četvrtak, 17. kolovoza 2017.

ČETIRI GODINE U EU, A NITKO NAS NE DOŽIVLJAVA KAO RAVRNOPRAVNU ČLANICU Iz Europske komisije stižu samo šamari, većina Hrvatsku gleda s predrasudama... + KOMENTAR!

Gornja slika i citirani tekst preuzeti su saonline portala "jutarnji.hr", 16.08.2017

http://www.jutarnji.hr/vijesti/cetiri-godine-u-eu-a-nitko-nas-ne-dozivljava-kao-ravrnopravnu-clanicu-iz-europske-komisije-stizu-samo-samari-vecina-hrvatsku-gleda-s-predrasudama/6463405/

"Već smo dulje od četiri godine u Europskoj uniji, a čini se da nas svi još ne doživljavaju kao ravnopravnu članicu, čak ni Europska komisija. Jesmo li doista toliko nespretni, neiskusni i nedovoljno angažirani da svoje stavove argumentiramo dovoljno dobro kako bismo bili uvjerljivi i za neke svoje postupke dobili i potporu Europske komisije.

Nedavni skandal s odlukom o naglom i višestrukom povećanju naknade za kontrolu poljoprivrednih proizvoda, i njenom naglom povlačenju, pokazao je još jednom da je Europska komisija prije na strani naših susjeda nego svoje članice. U ovom je slučaju teško reći je li veći skandal način na koji je odluka donesena ili način i brzina kojima je ukinuta. Malo je reći da se Hrvatska izblamirala. Ovaj bi slučaj trebao otvoriti neka pitanja oko našeg pozicioniranja u EU, kao još uvijek najnovije članice, ali i u regiji, s kojom smo sami inzistirali da moramo i želimo imati tradicionalni protok robe, kakav smo imali i prije ulaska u Uniju.

Jesu li ministar Tolušić i Ministarstvo kojemu je na čelu bili sigurni da je ta odluka u skladu sa standardima Europske unije? Ako jesu, zašto su je tako brzo povukli. Ako nisu, zašto su je usvojili. Jesu li prije toga imali konzultacije s Europskom komisijom. Ako jesu, jesu li od njih dobili potporu za mjeru koju su donijeli. Ako jesu, zašto Komisija takvu potporu nije javno iskazala kako bi zaštitila svoju državu članicu od odmazde kojom su prijetili susjedi orkestrirani iz Srbije i Bosne i Hercegovine.

To što ih Kosovo i Albanija nisu podržali samo je zbog toga što nisu htjeli u bilo čemu biti na strani Srbije protiv Hrvatske, pa čak i ako je Hrvatska u krivu. Ako su službenici našeg Ministarstva poljoprivrede, diplomati i predstavnici u Bruxellesu uvjeravali ministra Tolušića da imamo pravo na takvu mjeru, i da nam to dopušta i članstvo u EU, a da pritom nisu osigurali potporu Bruxellesa, to otvara pitanje njihove stručnosti.

I prije je bilo slučajeva u kojima je bilo očito da Komisija umjesto na stranu svoje članice staje na stranu treće države, makar ona bila i kandidat za članstvo. U Europskoj komisiji bili su bijesni kada je Hrvatska blokirala Srbiji otvaranje poglavlja 23 o pravosuđu i temeljnim pravima. Uopće nisu bili spremni slušati hrvatske argumente, već su kao svoje smatrali argumente koje je pripremila Srbija. Kada smo to otkrili, u Europskoj komisiji su pokušali najprije opovrgnuti, a poslije se pravdati da je to samo “radni neformalni dokument”.

U takvoj atmosferi, umjesto prema Beogradu, pritisak Europske komisije bio je usmjeren prema Zagrebu. Komisija je čak i od drugih utjecajnih država članica tražila da pritišću Hrvatsku. I tako je Srbija otvorila poglavlje o pravosuđu, a Hrvatska uspjela samo djelomično nametnuti neka mjerila kako bi zaštitila svoje interese i stavove. No, barem zasad, Srbija nije učinila ništa u smjeru povlačenja spornog zakona o jurisdikciji za suđenje za ratne zločine kojima si je dala ulogu “regionalnog Haaga”.

U Europskoj komisiji i dalje govore da Srbija ima zakon kakav imaju i mnoge druge države članice Europske unije. Ne žele shvatiti da je namjera Srbije da taj zakon koristi u političke svrhe kako bi ucjenjivala susjede, a ne da se zauzima za pravdu u svijetu. Zato postoje brojni slučajevi da Srbija diže optužnice i objavljuje međunarodne tjeralice za nekim političarima iz susjednih država, kao što je bio slučaj s Ejupom Ganićem iz BiH i Ramushem Haradinajem s Kosova.

