SHARE
ECONOMY
„Share
economy“ je pojam koji je prvi uveo ekonomist Martin
Weitzman (univ. Harvard). On tvrdi da dijeljenjem predmeta i
dobara svi povećavamo
ekonomski standard. Slijedeća
slika nam prikazuje kompliciranu shemu
funkcioniranja „share economy“ koju ćemo
drugom prilikom pojasniti.
Ono
šta ću ovaj
puta učiniti jest objasniti funkcioniranje „share economy“
riječnikom
običnog
čovjeka.
Nakon formalnog upoznavanja koji je predhodnica dobrosusjedskih odnosa mlada dama vam se požalila da nema internet u stanu te da ga ponekad u toku dana treba.
Vi kao pravi kavalir predložili ste joj da uz simboličnu financijsku naknadu može tijekom dana koristiti vaš internet, pošto vi sada posjedujete super brzi WLAN. Tako je i bilo. Vaša nova susjeda koristila je tijekom dana internet preko vašeg WLANA, a vi ste surfali u večernjim satima. Pošto mlada stedentica povremeno radi preko „studentskog servisa“ uredno vam plaća dogovorenu naknadu za internet.
Na taj način ste novi super brzi internet „podijelili-share economy“ u toku dana kada ga uopće ne koristite, zaradili mali džeparac, a vaša susjeda je za simboličnu naknadu dobila svakodnevni pristup internetu. U poslovnom žargonu ostvarena je „win-win“ situacija.
Naravno pored dijaljenja našeg WLANA i mnogobrojne druge stvari mogu se podijeliti.
„Share
ekonomy“ pronalazi plodno tlo u slijedećim
područjima:
- World
Wide Web (www.)
Današnje znanje i informacije možemo konzumirati ne samo preko knjiga, časopisa, novina, TV-a, već i preko interneta. Korisne informacije ili znanje možemo vrlo jednostavno „podijeliti“ putem e-maila ili preko društvenih mreža (facebook, twitter, xing itd.). Od tih informacija profitirate vi kao „pošiljalac“, ali i drugi konzumenti drustvenih mreža u svojstvu „primaoca“. „Share economy“ se danas smatra i elementom web 2.0 - kao važnog društvenog trenda.
- Područje
gospodarstva
U tom području najpoznatija primjena „schare economy“ je dijeljenje automobila ili „car sharing“. Također postoji i dijeljenje skupih muzickih instrumenata.
Od 2005. godine postalo je atraktivno dijeljenje vrtova odnosno zemljišnjih parcela nazvano „gardensharing“. Također noviji trend obilježava dijeljenje stanova između 2 ili više studenata, dijeljenje kuća za odmor ili vikendica među poznanicima ili čak neznancima. Može se podijeliti mali ribarski brod ili čak velika jahta ako ju neprekidno ne koristite.
Zadnjih godina je postala atraktivna zamjena ili dijeljenje stanova. Vi želite putovati u Australiju i provesti tamo nekoliko tjedana, međutim nemate dovoljno novca. Tada pronalazite u internetskoj platformi za dijeljenjem stanova osobu koja želi provesti nekoliko tjedana u zemlji i gradu u kojem vi živite. Kada obostrano dogovorite datum posjete postajete sudionici „flat sharing-a“ te za mali novac uživate u dugom godišnjem odmoru.
- Područje
poljoprivrede
U području poljoprivrede „share economy“ je pala na plodno tlo. Moderna poljoprivreda podrazumijeva korištenje skupe mehanizacije. Manja poljoprivredna dobra (OPG) najčešće nisu u mogućnosti kupiti skupe strojeve i mehanizaciju. Međutim „share economy“ priskače i u tom slučaju u pomoć.
Skupocjene kombajne, kosilice, strajeve za berbu krumpira te drugog povrća možemo „dijeliti“ sa našim susjedima uz dogovorenu financijsku naknadu. Na taj način profitiraju sve strane. Također 2-3 manja poljoprivredna gospodarstva mogu u dogovoru kupiti skupi poljoprivredni stroj te ga zajednički koristiti.
- U
području
Crowdsourcing-a
Pored dijeljenja mašina i dobara razvila se strategija dijeljenja „slobodnih ljudskih resursa“ posebice u područjima mikro-poslova. Drugim riječima ako ste korisnik „crowdsourcinga“ tada ćete ponekad obaviti neki mali posao za tvrtku u kojoj radite. U tvrtkama se najčešće „Crowdsourcing“ koristi kod kratkih zahvata u poboljšanju tehnoloških procesa ili kod inovacija. Na taj način tvrtka štedi na angažiranju skupih eksternih stručnjaka, a vi kao „prosument“ imate mogućnost osobno utjecati na dizajn novog proizvoda, vrstu materijala koja se koristi i sl. U „Crowdsourcingu“ za mikro-posao koji ste obavili možete dobiti „financijsku nagradu“ ili ste posao obavili „volonterski“.
Prošle sam godine s prijateljem bio na jednom predavanju o „share economy“ koje je organizirao „Daimler und Benz Stiftung“. Predavač je bio mladi profesor Dr. David M.Woisetschläger sa tehničkog univerziteta Braunschweig koji nam je na interesantan način prezentirao ekonomiju dijeljenja.
http://blog.daimler.de/2014/12/12/share-economy-wird-besitz-bedeutungslos-2/
Nakon završenog predavanaj koje je održano u sali za konferencije „Mercedes-Benz muzeja“ bili smo pozvani na snack. U ugodnoj atmosferi diskutirali smo o prethodnoj temi. Razgovarajući o „car sharing-u“ moj prijatelj je iznio stav da on svoj privatni automobil ne bi ni u kome slučaju dijelio. Iako se nejgova izjava protivi principima „share economy“ meni ga je bilo lako razumijeti. U Baden-Württembergu je osobni automobil svetinja. On se zaista ne dijeli. U Njemačkoj je svako 5. radno mjesto direktno ili indirektno vezano za automobilsku industriju.
Smatram da će u nadolazećem periodu koje će biti općenito obilježeno nedostatkom resursa te smanjenom kupovnom moći građana „share economy“ dobiti dodatno na važnosti.
Svako od nas može si postaviti pitanje: „Moram li taj proizvod zaista kupiti ili ga mogu iznajmiti, odnosno podijeliti“.
Ja nisam protivnik razvoja i tehnološkog napretka. Međutim u društvu potrošnje u kome se nemilosrdno uništavaju resursi te krade budućnost nadolazećim generacijama osobno zastupam „share economy“ ispred „društva konzuma“!
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
petoj knjizi "IZAZOVI GLOBALIZACIJE U 21. STOLJEĆU"!
Prvi puta knjiga je
objavljena u ožujku 2015.
godine, a danas je knjiga dostupna
na hrvatskomjeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
Nema komentara:
Objavi komentar