http://www.vecernji.hr/hrvatska/podignuta-optuznica-protiv-direktora-jer-nije-isplatio-place-radnicima-1163315?utm_source=Facebook&utm_medium=Status&utm_content=1163315&utm_campaign=FB+page+statusi
"Tvrtka je ostvarivala prihode, ali poduzetnik nije isplaćivao plaće u cijelosti.
Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je optužnicu protiv 49-godišnjeg poduzetnika zbog počinjenja produljenog kaznenog djela neisplate plaće.
Tereti se da od siječnja do listopada 2015. godine kao direktor trgovačkog društva nije u cijelosti isplatio ugovorene plaće za pedeset zaposlenika u ukupnom neto iznosu višem od 590.000 kuna, iako je tvrtka ostvarivala prihode i imala dovoljno novca na računu za isplatu plaća.
Prijeti mu kazna do tri godine zatvora."
KOMENTAR:
Postavlja se pitanje da li je predviđena kazna za kazneno djelo "neisplate plaća" do tri godine zatvora i adekvatna kazna? Svi znamo kolike tvrtke posluju ili neke čak dobro posluju, ali izbjegavaju financijske obveze prema svojim zaposlenima.
Do tri godine znači da kazna zatvora može iznositi i 2 godine, ali i jednu godinu. Ako počinioc uopće i ode u zatvor kod dobrog vladanja nakon odslužene polovice zatvorske kazne, zatvoreni se može pustiti na slobodu pa tako odslužiti samo 6 mjeseci, ....
Stvano su interesantni ti naši europski zakoni, temeljeni na zakonima rimskog prava.
Neisplaćivanje plaća radnicima koji pošteno rade za svoj kruh, posebice ako tvrtka posluje pozitivno je zaista najniži oblik poslovnog ponašanja poslodavca. "Radnici ti nemaju što da jedu, a ti voziš svake godine sve skuplji mercedes!". Da taj problem nije pravilo, već samo iznimka lako bi prešli preko njega.
Kada je u Dugoj Resi sagrađena tvornica za proizvodnju tekstila, tadašnji poslodavci su u neposrednoj blizini tvornice izgradili i stanove za radnike (naselje Kasar), javno kupalište, bolnicu itd. Iplata plaća u to vrijeme je bila samorazumljiva stvar. Poslodavac je u ta davna vremena želio da je njegov radnik zadovoljan i da sa voljom ide na posao, koji će obavljati dobro i savjesno. Tako je tada bilo. Tadašnjim trojici vlasnika Pamučne industrije Duga Resa nije bilo ni na pameti da novac od profita strpaju u džep, a da njihovi radnici stežu remen.
U to vrijeme na pragu prijelaza iz feudalnog u rano kapitalističko društvo, kapitalist je najamnog radnika tretirao kao čovjeka, a ne kao potrošnu robu. On je dobro znao da bez njegovih radnika mašine neće same proizvoditi odjevne i druge predmete.
Egomanija koja je zahvatila novopečene kapitaliste stasane iz procesa privatizacije u Domovinskom ratu i nakon njega ozrcava se danas u slučaju Agrokora u svom punom izdanju. Da je Agrokor "jedini" i s tim bi se nekako izišlo na kraj. Agrokor je samo jedan u nizu tvrtki i koncerana koji je dopustio, odnosno koji su dopustili da se egomanija i pohlepa za novcem proširi Hrvatskom kao kakva zarazna bolest.
Čim se prije stane na kraj tom trendu, čim se prije zasuču rukavi i krene u izgradnju stabilne hrvatske ekonomije tim bolje za sve nas kako u Domovini tako i van nje. Hrvatsko Iseljeništvo iz godine u godinu gleda kako Domovina tone u kaos i siromaštvo kao u živi pjesak. Gleda, a ne može to promijeniti. Slanjem novca Domovini, našoj rodbini, ili pomaganje humanitarnih akcija u RH problem egomanije nije i neće se uspijet riješiti.
Ako jedemo više nego što nam je potrebno, zdebljat ćemo se, ulijeniti i na kraju i oboliti. To nas neće učiniti ni sretnim ni dobrim. Na kraju niti nam sav taj novac koji smo nagomilali ili pospremili u porezne oaze neće učiniti život dostojnim. Naravno samo parafrizirano.
S toga dragi kapitalisti, poslodavci, vlasnici i članovi upravnih odbora, razmislimo još jednom o pojavi egomanije. Shvatiti ćemo svi zajedno da je novac zapravo samo papir ili broj napisan virtalno na našem / vašem bankovnom računu. Novac je samo sredstvo, a ne i cilj. Etičnim načinom poslovanja učiniti ćete sretnijim sebe, svoju porodicu i svoje zaposlenike.
Želim Vam svima ugodne Uskršnje blagdane te više etike u poslovanju!
#HSRIzbori2017
Nema komentara:
Objavi komentar