O tome da nam je Europska komisija opalila šamar kad smo mijenjali zakon o provedbi europskog uhidbenog naloga zbog slučaja Perković ne treba ni govoriti. Tada je Hrvatska govorila da se zalaže za ravnopravnost svih članica te da, ako neke imaju pravo na izuzetke, to pravo trebaju imati svi, iako smo znali da smo tijekom pregovora prihvatili da nećemo imati izuzetaka. Da se Hrvatska doista zauzima za ravnopravnost u Bruxellesu vjerovali su kao što su sada povjerovali da mjera ministra Tolušića nije usmjerena prema susjedima, već joj je cilj samo štititi potrošače.

Ministru su medvjeđu uslugu učinili poljoprivredni proizvođači pohvalivši ga zbog te odluke. Nismo čuli pohvale udruge potrošača koje je navodno ta odluka trebala zaštititi. A potrošači u Hrvatskoj, kao i u cijeloj Uniji, moraju imati zdravu i sigurnu hranu bez obzira na to stoji li kontrola pri uvozu 90 ili 2000 kuna. Našim proizvođačima i poljoprivrednicima ne bi trebala neka zaštita, već pomoć da na velikom tržištu Europske unije u regiji budu konkurentniji. Ne mogu naši poljoprivrednici imati pravo korištenja sredstava Europske unije za poljoprivredu i ruralni razvoj a da pritom mogu računati i na sumnjive mjere za smanjenje uvoza. To nije lako prihvatiti, ali to je tako kada si dio takvog tržišta.

Šamar smo od Europske komisije dobili i oko stava prema odluci arbitražnog suda o granici sa Slovenijom. Ne samo da je Komisija u potpunosti stala na stranu Slovenije i imala potpuno identično tumačenje odluke arbitara, pa i koristila sličan rječnik kao i slovenska vlada, nego nitko u Bruxellesu nije htio ni čuti naše argumente.

Iz BiH pak sada dolaze prijetnje da će spriječiti gradnju Pelješkog mosta. Dobro je što je realizacija toga projekta, barem što se tiče odluka o financiranju, otišla tako daleko da ga je teško zaustaviti. Inače, ako bismo se oslanjali na naše sposobnosti dobivanja potpore Komisije, moglo bi se dogoditi da BiH čak i uspije u tom naumu, iako je jasno da se radi o predizbornom zaoštravanju stava jedne stranke u toj državi. Javnost bi bila šokirana kada bi znala koliko ljudi u Bruxellesu i dalje misli da je gradnja Pelješkog mosta loša ideja, da se tim mostom zaobilazi BiH, da će ta “jadna država” zbog toga biti manje atraktivna za cestovne koridore koji bi ubuduće trebali spajati sjever i jug Europe.

Sreća je što je ovaj projekt postao važan i zbog nadzora vanjskih granica Europske unije i što nitko ne vjeruje da će BiH u sljedećih 20 godina biti članica EU, inače bi se u Bruxellesu mogli pojaviti i krugovi koji bi pokušali spriječiti realizaciju tog megaprojekta.

Hrvatska za konkretne projekte uspijeva dobiti potporu EU, ali za mnoge političke postupke ne. I to dokazuje da je došlo vrijeme da se u Bruxellesu Hrvatska jasnije, snažnije nametne kao ozbiljna i dosljedna država članica. Što se regije tiče, i dalje je imidž Hrvatske da se s jedne strane zalaže za regiju i želi da se ona što prije integrira u EU, a s druge koristi članstvo za pritisak na susjede zbog bilateralnih pitanja. Prije svega je ova percepcija stvorena zbog odnosa prema Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Kad govori o tim državama, Hrvatska ne zvuči uvjerljivo i na nju često gledaju s predrasudama. A za druge države regije Hrvatska i nije pretjerano zainteresirana. To je možda i zato što Hrvatska dosad nije imala ujednačenu politiku i pristup odnosima s tim državama. Već dugo Hrvatska, kad je riječ o regiji, luta između stava “nismo regija” i onoga da smo “lider regije”. I ovdje se čini da je hrvatskim političarima važnija percepcija koju će stvoriti u očima domaće javnosti, nego hoće li biti uvjerljivi prema partnerima u Bruxellesu ili u regiji.

Od Hrvatske se očekuje da doista pomogne regiji. Ona to i čini brojnim inicijativama. Od Procesa Brdo - Brioni, koji su zajedno pokrenule Hrvatska i Slovenija, do sudjelovanja u Berlinskom procesu koji je pokrenula njemačka kancelarka Angela Merkel. I hrvatska javnost, ako je suditi po potpori procesu proširenja, podupire takav stav, jer se čak 66 posto građana Hrvatske zauzima za nastavak proširenja Europske unije i prijem novih država u članstvo, premda taj proces u EU više nije popularan.

