Mjeri
se po potrošnji energije u općinama i županijama po m2 uporabnih
površina (prostor za stanovanje, radni i poslovni prostori) u
kilovatsatima.
Kada
govorimo o potrošnji energije u prvoj liniji mislimo na energiju
topline (grijanja) i na električnu energiju. Energija je
proizvod koji trošimo i plaćamo od našeg "rođenja pa sve do
smrti". Ljudi se često pohvale koliko su novca uštedjeli
prestavši sa pušenjem. Rijetko netko govori koliko je novca uštedio
racionalizirajući potrošnju energije.
Samo
u Njemačkoj električni aparati u "stand-by modusu"
potroše godišnje električnu energiju u vrijednosti od 4 milijarde
eura. Ti aparati ne rade, a troše. Godinama sam radio u području
energetike te savjetovao ljude kako mogu kod kuće i u poslovnim
prostorima uštedjeti na grijanju i struji. Mnogi građani su
promjenivši ponuđača energije ostvarili dodatnu uštedu. U
svakodnevnici postoji slab interes građana za uštedu energije. Tek
kada dođe visok račun za struju i grijanje, tada nastane panika i
traži se odgovarajuće riješenje. Osim domaćinstava ogromnu
količinu energije troše radni i poslovni prostori te tvornice. Ta
energija nije besplatna i vlasnici je moraju platiti.
Prema
njemačkoj agenturi za energiju moguće je uštedjeti na energiji
provodeći slijedeće mjere i zahvate:
- Sanacija zgrade, odnosno dodatna izolacija može uštedjeti do 90% energije grijanja
- zamjena konvencionalnih žarulja sa LED rasvjetom može uštedjeti do 75% električne energije
Općine
i županije u Republici Hrvatskoj također trebaju voditi brigu o
racionalnoj potrošnji energije. U vrtiću i školi djeca se trebaju
od malena educirati o pravilnom energetskom menadžmentu. Često je
prisutna navika da u prostorijama koje zimi grijemo po pola dana
ostane otvoren prozor. To nije niti ekološki odgovorno, a niti
jeftino. U današnjem potrošačkom društvu je samorazumljiva
upotreba električne energije. Neki čak misle da električna
energija sama od sebe dolazi iz utičnice. Stvarnost je ipak
drugačija. Za svaki kilovat proizvedene struje ili topline moramo
potrošiti resurse našeg planeta. Čak i ako koristimo
vjetroelektrane moramo trošiti čelik za njihovu proizvodnju,
specijalna maziva za podmazivanje, boju za bojenje itd. Besplatna
energija za krajnje potrošače ne postoji, kako struja tako ni
toplina.
Druga
stavka u uštedi energije je da se prostor pretjerano ne grije.
Temperatura izmedju 18 i 22 stupnja celzijusa je za ljudsko tijelo
najugodnija i najzdravija.
Sijalice
koje gore po cijeli dan, pogotovo kada ima dovoljno dnevne svjetlosti
upućuju na vrlo loš energetski menadžment.
Portal
Ekološka ekonomija navodi:"Ukupna potrošnja primarne
energije u Kini po stanovniku sada je otprilike kao u Hrvatskoj, a
električne energije malo manja. To je otprilike polovica potrošnje
koju danas imaju visokorazvijene europske zemlje, a četvrtina
potrošnje SAD. Zbog ograničenja potražnje, resursa i okoliša
stope rasta se neminovno smanjuju ka dostizanju plafona. To je
normalna i u ekonomiji poznata S-krivulja; dolazi do zasićenja
(saturacije), što je analizirao npr. Joseph Schumpeter.
Vidi
jedan opći komentar na tu temu: “China’s S-Shaped Threat”
(2011.), http://thediplomat.com/2011/09/chinas-s-shaped-threat/
. Smanjivanje kvalitativnoga rasta pak, po Schumpeteru, uvijek dovodi
do neke “kreativne destrukcije”, ili, gledano više optimistički,
usmjerenja na strukturalne promjene i nove ciljeve, kvalitetu a ne
kvantitetu – recimo, smanjivanje zagađivanja okoliša, povećanje
kvalitete života, političke slobode…
Dapače, najrazvijenije
europske zemlje sada planiraju bitno smanjivanje potrošnje energije
do 2050. godine, čak na polovicu – dakle, po stanovniku približno
na nivo današnje Hrvatske i Kine.U napisima o energetskim kretanjima i tranziciji ka održivom energetskom sustavu, često stavljamo u prvi plan izvore energije a ne ono što je zaista najvažnije: učinkovita potrošnja, tako da se ukupna potrošnja u visokorazvijenim zemljama bitno smanji.
Prema podacima Eurostata (Energy consumption down by 8 per cent between 2006 and 2012 in the EU28), u zemljama Europske unije (EU28) ukupna potrošnja energije 1990. godine iznosila je 1.67O milijuna tona ekvivalentne nafte (Mtoe), rasla je do vrška od 1.830 Mtoe u 2006. godini a nakon toga je pala na 1.680 Mtoe godine 2012. (-8% u šest godina). Prednjače Ujedinjeno Kraljevstvo i Italija (-12,2% i -12,0%).
Prema planovima i prognozama, ovo je početak trenda koji bi se trebao nastaviti do 2020. i dalje do 2050. godine.“
https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/03/05/trendovi-potrosnje-energije-u-kini-i-u-europskoj-uniji/
Općine i županije u Republici Hrvatskoj trebaju voditi računa o učinkovitom energetskom menadžmentu. Na taj način poduprijeti će održivi razvoj, smanjiti izdatke za energiju i biti pozitivan primjer mladim i nadolazećim generacijama.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
četvrtoj knjizi “ODRŽIVA
EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!
Prvi puta knjiga je
objavljena u veljači 2015.
godine, a danas je knjiga dostupna
na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće
"Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/odr%C5%BEiva-ekonomija-republike-hrvatske
Dražen Katić
Nema komentara:
Objavi komentar