se u sredini gdje tjedno mora pripremiti i do tri eseja. O njima zatim raspravlja sa svojim mentorima. Na kraju godine polaže samo jedan ispit po kolegiju, a u međuvremenu nema nikakvih ocjena.
Naša sugovornica priznaje da su joj se promijenili životni prioriteti. Novo iskustvo Danieli omogućuje da situaciju u Hrvatskoj sagledava drugačije pa je može uspoređivati s drugim sredinama. To iskustvo voljela bi prenijeti u domovinu i raditi u hrvatskim institucijama.
Primjećuje kako se drugim stranima studentima više pomaže. Tako su se njezinim srbijanskim kolegama odmah nakon upisa javile brojne institucije i udruge iz rodnog kraja.
Na Trinity koledžu trenutačno je manje od deset studenata iz Hrvatske. Naša sugovornica se nada da će ih nadolazeće akademske godine biti dovoljno kako bi osnovali svoj klub.
Službenih kontakata iz matične zemlje nema. Ovog ljeta je htjela stažirati u jednoj hrvatskoj instituciji kako bi to iskustvo ugradila u svoje znanje, ali nije uspjela. Čini joj se da su oni koji studiraju prirodoslovne znanosti povezani sa svojim kolegama u domovini, no "društvenjaci" su prepušteni sami sebi.
Pred velikim stručnjacima je tijekom akademske godine morala pokazati da zna prihvatiti izazov rasprave nad temama koje su njihovo područje rada.
Najvećim naučenim blagom smatra da ništa ne uzima zdravo za gotovo. Čak i kad je riječ o poznatim imenima.
Voljela bi raditi u diplomaciji, iako je svjesna da je to za ženu izazov. Jednom joj je poznanik rekao: "Ako su muškarci rođeni da vode, koji je tvoj problem, zašto to ne slijediš?"
"Meni se čini da imam prednost u tome što podcjenjuju moje sposobnosti", odgovorila mu je Daniela koja svom okruženju hoće pokazati kako se može drukčije i bolje.
KOMENTAR:
Ovaj komentar pisem u ime HRVATSKE STRANKE REDA, ciji sam sluzbeni kandidat na izborima u XI. izbornoj jedinici 11. rujna 2016 u Republici Hrvatskoj.
Danijelin primjer je samo jedan od mnogobrojne hrvatske djece koja su rodjena izvan Domovine. Mnoga ta djeca se skoluju za moderna zanimanja, zavrse studije, mnogi i promoviraju na stranim sveucilistima, mnogi su kasnije i predavaci ili rade u stranim institutima poput dr. Djikica i drugih hrvatskih znanstvenika.
Hrvatsko iselejnistvo ima ogroman kapacitet. Prvi lezi u tome da nas ima preko 4 milijuna na svih 5 kontinenata. Drugi lezi u tome da je hrvatsko iseljenistvo jedno od najbogatijih u svijetu (moje osobno misljenje). Treci je da su ti ljudi ogroman intelektualni kapacitet. Medjutim svima nama je jedno istovjetno, a to je da volimo Domovinu i da se prije ili kasnije zelimo u nju vratiti.
Strukture koje vladaju Hrvatskom zadnjih 25 godina zele to na sve moguce nacine sprijeciti.
Iako je iselejnistvo u zadnjih 20 godina darovalo Domovini 100 milijardi eura, iako umirovljenici placaju na inozemne mirovine vece od 6.000,10 kn 40% poreza hrvatskoj drzavi, iako iseljenistvo direktno i indirektno godisnje potrosi, posalje i ulozi oko 4 milijarde € u Hrvatsku to nikoga ne interesira.
Mi imamo tri predstavnika u Hrvatskom saboru, isto kao i srpska zajednica u Hrvatskoj. Mi nemamo svoje ministarstvo, iako Domovina ima 20 razlicitih ministarstava, mozda neka koja su cak i nepotrebna. Mi imamo Drzavni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji sa svojih ca. 15 zaposlenih mora brinuti za 4 miljuna iseljenih Hrvata.
I da puno ne duljim. Zbog svega navedenoga moji prijatelji i ja izlazimo na ove izbore da promjenimo ono sto je otislo krivim tokom. Nas program mozete pogledati pod slijedecim linkom:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html
Lijep pozdrav iz Stuttgarta uz,
ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI
Drazen Katic
Naravno da bi mogli bolje. Gore skoro niti nije moguce. Ali da bi islo na bolje moramo prvo promijeniti vodecu elitu kojoj nije u interesu da narod bolje zivi. Tu je veliko pitanje korupcije koju stite. A ta korupcije se uselial i u najvisi vrhe politike i pravosudja. Tako da ako ta mlada dama zeli nesto promijeniti, onda ce joj pred noge u najboljem slucaju biti baceno kamenje da joj otezaju taj pokusaj. Ja joj zelim u ime postenog naroda da joj uspije. Hrvatska nije zasluzila da zavrsi onako kako si je to nasa elita zamislila.
OdgovoriIzbriši