No, zalaganje za regiju i pružanje pomoći ne znači da Hrvatska ne treba štititi i svoje interese i odustati od njih. Kao najnovija članica najviše i imamo iskustva u procesu proširenja i tim iskustvom već pomažemo državama u susjedstvu. Međutim, očito je da neke svoje stavove nismo dovoljno uspješno argumentirali partnerima u EU pa smo se i doveli u poziciji da moramo odustajati od nekih svojih odluka. Takva se praksa mora promijeniti jer je vrijeme da nas se uvaži kao dostojnu članicu Europske unije. J"

KOMENTAR:

Zasto u europskoj uniji i Europska komisija do Hrvatske ne drze ama bas nista odgovoriti cu mojim osobnim problemom, odnosno na primjeru njemackog koncerna Kaufland u Hrvatskoj.

Zivim u Stuttgartu gotovo 18 godina i cesto puta kupim ponesto u Kauflandu. Kada sam u posjeti Domovini, rodnom gradu Dugoj Resi  odlazim u kupovinu u NTL, a kada sam u Karlovcu u Kaufland.

Za zahvalnost i moju potrosacku vijernost Kaufland k.d. Karlovac me nagradio slijedecom neugodnosti, koju prikazuje slijedeci link:




Posto od Kauflanda nisam dobio nikakav odgovor obratio sam se pismenim putem Udrugama za zastitu potrosaca, Vladi RH, Uredu predsjednice, Saborskim zastupnicima 11. izborne jedinice i hrvatskim zastupnicima u EU Parlamentu!

Na moj upit sam dobio odgovor od dvije Udruge za zastitu potrosaca te od Ureda predsjednice.

Od zastupnika u Saboru koji su zaduzni za Hrvatsko iseljenistvo (XI. izbornu jedinicu) obratio sam se pismenim putem:
1. Glasnovic Zeljko (NZ)
2. prof.dr.sc. Bozo Ljubic (HDZ)
3. Raguz Zeljko (HDZ)

Do dana nisam dobio nikakav odgovor od tih ljudi. Ljudi koje je biralo Hrvatsko iseljenistvo da zastupaju "interese i bore s za prava" Hrvatskog iseljenistva sa svih 5 kontinenata.

Ovdje moram napomenuti da se Hrvatskim Iseljenistvom smatra ca. 4 milijuna Hrvata i predstavnika Nacionalnih Zajednica Domovine nam Hrvatske koji zive na svih 5 kontinenata. 

Vjerovatno gore  navedeni zastupnici smatraju da Hrvatsko iseljenistvo zivi jedino u Bosni i Hercegovini, sto je sa njihove strane velika zabluda. Hrvatsko iseljenistvo ne zivi samo u Münchenu i Stuttgartu, u gradovima u kojima kandidati za 11. izbornu jedinicu rado idu pokupiti izborne glasove.

Sve u svemu zalosno je da za placu vecu od 2.000 eura i sve ostale privilegije koje uzivaju zastupnic 11. izborne jedinice nisu ni odgovorili na moje pismo, a kamoli ucinili nesto konkretno.

Poruka Hrvatskom Iseljenistvu: PAZI KOGA BIRAS!

I da prica dobije svoj pravi sadrzaj pismenim putem sam se obratio jedanaest Hrvatskih parlamentaraca koji za ca. brutto 10.000 eura sa svim dodacima zastupaju Hrvatske drzavljane u Europskom parlamentu. Posto sam Hrvatski drzavljanin a Kaufland je njemacki koncern to je bila idealna prilika za Hrvatske parlamentace da se ulove posla i da zapocnu borbu za prava svojih gradjana u Europskoj uniji. Obratio sam se pismenim putem na osobne e-mail adrese u Europskom parlamentu slijedecim zastupnicima:

1. Biljana Borozan
2. Ivan Jakovcic
3. Ivana Maletic
4. Marijana Petir
5. Tonino Picula
6. Jozo Rados
7. Davor Skrlec
8. Dubravka Suica
9. Ivica Tolic
10. Ruza Tomasic
11. Zeljana Zovko

Posto je e-mail danas "dokaz na sudu" nitko od Hrvatskih parlamentaraca ne moze reci da je Drazen izmislio pricu i da nista nista dobili. Svi poslani e-mailovi su dostupni (naravno meni).

Eto odgovora zasto nas u Europskoj uniji nitko ne sljivi i imamo vrijednost manju od "pisljivog boba"!

Od svih jedanaest parlamentaraca nitko mi nije osobno odgovorio. Do danas nit jednog jedinog slova!

Jedini odgovor koji sam dobio je bio odgovor od Sredisnjeg ureda iz Zagreba, gospodje Jelene Gazivode koji citiram u cijelosti:

 "Poštovani g. Katiću,

žao nam je da ste doživjeli neugodnosti tijekom kupovine u trgovini Kaufland u Karlovcu.

S obzirom na to da navedena problematika nije u nadležnosti zastupnika u Europskom parlamentu preporučujem kako biste prvo trebali iscrpiti sve mogućnosti u Hrvatskoj.

Odnosno, provođenje Direktive EU-a o pravima potrošača u nadležnosti je država članica.

U Hrvatskoj djeluje besplatno Savjetovalište za zaštitu potrošača: http://potrosac.mingo.hr/hr/potrosac/

Društvo za zaštitu potrošača Hrvatske: http://www.potrosac.hr/

Pri kupnji u drugoj državi članici pravnu zaštitu možete zatražiti na više načina:

- neformalno rješavanje sporova: mogli biste se prvo pokušati dogovoriti oko rješavanja spora neposredno s trgovcem ili se za pomoć obratiti udruzi za zaštitu potrošača u svojoj zemlji.

- izvansudski postupci: možete pokušati riješiti vaš problem postupcima alternativnog ili internetskog rješavanja sporova.

- sudski postupak: povrat novca od trgovca iz druge države članice EU-a možete dobiti postupkom za sporove male vrijednosti i platnim nalogom.

Također se možete obratiti i jednom od Europskih potrošačkih centara

- Oni vas mogu obavijestiti o vašim pravima u skladu sa zakonodavstvom EU-a i nacionalnim zakonodavstvom o zaštiti potrošača,

- Savjetovati o mogućim načinima praćenja rješavanja vaše potrošačke pritužbe,

- pomoći mirno riješiti spor s trgovcima u inozemstvu od kojih ste kupili robu ili usluge, bilo na internetu ili osobno,

- uputiti odgovarajućem tijelu ako vam mreža Europskih potrošačkih centara ne može pomoći.

Europski potrošački centri mogu vam pomoći besplatno ako:

- imate problem s trgovcem u drugoj državi članici EU-a,

- ste već podnijeli pisanu pritužbu trgovcu,

- podnosite pritužbu u svoje ime, a ne u ime poduzeća.


Kontakti Europskog potrošačkog centra u Hrvatskoj su:

European Consumer Centre

Ulica grada Vukovara 78, Zagreb

fax: +385 1 610 91 50

e-adresa: ecc-croatia@mingo.hr

Osobni savjeti: e-adresa: savjeti-ecc@mingo.hr

S poštovanjem,

--
Jelena Gazivoda
Asistentica u Središnjem uredu u Zagrebu
Ulica kralja Zvonimira 17 (prizemlje-poseban ulaz)
10 000 Zagreb
Hrvatska
info@petir.eu
Tel: +385 1 7888 609"


Gospodja Gazivoda iz Zagrebatvrdi da Citiram: 
"S obzirom na to da navedena problematika nije u nadležnosti zastupnika u Europskom parlamentu preporučujem kako biste prvo trebali iscrpiti sve mogućnosti u Hrvatskoj."

Ako ta problematika nije u nadleznosti Hrvatskih zastupnika u europskom parlamentu, pitam se koja je to problematika u nadleznosti?!

Prije ca. 2 godine imao sam pismenu korespodenciju (borbu za potrosacka prava u DomoviniHrvatskoj) sa telekomunikacijama u Domovini. Bio je sporan zakon po kojem su svaka 3 mjeseca tjerali potrosaca da kupi novi bon za telefoniranje iako je imao novca na racunu. Nakon par mjeseci natezanja zakon je pao u vodu te je uvedeno novo pravilo na 6 mjeseci ako se ne varam.
Tu sam setakodje obratio Hrvatskim parlamentarcima u Briselu i dobio odgovor od gospodje Ruze Tomasic.

Kako se u obadva slucaja (prije 2 godine i sada) radi o strnim koncernima u Domovini Hrvatskoj odgovor gospodje Gazivodesmatram netocnim i neprofesionalnim.

Borba za prava potrosaca - koncern Kaufland Hrvatska ide dalje (premda se u Kauflandu i Ministarstvu Gospodarstva nadaju da je sve zaboravljeno i da je"pojeo vuk magare"!).

Vuk nije pojeo magare.

Poruka birackom tijelu: Iduce 2018. godine imamo izbore za novi parlament EU. ---- PAZI KOGA BIRAS! ----




 SKICA PARLAMENTARNOG PROGRAMA Nezavisne liste ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI za I. do X. izborne jedinice nalazi se POD LINKOM:
 


PARLAMENTARNI PROGRAM Nezavisne liste "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI" za XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENISTVO), ZA SLIJEDECE PARLAMENTANE IZBORE NALAZI SE POD SLIJEDECIM LINKOM:

http://drazenkatic.blogspot.de/2017/07/xi-izborna-jedinica-hrvatsko.html

Nema komentara:

Objavi komentar